Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-119/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika G. J., zbog kaznenog djela iz članka 315. stavka 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Ik I- 513/2022-9 od 3. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika G. J. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj: Ik I-513/2022-9 od 3. kolovoza 2022., na temelju članka 170. točka 2. Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“ broj: 14/21. – dalje u tekstu: ZIKZ) u svezi članka 59. KZ/11., odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika G. J..
2. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnio zatvorenik G. J. po opunomoćeniku A. Š., odvjetniku u V. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona, predloživši da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se prihvati njegov prijedlog za uvjetni otpust.
3. U skladu s odredbom članka 495. u svezi čl. 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – Odluka ustavnog suda republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.), spis je, prije sjednice vijeća, bio dostavljen državnom odvjetniku.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, koju on vidi u tome što je pobijano rješenje proturječno dokazima odnosno izvještaju i mišljenju Kaznionice u Turopolju i Probacijskog ureda u Splitu, čime implicira da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
5.1. Naime, pri odlučivanju o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, u skladu s odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11., prvostupanjski je sud cijenio i njegovo ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora i uspješnost primjene programa izvršenja kazne zatvora koji podaci su sadržani u izvješću i mišljenju Kaznionice u Turopolju, na što žalitelj upire u žalbi, ali isto tako je cijenio i druge kriterije propisane u citiranoj zakonskoj odredbi koji su bitni za odluku o prijedlogu, pa je stoga žalba zatvorenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., neosnovana.
6. Pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalitelj nalazi u tome što je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o njegovom prijedlogu za uvjetni otpust zanemario odlučne činjenice bitne za pravilnu ocjenu osnovanosti prijedloga, s obzirom na to da iz izvješća Kaznionice proizlazi da je uspješan u programu izvršenja kazne zatvora, da mu nisu izrečene stegovne mjere, da je u radu ocijenjen naročito uspješnim, te da je aktualna vjerojatnost kriminalnog povrata ocjenjena niskom, pa je Kaznionica u mišljenju navela da mu se treba odobriti uvjetni otpust, što prvostupanjski sud, bez valjane argumentacije, nije prihvatio.
6.1. Suprotno naprijed iznesenom stavu optuženika, prvostupanjski je sud sve odlučne činjenice bitne za odluku o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, pravilno utvrdio te ih je argumentirano obrazložio.
.
6.2. Naime, iako je zatvorenik u programu izvršenja kazne zatvora ocijenjen kao uspješan te je Kaznionica dala pozitivno očitovanje u odnosu na njegov prijedlog za uvjetni otpust, prvostupanjski sud je, a s obzirom na to da mu je od izrečene kazne zatvora u trajanju od jedne godine, za izdržati preostalo šezdesetak posto te kazne, te cijeneći okolnosti počinjenog kaznenog djela, ispravno zaključio da bi prihvaćenjem njegova prijedloga za uvjetni otpust dovelo u pitanje zakonom propisanu svrhu kažnjavanja, za što je pod točko 6. u pobijanom rješenju dao jasne i valjane razloge.
6.3. U kontekstu naprijed iznesenog valja navesti da se, osim specijalne prevencije, koja ima za cilj da se izricanjem i izvršenjem kazne zatvora utječe na počinitelja da ne čini kaznena djela, svrha kažnjavanja ostvaruje i generalnom prevencijom, koja ima za cilj da se izrečenom kaznom utječe i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja.
6.4. Prema tome, i po stavu ovog drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud, a imajući u vidu neizdržani dio kazne naveden u točki 6.2., te način i okolnosti kaznenog djela iz članka 315. stavka 4. KZ/11. za koje je zatvorenik G. J. osuđen, a koje je počinio na način da je pri visokoj koncentraciji alkohola u krvi, svjestan da ugrožava život policijskog djelatnika, u trenutku kad ga je isti pokušao zaustaviti pojačao brzinu osobnog vozila kojim je upravljao te njime krenuo na policijskog djelatnika koji se izbjegao nalet vozila bacivši se u stranu, zaključio da ovakav napad na službenu osobu počinjen opasnim sredstvom kakav je automobil u kretanju, karakterizira vrlo visoki stupanj bezobzirnost i pogibeljnost u odnosu na osobu, osnovano zaključio da nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 59. KZ/11. da bi se prihvatio njegov prijedlog za uvjetni otpust. To iz razloga jer bi se time dovelo u pitanje postizanje svrhe kažnjavanja o kojoj je bilo riječi pod točkom 6.3., pa je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je nužno da zatvorenik nastavi izdržavati kaznu zatvora.
6.5. Zbog svega naprijed navedenog žalba zatvorenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana, a iako je žalitelj u žalbi naveo da se žali zbog nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, ovu žalbenu osnovu nije obrazložio.
7. Također, nije u pravu žalitelj ni kad ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio zakon, jer je sud pravilno, na temelju članka 170. točka 2. ZIKZ i članka 59. KZ/11. donio odluku kojom je odbijen prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust.
8. Budući da žalitelj svojom žalbom nije doveo u pitanje pravilnost i pouzdanost odlučnih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio pobijano rješenje, a kako, ispitujući tu žalbu, nije utvrđeno postojanje povreda kaznenog postupka iz članka 494. stavak 4. ZKP/08., na koje ovaj Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 24. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović,v.r.
