REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 794/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz V., OIB ... , zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda F. i d. u V., protiv I-tuženika N. M., OIB ... i II-tužene J. M., OIB ... , oboje iz V., zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. i dr. u V., radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4459/2020-2 od 7. listopada 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-194/20-11 od 16. listopada 2020., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja slijedom toga ukidaju se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-194/20-11 od 16. listopada 2020. i presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4459/2020-2 od 7. listopada 2021. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja A. B. koji glasi:

"Nalaže se tuženima N. M. OIB: ... i J. M. OIB: ... , oboje iz V., adresa : ... , da prestanu bespravno uznemiravati tužitelja A. B. OIB: ... , iz V., adresa: ... , u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava glede nekretnine povodom preoblikovane zemljišne knjige čkbr. 1658 upisane u z.k.ul. 11087 k.o. V., a koje čestice su identične sa česticama stare oznake čkbr. 1007 upisane u z.k.ul. 8335 k.o. V. na način da prestanu onemogućavati i sprječavati tužitelja u držanju posuda za sakupljanje komunalnog otpada na dvorištu u roku od 15 dana, kao i da mu naknade prouzročeni parnični trošak."

II/ Nalaže se tužitelju A. B. da naknadi tuženicima N. M. i J. M. solidarno trošak ovog postupka u iznosu od 8.675,00 kuna /slovima: osamtisućašestosedamdesetpet kuna/, u roku od 15 dana.“.

2. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovog suda broj Revd-797/22 od 23. ožujka 2022. podnosi tužitelj.

3. Revizija je dopuštena zbog materijalnopravnog pitanja koje glasi:

„Da li je u skladu s načelom jedinstva nekretnine, na koje načelo se tužitelj poziva i to propisano odredbom članka 9. i članka 366. i 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da bi vlasnik etaže kao posebnog dijela nekretnine mogao biti samo vlasnik posebnog dijela nekretnine bez suvlasništva cijele nekretnine?“.

4. Na reviziju je odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. Sukladno odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Iz utvrđenja sudova nižeg stupnja slijedi:

- da je pravna prednica tužitelja supruga B. B. stekla vlasništvo posebnog dijela nekretnine - stana etaža 4 u kući u ... sagrađenoj na kč. br. 1007 pov. 457 m[2] zk. ul. 8335 k.o. V. (zk. tijelo A2) temeljem ugovora o darovanju 14. prosinca 2000. od strane II-tužene kao darovatelja,

- da su svi vlasnici posebnih dijelova nekretnine pa tako i prednici tužitelja sklopili međuvlasnički ugovor (2010.) koji je ovjeren i proveden u zemljišnim knjigama na način da se samo vlasnici stanova etaže 1, 2 i 3 utvrđuju suvlasnicima na kč. br. 1007 u naravi dvorišta 457 m[2] dok se u korist stana etaža 4 osniva teret stvarne služnosti prolaza kroz dvorište do stambene zgrade i pravo prolaza stubištem,

- da su tuženici suvlasnici posebnog dijela nekretnine stana etaža 2, a II-tužena samovlasnica stana etaža 1 sve upisano u zk. tijelo A2 dok su isti upisani kao suvlasnici u zk. tijelu A1 u naravi kč. br. 1007 dvorište u ... ,

- da je tužitelj nasljeđivanjem iza pok. supruge B. B. 2013. stekao vlasništvo posebnog dijela nekretnine stana etaža 4 koji je neodvojivo povezan sa suvlasništvom cijele nekretnine,

- da su tuženici sve vrijeme u posjedu dijela nekretnine u naravi dvorišta što ne spori niti tužitelj utoliko što nisu dozvolili odlaganje kanti za komunalni otpad u dvorištu kuće od strane tužitelja 24. srpnja 2017., što je tužitelj prijavio policiji,

- da je u tijeku osnivanje zemljišne knjige za katastarsku općinu V. i česticu 1007 koja dobiva novu oznaku kč. br. 1658 u naravi dvorište, garaža i kuća površine 451 m[2] te će se brisati ranija zk. tijela (A1 i A2) i upisati etažno vlasništvo i suvlasnički dio u neodređenom omjeru (zapisnik zk. odjela V. od 18. siječnja 2016.).

