REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 630/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B., OIB … iz J., kojeg zastupa punomoćnik K. P., odvjetnik iz R. protiv tuženika B. d.o.o., OIB … iz K., kojeg zastupaju punomoćnici S. P., G. G., V. V., M. K., odvjetnici iz R., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i raskidu ugovora o radu uprave društva, odlučujući o reviziji tuženika i dopuni revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-54/2018-2 od 13. ožujka 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-271/16 od 23. studenoga 2017., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-54/2018-2 od 13. ožujka 2018. u točki II. (kojom je poništena odluka o otkazu ugovora o radu od 12. srpnja 2016. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 8. travnja 2016. i poništen je odgovor na zahtjev za zaštitu prava sa zahtjevom za vraćanje na radno mjesto tužitelja od 2. kolovoza 2016. u dijelu u kojem se taj zahtjev odnosi na otkaz ugovora o radu od 8.travnja 2016. sa zahtjevom za vraćanje na radno mjesto od dana 27. srpnja 2016., te kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto direktora društva sukladno ugovoru o radu na određeno vrijeme od 8. travnja 2016.) i sudi:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-271/16-9 od 23. studenog 2017. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za poništenje odluke tuženika od 12. srpnja 2016. o otkazu ugovora o radu od 8. travnja 2016. te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja na poništenja odgovora na zahtjev za zaštitu prava protiv odluke tuženika od 12. srpnja 2016. o otkazu ugovora o radu od 8. travnja 2016. te u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za vraćanje na rad na radno mjesto direktora društva sukladno ugovoru o radu na određeno vrijeme od 8. travnja 2016.

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 4.300,00 kn, u roku od 8 dana.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se dopuna revizije tuženika od 15. lipnja 2018. kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Poništava se Odluka o otkazu ugovora o radu i raskidu ugovora o radu uprave Društva-direktora društva od 12. srpnja 2016.g. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen dana 08. travnja 2016.g.g i raskinut ugovor o radu uprave Društva-direktora Društva sklopljen dana 11. travnja 2016.g.

2. Poništava se odgovor na zahtjev za zaštitu prava sa zahtjevom za vraćanje na radno mjesto tužitelja od 2. kolovoza 2016.g.kojom tuženik tužiteljev zahtjev za zaštitu prava sa zahtjevom za vraćanje na radno mjesto od dana 27. srpnja 2016. odbija kao neosnovan.

3. Tuženiku se nalaže da tužitelja vrati na poslove radnog mjesta direktora Društva sukladno ugovoru o radu na određeno vrijeme od 8. travnja 2016.g.“

II Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 8 dana.“

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-271/16 od 23. studenog 2017. godine, u dijelu stavka I. izreke, u dijelu toč.1. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja na poništenje Odluke o raskidu Ugovora o radu uprave društva-direktora društva od 12. srpnja 2016. godine kojom je raskinut Ugovor o radu uprave društva-direktora društva sklopljen 11. travnja 2016., te u dijelu toč. 2. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja na poništenje odgovora na zahtjev za zaštitu prava sa zahtjevom za vraćanje na radno mjesto tužitelja od 2. kolovoza 2016. godine kojim je tuženik tužiteljev zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke tuženika od 12. srpnja 2016. godine o raskidu Ugovora o radu uprave društva-direktora društva sa zahtjevom za vraćanje na radno mjesto od 27. srpnja 2016. godine odbio kao neosnovan.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-271/16 od 23. studenoga 2017., u dijelu stavka I. izreke, u dijelu toč.1. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za poništenje Odluke tuženika od 12. srpnja 2016. godine o otkazu ugovora o radu od 8. travnja 2016. godine te u dijelu toč.2. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja na poništenje odgovora na zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke tuženika od 12. srpnja 2016. godine o otkazu ugovora o radu od 8. travnja 2016. godine te u toč. 3. kao u stavku II. izreke i sudi:

Poništava se Odluka o otkazu ugovora o radu od 12. srpnja 2016. godine kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 8. travnja 2016. godine.

Poništava se odgovor na zahtjev za zaštitu prava sa zahtjevom za vraćanje na radno mjesto tužitelja od 2. kolovoza 2016. godine u dijelu kojim je tuženik tužiteljev zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke tuženika od 12. srpnja 2016. godine o otkazu ugovora o radu od 8. travnja 2016. godine sa zahtjevom za vraćanje na radno mjesto od dana 27. srpnja 2016. godine odbio kao neosnovan.

Tuženiku se nalaže da tužitelja vrati na poslove radnog mjesta direktora društva sukladno Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 8. travnja 2016.

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.“

3. Protiv točke II. i IV. drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a) podnio je tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti drugostupanjsku presudu u točki II. i IV., odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu u točki II. i IV., te predmet u tom dijelu vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe. Tuženik je podnio i dopunu revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana, a dopuna revizije nepravovremena.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za poništenje Odluke o otkazu ugovora o radu raskidu ugovora o radu uprave društva-direktora društva od 12. srpnja 2016. godine kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 8. travnja 2016. i raskinut ugovor o radu uprave društva-direktora društva sklopljen 11. travnja 2016. kao i zahtjev za poništenje odgovora tuženika na zahtjev za zaštitu prava tužitelja tuženika te vraćanje na rad tužitelja.

7. Suprotno revizijskim navodima drugostupanjski sud u pobijanom dijelu presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva revident, jer drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su jasni i neproturječni.

7.1. Revident ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 375. stavkom 1. ZPP-a. Drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja i za njih je dao valjane razloge.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tuženik odlukom Nadzornog odbora od 7. travnja 2016., broj 111 imenovao tužitelja direktorom-upravom društva i da je kao takav upisan u sudski registar na vrijeme od 4 godine od 11. travnja 2016. godine

- da je tuženik Odlukom Nadzornog odbora od 10. svibnja 2016., broj 117 izglasao nepovjerenje direktoru odnosno tužitelju te utvrdio da dužnost istoga prestaje s danom 10. svibnja 2016. i da se raskida Ugovor o radu sklopljen s istim dana 11. travnja 2016.

- da je tuženik dana 11. travnja 2016. donio Odluku o otkazu ugovora o radu i raskidu ugovora o radu uprave društva protiv koje je tuženik pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava i tužbu sudu

- da tužitelj nije pobijao odluku Nadzornog odbora kojom je opozvana odluka o imenovanju istoga kao direktora – člana uprave i da je navedena odluka postala konačna

- da je Ugovor o radu od 8. travnja 2016. godine sklopljen s tužiteljem za poslove direktora društva i navedenim ugovorom je preciziran početak rada, trajanje ugovora, radno vrijeme, otkazni rokovi, plaća, otpremnina, naknada štete i zabrana rada za drugog poslodavca dok nije regulirano pitanje prestanka ugovora o radu

- da je Ugovorom o radu uprave društva-direktora društva, a koji je sklopljen 11. travnja 2016. tužitelj zasnovao radni odnos za radno mjesto direktora s time što su istim detaljno regulirani poslovi koje je tužitelj dužan obavljati, tužiteljeva plaća, prava u pogledu bolovanja i godišnjeg odmora, radno vrijeme, vrijeme trajanja ugovora s time da je u članku 13. predviđena mogućost raskida ugovora jednostranom odlukom bez posebnog obrazloženja

- prema tome postoje dva sklopljena ugovora i to tzv. ugovor o radu i ugovor o radu uprave, s time da Ugovor o radu uprave društva-direktor od 11. travnja 2016. ima sve elemente menadžerskog ugovora koji izlaze izvan okvira ugovora o radu i elemenata ugovora o radu te da se menadžerski ugovor ne temelji na odredbama Zakona o radu, već na odredbama Zakona o obveznim odnosima

- da je došlo do sklapanja ugovora o radu kojim je samo zasnovan radni odnos sa tužiteljem na radnom mjestu direktora društva, dok su stranke sve detalje navedenog radnog i menadžerskog odnosa ugovorile Ugovorom o radu uprave od 11. travnja 2016. godine i da navedeni ugovori predstavljaju jednu cjelinu

- da je Odluka o raskidu menadžerskog ugovora pravovaljana obzirom da su stranke članka 13. predvidjele mogućnost raskida menadžerskog ugovora ukoliko odluka o opozivu postane pravomoćna

- da prema Ugovoru o radu od 8. travnja 2016. nastavak radnog odnosa nije moguć budući da tužitelj više ne može obavljati poslove direktora društva jer nema zakonsko ovlaštenje za obavljanje poslova za koje je sklopio ugovor o radu i da ga nije moguće vratiti na radno mjesto sa kojeg je pravomoćnom odlukom Nadzornog odbora opozvan

9. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud nalazi zahtjev tužitelja neosnovanim. Naime, prema shvaćanju tog suda isključena je mogućnost da član uprave s društvom bude u klasičnom radnom odnosu u pogledu obavljanja funkcije člana uprave, makar ga stranke tako nazivale, jer se član uprave nalazi u mandatnom odnosu koji je reguliran odredbama Zakona o trgovačkim društvima i Zakona o obveznim odnosima, a ne Zakona o radu. Stoga navedena dva ugovora predstavljaju jednu cjelinu. Nadalje, navodi da je namjera zapošljavanja tužitelja bila isključivo za poslove uprave društva-direktora gdje je isti bio ovlašten zastupati društvo samostalno i neograničeno te da nije postojalo neko drugo radno mjesto ni poslovi koje je tužitelj trebao obavljati.

