REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2335/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. T. iz Z., OIB: ... , koju zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika H. u. z. o. d.d., Z., OIB: ... , radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4537/16-6 od 2. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4059/14-171 od 1. prosinca 2015., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuju se prijedlozi za dopuštenje revizije tužiteljice i tuženika kao nedopušteni.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4537/16-6 od 2. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-4059/14-171 od 1. prosinca 2015.

2. U podnesenim prijedlozima za dopuštenje revizije obje stranke su naznačile više pitanja koja smatraju važnima za odluku u sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodeći da shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo o postavljenim pitanjima u pobijanoj odluci odudara od shvaćanja revizijskog suda, pravnih shvaćanja ostalih drugostupanjskih sudova kao i shvaćanja Ustavnog suda Republike Hrvatske te Europskog suda za ljudska prava.

3. Stranke nisu podnijele odgovore na podnesene prijedloge za dopuštenje revizije.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), čl. 385.a ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da prvo i drugo pitanje koje je tužiteljica naznačila u prijedlogu ne udovoljava pretpostavkama dopuštenosti iz odredbe čl. 385.a ZPP, jer se ne radi o pitanju koje bi bilo važno za odluku u sporu, a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu, dok treće naznačeno pitanje ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP.

5. Naime, prvim i drugim naznačenim pitanjem tužiteljica ukazuje na to da se u situaciji kad tužitelj traži povišenje već ranije dosuđene rente, ista dosuđuje „za ubuduće“, od dana podnošenja tužbe pa nadalje. Budući da pobijana drugostupanjska odluka ne odstupa od takvog shvaćanja (iznesenog i u brojnim odlukama revizijskog suda na koje se je tužiteljica pozvala, primjerice Revx -792/14 od 19. studenog 2014. i Revx-23/09 od 21. veljače 2012.), što je drugostupanjski sud u presudi jasno obrazložio, ta se pitanja ne mogu smatrati važnima za razrješenje konkretnog spora, a posljedično niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP. Treće pitanje koje je tužiteljica naznačila u prijedlogu odnosi se na utvrđivanje visine cijene sata pružanja tuđe pomoći i njege u ovom konkretnom slučaju. To se pitanje zbog svoje činjenične naravi ne može smatrati određeno naznačenim pravnim pitanjem u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP.

6. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu ne predstavljaju pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu, te stoga ne udovoljava pretpostavkama dopuštenosti iz odredbe čl. 385.a ZPP.

6.1. Prvo i drugo pitanje naznačeno u prijedlogu tuženika svode se na osporavanje početka tijeka zateznih kamata na dospjele iznose dosuđene rente. Obzirom da drugostupanjska presuda u tom dijelu ne odudara od shvaćanja revizijskog suda iznesenog primjerice u odlukama Rev 550/14 od 18. studenog 2018. i Revr 1536/14 od 30. kolovoza 2017., ta se pitanja ne mogu smatrati važnima u smislu odredbe čl. 385.a ZPP. O trećem i četvrtom pitanju tuženika, koja se odnose se na odluku u parničnim troškovima, drugostupanjski sud nije iznio pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno onom iznesenom u odlukama revizijskog suda (Rev 817/13 od 21. svibnja 2013. itd.) te brojnim odlukama drugostupanjskih sudova (Županijskog suda u Šibeniku broj Gž 1018/20 od 10. prosinca 2020., Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1280/20 od 19. studenog 2020. itd.) na koje se je tuženik pozvao. Stoga ta pitanja ne udovoljavaju pretpostavkama dopuštenosti iz odredbe čl. 385.a ZPP.

7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizija stranaka, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 24. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.