Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-969/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B.1 iz S., OIB:… i tužitelja B. B.2 iz S., OIB:…, oboje zastupani po punomoćnicima V. Lj. i Ž. V., odvjetnicima u S., protiv tuženice A. T. iz S., OIB:…, zastupane po punomoćnici Lj. V., odvjetnici u S., radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-5535/2018-19 od 6. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-5535/2018-19 od 6. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženici da u roku od 15 dana isplati tužiteljima iznos od 5.000,00 EUR-a (na ime neplaćene najamnine i na ime stjecanja bez osnove za period od studenog 2014. do studenog 2016.) u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno naznačenog iznosa do isplate. U toč. II. izreke naloženo je tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 9.843,75 kn sa zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2022. do isplate.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno da ukine pobijanu presudu u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da im tuženica isplati ukupan iznos od 5.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama na ime neplaćane najamnine i stjecanja bez osnove za razdoblje od studenog 2014. do studenog 2016.

5.1. Prvostupanjski sud konstatira da je među strankama sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te ocjenom provedenih dokaza utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da su tužitelji na jednake dijelove naslijedili stan površine 55,34 m2 i da su suvlasnici tog stana svaki u ½ dijela,

- da je tuženica za predmetni stan plaćala najamninu u iznosu od 200 EUR-a mjesečno i to temeljem Ugovora o najmu (dalje: Ugovor) kojeg je 15. listopada 2007. sklopila sa sada pok. ocem tužitelja,

- da u Ugovoru nema odredbi koje bi određivale što će biti s eventualnim ulaganjima tuženice u stan tijekom najma,

- da je Ugovor otkazan dopisom poslanim tuženici 21. svibnja 2015.,

- da je tuženica stan napustila 15. travnja 2019. i da je 4. prosinca 2019. tužiteljima predala ključeve stana,

- da su tužitelji pokrenuli parnični postupak protiv tuženice radi iseljenja iz stana (postupak se sada vodi pod poslovnim brojem: Ps-170/16), a tužbu u tom predmetu tuženica je primila 19. studenog 2015.,

- da tuženica ničim nije dokazala da je plaćala najamninu počevši od studenog 2014. pa nadalje, pa su tužitelji zakonito otkazali ugovor o najmu,

- da sva potraživanja koja se odnose na razdoblje nakon 21. svibnja 2015. valja ocijeniti prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje određuju posjedovanje stvari od strane nevlasnika, a potraživanja do 21. svibnja 2015. prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, jer su u tom razdoblju stranke bile u ugovornom odnosu.

5.2. Prvostupanjski sud zaključuje da je tuženica za razdoblje od 1. studenog 2014. do 30. travnja 2015. (6 mjeseci) trebala tužiteljima ukupno platiti 1.200,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, kod čega se poziva na odredbe čl. 9. i čl. 22. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18 i 126/21) u vezi čl. 3. st. 1. Zakona o najmu stanova (NN br. 91/96; 48/98; 66/98 i 22/06). Za razdoblje od 22. svibnja 2015. pa do 30. studenog 2016. prvostupanjski sud nalaže tuženici da tužiteljima plati daljnji iznos od 3.800,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti pozivom na odredbu čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14; 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak; dalje: ZV) i pravno shvaćanje koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenog 2013. jer je utvrdio da je danom raskida Ugovora dana 21. svibnja 2015. tuženica mogla i morala znati da više nema pravo posjedovati stan (u svakom slučaju postala je nepoštena posjednica temeljem čl. 18. st. 4. ZV-a dana 19. studenog 2015. kada je primila tužbu u predmetu koji se vodi pod poslovnim brojem: Ps-170/2016), pa je i za razdoblje od 22. svibnja 2015. do 30. studenog 2016. tuženica trebala platiti tužiteljima iznos od 200,00 EUR-a mjesečno u kunskoj protuvrijednosti, što predstavlja (mjesečnu) korist koju je ostvarila posjedovanjem stana jer taj iznos je zadržala time što je koristila stan bez plaćanja najamnine. Stoga prvostupanjski sud nalaže tuženici da tužiteljima za 25 mjeseci (od 1. studenog 2014. do 30. studenog 2016.) plati ukupan iznos od 5.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tuženica u žalbi poziva reproduciranjem zakonskog opisa te bitne povrede bez argumentacije i konkretizacije u čemu ona sastoji. Prema stavu ovoga suda pobijana presuda se u cijelosti može ispitati, a svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je obrazložio jasnim, relevantnim i valjanim razlozima.

6.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6.2. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju se tuženica poziva u žalbi tvrdnjom da su utvrđenja prvostupanjskog suda neutemeljena i u suprotnosti s rezultatima provedenog dokaznog postupka, odnosno da sud nije izveo niti jedan predloženi dokaz, a razloge neizvođenja dokaza nije naveo niti ih je pokušao obrazložiti. Suprotno tome, iz sadržaja obrazloženja (toč. 3.) razvidno je koje je dokaze sud proveo, kao i razlozi zbog kojih nije proveo daljnje dokaze. Nadalje, iz sadržaja obrazloženja (toč. 5. do 6.3.) razvidno je na koji je način sud ocijenio provedene dokaze i da je to učinio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 220. st. 1. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a jer je neprovođenjem određenih dokaza prvostupanjski sud postupio u okviru svojih procesnih ovlasti prema kojima sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Uz to, ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da su odlučne činjenice navedene u tužbi i odgovoru na tužbu utvrđene provedenim dokazima i da iz tog razloga nije bilo potrebno provoditi daljnje dokaze.

7. Navodima žalbe tuženica nije dovela u sumnju utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, pa nisu osnovani niti ti žalbeni razlozi. Tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi činjenicu koju ona smatra bitnom i odlučnom te navodi da je više puta isticala kako je ona po dogovoru s tužiteljima vršila veća ulaganja u stan, koja su tužitelji trebali priznati, odnosno isti su se odrekli prava na potraživanje najamnine do vrijednosti izvršenog ulaganja, ali naposljetku ulaganja nisu priznali i nisu postupili po dogovoru. Imajući u vidu da tuženica u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud nije izveo niti jedan jedini predloženi dokaz, bez konkretizacije o kojima je dokazima riječ, kao i to da tuženica tvrdi da je po dogovoru s tužiteljima izvršila ulaganja u stan bez konkretizacije kada je taj dogovor postignut i u kojem sadržaju, ovaj sud takve tvrdnje tuženice drži neuvjerljivim. Nastavno, takvim neuvjerljivim tvrdnjama tuženica navodima žalbe nije dovela u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda (toč. 5.2. obrazloženja prvostupanjske presude) da Ugovor nema odredbi koje bi određivale što će biti s eventualnim ulaganjima tuženice u stan tijekom najma. Zaključno, kako ovaj sud prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženica u određenom vremenskom razdoblju posjedovanja stana koje je obuhvaćeno tužbenim zahtjevom bila nepoštena posjednica, a sukladno odredbi čl. 165. st. 3. ZV-a nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni vlasniku, pa se ističe da tuženica u žalbi niti ne tvrdi da bi bilo koje njeno ulaganje u stan predstavljalo troškove koji su bili nužni i vlasniku (tužiteljima).

8. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tuženica u žalbi posebno ne pobija.

9. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

10. Tuženica nije uspjela sa žalbom, pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njen zahtjev za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Varaždinu 25. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.