Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-1016/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz Š., OIB:... zastupanog po punomoćniku K. Š., odvjetniku u O. društvu K. Š. & partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika A. o. d.d. iz Z., OIB:.. zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku u O. društvu G. & partneri u Z., radi naknade štete, povodom žalbe i dopune žalbe tužitelja izjavljenih protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-424/2021-75 od 6. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja izjavljena 19. svibnja 2022. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-424/2021-75 od 6. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Dopuna žalbe tužitelja izjavljena 27. lipnja 2022. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-424/2021-75 od 6. svibnja 2022., odbacuje se kao nepravovremena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 18.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama od 27. ožujka 2014. do isplate. U toč. II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 18.811,10 kn sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2022. do isplate u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom koju je izjavio 19. svibnja 2022. tužitelj pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH i 70/19; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

2.1. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je dana 27. lipnja 2022. podnio i dopunu žalbe. Kako iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužitelj (njegov punomoćnik) prvostupanjsku presudu primio 6. svibnja 2022., dok je dopunu žalbe podnio 27. lipnja 2022., dakle očito nakon proteka zakonskog roka od 15 dana (čl. 348. st. 1. ZPP-a), pa je primjenom odredbe čl. 367. st. 1. u vezi čl. 358. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu, dok je odgovorio na dopunu žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon što je u toč. 1. i 2. obrazloženja opisao dosadašnji tijek postupka u kojem je donesena prvostupanjska presuda poslovni broj: Pn-2590/2014 od 18. travnja 2019. koja je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presudom i rješenjem ovoga suda poslovni broj: Gž-1105/2019 od 21. siječnja 2021., prvostupanjski sud konstatira da u ovom stadiju postupka ostaje za raspraviti zahtjev tužitelja koji se odnosi na troškove liječenja obavljenog u A. u iznosu od 18.000,00 EUR-a, kod čega tuženik nije osporavao nastanak štetnog događaja (prometne nezgode od 10. srpnja 2012.) i pasivnu legitimaciju, dok je postojanje isključive odgovornosti osiguranika tuženika utvrđeno u prvostupanjskoj presudi poslovni broj: Pn-2590/2014 od 18. travnja 2019., koju tuženik u tom dijelu nije niti pobijao.

5.1. Prvostupanjski sud konstatira da je u ovom stadiju postupka bila sporna osnovanost zahtjeva za naknadu štete po osnovi troškova liječenja tužitelja u privatnoj klinici u B. (A.) i nakon ocjene provedenih dokaza utvrđuje ove odlučne činjenice:

- da je tužitelj podmirio trošak liječenja u iznosu od 18.000,00 EUR-a dana 6. ožujka 2014.,

- da je postojala medicinska opravdanost nastavka liječenja u B. s ciljem poboljšanja abdukcije desne ruke, a posljedično tome bili su opravdani ukupni troškovi tog liječenja u navedenom iznosu, što je utvrđeno iz nalaza i mišljenja sačinjenog po M. f. S. u Z.,

- da su vještaci prof. dr. J. J. i prof. dr. E. B. u usmenom očitovanju naveli da u spisu nema dokumentacije o tome da je tužitelj bio upućen na liječenje u privatnu kliniku u B. od strane specijaliste, no da se radi o zahvatu za koji vrlo rijetko postoji medicinska indikacija (u Republici Hrvatskoj ima jako mali broj takvih bolesnika) i u Republici Hrvatskoj ne postoji takav specijalizirani centar već se bolesnici s takvim ili sličnom traumama vrlo često upućuju u navedenu kliniku u B., a trošak prema iskustvu vještaka podmiruje Hrvatski zavod za zdravstvo osiguranje (dalje: HZZO),

- da operacija u B. nije bila uspješna,

- da je tužitelj tijekom liječenja u Republici Hrvatskoj zatražio od dr. P. M. mišljenje o opravdanosti daljnjeg liječenja u inozemstvu i da mu je taj liječnik preporučio obavljanje takvog liječenja u R. H. i to kod dvoje liječnika prof. dr. sc. M. S. i prof. dr. sc. Z. S.,

- da tužitelj nije postupio prema toj liječničkoj preporuci, niti se je obratio HZZO-u radi podmirenja (refundacije) troškova liječenja u inozemstvu.

