REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 429/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Tehno Inženiring d.o.o. u stečaju iz Republike Slovenije, Radomlje, Rakomec VII, Ul. 35, kojeg zastupa punomoćnik Boris Trgovec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Finvest Corp d.d., OIB 40819225982 iz Čabra, I.G. Kovačića 24, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Uskoković i partneri d.o.o., odvjetnici u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2194/2018-2 od 11. travnja 2018., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-107/2018-109 od 7. veljače 2018., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tužitelja podnesena protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2194/2018-2 od 11. travnja 2018. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvoga stupnja odbačena je tužba i ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi toga suda poslovni broj Ovrv-4292/99 od 3. prosinca 1999.
2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje suda prvoga stupnja.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da je rješenjem prvostupanjskog suda, poslovni broj P-468/2016-99 od 30. lipnja 2016. određen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari zbog otvaranja predstečajnog postupka nad tuženikom. Nadalje utvrđuju da tužitelj svoje potraživanje nije pravodobno prijavio u postupku predstečajne nagodbe te da je tražbina tužitelja nastala i utužena prije otvaranja predstečajne nagodbe. Nadalje utvrđuju da je tužitelj predložio nastavak postupka jer je sklopljena predstečajna nagodba nad tuženikom koji je postupak i nastavljen. Konačno utvrđuju i da utužena tražbina nije navedena u izvješću o financijskom stanju i poslovanju dužnika, ovdje tuženika. Slijedom navedenoga zaključuju da u konkretnoj pravnoj stvari valja primijeniti odredbu čl. 71. st. 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“, broj 108/12, 81/13 i 112/13 – dalje: ZFPPN) u vezi s čl. 70. st. 3. ZFPPN-a, pa slijedom primjene istih zaključuju da je tužitelj izgubio procesnu legitimaciju za vođenje ovoga postupka i odbacuju tužbu. Pri tome još i zaključuju da tužitelj nema pravo odvojenog namirenje a niti da se radi o prioritetnoj tražbini.
8. Iz navoda revizije proizlazi da revident ističe bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 4. i 6. ZPP-a. Međutim, u reviziji ne navodi u čemu bi se sastojalo nedopušteno raspolaganje stranke (čl. 354. st. 2. toč. 4. ZPP-a) niti u čemu bi se sastojala nemogućnost raspravljanja pred sudom (čl. 354. st. 2. toč. 6.
ZPP-a). U odnosu na navode o počinjenju tih bitnih povreda revident ne navodi ali baš nikakove razloge koji bi ukazivali na moguće počinjenje takve povrede. Stoga u odnosu na isticanje takvih povreda nisu dani razlozi pa ih ovaj sud nije niti mogao cijeniti jer nisu zadovoljeni uvjeti iz čl. 392.a st. 1. ZPP-a s obzirom na zakonom uspostavljene granice ispitivanja pobijane odluke u revizijskom postupku.
9. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revidentu valja ukazati na slijedeće. Odredbom čl. 81. st. 1. ZFPPN-a propisano je da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. U tom se opsegu dužnik oslobađa obveze prema osobama kojima pripada pravo na regres (jamci). Nadalje, stavkom 2. istog članka je propisano da nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđivanja i ostvarivanja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe,
a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza prema vjerovnicima iz čl. 60. st. 3. tog zakona. Konačno, stavkom 3. je propisano da će se u odnosu na tražbine vjerovnika utvrđene u postupku predstečajne nagodbe i obuhvaćene predstečajnom nagodbom, ovršni i upravni postupci pokrenuti prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, obustaviti, a u parničnim postupcima sud će u odnosu na te tražbine odbaciti tužbu, na prijedlog dužnika podnesen nakon sklapanja predstečajne nagodbe. Dakle, pravilnom primjenom odredaba ovog Zakona te primjenom tumačenja po sličnosti i koherentnosti, valjalo je zaključiti da vjerovnik koji pravovremeno nije svoje potraživanje prema dužniku prijavio niti je sudjelovao u postupku radi sklapanja predstečajne nagodbe nad dužnikom, protekom roka za prijavu potraživanja u tom postupku, više ne može, ne samo pokrenuti, već niti nastaviti voditi parnični postupak za utvrđenje odnosno ostvarenje te tražbine nastale prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe. To bez obzira na činjenicu da je ovaj postupak pokrenut prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe i da tražbina vjerovnika nije utvrđena u tom postupku a zbog njegove nepravodobne prijave. Pri tome treba polaziti od svrhe predstečajne nagodbe propisane odredbom čl. 20. ZFPPN-a, a to je da se dužniku koji je postao nelikvidan ili insolventan omogući financijsko restrukturiranje na temelju kojeg će postati likvidan i solventan, a vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja njihovih tražbina od uvjeta koje bi vjerovnik ostvario da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak. Upravo polazeći od navedenog, a kada je tužitelj kao vjerovnik tuženika imao mogućnost u otvorenom postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom kao dužnikom, prijaviti svoju tražbinu iz ovog postupka, a čime bi ona bila obuhvaćena predstečajnom nagodbom, a što je nesporno tužitelj propustio učiniti na vrijeme, treba sagledati pravnu sudbinu tužbe tužitelja. Naime, posljedica takvog postupanja tužitelja je ta da je njegova tražbina ostala neispitana te nije obuhvaćena predstečajnom nagodbom, dakle u zakonom propisanom postupku ostvarivanja prava. Stoga je tužitelj time i zbog toga izgubio procesnu legitimaciju za vođenje ovoga postupka. O ovom pitanju je Vrhovni sud Republike Hrvatske na isti način već zauzeo pravno shvaćanje u nizu svojih odluka (tako primjerice odluka broj Rev-x 256/2018-3 od 30. svibnja 2018, odluka broj Rev 1772/2019-2 od 25. travnja 2019. i dr.) Isto tako o ovom je pitanju na jednaki način pravno shvaćanje izrazio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2767/2019 od 24. lipnja 2020. Stoga se navodi revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog prava ukazuju neosnovanim.
10. Tužitelj je, kako to navodi, podnio reviziji i iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, odnosno izvanrednu reviziju. Međutim, u svojoj reviziji ne postavlja nikakvo pitanje u smislu odredaba koje reguliraju taj institut, a niti je revizija po svojem sadržaju pisana kao izvanredna pa je ovaj sud kao takvu nije niti mogao cijeniti.
11. Slijedom toga je pravilno sud drugog stupnja odbacio tužbu pozivom na odredbe čl. 71. st. 1. u vezi čl. 70. st. 3. ZFPPN-a uz, kako je ovdje navedeno, shodnu primjenu odredbe čl. 81. st. 3. ZFPPN u svezi s odredbom čl. 282. st. 1. ZPP-a, pa je reviziju valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP-a i odlučiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 24. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
Broj zapisa: eb312-a7983
Kontrolni broj: 0b006-e41a3-3d6cd
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE,
C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
