REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 867/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. S.-R. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik S. P. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. d.o.o., S. K. Z., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnici G. G., S. L. i V. L., odvjetnici u Odvjetničkom društvu G., L. i L. u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na rad te raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-324/2018-3 od 13. prosinca 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-9/18-17 od 26. listopada 2018., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja J. S.-R. kao neosnovana.

II. Tuženiku se ne dosuđuju troškovi odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-9/18-17 od 26. listopada 2018. suđeno je:

"I. O d b i j a s e, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nepovoljne ocjene probnog rada, a koja odluka je donijeta dana 19. veljače 2018. godine kao i Odluka poslodavca od dana 14. ožujka 2018. godine kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava radnika te se potvrđuje Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nepovoljne ocjene probnog rada, a koja odluka je donijeta dana 19. veljače 2018. godine, kojim je otkazan Ugovor o radu na određeno vrijeme od 12. veljače 2018. godine na radnom mjestu djelatnika u prodaji i marketingu za R. H. i inozemstvu te je slijedom toga tuženik P. d.o.o. iz S. K. Z., OIB: …, MB: … zastupana po direktoru T. K. iz Z., OIB: …, dužan vratiti tužitelja J. S.-R. iz Z., OIB: … na radno mjesto djelatnika u prodaji i marketingu za R. H. i inozemstvu, a sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik P. d.o.o. iz S. K. Z., OIB: …, MB: … zastupana po direktoru T. K. iz Z., OIB: …, dužan je tužitelja J. S.-R. iz Z., OIB: …, naknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika S. P. B. iz Z., OIB: … br. …, koji se vodi kod R. A. d.d, a sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

II. O d b i j a s e, kao neosnovan, podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nepovoljne ocjene probnog rada, a koja odluka je donijeta dana 19. veljače 2018. godine kao i Odluka poslodavca od dana 14. ožujka 2018. godine kojom se odbija Zahtjev za zaštitu prava radnika te se potvrđuje Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nepovoljne ocjene probnog rada, a koja odluka je donijeta dana 19. veljače 2018. godine, kojim je otkazan Ugovor o radu na određeno vrijeme od 12. veljače 2018. godine na radnom mjestu djelatnika u prodaji i marketingu za Republiku Hrvatsku i inozemstvu.

2. Raskida se s danom presuđenja Ugovor o radu od 12. veljače 2018. godine na određeno vrijeme u trajanju od 1 (jedne) godine uz probni rad od 6 (šest) mjeseci na radnom mjestu djelatnika u prodaji i marketingu za R. H. i inozemstvu sa početkom rada 13. 02. 2018. godine sklopljenog između tuženika P. d.o.o. iz S. K. Z., OIB: …, MB: … zastupana po direktoru T. K. iz Z., OIB: … i tužitelja J. S.-R. iz Z., OIB: ….

3. Nalaže se tuženiku P. d.o.o. iz S. K. Z., OIB: …, MB: … zastupana po direktoru T. K. iz Z., OIB: … s osnova naknade štete platiti tužitelju J. S.-R. iz Z., OIB: … iznos od 60.371,10 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

4. Tuženik P. d.o.o. iz S. K. Z., OIB: …, MB: … zastupana po direktoru T. K. iz Z., OIB: …, dužan je tužitelja J. S.-R. iz Z., OIB: …, naknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počam od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena na račun punomoćnika tužitelja odvjetnika S. P. B. iz Z., OIB: … br. …, koji se vodi kod R. A. d.d, a sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

III. N a l a ž e s e tužitelju J. S.-R. da tuženiku P. d.o.o. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn (pettisuća kuna), u roku od 8 dana."

2. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R-324/2018-3 od 13. prosinca 2018. suđeno je:

"Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj Pr-9/18-17 od 26. listopada 2018.

Trošak žalbenog postupka se strankama ne dosuđuje."

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka. Tužitelj predlaže nižestupanjske presude ukinuti.

4. U odgovoru na reviziju, tuženik osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Tuženik potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

7. U ovom predmetu radi se o sporu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu (podredno postavljenim tužbenim zahtjevom traži se i raskid ugovora o radu) pa je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP revizija dopuštena.

8. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

10. Drugostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude, prihvaćajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku u sporu pa pred drugostupanjskim sudom nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP na koju sadržajno ukazuje tužitelj u reviziji.

11. Pravo na ocjenu provedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove, a sukladno odredbi čl. 8. ZPP kojima pripada i ovlast odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka u smislu odredbe čl. 304. ZPP, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koji će se provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). S time što su sudovi postupajući prema toj ovlasti ocijenili provedene dokaze suprotno shvaćanju tužitelja, oni nisu počinili povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP, a revizijskim prigovorima usmjerenim pogrešnoj ocjeni provedenih dokaza tužitelj zapravo prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Takve prigovore u reviziji nije dopušteno isticati pa njihovu osnovanost ovaj sud u povodu revizije protiv pravomoćne drugostupanjske presude nije ispitivao (čl. 385. ZPP).

12. Predmet spora po tužbenom zahtjevu je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 19. veljače 2018. i odluke od 14. ožujka 2018. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika i zahtjev za vraćanjem tužitelja na rad te podredno postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 19. veljače 2018., kao i odluke poslodavca od 14. ožujka 2018. kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava radnika i zahtjev za raskidom ugovora o radu od 12. veljače 2018. uz zahtjev za naknadu štete u iznosu od 60.371,10 kn.

13. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima u bitnome je utvrđeno:

- da su stranke 12. veljače 2018. sklopile ugovor o radu na radnom mjestu "djelatnik u prodaji i marketingu za R. H. i inozemstvo" s početkom rada tužitelja 13. veljače 2018. na određeno vrijeme u trajanju od jedne godine uz probni rok od šest mjeseci;

- da je 19. veljače 2018. tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu sklopljenog 12. veljače 2018. zbog nepovoljne ocjene probnog rada tužitelja, uz otkazni rok od sedam dana tako da radni odnos prestaje 26. veljače 2018., i da je odluka istoga dana uručena tužitelju;

- da je tužitelj 28. veljače 2018. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava radnika koji je tuženik 14. ožujka 2018. odbio, a tužitelj o tome odluku primio 15. ožujka 2018. te da je tužba podnesena 29. ožujka 2018. pa da je pravovremena u smislu odredbe čl. 133. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR);

- da je ugovorena plaća od 12.074,22 kn (tako da pet ugovorenih plaća iznosi 60.371,10 kn koliko tužitelj potražuje na ime naknade štete);

- da je tuženik u odluci o otkazu ugovora o radu naveo da radnik ne zadovoljava potrebama radnog mjesta za koje je sklopljen ugovor o radu, jer su stručne i radne sposobnosti koje je tužitelj pokazao tijekom probnog rada na poslovima djelatnika u prodaji i marketinga ocijenjene nepovoljnim;

- da tijekom postupka nije dokazano da bi tužitelj bio diskriminiran ili šikaniran, a niti je dokazano da bi rezultat ugovaranja probnog rada bio protivan svrsi zbog koje je propisan.

14. Polazeći od navedenih činjenica, sudovi zaključuju da nije nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu te da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete pa da je tužbeni zahtjev neosnovan.

15. Navedeno, pozivom na odredbu čl. 53. st. 4. ZR kojom je propisano da se kod ugovora o radu kod kojega je ugovoren probni rok, ne primjenjuju odredbe o otkazu ugovora o radu, osim odredbe čl. 120., čl. 121. st. 1. i čl. 125. ZR, te da mora biti određen otkazni rok od najmanje sedam dana prema odredbi čl. 53. st. 5. ZR.

16. Prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda, sud je u pobijanoj odluci pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno pravilno je pobijanom presudom osporavani otkaz ugovora o radu ocijenjen zakonitim odnosno dopuštenim.

17. Naime, otkazanim ugovorom o radu sklopljenim na određeno vrijeme u trajanju od jedne godine, ugovoreno je zasnivanje radnog odnosa tužitelja uz uvjet probnog rada od šest mjeseci. Takva mogućnost ugovaranja radnog odnosa propisana je odredbom čl. 35. ZR. Svrha tog instituta je omogućavanje poslodavcu da unutar ugovorenog roka probnog rada (koji ne može biti duži od šest mjeseci) provjeri radnikove sposobnosti u smislu udovoljava li radnik potrebama radnog mjesta za koje je s njim sklopljen ugovor o radu u smislu legitimnih očekivanja poslodavca. U skladu s tim, ukoliko radnik unutar ugovorenog probnog roka ne udovolji očekivanjima poslodavca i njegov rad bude negativno ocijenjen, smatra se da postoji opravdani razlog za otkaz ugovora o radu radniku.

18. Nadalje, u slučaju kada radnik pobija odluku u otkazu ugovora o radu za vrijeme trajanja probnog rada sud nije ovlašten upuštati se u pravilnost ocjene poslodavca o radu radnika tijekom probnog rada, jer je autonomno pravo poslodavca da ocijeni je li radnik koji ima ugovoreni probni rad, udovoljio zahtjevima radnog mjesta odnosno ostvario rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Revr 276/13-2 od 4. veljače 2014., Revr 793/2018 od 9. listopada 2019., Rev 861/2020-2 od 9. ožujka 2021. i dr.).

19. S obzirom na to da je konačna ocjena je li radnik zadovoljio na probnom radu procjena samoga poslodavca, poslodavac je ovlašten samostalno odrediti način na koji će pratiti i ocjenjivati radnika na probnom radu, kao što je to poslodavac i učinio u predmetnom slučaju.

20. Stoga, revizijski prigovori koji se odnose na pravilnost postupka u kojemu je utvrđeno da tužitelj ne udovoljava potrebnim uvjetima u pogledu znanja i sposobnosti za radno mjesto nisu odlučni.

21. S obzirom na revizijske navode, potrebno je navesti da radni odnos ne mora trajati tijekom cijelog ugovorenog roka probnog rada, jer je svrha probnog rada provjeravanje znanja i sposobnosti zaposlenog radnika, pa ako poslodavac tijekom probnog rada utvrdi da radnik ne zadovoljava kriterije radne učinkovitosti, može mu i prije isteka ugovorenog vremena probnog rada otkazati ugovor o radu. Ugovor se može otkazati i tijekom trajanja roka probnog rada (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr 1830/10 od 18. rujna 2012.).

22. Slijedom svega izloženoga, u pobijanoj presudi nisu ostvareni revizijski razlozi na kojima tužitelj temelji reviziju, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija odbijena kao neosnovana kako je to navedeno u izreci ove presude pod toč. I.

23. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju, jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 24. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.