5.2. Prvostupanjski sud zaključuje da iako je pravo tužitelja poduzeti sve da pokuša umanjiti narušenost svog zdravlja do kojeg je došlo zbog prometne nezgode za koju je utvrđeno da je odgovoran osiguranik tuženika to istodobno ne otklanja njegovu obvezu za poduzimanjem razumnih mjera kako bi smanjio štetu. Obzirom da tužitelj nije od strane liječnika upućen na daljnje liječenje u privatnu kliniku u B. u kojoj je obavio operacijski zahvat, a da trošak takvog zahtjeva redovito podmiruje HZZO, to bi u konkretnom slučaju značilo ili nastavak liječenja u Republici Hrvatskoj sukladno preporuci liječnika i to na teret obveznog zdravstvenog osiguranja ili korištenje zakonske mogućnosti traženja refundacije troškova HZZO-a. Propuštanje tužitelja da postupi u tom smislu ne može imati za posljedicu obvezu tuženika da mu naknadi štetu koja je nastala propustom u ostvarivanju prava po osnovi obveznog zdravstvenog osiguranja osobe u Republici Hrvatskoj, slijedom čega prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja. U materijalnopravnom dijelu obrazloženja prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 37/05 i 41/08; dalje: ZOO).

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se tužitelj poziva u toč. VIII. žalbe. Prije svega, nije točna tvrdnja da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje M. f. u Z., obzirom da je sud u toč. 9., 9.1. i 9.2. obrazloženja ocijenio navedeni dokaz te ga je prihvatio u cijelosti. U tom kontekstu nejasna je žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud dao prednost mišljenju i preporuci jednog liječnika (vjerojatno se misli na dr. P. M.) bez da je za to dao valjane razloge, obzirom da je sud u toč. 10. obrazloženja pravilno zaključio da je taj liječnik preporučio obavljanje liječenja u Republici Hrvatskoj i to kod prof. dr. M. S. i prof. dr. Z. S., ali tužitelj nije postupio sukladno toj preporuci. Nadalje, nije točna žalbena tvrdnja da prvostupanjski sud nije cijenio dio nalaza i mišljenja M. f. u Z. o opravdanosti liječenja, jer je sud pravilno utvrdio da je postojala medicinska opravdanost nastavka liječenja u B., ali je tu činjenicu doveo u korelaciju s (ne)postupanjem tužitelja zaključivši da je pravo tužitelja poduzeti sve da pokuša umanjiti narušenost svog zdravlja do kojeg je došlo zbog prometne nezgode, ali istodobno to ne otklanja njegovu obvezu na poduzimanje razumnih mjera kako bi smanjio štetu.

6.1. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6.2. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 220. st. 2. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP-a, jer je odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanje tužitelja prvostupanjski sud postupio u okviru svojih procesnih ovlaštenja prema kojima sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, kod čega valja imati u vidu da je tu tužitelj već bio saslušan u ranijem tijeku postupka.

7. Navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te primjenu materijalnog prava. Tvrdnja tužitelja da je prvostupanjski sud donio zaključak o neopravdanosti troškova liječenja učinjenih u privatnoj poliklinici, a da je za ocjenu je li neki trošak liječenja bio opravdan ili ne odlučno utvrditi da li je u Republici Hrvatskoj tužitelj mogao u razumnom roku obaviti navedeno liječenje na teret HZZO-a i da li bi mu u državnim zdravstvenim institucijama mogla biti pružena adekvatna zdravstvena zaštita, u proturječju je sa daljnjom žalbenom tvrdnjom da je tužitelj svjestan činjenice da ga je dr. P. M. uputio na liječenje u Republici Hrvatskoj i preporučio dva liječnika i to prof. dr. sc. M. S. i prof. dr. sc. Z. S. Naime, nema nikakve sumnje da tužitelj nije postupio po toj preporuci već se je samovoljno odlučio za liječenje u B., što priznaje i u žalbi navodeći da tamo postoji specijalizirani centar za tu vrstu liječenja i da je mogao dobiti neusporedivo bolje liječenje (u tom kontekstu ovaj sud mora napomenuti da u postupku nije bilo sporno da operacija koju je tužitelj obavio u B. nije bila uspješna). U takvim okolnostima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda izražen u toč. 12. obrazloženja, jer je i prema shvaćanju ovoga suda pravo tužitelja poduzeti sve da pokuša umanjiti narušenost svog zdravlja do kojeg je došlo zbog prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika, ali to istodobno ne otklanja njegovu obvezu za poduzimanjem razumnih mjera kako bi smanjio štetu, što je u konkretnom slučaju značilo postupanje po preporuci liječnika dr. P. M. Kako se radi o preporuci stručne osobe (liječnika), dok nema nikakve dvojbe da tužitelj ne posjeduje na tom području stručna znanja, to tužitelj nije mogao postupiti samovoljno i odlučiti se za obavljanje liječenja u B., jer je u postupku utvrđeno da i u Republici Hrvatskoj postoje stručne osobe koje su mogle liječiti tužitelja. Nastavno, nije točna tvrdnja da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir nalaz i mišljenje M. f. u Z., već je taj nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti (toč. 9.2. obrazloženja), ali je taj dokaz pravilno ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, kako zasebno tako i u odnosu na sve druge provedene dokaze zajedno. Promašena je žalbena tvrdnja tužitelja da u Republici Hrvatskoj ne bi ostvario adekvatnu zdravstvenu zaštitu, jer izvan svake sumnje, on tu zaštitu usprkos preporuci liječnika (dr. P. M.) nije ni pokušao ostvariti.

7.1. Neosnovana je žalbena tvrdnja tužitelja da je preuranjen zaključak da time što nije od HZZO-a tražio refundaciju troškova, propustio poduzeti radnje radi smanjenja štete, budući tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da bi tužiteljev zahtjev za refundaciju troškova prema HZZO-u bio prihvaćen. Naime, prema shvaćanju ovoga suda nije na tuženiku bio teret dokaza da bi zahtjev tužitelja za refundaciju troškova prema HZZO-u bio prihvaćen, već je na tužitelju bio teret dokaza da je poduzeo sve razumne mjere kako bi smanjio štetu, u konkretnom slučaju da je podnio zahtjev HZZO-u za refundaciju troškova liječenja, a što on nedvojbeno nije učinio. Valja dodati da se tužitelj u toč. XII. žalbe poziva na odredbu čl. 354. st. 1. ZPP-a u kojoj je normirano da bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu tog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, ali se kod toga tužitelj ne poziva na niti jednu konkretnu odredbu ZPP-a koju da prvostupanjski sud nije primijenio ili ju je nepravilno primijenio. Zaključno, primjeri sudske prakse na koje se tužitelj poziva u toč. XIII. žalbe nisu primjenjivi u konkretnom slučaju jer se temelje na očito drugačijim činjeničnim supstratima.

7.2. Neosnovana je žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 1092. st. 1. ZOO-a prema kojoj oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Naime, prema shvaćanju i ovoga suda, a polazeći od utvrđenja koje navodima žalbe nisu dovedeni u sumnju da tužitelj nije od strane liječnika upućen na daljnje liječenje u privatnu kliniku u B. i da tužitelj nije postupio po uputi liječnika dr. P. M. te nije niti pokušao nastaviti liječenje u Republici Hrvatskoj odnosno da od HZZO- a nije niti pokušao zatražiti refundaciju troškova za liječenje u inozemstvu, to propuštanje tužitelja da postupi u smislu odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO-a ne može za posljedicu imati obvezu tuženika da mu naknadi štetu koja je nastala propustom u ostvarivanju prava tužitelja radi umanjenja narušenosti zdravlja do kojeg je došlo zbog prometne nezgode, pa je odbijanjem tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

7.3. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tužitelj u žalbi pobija u toč. XIV. žalbe navodeći općenito da je nepravilna i nezakonita odluka o parničnom trošku bez ikakve konkretizacije i argumentacije takve tvrdnje.

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

9. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 25. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.