REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 18. Pr-197/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Anamariji Kovačević Turac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Ž. R. iz D., OIB:, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. i J. j.t.d. u O. protiv tužene bolnica P1 ., OIB: …, P., zastupana po punomoćniku I. B., odvjetniku u P., uz sudjelovanje umješača bolnica P2 ., OIB: … , P., zastupana po zakonskoj zastupnici M. M., dipl.iur., ravnateljici bolnice, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika i zakonske zastupnice umješača, 24. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku bolnic a P1 . , OIB: … , P., isplatiti tužitelju Ž. R. iz D., OIB:… bruto iznos razlika plaća u iznosu 17.112,45 kn zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i to na iznos:

- za siječanj 2016., na iznos od 1.419,70 kuna od 16. veljače 2016.,

- za veljaču 2016., na iznos od 1.451,27 kuna od 16. ožujka 2016.,

- za ožujak 2016., na iznos od 1.412,17 kuna od 16. travnja 2016.,

- za travanj 2016., na iznos od 1.413,69 kuna od 16. svibnja 2016.,

- za svibanj 2016., na iznos od 1.309,48 kuna od 16. lipnja 2016.,

- za lipanj 2016., na iznos od 1.409,39 kuna od 16. srpnja 2016.,

- za srpanj 2016., na iznos od 1.462,19 kuna od 16. kolovoza 2016.,

- za kolovoz 2016., na iznos 1.488,74 kuna od 16. rujna 2016.,

- za rujan 2016., na iznos od 1.359,93 kuna od 16. listopada 2016.,

- za listopad 2016., na iznos od 1.330,47 kuna od 16. studenog 2016.,

- za studeni 2016., na iznos od 1.518,91 kuna od 16. prosinca 2016.,

- za prosinac 2016., na iznos od 1.536,53 kuna od 16. siječnja 2017.,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodaksadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve do isplate, te parnični trošak ovoga postupka u iznosu 7.500,00 kuna zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Ž. R. podnio je tužbu protiv tužene bolnice P1 radi isplate. U tužbi navodi da je u vremenskom razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijalista.

1.1. Plaća tužitelja u navedenom razdoblju bila je definirana Zakonom o plaćama u javnim službama, a članak 4. glasi: “Plaća službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.” U spornom razdoblju, osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, u članku 2.: Osnovica plaće u javnim službama se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.” U navedenom vremenskom razdoblju (2016.) na snazi je bio Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama i Sporazum Vlade RH i Sindikata javnih službi.

1.2. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. je osnovica za obračun plaće od 2009. godine iznosila 5.415,37 kn., a Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine je određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. godini sa 5.415,37 kuna na 5.108,84 kuna i vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.10.2011. je u čl. 3. određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja).

1.3. Državni zavod za statistiku RH je dana 27.11.2015. objavio priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojega je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. realan rast BDP-a iznosio 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. realan međugodišnji rast BDP-a iznosio je 2,8% iz kojih podataka slijedi da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP iznosio točno 2%.

1.4. Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku, Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016. jer je na snazi bio TKU i Sporazumi o osnovici kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016.g. bila određena na 5.415,37 kuna, sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Unatoč tomu, tuženik je sve plaće, u 2016. i siječnju 2017. obračunavao sa osnovicom u iznosu od 5.108,84 kune.

1.5. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15) se u spornom razdoblju primjenjivao prilikom obračuna tužiteljeve plaće, prema kojemu je osnovica za obračun plaće temelj i osnovu za obračun svakog dijela tužiteljeve plaće (za redovan rad, prekovremeni rad, obračun ugovorenih dodataka, za obračun naknade plaće i ostalo), pa je primjenom obračuna plaće s nižom osnovicom, tuženik pogrešno obračunao strukturu plaće odnosno svaki element tužiteljeve plaće za rad u 2016. godini.

1.6. Na temelju navedenog tužitelj smatra da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu na temelju koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom vremenskom periodu, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). Tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje od 1.1.2016. do 31.12.2016. i to na način da je sve place pogrešno obračunao sa osnovicom od 5.108,84 kuna, umjesto sa 5.415,37 kune, odnosno umanjio osnovicu za 6%. Zbog navedenoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženoj da mu isplatiti iznos koji bude utvrđen po dostavljenoj dokumentaciji od strane tuženika i provedenog financijskog vještačenja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i trošak postupka. Podneskom od 8. travnja 2022. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje bruto iznos razlika plaća u iznosu 17.112,45 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa i to od 15og u mjesecu pa do isplate osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u mjesečnim bruto iznosima. Na glavnoj raspravi održanoj dana 15. lipnja 2022. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje zakonsku zateznu kamatu koja teče na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 16tog u mjesecu pa do isplate.

