REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 226/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. K., OIB ..., iz Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB ..., iz Z., kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i P., u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice, dopuštenoj po prijedlogu tužiteljice rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1274/2020-2 od 28. listopada 2020., protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1973/2017-2 od 14. listopada 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1599/11-43 od 27. travnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1973/2017-2 od 14. listopada 2019. u odluci o parničnom trošku, tako da se prihvaća žalba tužiteljice i preinačuje odluka o parničnom trošku sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1599/11-43 od 27. travnja 2017. i sudi:
"Tuženiku se nalaže isplatiti tužiteljici pored već dosuđenog iznosa naknade parničnoga troška, daljnji iznos naknade parničnoga troška od 12.604,62 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 27. travnja 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana".
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.406,25 kn u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem o troškovima postupka, koje je sadržano u prvostupanjskoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1599/11-43 od 27. travnja 2017., odlučeno je pod stavkom IV. da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.292,25 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. travnja 2017.
2. Rješenjem suda drugog stupnja sadržanim u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1973/2017-2 od 14. listopada 2019. odbijena je žalba tužiteljice te je potvrđeno rješenje o troškovima postupka prvostupanjskoga suda.
3. U povodu prijedloga za dopuštenje revizije tužiteljice, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Revd-1274/2020-2 od 28. listopada 2020. dopustio je reviziju protiv presude suda drugoga stupnja zbog pravnog pitanja koje glasi:
"Da li iznos nespornog dijela naknade štete a kojeg tuženik plati tijekom sudskog postupka (tj. nakon podnošenja tužbe, a ne u mirnom postupku) predstavlja uspjeh tužitelja u cjelokupnom postupku, te da li se isti iznos mora uračunati u postotak uspjeha tužitelja u cjelokupnom postupku, ili se taj nesporni dio uračunava u uspjeh tužitelja samo u onoj fazi postupka tj. do trenutka kada je tuženik isplatio taj nesporni dio?"
4. Tužiteljica je podnijela reviziju protiv rješenja suda drugoga stupnja sadržanog u presudi poslovni broj Gž-1973/2017-2 od 14. listopada 2019., zbog navedenoga pitanja s prijedlogom ovome sudu da se nižestupanjske presude u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka preinače. Tužiteljica potražuje trošak revizijskog postupka.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora po tužbi tužiteljice od 29. ožujka 2011. je naknada imovinske štete, nastale na vozilu tužiteljice, registarske oznake ZG ..., u prometnoj nezgodi od ... Tužiteljica tužbom potražuje isplatu iznosa od 71.694,66 kn. U tijeku postupka 8. travnja 2011. (dakle, nakon podnošenja tužbe) tuženik je isplatio tužiteljici nesporni iznos naknade štete u iznosu od 60.013,80 kn. Konačno postavljeni zahtjev tužiteljice je iznosio 66.930,00 kn.
8. U podnesenoj reviziji problematizira se, je li kod obračunavanja pripadajućih parničnih troškova tužiteljici i s tim u vezi određivanja njezinog ukupnog uspjeha u sporu, potrebno uzeti u obzir i iznos koji je kao dio njezinog zahtjeva tuženik tijekom postupka priznao i isplatio (iznos od 60.013,80 kn) ili pak samo preostali sporni dio zahtjeva o kojem je sud odlučivao predmetnom presudom. Ovo stoga, što je utvrđeni uspjeh tužiteljice u postupku od stane prvostupanjskoga suda u omjeru od 49,68% (prihvaćen i po drugostupanjskom sudu) utvrđen s obzirom na konačno postavljeni zahtjev tužiteljice.
9. Tužiteljica se u reviziji, kao i u prethodno podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije, poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 1325/13-2 od 15. rujna 2015. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske je navedeno:
"Naime, kod činjenice što je tuženik tijekom postupka učinio nespornim dio utuženog iznosa štete, te ga isplatio tijekom postupka, nakon čega je tužitelj za taj isplaćeni iznos povukao tužbu, a zahtjev ograničio na preostali sporni dio zahtjeva u odnosu na koji je postupak nastavljen, time ukupni uspjeh tužitelja u sporu nije doveden u pitanje, a time niti tužiteljevo pravo na naknadu mu parničnih troškova u skladu s njegovim ukupnim uspjehom, sve u smislu odredbe čl. 154. st. 2. u svezi s odredbom čl. 158. st. 1. ZPP-a.
Suprotno tumačenje uspjeha tužitelja u sporu bilo bi protivno ustaljenoj sudskoj praksi (na koju ukazuje revizija) ali i nerazumno jer bi sadržajno „sankcioniralo“ tužitelja u pravu na parnični trošak samo zbog toga što je tuženik tijekom postupka dio tužbenog zahtjeva priznao."
10. Dakle, odgovor na postavljeno pitanje je (u skladu sa već izraženim pravnim shvaćanjem ovoga suda) da iznos nespornog dijela naknade štete koji se isplaćuje tijekom postupka (nakon podnošenja tužbe, a ne u mirnom postupku) predstavlja uspjeh tužitelja u cjelokupnom postupku i da se mora uračunati u postotak uspjeha tužitelja u cjelokupnom postupku.
11. Iz navedenog proizlazi da je pogrešno utvrđen omjer uspjeha tužiteljice u postupku sa 49,68%, jer on iznosi 95%.
12. Utvrđeni trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku (obračunat po odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) iznosi 17.187,50 kn, odnosno razmjerno uspjehu tužiteljice u postupku trošak zastupanja po odvjetniku iznosi 16.328,12 kn. Tom iznosu troška valja dodati trošak provedenoga vještačenja, u iznosu od 2.100,00 kn, tako da ukupni trošak tužiteljice u postupku iznosi 18.428,12 kn. Po kriteriju uspjeha u postupku valjalo je priznati i trošak tuženika i to 5% od ukupno utvrđenog troška zastupanja po odvjetniku, u ukupnom iznos od 10.625,00 kn, dakle, iznos od 531,25 kn. Kada se navedeni iznosi prebiju proizlazi da tužiteljici pripada ukupni parnični trošak u iznosu od 17.896,87 kn. Kako je pobijanom prvostupanjskom odlukom, a u kojem dijelu je i potvrđena drugostupanjskom odlukom, tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 5.292,25 kn, valjalo je tužiteljici dosuditi daljnji iznos parničnoga troška u iznosu od 12.604,62 kn (stavak I. izreke ovoga rješenja).
13. Tužiteljici je stoga valjalo dosuditi zatražene troškove prvostupanjskog postupka kao i troškove postupka u povodu revizije, pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. u vezi s odredbom čl. 155. i čl.164. st. 1. ZPP. Tužiteljici nije priznat trošak sastava žalbe (od 11. svibnja 2017.) jer je sa žalbom nije uspjela u odnosu na glavno potraživanje.
14. Trošak revizijskog postupka sastoji se od nagrade odvjetnika za sastav revizije (Tbr. 10. toč. 6. Tarife) uvećan za porez na dodanu vrijednost. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pod stavkom II.
Zagreb, 24. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća
Mirjana Magud, v.r.
