REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 540/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovi broj Gž R-771/2021-3 od 4. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3078/2020 od 14. srpnja 2021., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuju se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-771/2021-3 od 4. siječnja 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-3078/2020 od 14. srpnja 2021., u dijelu koji se odnosi na naknadu plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu:

- iznosa od 78,22 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. veljače 2017.

- iznosa od 377,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. ožujka 2017.

- iznosa od 504,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2017.

- iznosa od 510,90 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2017.

- iznosa od 489,45 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. lipnja 2017.

- iznosa od 495,35 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. srpnja 2017.

- iznosa od 514,67 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. kolovoza 2017.

- iznosa od 265,57 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. rujna 2017.

- iznosa od 218,64 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. listopada 2017.

- iznosa od 242,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. studenoga 2017.

sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, kao i zahtjev za naknadu troška postupka.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.".

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke određeno je da je tuženik dužan u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. listopada 2017. u ukupnom iznosu 13.044,14 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose pobliže navedene u prvostupanjskoj presudi teče od dospijeća do isplate, a pod točkom II. izreke određeno je da je tuženik dužan isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu 5.625,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 978/2022-2 od 9. ožujka 2022. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

"Primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.?"

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude kojom mu je naloženo platiti naknadu plaće i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017., tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, i odbije tužbeni zahtjev za navedeno razdoblje, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost revizije tuženika i predlaže reviziju tuženika odbiti, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009., i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011., pogrešno primijenio navedeni Sporazum i Dodatke Sporazumu i na osnovicu za plaće na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u revizijskom stupnju postupka sporno je primjenjuju li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23.11.2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13.05.2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženice,

- da je u predmetnom razdoblju bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor (TKU), kojeg su sklopili Vlada Republike Hrvatske i (6) Sindikati javnih službi,

- da je čl. 51. TKU-a propisano da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovnu plaću

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati sklopili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaće u Javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u Javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada Republike Hrvatske i isti Sindikati sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na način da su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kune bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.415,37 kuna, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljašanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da su člankom IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da Izmjene nisu potpisane po Sindikatu 1., iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, kojim je promijenjen članak III. Dodatka, te članka IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i na način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekim razdobljima opisanih u članku III-IV. ovih Izmjena i dopuna usklađivanje se odgađa za onoliko tromjesečja koliki je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje na prethodne godine) trajao,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitražnom odlukom utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici za plaće po naprijed navedenom principu,

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati koji su potpisali spomenute izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe u odnosu na članka IV. u vezi s čl. VII. Dodatka sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od 4. tromjesečja 2011. do zaključno 3. tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a za 1,2% a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kune bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

10. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je odgoda uskladbe dvanaest kvartala konzumirana člankom IV. stavkom 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., odnosno da je tuženik za cijelo utuženo razdoblje bio dužan tužitelju obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

10.1. Nadalje su zaključili da su za predmetno razdoblje bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojim je određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn, kada rast realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno bude prosječno 2% ili više, a kako razlika između obračuna po osnovici od 5.415,39 kn i isplaćene bruto plaće u spornom razdoblju iznosi 13.044,14 kn, u cijelosti su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja.

11. Tuženik, u podnesenoj reviziji smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbe Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006, Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017.

11.1. Obrazlažući navedenu tvrdnju navodi da sudovi nisu imali u vidu odredbu članka XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojom je ugovoreno da se Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, da su isti istekli 26. listopada 2016., da je njihovo važenje, sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu produženo za još 3 mjeseca tj. do 26. siječnja 2017., pa prema tome u razdoblju nakon 26. siječnja 2017. do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena što znači da su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09 i 124/09) tj. da je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom odrediti osnovicu plaće u javnim službama, a što je ista i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 123/16) od 29. prosinca 2016., kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn.

12. Tužitelj navedeno shvaćanje tuženika smatra pogrešnim navodeći da je Izmjenama i Dopunama Dodatka sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. u članku XI. ugovorena njihova primjena u trajanju od 5 godina, odnosno produljenje za još jednu godinu u slučaju da u razdoblju od potpisivanja tih Izmjena i Dopuna pa zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku u navedenom razdoblju rast BDP-a je bio manji od manje od 3%, slijedom čega zbog produžene primjene od 6 godina uz dodatna 3 mjeseca, zbog primjene odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu, tužitelj ima pravo na isplatu razlike plaće primjenom povećane osnovice sve do kraja listopada 2017., odnosno do isplate po povećanoj osnovici do koje je došlo u studenom 2017.

13. Odredbom čl. XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011., određeno je da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. iz članka III. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3%.

14. Odredbom članka 199. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisana je produžena primjena pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru, a ta odredba glasi:

"(1) Nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom može se ugovoriti i duže razdoblje produžene primjene pravnih pravila sadržanih u kolektivnom ugovoru.".

15. S obzirom na sadržaj članka XI. Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011., prema shvaćanju ovoga suda stranke tog Sporazuma dogovorile su da se Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i Dopune Sporazuma o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011. smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina i da će u "dobroj vjeri pristupiti produljenu roka trajanja predmetnih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu do zaključno 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a za manji 3%". Tim Izmjenama i Dopunama navedenom Sporazumu, stranke, prema daljnjem shvaćanju ovoga suda, nisu ugovorile automatizam o produljenju roka trajanja predmetnih Izmjena i Dopuna za godinu dana (u slučaju ako među godišnji rast BDP-a bude manji od 3% do zaključno 2016.) nego su samo dogovorile da će "u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka", dakle da će se dogovarati o eventualnom produljenju navedenog roka na godinu dana, a osim toga tim, niti bilo kojim drugim sporazumom nisu odredili posljedice ukoliko se "u dobroj vjeri ne pristupi produljenju roka".

15.1. S obzirom na sadržaj odredbe čl. 199. ZR-u, i na sadržaj čl. XI. Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., kojom nije dogovorena produžena primjena navedenih Sporazuma na godinu dana, na ovaj slučaj se primjenjuje zakonska odredba iz čl. 199. ZR-u, te s obzirom da je Sporazum zaključen na određeno vrijeme u trajanju 5 godina, uz primjenu navedenih odredbi isti je istekao 26. listopada 2016. pa je njegovo važenje sukladno čl. 199. st. 1. ZR-u produženo za još 3 mjeseca, odnosno do 26. siječnja 2017., slijedom čega nakon 26 siječnja 2017. pa do potpisivanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. ("Narodne novine", broj 128/2017) osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. Zakona o osnovici plaće javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09 124/09) prema kojem je Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama. To je Vlada Republike Hrvatske i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće javnim službama ("Narodne novine", broj 123/2016 od 29. prosinca 2016.), kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn i posljedično svemu navedenom, zbog isteka roka predmetnog Sporazuma, tužitelj ne bi imao pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017., pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune.

16. Pogrešno su stoga nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje nakon 26. siječnja 2017. tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili osnovanim.

17. Podaci o obračunu razlike plaće za siječanj 2017. između stranaka nisu bili sporni, a budući da je prema obračunu razlike plaće za taj mjesec razlika iznosila 484,97 kn, te kako je tužitelj do 26. siječnja 2017. ostvario pravo na razliku plaće materijalno pravo nije pravilno primijenjeno u odnosu na 5 preostalih dana siječnja 2017., odnosno za ukupni iznos od 78,22 kn i za preostalo utuženo razdoblje nakon toga.

18. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbiti.

19. Stranke su u jednakim omjerima uspjele u sporu te je o troškovima postupka odlučeno temeljem odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP-a.

20. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 24. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud