Baza je ažurirana 31.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj Gž-1833/2021-2
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj Gž-1833/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o. iz R., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i partneri j.t.d. iz R., protiv tuženice D. M. iz R. S., L., OIB: …, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1506/2020-9 od 23. travnja 2021., 15. ožujka 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuju točka I., III. i V. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1506/2020-9 od 23. travnja 2021.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje točka I. izreke rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1506/2020-9 od 23. travnja 2021.
II. Odbacuje se žalba tuženice izjavljena protiv točke II. izreke citiranog rješenja, kao nedopuštena.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 502,06 EU/3.782,79 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u roku od 15 dana, dok je točkom II. izreke, u preostalom dijelu, iznad iznosa dosuđenog točkom I. izreke do zatraženih 502,10 EUR/3.783,12 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen. Točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 288,67 EUR/2.175,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2021. do isplate, dok je točkom IV. izreke, u preostalom dijelu, iznad iznosa dosuđenog točkom III. izreke do zatraženih 343,42 EUR/2.587,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 288,67 EUR/2.175,00 kuna od 4. veljače 2020. do 22. travnja 2021., tužbeni zahtjev tužitelja odbijen. Točkom V. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka u iznosu od 185,81 EUR/1.400,00 kuna sa pripadajućim PDV-om.
2. Točkom I. izreke pobijanog rješenja odbijeni su prigovori stvarne i mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, dok je točkom II. izreke odlučeno da se dokaz kojeg je tuženica predložila na pripremnom ročištu, a koji se odnosi na "pozivanje upravitelja zgrade da se izjasni" o tome je li tuženica potpisala Međuvlasnički ugovor sklopljen 26. ožujka 1999., neće uzeti u obzir.
3. Protiv točke I., III. i V. izreke citirane presude i citiranog rješenja žalbu podnosi tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda i rješenje preinače ili podredno ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
7. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 502,10 EUR/3.783,12 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ime neplaćene zajedničke pričuve za stan u vlasništvu tuženice u R., za razdoblje od ožujka 2017. do studenoga 2019.
9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tuženica u žalbi posebno ukazuje, budući da presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, izreka presude i rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude i rješenja, razlozi nisu nejasni i proturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
10. Nadalje, u donošenju pobijane presude i rješenja nije počinjena ni apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a na koju tuženica u žalbi sadržajno ukazuje, budući da iako tuženica osnovano navodi da prvostupanjski sud nadležnost hrvatskog suda pogrešno temelji na odredbi članka 24. stavak 1. Uredbe Bruxelles I jer u konkretnoj situaciji predmet spora nije stvarno pravo na nekretnini, nadležnost hrvatskog suda za suđenje u konkretnoj pravnoj stvari proizlazi iz odredbe članka 7. stavak 1. točka a Uredbe Bruxelles I jer sukladno pravnom shvaćanju Europskog suda za ljudska prava iz rješenja C-200/19 od 19. studenog 2019. spor oko plaćanja zajedničke pričuve predstavlja spor "oko stvari povezanih s ugovorom" pa je za suđenje u takvom sporu nadležan hrvatski sud kao sud mjesta izvršenja konkretne obveze, i to sud u Rijeci, budući da se stan nesporno nalazi na području nadležnosti Općinskog suda u Rijeci.
11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženice da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u svezi članka 8. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
12. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i obvezao tuženicu na isplatu zatraženog iznosa pričuve za utuženo razdoblje.
13. Naime, trošak zajedničke pričuve predstavlja doprinos svakog suvlasnika nekretnine radi pokrića određenih troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, kako to proizlazi iz članka 88. – članka 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje ZV), zbog čega je svaki suvlasnik nekretnine u obvezi plaćati navedeni trošak, koji u stvari predstavlja trošak cijele nekretnine, pa kako nije sporno da je tužitelj upravitelj stambene zgrade u R., na adresi, da je tuženica suvlasnica stana u predmetnoj stambenoj zgradi u ½ dijela, te da utuženi iznos zajedničke pričuve od nespornih 15,21 EUR/114,63 kune (1/2 od 30,43 EUR/229,26 kuna) mjesečno nije platila, ista je u obvezi podmiriti utuženi iznos.
14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice kojima ponavlja izneseno tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno da njezina procesna prava u postupku nisu bila zaštićena jer joj je platni nalog, kao i poziv za ročište sa upozorenjima dostavljen na hrvatskom, a ne na slovenskom jeziku, pa isto nije razumjela. Naime, iako je tuženica iskoristila pravo iz članka 8. stavak 1. Uredbe br. 1393/2007 i odbila primitak rješenja o platnom nalogu posl.br. Pl-7/2020-4 od 24. travnja 2020. jer se u prilogu nije nalazio prijevod na slovenski jezik, nije bilo potrebe da se vrši ponovna dostava tog pismena sa prijevodom na slovenskom jeziku na adresu prebivališta tuženice. To stoga jer iz stanja u spisu proizlazi da je prije nego što je obavijest o tome da je tuženica odbila primiti citirano rješenje o platnom nalogu iz razloga jer isto nije prevedeno na slovenski jezik, u sudski spis 24. lipnja 2020. zaprimljen prigovor tuženice zastupane po punomoćniku R. K., odvjetniku iz R., protiv navedenog rješenja o platnom nalogu, čime su prava tuženice u cijelosti zaštićena, jer ponovnom dostavom rješenja o platnom nalogu tuženica nije mogla postići bolju pravnu zaštitu i veću pravnu korist od one koju je postigla podnošenjem prigovora protiv istog.
15. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženice kojima ponavlja ranije u postupku istaknuti prigovor zastare jer, iako pravilno ističe da potraživanja s osnove zajedničke pričuve zastarijevaju za tri, a ne za pet godina, u konkretnom slučaju nije protekao ni trogodišnji zastarni rok, budući da je najstarija utužena tražbina dospjela 25. travnja 2017., dok je tužba za izdavanje platnog naloga podnesena 20. travnja 2020.
16. Također, i prema stavu ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud odbio provođenje dokaza saslušanjem upravitelja zgrade istaknut u procesnom stadiju postupka u kojem to nije bilo dopušteno u smislu odredbe članka 461. a stavak 5. ZPP-a jer se ne radi o dokazu kojeg tuženica bez svoje krivnje nije mogla predložiti pravovremeno, pri čemu je takav dokazni prijedlog i suvišan jer je za odluku u ovog pravnoj stvari irelevantno je li tuženica potpisala međuvlasnički ugovor, budući da ista nije osporila da međuvlasnički ugovor nije zaključila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, pa tako potpisani međuvlasnički ugovor i odluke koje iz njega proizlaze, sukladno odredbi članka 375. stavak 3. ZV-a, obvezuje sve suvlasnike.
17. I odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a.
18. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, te točki I. izreke ovog rješenja temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
19. Žalba protiv točke II. izreke rješenja suda prvog stupnja odbačena je pozivom na odredbu članka 380. točka 1. ZPP-a, budući da je riječ o rješenju koje se odnosi na upravljanje postupkom protiv kojeg nije dopuštena žalba.
20. Točke II. i IV. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijane ostaju neizmijenjene.
21. Tuženica nije uspjela sa žalbom, slijedom čega je njezin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
U Rijeci, 15. ožujka 2024.
Sudac
Dubravka Butković Brljačić
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.