REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 283/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periša člana vijeća, doc. dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz P., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u M., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u M., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-988/2018-7 od 10. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-788/2017 od 8. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2022.
r i j e š i o j e :
I. Revizija tuženice se prihvaća i ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-988/2018-7 od 10. travnja 2020. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama poslovni broj P-788/2017 od 8. lipnja 2018. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u vidu sukcesivnog utuženja za naknadu štete po osnovi izgubljene zarade u mjesečnim iznosima sa zateznim kamatama, a sve za razdoblje od lipnja 2016. do ožujka 2018., kako je to pobliže određeno u izrekama tih presuda, uključujući i troškove postupka u iznosu 8.750,00 kn sa zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude reviziju je po prethodnom dopuštenju (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2858/2020-2 od 7. prosinca 2021.) izjavila tuženica, a riječ je o sljedećem dopuštenom pravnom pitanju:
„Je li u situacijama kada se sukcesivno utužuje naknada štete s osnove izgubljene zarade parnični sud vezan pravomoćnim presudama kojima se odlučivalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva za prethodna razdoblja?“
Predložila je da se reviziju prihvati i preinači, odnosno podredno ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se reviziju tuženice odbaci kao nedopuštenu, odnosno odbije kao neosnovanu.
4. Revizija je osnovana.
5. U pobijanim nižestupanjskim presudama izraženo je povodom izloženog pitanja pravno shvaćanje da nema mjesta ponovnom utvrđivanju osnovanosti prava tužitelja na naknadu materijalne (imovinske) štete u vidu izgubljene zarade u visini razlike između invalidske mirovine koju prima i primanja koja bi ostvario da nije bilo štetnog događaja, jer je to pravo utvrđeno ranijim presudama koje su pravomoćne, pa čak i nizom sudskih nagodbi, koje su se sve odnosile na prethodna vremenska razdoblja.
6. Izloženo shvaćanje je pogrešno.
7. Suština pitanja usmjerena je na sagledavanje objektivnih granica pravomoćnosti u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva kod sukcesivnog utuženja naknade štete za izgubljenu zaradu protiv odgovorne osobe, budući da su o izgubljenoj zaradi u više navrata za prethodna razdoblja donesene pravomoćne presude i nagodbe.
8. Naime, prema razlozima obrazloženja nižestupanjskih presuda moglo bi se zaključiti da je tužitelj ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad, s kojom ne koincidira umanjenje njegove opće životne aktivnosti koja u uzročno-posljedičnoj vezi sa stradavanjem tužitelja u štetnom događaju za koji odgovara tuženica iznosi svega 20% (npr. u ulomku 2. prvostupanjske presude).
9. Međutim, prema razlozima obrazloženja pobijanih presuda, ne bi se moglo zaključiti da je o osnovi predmetne štete donesena pravomoćna presuda izrekom npr. u vidu međupresude, već je riječ samo o stavovima sudova o prejudicijelnom pitanju iznesenom u obrazloženjima tih presuda.
10. Ako je tome tako, tada takva shvaćanja o osnovi štete na ime izgubljene zarade zauzeta za prethodna razdoblja nisu postala pravomoćna i tužitelj se, prigodom novog sukcesivnog utuženja naknade štete koja se ogleda u vidu razlike između invalidske mirovine i primanja koje bi ostvario da nije bilo štetnog događaja, izlaže riziku raspravljanja o prigovorima o kojima se izrazilo prejudicijelno shvaćanje u ranijim odlukama.
10.1. Dakle, odgovor na postavljeno pitanje glasi:
"Sud u smislu čl. 12. st. 2. ZPP nije vezan odlukom suda o prethodnom pitanju u parnici u kojoj je riješeno to pitanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva za prethodna razdoblja prigodom odlučivanja o daljnjem sukcesivnom utuženju naknade štete na ime izgubljene zarade."
11. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) ukinuti obje presude u postupku koji je prethodio reviziji i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
12. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se na temelju čl. 166. st. 3. ZPP u nastavku postupka.
Zagreb, 24. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
