REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1850/2017-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Centra za restrukturiranje i prodaju, Z. (pravni sljednik Agencije za upravljanje državnom imovinom-AUDIO), OIB ... , protiv tuženika E. Š. iz R., OIB ... , zastupanog po punomoćniku S. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B.-P.-S. j.t.d., Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3984/2015-2 od 10. veljače 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Rabu poslovni broj P-4468/2015 od 3. studenoga 2015., na sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom je presudom, u toč. 1. izreke, naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 81.442,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. kolovoza 2013. pa do isplate po stopi pobliže opisanoj u istoj točki izreke, dok je u toč. 2. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 246.724,45 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 24. kolovoza 2013. pa do isplate.
1.2. Prvostupanjskim je rješenjem, u toč. 1. izreke, utvrđeno da je tužba povučena za iznos od 392.182,31 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je u toč.
2. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.
2.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Rabu poslovni broj P-4468/2015 od 3. studenog 2015. godine u točki 2. izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 246.724,45 kn sa pripadajućim zateznim kamatama počev od 24. kolovoza 2013. godine pa do isplate u roku od 15 dana."
2.2. Drugostupanjskim, je rješenjem preinačeno prvostupanjsko rješenje u toč. 2. izreke, na način da je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.000,00 kn.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik, navodeći da istu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 230.528,00 kn po osnovi stečenog bez osnove, uslijed toga što je tuženik, u ovršnom postupku, 20. listopada 2011. naplatio od tužitelja iznos od 880.198,28 kn, na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koja je naknadno preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na način da je tužbeni zahtjev tužitelja u tom postupku odbijen kao neosnovan, pri čemu tuženik tvrdi da iznos za koji je ovršio tužitelja predstavlja imovinu ortaštva, odnosno uloge tuženika i ortaka - R.-c., P. V. i D. P., koje je on zastupao kao punomoćnik.
8. U nižestupanjskom postupku je utvrđeno:
- da se spor pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojemu je 13. lipnja 2008. donesena presuda poslovni broj P-5863/2007, vodio radi isplate iznosa od 20% kupoprodajne cijene dionica M. d.d. R., odnosno iznosa kojega su 8. listopada 1997. uplatili P. V., D. P., tuženik i R.-c. kao ortaci, zastupani po tuženiku kao punomoćniku, uz ponudu za kupnju dionica spomenutog dioničkog društva,
- da je spomenuti parnični postupak pokrenut 22. siječnja 2001. te je za zastupanje ortaka u tom postupku na osnovi izdane punomoći bio ovlašten tuženik,
- da je tuženik u ovršnom postupku pokrenutom 20. listopada 2011. pred prvostupanjskim sudom vođenom pod poslovnim brojem Ovr-5352/2011, naplatio od tužitelja iznos od 880.198,28 kn na temelju spomenute pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Zagrebu kojom su ortacima bili dosuđeni različiti iznosi, pri čemu su tuženiku dosuđeni iznosi od 89.280,00 kn i 175.755,00 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama,
- da su ortaci 19. siječnja 2012. sastavili zapisnik o raspodijeli novčanih sredstava, iz kojega proizlazi da iznos od 288.161,00 kn predstavlja jamčevinu u iznosu glavnice od 89.280,00 kn i da je isti podijeljen na način da je neposredno plaćeno 115.264,00 kn Z. T. u ime R.-c. te 115.264,00 kn P. V. osobno, i za D. P.,
- da je spomenuta pravomoćna i ovršna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-304/11 od 4. travnja 2012., na način da je tužbeni zahtjev tužitelja u tom postupku odbijen kao neosnovan, nakon čega je, 27. siječnja 2013. tuženik primio zahtjev tužitelja za povrat sredstava,
- da tuženik nije tvrdio niti dokazao da je dao izjavu o uračunavanju,
- da je tuženik do dana podnošenja tužbe izvršio povrat iznosa od 300.000,00 kn i to 100.000,00 kn 1. veljače 2013., 12. ožujka 2013. i 10. travnja 2013. te je, nakon podnošenja tužbe, isplatio tužitelju daljnjih 300.000,00 kn i to po 100.000,00 kn 9. svibnja, 21. lipnja i 23. kolovoza 2013., ukupno 600.000,00 kn.
9.1. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud, primjenom odredbe čl. 749. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), ocijenio da je tuženik postupao kao nalogoprimatelj i dijelom osobno kao ortak, kada je izvršio plaćanje jamčevine u iznosu od 89.280,00 kn, što je tužitelju moralo biti poznato pa stoga tuženik nije pasivno legitimiran za vraćanje iznosa stečenog bez osnove koji se ne odnosi na njega kao ortaka. Stoga je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 81.442,69 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a preostali dio odbio kao neosnovan.
9.2. Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud obrazlaže da, imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik u ovršnom postupku naplatio od tužitelja sve iznose koji su dosuđeni navedenom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu te da je dio novaca vratio tužitelju zbog čega je tužitelj djelomično povukao tužbu u ovom postupku, činjenice koje su se događale nakon što je tuženik naplatio navedene iznose - u smislu utvrđenja iz zapisnika o raspodijeli novčanih sredstava od 19. siječnja 2012., nisu pravno relevantne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, jer da su te činjenice bile relevantne one bi se isticale i o njima bi se odlučivalo u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5863/2007. Stoga, a kako utuženi iznos ne predstavlja imovinu ortaka, budući da je tuženik u ovršnom postupku temeljem ovršne isprave naplatio cjelokupni sporni iznos, dužan je, u skladu s čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO/05), vratiti tužitelju taj iznos, obračunat na dan 23. kolovoza 2013. sa zateznim kamatama koje teku od sljedećeg radnog dana, kako je tužbenim zahtjevom i traženo.
10. U situaciji kada je u postupku utvrđeno da je tuženik sam, bez ostalih ortaka, dakle kao jedini ovrhovoditelj, u ovršnom postupku naplatio od ovdje tužitelja kao ovršenika sve iznose koji su dosuđeni po osnovi koja je kasnije otpala (navedenom pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu kao ovršnom ispravom, koja je preinačena odlukom ovoga revizijskog suda), ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dosuđenom iznosu iz gore navedenih razloga i na temelju gore navedene zakonske odredbe.
11.1. Stoga ovaj sud prihvaća u cijelosti razloge iznesene u drugostupanjskoj presudi, pa se na temelju odredbe čl. 396.a ZPP revident upućuje na razloge te presude.
11.2. S obzirom na izloženo, na internetskim stranicama ovog suda, uz revizijsku presudu objavit će se razlozi presude drugostupanjskog suda (čl. 396.a st. 2. ZPP).
12. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 24. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