Slijedom izloženog, nakon što je opoziv člana uprave konačan tužitelj nema više pravnu osnovu za obavljanje poslova člana uprave u društvu tj. direktora jer je isti opozivom izgubio pravo voditi poslove tuženika i zastupati ga, budući su mu to bile jedine obveze iz radnog odnosa tj. one koje su propisane kao njegove obveze iz rada menadžerskom ugovoru su obveze direktora-člana uprave, tužitelj kod tuženika više ne može obavljati nikakav posao iz ugovora o radu niti menadžerskog ugovora.

10. Suprotno stavu prvostupanjskog suda drugostupanjski sud je shvaćanja da je odluka o otkazu ugovora o radu od 8. travnja 2016. nedopuštena. To iz razloga, što prema odredbi članka 118. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR- a) kojom odredbom je propisano da stranke mogu redovito otkazati ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako je takva mogućnost otkazivanja predviđena ugovorom. Stoga drugostupanjski sud zaključuje da je tužitelju radni odnos kod tuženika mogao prestati samo iz razloga i pod uvjetima koji su propisani Zakonom o radu. Iz tih razloga drugostupanjski sud je djelomično uvažio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na odluku o otkazu ugovora o radu od 8. travnja 2016., te je odredio vraćanje tužitelja na radno mjesto direktora društva.

11. Osnovano tuženik ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (članak 356. ZPP-a).

11.1. Člankom 4. stavkom 3. ZR-a propisano je da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. Istim člankom u stavku 4. propisano je da se na osobu iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju odredbe ovoga zakona o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini.

11.2. Člankom 244. stavkom 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15 - dalje: ZTD) propisano je da Nadzorni odbor može opozvati odluku o imenovanju člana uprave ili njezina predsjednika kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, osim ako je to učinjeno iz očito neutemeljenih razloga. Opoziv je valjan dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom. Opozivom člana ili predsjednika uprave ne dira se u odredbe ugovora kojega su oni sklopili sa društvom.

12. Polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, a imajući na umu odredbe članka 4. stavaka 3. i 4. ZR-a te članak 224. ZTD-a i prema ocjeni ovoga suda, a suprotno ocjeni drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva poništenje odluke o otkazu ugovora o radu od 12. srpnja 2016. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 8. travnja 2016., te poništenje odgovora na zahtjev za zaštitu prava sa zahtjevom za vraćanje na radno mjesto tužitelja od 2. kolovoza 2016. u dijelu u kojem se taj zahtjev odnosi na otkaz ugovora o radu od 8.travnja 2016. sa zahtjevom za vraćanje na radno mjesto od dana 27. srpnja 2016. te kojim traži vraćanje na radno mjesto direktora društva sukladno ugovoru o radu na određeno vrijeme od 8. travnja 2016., odbio.

13. Prema odredbi članka 396.a stavka 1. ZPP-a propisano je da se revizijski sud može, ako odbije reviziju iz članka 382. stavka 1. ZPP-a umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

13.1. Na temelju odredbe članka 396. a stavka 2. ZPP-a u slučaju iz stavka 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

13.2. Obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, tuženik se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe članka 396.a stavka 1. ZPP-a upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

14. Slijedom svega navedenog je valjalo reviziju tuženika prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci pod točkom I.

15. S obzirom na to da je po reviziji tuženika preinačena drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu na način da je tužbeni zahtjev odbijen, valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka u skladu sa člankom 166. stavkom 2. ZPP-a, te člankom 154. stavkom 1. i 155. ZPP-a.

15.1. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu je priznat trošak zastupanja u jednokratnom iznosu od 2.000,00 kn sukladno Tbr.7/2 Tarife o naknadama i nagradama odvjetnika što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 500,00 kn, ukupno 2.500,00 kn.

15.2. Tuženiku je dosuđen trošak sastava revizije po odvjetniku (1.000,00 kn) prema Tbr.10/6 Tarife i trošak plaćene sudske pristojbe u iznosu od 800,00 kn, ukupno 1.800,00 kn. (točka II. izreke rješenja).

U odnosu na dopunu revizije tuženika od 15. lipnja 2018.:

16. Prema odredbi članka 382. stavka 4. ZPP-a revizija se podnosi u roku od trideset dana od dostave drugostupanjske odluke.

16.1. Prijepis drugostupanjske odluke dostavljen je punomoćniku tuženika 24. travnja 2018., a tuženik je pravovremeno podnesenu reviziju nadopunio podneskom od 15. lipnja 2018., dakle po proteku prekluzivnog roka iz članka 392. stavka 1. ZPP-a.

16.2. Stoga je navedenu dopunu revizije valjalo odbaciti kao nepravovremenu, članak 392.b stavak 1. u vezi s člankom 389. stavkom 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I. predmetnog rješenja.

Zagreb, 24. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.