Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-211/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin, Tomislava Juriše, mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. K., zbog kaznenog djela iz članka 111. točka 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj K- 1/2021-94 od 7. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi S. K. za kazneno djelo iz članka 111. točka 2 i 4. KZ/11., za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe osuđuje na dugotrajnu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 25 (dvadesetpet) godina u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme lišenja slobode od 16. srpnja 2020. pa dalje.

II Odbija se žalba optuženog S. K. kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi S. K. proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teško ubojstvo iz članka 111. točke 2. i 4. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude, te je na temelju članka 111. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 20 godina u koju je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 16. srpnja 2020. pa dalje.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženi S. K. oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, a dužan je nadoknaditi troškove nužnih izdataka oštećenika.

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik te optuženi S. K., po branitelju D. M..

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju, odnosno kazna dugotrajnog zatvora.

2.2. Optuženi S. K. putem branitelja D. M., odvjetnika u Č., žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, uz prijedlog da ''drugostupanjski sud u smislu žalbenih navoda ukine ili preinači prvostupanjsku presudu''.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik s prijedlogom da se preinači pobijana presuda te da se optuženi S. K. oslobodi optužbe.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo dopisom broj KŽ-DO-715/2022. od 10. lipnja 2022.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.

6. Optuženik ističe da su razlozi u pobijanoj presudi nejasni, odnosno u znatnoj mjeri proturječni, da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju izvedenih dokaza od stvarnog sadržaja tih dokaza čime sadržajno upire da je počinjenja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Međutim, suprotno tvrdnjama iz žalbe optuženika, razlozi pobijane presude nisu nejasni niti proturječni, a niti postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza pri čemu optuženik na naznačuje u čemu bi se konkretno ostvarivala to proturječje.

6.1. Budući da istaknuta bitna povreda nije ostvarena, koja žalbom uz to nije posebno obrazložena, to žalba optuženika zbog bitne povrede nije osnovana. Nadalje, sud drugog stupnja ispitivanjem pobijane presude u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. nije utvrdio da bi u presudi bile ostvarene neke druge bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Naime, žalitelj konkretno ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, dok iz sadržaja žalbe proizlazi kako smatra da je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti. Time žalitelj zapravo pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, a to ne predstavlja povredu kaznenog zakona. Ovo iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne prema onom koje bi, s motrišta žalitelja, bilo ispravno. Izrekom prvostupanjske presude utvrđeni su svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen, pa nema govora o toj vrsti povrede kaznenog zakona. Nadalje, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti ovaj sud drugog stupnja u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

8. Dakle, optuženik zapravo najvećim dijelom navoda žalbe osporava ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da niti jedan provedeni dokaz ne dovodi u vezu optuženika s ubojstvom A. S., te ponavlja obranu da je 5. veljače 2020. bio kod M. Š. koju je udario nakon čega je ona pala na pod i mislio je da je mrtva da bi nakon otriježnjenja saznao da je živa i da ga nije prijavila zbog krađe 2000 eura koje je uzeo ispod njenog madraca nakon što ju je udario. Svi njegovi daljnji postupci bili su usmjereni ka skrivanju kaznenog djela počinjenog prema M. Š. što je prvostupanjski sud pogrešno tumačio i povezivao s ubojstvom A. S.. Nadalje, optuženik, kako bi potkrijepio takvu svoju obranu, analizira i ocjenjuje provedene dokaze i to prvenstveno rezultate posebnih dokaznih radnji uz prigovor da ''nije jasno na koji način sud izvodi zaključak o optuženiku kao počinitelju ubojstva''.

8.1. U okviru istaknute žalbene osnove optuženik u stvari ne iznosi ništa novo što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira sa razlozima presude i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza. Razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjeno kazneno djelo, drugostupanjski sud nalazi da optuženik istaknutim žalbenim navodima nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

8.2. Protivno navodima žalbe, prvostupanjski je sud savjesnom i kritičnom ocjenom provedenih dokaza, i to svakog pojedinačno kao i u međusobnoj povezanosti, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice inkriminiranog kaznenog djela. Za takva svoja utvrđenja je u obrazloženju presude iznio veoma opširne, logične i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.3. Stoga nije u pravu optuženik kada tvrdi da je sud prvog stupnja izveo pogrešne zaključke iz rezultata posebnih dokaznih radnji naloženih nalozima Županijskog suda u Varaždinu od 18.05.2020., 22.05.2020., 19.06.2020. i 23.06.2020., dakle, par mjeseci nakon ubojstva A. S. i jednako toliko od trenutka kada je optuženik, prema vlastitom iskazu, znao da je M. Š. živa pa već na temelju te okolnosti pravilno prvostupanjski sud zaključuje da izjave zabilježene provedenim posebnim dokaznim radnjama nisu rezultat događaja na koji upire optuženik u svojoj obrani već se odnose na ubojstvo ovdje žrtve A. S.. Dakle, nelogični su i promašeni žalbeni navodi optuženika da se razgovori odnose na ''priznanje'' ubojstva M. Š., a ne A. S.. Naime, ovdje pravilno prvostupanjski sud zaključuje da razgovori datiraju od 2. do 25. lipnja 2020. godine, dakle u vrijeme kada je optuženik prema vlastitom iskazu već znao da je M. Š. živa. Navedene razgovore prvostupanjski sud je detaljno analizirao pod točkama 11. i 12. pobijane presude i to u odnosu na izjave optuženika da policija nema dokaze protiv njega, prijetnje da će veći dio krivnje za događaj prebaciti na svog ujaka D. i šogora D. O. ovisno o tome kako će oni iskazivati, da ga se neće moći uhvatiti u laži, također da na uputu izvanbračne supruge da ništa ne prizna na policiji odgovara da će vidjeti što će biti s istragom i da će moguće priznati djelo, te prijetnje ubojstvom svjedocima vezano uz sadržaj njihovog svjedočenja. Iako se žalbom opetovano ističe da nisu pronađeni materijalni dokazi protiv optuženika, tu okolnost je pravilno vrednovao prvostupanjski sud uzimajući u obzir da iz rezultata posebnih dokaznih radnji proizlazi da je optuženik bio siguran kako policija neće pronaći nikakve otiske što ukazuje da je optuženik prilikom počinjenja kaznenog djela pazio da ne ostavi iza sebe otiske.

8.4. Slijedom navedenog, imajući na umu da se razgovori vode u vrijeme kada policija istražuje ubojstvo A. S., a optuženik ističe da policija neće naći materijalne tragove odnosno otiske pa će svoj iskaz i eventualno priznanje prilagoditi rezultatima istrage pri čemu svjedocima prijeti da svi moraju potvrditi njegove riječi jer da će ih u suprotnom rezati žiletom, ubiti, razrezati vrat, neprihvatljive su teze optuženika kako se takve izjave odnose na događaj vezan uz M. Š., pri čemu treba naglasiti i da su svi sudionici razgovora znali da je M. Š. živa. Osim subjektivne ocjene sadržaja snimljenih razgovora, optuženik u žalbi i ocjenjuje iskaz svjedokinje M. Š. kao nevjerodostojan očito smjerajući da je navedeno od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, događaj vezan uz M. Š. nije odlučna činjenica u ovom postupku iz razloga koji su naprijed navedeni. Osim toga, iako optuženik žalbom upire da niti jedan svjedok ne dovodi u vezu optuženika s predmetnim ubojstvom, valja istaknuti da je izvedene personalne dokaze prvostupanjski sud temeljito i detaljno analizirao pod točkama 9.3. – 9.7. prvostupanjske presude na koje razloge se u cijelosti upućuje optuženik, pa tako i pravilno zaključio da svjedoci (V. O., T. K., N. K. i Lj. K.) tek na raspravi iskazuju o događaju sa M. Š., a sve kako bi osnažili obranu optuženika, dok su njihova objašnjenja zbog čega nisu o tome iskazivali pri prvom ispitivanju različita odnosno ''raznovrsna'' pa se onda pravilnim ukazuje zaključak prvostupanjskog suda o ''prilagođavanju iskaza svjedoka kako bi se potkrijepila iskonstruirana obrana optuženika''.