2. Tužena bolnica P1 se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te je predložila sudu da sukladno čl. 211 Zakona o parničnom postupku o ovom parničnom postupku na strani tuženice pozove kao umješača u ovaj parnični postupak bolnicu P2 iz razloga što je odlukom županije od 12.rujna 2017. o podjeli bonice P1 i osnivanju nove zdravstvene ustanove – bolnice P , tužitelj kao raniji zaposlenik podružnice tuženice nastavio rad u novoosnovanoj ustanovi. Sporazum tuženice i bolnice P2 od 14. veljače 2018. definira prava i obveze obiju strana tog sporazuma te su stranke ugovora utvrdile kriterije za diobenu bilancu. Pravna posljedica Sporazuma je da sve obveze vezane za tužitelja, temeljem diobene bilance, treba snositi bolnica P2 .

2.1 Tužena u odgovoru na tužbu priznaje da je tužitelj zaposlenik tuženice kako je toopisano u tužbi. Također potvrđuje kako je dana 25. studenog 2006. između Vlade RH te nezavisnog Sindikata znanosti i visokog obrazovanja, nezavisnog Sindikata zaposlenih u Srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja s druge strane sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, kao i da je dana 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, odnosno dana 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Tužena navodi da je pogrešno navedeno da je dana 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, te da su dana 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene Sporazum o izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, ali kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Ističe

kako

već

iz

samih

naziva

proizlazi

da isti predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenog 2006., a koji je različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog dana 25. studenog 2006. Nadalje, tužena osporava pravnu valjanost, pravni osnov, obveznost, a potom i sadržaj navedenog. Navodi kako je razvidno da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. potpisalo manje potpisnika od prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće, odnosno potpisnici Sporazuma i Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama nisu prihvatili i nisu sudjelovali u izmjenama i dopunama, te sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011. Osporava pravnu valjanost pravnih izvora, prije svega Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26. listopada 2011., kao i mogu li iste proizvoditi pravne učinke u smislu da bi osnovica za obračun place bila 5.415,37 kn. Ovo iz razloga jer kod sklapanja Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu od 26.listopada 2011.potrebno je utvrditi je li isti potpisan od sedam potpisnika budući je prethodni Sporazum i Dodatak Sporazumu u javnim službama potpisan od osam potpisnika. Dakle, Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.parafirao je, a nije potpisao odnosno sklopio jedan od potpisnika Sporazuma i Dodatka Sporazumu, Samostalni Sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Iz navedenog je razvidno da Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., potpisalo je manje potpisnika od prethodnih Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.Stoga da bi Izmjene i Dopune bile valjane, imaju se sastaviti i sklopiti od svih ugovornih stranaka, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Nadalje, za slučaj kad se radi o Kolektivnom ugovoru, pravna situacija je ista, dakle da bi Izmjene Kolektivnog ugovora bile pravovaljane potrebno je da je sklope svi sindikati koji su sklopili i Izvorni Kolektivni ugovor. Dakle, Izmjena Kolektivnog ugovora je pravno nevaljana zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor, pa je takva izmjena nevaljana odnosno nezakonita, kao i sva kasnija postupanja potpisnika Kolektivnih ugovora. Ovo pravno stajalište zauzeto je u Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gž 5/05 od 27. travnja 2005.i broj Revr- 409/09 od 17. ožujka 2010. Slijedom navedenog, kako su Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od 26.listopada 2011. nevaljane, slijedom čega su ništetne, pa na osnovu istih ne postoji utuživa obveza, kao ni obveza usklađivanja plaća iz Izmjena i Dopuna od 26.listopada 2011. Tužena također osporava pravnu valjanost Dodatka Sporazumu navodeći da isti predstavlja običan ugovor, a ne Kolektivni ugovor iz razloga jer nisu bili sklopljeni na zakonit način jer istom nisu prethodili kolektivni pregovori sukladno odredbama čl. 186. Zakona o radu/1995, i čl. 254. Zakona o radu/2009. Pravno stajalište zauzeto u Odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-425/13 od 16. travnja 2013. Također, osporavaju se i činjenični navodi tužbe u pogledu primjene osnovice za obračun plaća u javnim službama od 26.listopada 2011. Naime, plaća se u javnim službama uređuje Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj: 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/09 i 124/09). Odredbama čl. 2. i čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama normirano je utvrđivanje osnovice za izračun plaća, koje je kao zakonsko uređenje obvezna norma u izračunu osnovice plaća. Dana 29. prosinca 2016.Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o visini osnovice za obračun place u javnim službama u visini 5.211,02 kn bruto, s primjenom od 1.siječnja 2017., dakle obračunom plaće za siječanj 2017., koja dospijeva

na

isplatu

u

veljači

2017.

Prethodno nije bilo drugačijeg Kolektivnog ugovora zaključen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, pa se primjenjuje osnovica plaće koja je utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi od 13.svibnja 2009. Također, osporavaju se navodi tužbe da je u primjeni čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kako to navodi tužitelj s obzirom da je čl. 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama regulirano da se usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, trajao. Prema stajalištu tužene, s obzirom da je u određenom razdoblju realni tromjesečni rast BDP-a bio negativan (nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu prema dostupnim podatcima Državnog zavoda za statistiku BDP Republike Hrvatske promatran na tromjesečnoj razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine zabilježio je 12 konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta počev od 4. tromjesečja 2011., a zaključno s 3. tromjesečjem 2014.) proizlazi da se usklađivanje primjenom čl. 3. do 5. Izmjena i Dopuna usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Osim navedenog, budući odredbe Izmjena i Dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, imaju ugovoreno vremensko važenje od pet godina, čije trajanje je isteklo 25. listopada 2016., tuženik smatra da do usklađivanja osnovice plaća u javnim službama temeljem navedenih Izmjena ne bi ni došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Tuženik ističe prigovor zastare za sva novčana potraživanja po ovoj tužbi za koja je računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu protekao zastarni rok od pet godina. Tuženik tužbu i tužbeni zahtjev smatra neosnovanim, podredno nejasnim i neobrazloženim te predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

3. Podneskom od 22. ožujka 2022. bolnica P2 se očitovala da želi sudjelovati u postupku kao umješač na strain tuženika te iskazala volju za stupanjem u ovaj postupak na mjesto tuženika.

4. Podneskom od 26. travnja 2022., kao i na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. lipnja 2022. tužitelj se usprotivio tome da umješač stupi na tuženikovo mjesto u ovom postupku te istakao da se tužitelj neće protiviti tome da umješač ispuni njenu tražbinu prema tuženiku.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., uvid u podatke Državnog zavoda za statistiku, te uvid u izračun razlike plaće tuženika za tužitelja za utuženo razdoblje.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio analizom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno da je tužbeni zahtjev tužitelja uređen podneskom od 8. travnja 2022. osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu doktora medicine, liječnika specijalista.

8. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu sukladno članku 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj: 27/01, 39/09) jer je tuženik javna ustanova kojoj se sredstva za plaću osiguravaju u državnom proračunu.

9. Nadalje je nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn.

10. Tužitelj tužbom i tužbenim zahtjevom od tuženika potražuje razliku plaće prema osnovici za obračun plaće u visini od 5.415,37 kn, a temeljem odredbe članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

11. Tuženik u ovom postupku osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a osporava da bi te izmjene i dopune predstavljale kolektivni ugovor koji bi bio obvezujući za tuženika, kao i da bi sadržaj Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. kao i Dodatak Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. predstavljao kolektivni ugovor. Nadalje, tuženik osporava da su se ispunili uvjeti za primjenu članka III. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnoviciplaće u javnim službama od 26. listopada 2011. pod uvjetom da su naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama pravno valjane.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama u Hrvatskoj, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara – medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun place u javnim službama povećava za 6 % u 2007., u 2008. i u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

12.1. Vlada Republike Hrvatske i isti sindikati javnih službi zaključili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaće iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS- om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

12.2. Vlada Republike Hrvatske te sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirani, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka, te članak IV. Dodatka koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajalo, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. Izmjena i dopuna.

12.3. Dana 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela je arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama na način kako je naprijed navedeno.

12.4. Vlada Republike Hrvatske, te sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2011. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama.

12.5. Vlada Republike Hrvatske 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja se isplaćuje u veljači 2017.

13. Dakle, tuženik je u odgovoru na tužbu isticao prigovor o pravnoj nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i tvrdnje o ništetnosti i nevaljanosti Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009.

14. U utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12) koji je u članku 51. regulirao da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovnu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku u stavku 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju od 25. studenog 2006. regulirano je kako će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice utvrđene u članku 2. tog Sporazuma, osnovna plaća uvećavati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od dana 1. kolovoza 2007. 2%, od dana 1. srpnja 2008. 2,1 %, od dana 1. srpnja 2009. 2,2 %, od dana 1. srpnja 2010. 2,2 %, od dana 1. srpnja 2011. 2,1 % i od dana 1. srpnja 2012. 2,3 %. Uvećanja se obračunavaju na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju

na

već

uvećani dodatak iz prethodne godine. Osim toga, u članku 9. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14) regulirano je da će se primjenjivati za radnika najpovoljnije pravo, ako neko pravo iz radnog odnosa je različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom osim Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Člankom 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. ugovoreno je da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine. U članku 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukaže na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom 2 stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a 2 uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI. Izmjena i dopuna je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina s tim da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Člankom IV. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu uređen je i način usklađivanja pariteta.

