REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2788/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. Z., OIB ... iz M., zastupan po punomoćniku R. V., odvjetniku u Z., protiv prvotuženika HŽ-Infrastruktura d.o.o. Zagreb, OIB 39901919995, Mihanovićeva 12, drugotuženika HŽ-Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, OIB 80572192786, Mihanovićeva 12 i trećetuženika HŽ-Cargo d.o.o. Zagreb, OIB 08720210702, Trg kralja Tomislava 11/I, drugo i trećetuženici zastupani po punomoćnicima Ž. S. i K. M., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva S. i P. d.o.o. iz Z., radi povišenja rente, odlučujući o reviziji prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 2033/16-2 od 17. kolovoza 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-591/2013-32 od 30. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija prvotuženika, drugotuženika i trećetuženika.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 10.661,66 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine u toj točki izreke navedene iznose od tamo određenog datuma dospijeća do isplate (za period od 01.12.2011.g. do 1.12.2013.g.).
Točkom II. izreke naloženo je tuženicima da na ime naknade štete s osnova izgubljene zarade (umjesto iznosa rente od 775,83 kn koji je utvrđen pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6681/99 od 25. travnja 2002.) tužitelju počam od 1. prosinca 2013. solidarno plaćaju rentu u iznosu od 1.423,58 kn pa nadalje i to tako da dospjele, a neisplaćene mjesečne iznose plate odjednom, a buduće do svakog 10-tog u mjesecu sa zateznom kamatom i da mu naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 20.550,00 kn.
2. Presudom suda drugog stupnja presuđeno je:
„Žalbe tuženih djelomično se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-591/2013-32 od 30. kolovoza 2016.g. u pobijanom dosuđujućem dijelu toč.I/izreke i u dosuđujućem dijelu toč.II/izreke u odnosu na tužitelju dosuđenu mjesečnu rentu s osnova izgubljene zarade u iznosu od 1.423,58 kn sa zateznom kamatom tekućom od 01. prosinca 2013.g. nadalje, a djelomično se usvajaju pa se odluka o troškovima postupka sadržana u toč.II/izreke djelomično potvrđuje za tužitelju dosuđeni parnični trošak u iznosu od 18.800,00 kn, a preinačuje u preostalom dijelu i odbija tužiteljev zahtjev radi naknade mu parničnog troška u iznosu od 1.750,00 kn.
Trošak sastava žalbe drugo – i trećetuženicima se ne dosuđuje.“.
3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnose prvotuženik, drugotuženik i treće tuženik zbog pitanja koje glasi:
„1. Da li je u postupcima povećanja rente kad su za to ispunjene zakonske pretpostavke, dovoljno samo navesti u obrazloženju presude kako se radi o povišenju iznosa ranije dosuđene rente i mijenja se ranije dosuđena renta ili je to potrebno izričito navesti u izreci presude kojom se odlučuje o povećanju rente?
2. Da li su sud prvog i drugog stupnja pravilno utvrdili visinu za predmetni štetni događaj sukladno čl. 196. Zakona o obveznim odnosima („NN“ br. 53/91), ako je revizijski sud već zauzeo shvaćanje koje je u suprotnosti sa shvaćanjem drugostupanjskog suda u navedenom predmetu?“
ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i - dalje: ZPP).
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije dopuštena.
6. Sukladno odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.
4. U reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose kako je to određeno odredbom čl. 392.a ZPP-a.
8. Bez obzira na različitu formulaciju pitanja koje postavljaju tuženici njihovo pitanje svodi se na dilemu je li sud dužan kada odlučuje o povećanju mjesečnih iznosa rente dužan u izreci presude izričito navesti da se novom presudom mijenja ranijom presudom dosuđen iznos rente i dosuđuje novi iznos ili je dovoljno u izreci presude dosuditi novi iznos rente koji je štetnik dužan isplaćivati od kada su se ostvarili uvjeti za povećanje rente ubuduće.
9. Prema ocjeni ovog suda ne radi se o važnom pitanju koje bi bilo pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni jer je izreka presude u kojoj je utvrđenja obveza tuženika razumljiva i jasna, a eventualna mogućnost da bi tužitelj mogao eventualno za sada teoretski zloupotrijebiti činjenicu postojanja ranije i nove presude nije dovoljan razlog da bi se postavljena procesna dilema mogla definirati kao važno pitanje jer u takvoj situaciji koju tuženici ističu samo kao mogućnost oni bi imali dovoljno procesnih mogućnosti predviđenih ovršnim zakonom kojima bi se s uspjehom mogli usprotiviti pokušaju neosnovane prisilne naplate ranije presude kada postoji nova presuda kojom je obveza isplate rente izmijenjena.
10. Zbog svega gore navedenog valjalo je revizije tuženika odbaciti sukladno odredbi čl. 392. ZPP-a.
Zagreb, 24. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
