REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1448/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZNP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Čohilj i Rovis j.t.d. u Puli, protiv 1. tuženika Grada Umaga, G. Garibaldi 6, Umag, OIB: 84097228497 i 2. tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Pula-Pola, Građansko-upravni odjel, Stalna služba u Pazinu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-934/2019-2 od 23. prosinca 2019., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie broj P-552/2018- 59 od 7. lipnja 2018., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e :

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-934/2019-2 od 23. prosinca 2019., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama-Buie broj P-552/2018-59 od 7. lipnja 2018.

2. Tužiteljica u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:

„1. Je li drugostupanjski sud u svojim odlukama dužan iznijeti razloge o odlučnim činjenicama i obrazložiti primjenu materijalnog prava?

2. Koje se odredbe Zakona o obveznim odnosima primjenjuju kod presuđenja o povratu stečenih koristi temeljem pravne osnove koje je otpala?

3. Čiju je savjesnost sud dužan utvrditi kada primjenjuje institut stjecanja bez osnove iz čl. 214. Zakona o obveznim odnosima?

4. Može li se nesavjesnost ugovorne strane utvrditi samo primjenom načela ignoratia iuris nocet?

5. Može li pojedinac kada sklapa pravni posao sa državom ili jedinicom lokalne samouprave koja ugovor i sastavlja, biti kriv jer pravnom poslu nedostaje zakonom propisana forma?

6. Da li stranke odnosno građani smiju snositi štetne posljedice nepravilnog rada i propusta državnih tijela i institucija?

7. Je li pojedinac dužan voditi računa o tome primjenjuje li sud ili državno tijelo, te tijelo lokalne samouprave pravilno odredbe zakona u situaciji u kojoj iste primjenjuje u njegovu korist?

8. Jesu li državno tijelo te jedinica lokalne samouprave dužni izvršiti povrat uplaćenog poreza na nekretninu u slučaju kad je ugovor temeljem kojeg je stjecatelj nekretnine postao obveznik plaćanja poreza na promet nekretnine proglašen ništetnim te odredbe kojeg zakona se primjenjuju u tom slučaju?“

3. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tužiteljica navodi odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Lelas protiv Hrvatske (Zahtjev 55555/08), Trgo protiv Hrvatske (Zahtjev broj 35298/04) Gashi protiv Hrvatske (Zahtjev broj 32457/05), Radchikov protiv Rusije (Zahtjev broj 65582/01), odluku revizijskog suda broj Rev x- 504/2018 od 25. kolovoza 2018., odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 490/2015 od 19. srpnja 2017. i dr.

4. Tuženik Grad Umag u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava navode tužiteljice i predlaže prijedlog odbaciti.

5. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Naime, prvim postavljenim pitanjem tužiteljica pokušava dovesti u sumnju pravilnost pobijane odluke ukazujući pri tome na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa kao takvo nema značaj pravnog pitanja koje ima u vidu odredba članka 385.a stavak 1. ZPP. Odgovor na osmo postavljeno pitanje ovisi o činjenicama i okolnostima svakog konkretnog slučaja, dok ostalim postavljenim pitanjima (od drugog do sedmog pitanja) tužiteljica ne osporava pobijanu presudu nego presudu donesenu ranije tijekom predmetnog postupka (broj Gž-330/2016-3 od 12. veljače 2018.).

7. Iako već obzirom na navedeno nije odlučno, za napomenuti je da odluke na koje se kao razlog važnosti predlagateljica pozvala, nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena drugostupanjska presuda u predmetnom sporu.

8. Slijedom toga, u ovoj pravnoj stvari, u svakom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno članku 385.a ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP u vezi s člankom 387. stavak 5.

ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa