REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1896/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA BANKA d.d. Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 32247795989, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Buterin & Posavec, Zagreb, protiv tuženika RN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vlahi Duplančiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3099/2016 od 24. kolovoza 2017., ispravljene rješenjem poslovni broj Gž- 3099/2016 od 14. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-509/12 od 15. srpnja 2016., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu br. Ovrv 3990/00 od 04. lipnja 2001. u dijelu kojom je naloženo ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri tražbinu u iznosu od 628.857,95 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 24. svibnja 1999. pa do isplate, kao i u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 9.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 04. lipnja 2001. pa do isplate, sve u roku od 3 dana (toč. I. izreke), toč. II. izreke ukinut je platni nalog u dijelu kojom je naloženo ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri tražbinu u daljnjem iznosu od 156.782,63 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 24. svibnja 1999. pa do isplate, te u dijelu koji se odnosi na troškove protesta u visini od 3.450,00 kuna i troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 04. lipnja 2001. do isplate, a toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi parnične troškove postupka od 49.070,99 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude – 15. srpnja 2016. pa do isplate.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Tuženik podnosi reviziju temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije uz naknadu parničnih troškova uključujući i trošak sastava revizije, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode tuženika te predlaže da se revizija odbije, a pobijana presuda potvrdi uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom mjeničnog potraživanja od 785.640,58 kn (odnosno pravomoćno prihvaćen zahtjev za isplatom 628.857,95 kn), pa je stoga revizija dopuštena temeljem čl. 382. st. 1. ZPP.

7. Pobijana presuda je ispitana u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Utvrđujući da je tuženik tužitelju izdao vlastitu bjanko mjenicu temeljem Garancije br. 25/99 za uredan povrat kredita od 1. veljače 1999. prema kojoj Garanciji se tužitelj obvezao isplatiti potraživanje vjerovnika ČN ukoliko trgovačko društvo Trgotours d.o.o. uredno i na vrijeme ne podmiri svoje obveze po osnovi odobrenog kredita od strane ČN kao vjerovnika za 153.654,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti na prvi poziv, nadalje da je tužitelj ČN isplatio 628.857,95 kn 24. svibnja 1999. pozivom na garanciju br. 25/99 za Trgotours d.o.o. Split, da prema mjeničnom očitovanju proizlazi da je tuženik kao mjenični dužnik uručio tužitelju kao mjeničnom vjerovniku bjanko mjenicu za pokriće i osiguranje plaćanja obveze prema Ugovoru o izdavanju bankarske garancije br. 25/99 te ga ovlastio da mjenicu popuni u svako doba u skladu sa Zakonom o mjenici i ugovoru i tražbinu učini dospjelom, sud prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja prihvaća ocjenjujući prigovor zastare istaknut od strane tuženika neosnovanim budući da tuženik kao izdavatelj vlastite mjenice odgovara kao akceptant trasirane mjenice (čl. 52. st. 1. Zakona o mjenici).

9. Sud drugog stupnja odbija žalbu prihvaćajući činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja.

10. Suprotno tvrdnji tuženika u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer drugostupanjska presuda sadrži jasne, razumljive i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i istu je moguće ispitati a u obrazloženju pobijane presude su ocijenjeni svi žalbeni navodi u skladu sa čl. 375. st. 1. ZPP.

11. U odnosu na istaknute revizijske navode kojima se sadržajno osporava pravilnost primjene materijalnog prava vezano za zaključak nižestupanjskih sudova o vrsti mjenice temeljem koje se u ovom postupku traži isplata valja istaknuti da je tuženik izdao vlastitu (čl. 109. Zakona o mjenici „Narodne novine“ broj 74/94 - dalje: ZM) bjanko mjenicu kojom se sam obvezao isplatiti potraživanje mjeničnog vjerovnika – u konkretnom slučaju tužitelja, koji je ujedno i prvi imatelj mjenice, te ga je ovlastio (a kako to proizlazi iz mjeničnog očitovanja) da mjenicu naknadno popuni (u odnosu na iznos potraživanja i datum dospijeća) u skladu sa osnovnim pravnim poslom.

12. Nižestupanjski sudovi su pravilno utvrdili da je mjenica popunjena u skladu sa mjeničnim očitovanjem prema kojem je tuženik kao izdavatelj vlastite bjanko mjenice ovlastio tužitelja (kao remitenta) da istu naknadno popuni u skladu sa osnovnim pravnim poslom – Ugovorom o garanciji br. 25/99 od 1. veljače 1999., kao i da je tužitelj izvršio plaćanje (ČN prema Ugovoru o garanciji i to upravo iznosa od 628.857,95 kn (prema predanom nalogu za isplatu).

13. Slijedom navedenog, ostali prigovori tuženika kojima se poziva na ispunjenje obveze iz pravnog posla temeljem kojeg je tužitelj izdao garanciju (ugovor o zajmu između ČN i Trgoturs d.o.o.) ne mogu se sa uspjehom isticati u ovom sporu u kojem je predmet raspravljanja obveza prema izdanoj mjenici koja se odnosi na Ugovor o garanciji br. 25/99 i koja je popunjena u skladu sa mjeničnim očitovanjem.

14. Također su neosnovani navodi tuženika u odnosu na prigovor zastare.

15. Člankom 112. st. 1. ZM je propisano da izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice, dok je čl. 78. st. 1. ZM propisano da svi mjeničnopravni zahtjevi protiv akceptanta zastaruju za tri godine, računajući od dospjelosti.

16. Nadalje, kako je čl. 52. st. 1. ZM propisano da protekom rokova za podizanje protesta zbog neakceptiranja ili neisplate imatelj mjenice gubi svoja prava protiv indosanata, protiv trasanta i protiv ostalih obveznika izuzev akceptanta, neosnovani su navodi tuženika da bi upravo primjenom čl. 52. st. 1. u odnosu na potraživanje tužitelja nastupila zastara budući da tuženik, kao izdavatelj vlastite (bjanko) mjenice upravo odgovara kao akceptant trasirane mjenice (čl. 112. st. 1. ZM).

17. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod I. izreke.

18. Kako sastav odgovora na reviziju ne predstavlja nužni trošak za vođenje parnice temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 24. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud