REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2943/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. D. iz Z., OIB: … , zastupane po punomoćnici N. C., odvjetnici u Z., protiv I-tuženika R. L. odsutnog i nepoznata boravišta, zastupanog po posebnoj skrbnici D. B., odvjetnici u S., II- tuženice R. L. odsutne i nepoznata boravišta, zastupane po posebnoj skrbnici J. P., dipl. pravnica CSS K. i I.-t. G. Z., OIB: … , zastupanog po generalnoj punomoćnici I. Z., dipl.iur., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, postupajući po prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2852/2021-3 od 1. veljače 2022. kojom je djelomično preinačena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-7/2020-254 od 8. srpnja 2020., na sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2852/2021-3 od 1. veljače 2022. odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložila dopustiti reviziju protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-2852/2021-3 od 1. veljače 2022. kojom je djelomično preinačena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-7/2020-254 od 8. srpnja 2020., ističući pet pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog je odgovorila II-tuženica ističući da se protivi prijedlogu za dopuštenje revizije obzirom da nije riječ o pravnim pitanjima koju su važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dok I-tuženik i III-tuženik na prijedlog nisu odgovorili.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili
- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.
6. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude tužiteljica ističe slijedeća pitanja:
"1. Da li tužitelj ima pravo na utvrđivanje da je stekao pravo vlasništva na realno označenom dijelu nekretnine bez označavanja pojedinačne nekretnine, iako se ne radi o dva stjecatelja, bračne supružnike?
2. Da li tužitelj može tražiti utvrđivanje suvlasništva u ½ dijela po kojem je samovlasništvo pretvoreno u suvlasništvo?
3. Da li dosjedajući vlasnik može uspostaviti suvlasništvo na upisanom vlasništvu iako se ne radi o zahtjevu dva stjecatelja u kojem drugi nije stranka u postupku?
4. Da li se nužno tužbeni zahtjev mora postaviti u odnosu na pojedinačnu nekretninu koja može biti objektom stvarnih prava po čl. 5. st. 1. i čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima premda nije parcelacijom izdvojena katastarska čestica koja je precizno grafički individualizirana po skici lica mjesta?
5. Da li županijski sud ima ovlasti da ne odluči o parničnom trošku, makar je tužitelj u žalbi pobijao isti?"
7. Što se tiče postavljenih pitanja, uz to što su ta pitanja usko vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije navela niti valjane razloge zbog kojih smatra da su ona važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime u prijedlogu za dopuštenje revizije je iznesena tvrdnja da je u konkretnom slučaju riječ o pitanjima o kojima revizijski sud nije zauzeo shvaćanje ali da bi zbog promjena u pravnom sustavu uvjetovanih odlukom i praksom Europskog suda za ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu, ali nije dokumentirano da bi o tim pitanjima Europski sud za ljudska prava imao različitu praksu, već se tužiteljica poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije. U odnosu na peto postavljeno pitanje ima li županijski sud ovlast da ne odluči o parničnom trošku pri čemu se tužiteljica poziva na predmet Klauz protiv Hrvatske ukazuje se da je o troškovima ovog postupka odlučeno posebnim dopunskim rješenjem a što je i obrazloženo u drugostupanjskoj odluci.
8. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 24. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