15. Obzirom na sve navedeno sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama koji je sklopljen 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno zakonu. Sud nalazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Sud ne nalazi da je bilo isključenje iz kolektivnog pregovaranja bilo kog od predstavnika sindikata, te niti jedna od strana potpisnika Temeljenog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u javnim službama nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovnici za plaće u javnim službama.

16. Temeljem izvedenih dokaza, uvidom u podatke Državnog zavoda za statistiku utvrđeno je da je negativni rast BDP-a trajao neprestano od 4. tromjesečja 2011. do zaključno 3. tromjesečja 2014., odnosno 12 tromjesečja uzastopno. U drugom tromjesečju 2015. zabilježen je rast BDP-a od 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8 % što daje aritmetičku sredinu od 2 %. Iz navedenog sud zaključuje da je za 2 tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 % tako da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama za primjenu osnovice za obračun plaće od 5.415,37 kn bruto.

17. Dakle, sud je utvrdio da su se uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama ispunili krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016. u kojem razdoblju nije bilo negativnog rasta BDP-a. Naime, odredbom članka III. navedenih izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno je da osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom 2 stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a 2 uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama.

17.1. Stoga je tuženik i to od siječnja 2016. pa nadalje bio obvezan tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, odnosno po osnovici od5.415,37 kn.

18. Sud nije prihvatio navode tuženika da bi početak primjene uvećane osnovice iz članka III. Izmjena i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama bio odgođen primjenom odredbe članka VII. stavak 1. istih izmjena i dopuna budući da se ta odredba odnosi na usklađivanje pariteta (članak IV. i članak V. Izmjena i dopunama dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama).

19. Tuženik je sačinio izračun razlike plaće tužitelja za utuženo razdoblje, a tužitelj je prihvatio takav izračun razlike plaće pa sud nalazi da između stranaka nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

20. Budući je sud utvrdio da tužitelj ima pravo na isplatu razlike plaće za utuženi period jer je tuženik bio u obvezi obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju po osnovici od 5.415,37 kn to je sud tužbeni zahtjev tužbe tužitelja uređen podneskom od 8. travnja 2022. prihvatio i odlučio kao u izreci.

21. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 277. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO) u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbi čl. 26 i 29 ZOO-a, počev od nespornog dospijeća do isplate.

22. Iz dosuđene bruto razlike plaće izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak jer prema odredbi čl. 45 st. 1 i 2 Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 177/04 – dalje: ZPD) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

23. Sud je našao da prigovor zastare tuženika nije osnovan. Prema odredbi članka 139. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17 i 98/19) ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina. Tužitelj tužbom i tužbenim zahtjevom potražuje razliku neisplaćene plaće za period od siječnja do prosinca 2016. Budući da se plaća sukladno članku 92. stavak 1. Zakona o radu isplaćuje nakon obavljenog rada, a prema stavku 3. istog članka plaća i naknada plaća za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do 15- tog dana u idućem mjesecu to je plaća tužitelja za mjesec siječanj 2016. dospjela 16. veljače 2016. Kako je tužba tužitelja podnesena 15. veljače 2021. to za potraživanja tužitelja na ime razlike plaće za mjesec siječanj 2016. zastara nije nastupila, niti je nastupila zastara za sljedeće utuženo razdoblje.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19). Sud nalazi da je tužitelj s većim dijelom tužbenog zahtjeva uspjela, a s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen, a u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva posebni troškovi nisu nastali. Sud je kao osnovan priznao trošak tužitelja za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, za sastav obrazloženog podneska od 4. svibnja 2021. i od 8. travnja 2022. u iznosu 1.000,00 kuna svaki, zastupanje na ročištima održanim 31. ožujka 2022. i 15. lipnja 2022. u iznosi 1.000,00 kuna za svako ročište, sastav podnesaka od 23. ožujka 2022. i 26. travnja 2022. u iznosu 250,00 kuna za svaki podnesak sukladno Tbr 8 točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12) te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kn pa je priznao ukupan trošak tužitelja u iznosu od 6.000,00 kuna, što uz obračunati PDV od 25% iznosi 7.500,00 kuna.

25. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Požega, 24. kolovoza 2022.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac, v.r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. OD M. i J. j.t.d. u O.

2. I. B., odvjetnik u P.

3.

bolnica

P2

4. Porezna uprava, Područni ured P.– po pravomoćnosti