8.5. Dakle, s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno analizirao i kritički i logički adekvatno ocijenio izvedene dokaze, te na osnovu toga ispravno utvrdio relevantne činjenice, potpuno su promašeni žalbeni navodi koji suštinski ne predstavljaju ništa novo već se isključivo ponavlja iskaz optuženika kako se svi razgovori tematski odnose na događaj u vezi s M. Š., a što je bilo predmetom detaljne analize prvostupanjskog suda, pa nisu s uspjehom dovedeni u sumnju pravilni, potpuni i detaljni razlozi prvostupanjske presude kojima se otklanja kao neuvjerljiv i neprihvatljiv iskaz optuženika.

8.6. Usvajajući, prema tome, u svemu logične i uvjerljive razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju presudu, drugostupanjski sud je utvrdio da nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok se glede nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio, a trebao je utvrditi.

9. U pravu je državni odvjetnik, koji tvrdi da je sud prvog stupnja optuženiku izrekao preblagu kaznu, dok nije u pravu optuženik, koji uvodno naznačuje da se žali zbog odluke o kazni, ali tu žalbenu osnovu pobliže ne obrazlaže.

9.1. Naime, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja ali da te okolnosti nije u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega je njihova preocjena za koju se zalaže državni odvjetnik osnovana.

9.2. Ispravno je prvostupanjski olakotnim cijenio da je optuženik otac šestero malodobne djece, a otegotnim kriminalnu količinu sadržanu u postupanju optuženika jer je predmetno kazneno djelo okvalificirano teškim ubojstvom iz dva kvalifikatorna razloga, i to motiva – koristoljublja te svojstva žrtve kao osobe posebno ranjive zbog njezine dobi. Otegotnim je cijenjen i prijašnji počiniteljev život jer se radi o višestruko kažnjavanoj osobi, odnosno u tri navrata je osuđen na bezuvjetne kazne zatvora i jednom na novčanu kaznu što evidentno nije utjecalo na optuženika da ne čini kaznena djela. Pritom treba naglasiti da je optuženik bio osuđen zbog kaznenog djela imovinskog karaktera, što je u konačnici bio i početni motiv postupanja optuženika u konkretnom slučaju. Otegotnim ovaj drugostupanjski sud nalazi i ponašanje optuženika nakon počinjenja kaznenog djela kada je pokušao na sve načine prikriti da je on počinitelj kaznenog djela između ostalog i kroz prijetnje potencijalnim svjedocima.

9.3. Drugostupanjski sud razmotrio je izrečenu kaznu u svjetlu navoda žalbe državnog odvjetnika kao, i u skladu s člankom 487. ZKP/08., žalbom optuženika te zaključio da po prvostupanjskom sudu utvrđene otegotne okolnosti, posebice ranija višekratna osuđivanost optuženika, kao i kriminalna količina sadržana u postupanju optuženika kritične zgode, ne dolaze dovoljno do izražaja u po prvostupanjskom sudu izrečenoj kazni zatvora u trajanju od 20 godina te da je odgovarajuća kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina, a respektirajući i težinu i opasnost počinjenog djela. Tom kaznom će se postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., odnosno ciljevi specijalne i generalne prevencije.

9.4. Iz navedenih razloga, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, dok nije prihvaćena žalba optuženika iz istog žalbenog osnova.

10. Slijedom izloženog temeljem odredbe članka 482. i članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove drugostupanjske presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem prvostupanjskog suda u dovoljnom broju primjeraka, a o njoj odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u trećem stupnju.