8. Također iz utvrđenja i stanja spisa slijedi da su stranke upisane kao suvlasnici na opisanoj nekretnini koja u naravi predstavlja zgradu sa više stanova- posebnih dijelova nekretnine i da je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik „ETAŽE - 4“ s kojim je neodvojivo povezano u neodređenom dijelu suvlasništvo cijele nekretnine. (list 9 spisa)

9. Sukladno čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 22/0, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV), pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje; ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina.

10. Odredbom čl. 36. ZV-a suvlasništvo na stvari postoji, pa time i na nekretnini, kada više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.

U sumnji koliki su suvlasnički dijelovi, smatra se da su jednaki.

11. Ovlasti suvlasnika glede svog suvlasničkog dijele i glede cijele stvari određeni su člancima 36. i 37. ZV-a pa tako:

- svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela,

- suvlasnik smije samostalno pravno raspolagati svojim idealnim dijelom stvari, odnosno svojim suvlasničkim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikova pravna raspolaganja stvarima ako time ne dira u tuđa prava. Kad suvlasnik prodaje svoj dio, ostali suvlasnici nemaju pravo prvokupa, osim ako im to pravo pripada na posebnom pravnom temelju,

- svaki suvlasnik ima pravo glede svoga idealnoga dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva,

- nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika,

- svaki suvlasnik ima pravo u svako doba zahtijevati da se polože računi i podijele sve koristi,

- svaki suvlasnik nekretnine koji ima za to odgovarajući suvlasnički dio, ima pravo u svako doba zahtijevati da se u korist njegova suvlasničkoga dijela nekretnine osnuje vlasništvo određenoga posebnoga dijela, ako su ispunjene pretpostavke pod kojima se ono može osnovati.

12. Glede prava vlasništva na posebnom dijelu nekretnine odredbom čl. 66. ZV-a određuje se da vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo) proizlazi i ostaje neodvojivo povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom (idealnim dijelom) nekretnine na kojem je uspostavljeno.

Takav oblik vlasništva-vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno, da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drukčije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakoga drugoga iz toga isključi.

Također odredbom čl. 67. st. 6. propisano je da vlasništvo posebnoga dijela nekretnine ne može postojati na dijelovima nekretnine koji služe kao zajednički, ili im se namjena protivi isključivoj uporabi samo u korist određenoga posebnoga dijela nekretnine; u sumnji se uzima da dio služi kao zajednički i da mu se namjena protivi isključivoj uporabi u korist određenoga posebnoga dijela.

13. Načelo jedinstva nekretnine nalaže, kako je to propisano odredbom čl. 69. st. 1. ZV-a da je vlasništvo posebnoga dijela nekretnine nedjeljivo je povezano s odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine, pa ga se može samo zajedno s njime ograničiti, opteretiti, otuđiti, prenijeti za slučaj smrti i podvrgnuti ovrsi.

14. Odredbom čl. 366. ZV-a propisano je:

„(1) Od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, u Republici Hrvatskoj vrijedi načelo pravne jedinstvenosti određeno člankom 9. ovoga Zakona, ako posebnim zakonom nije što drugo određeno.

(2) Uspostava jedinstvenosti nekretnine provodi se po odredbama ove glave, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(3) Od dana stupanja na snagu ovoga Zakona pravni poslovi koji su suprotni načelu jedinstvenosti nekretnine ne proizvode pravne učinke.

(4) Kad dvostrano ili jednostrano obvezni ugovor ne proizvodi pravne učinke zbog suprotnosti načelu jedinstvenosti nekretnine, svaka ugovorna strana, a i treći u čiju je korist ugovor sklopljen, ima pravo zahtijevati pravednu izmjenu ugovora kojom bi se taj nedostatak uklonio.“

Dakle, svi pravni poslovi nakon stupanja na snagu ZV-a, dakle nakon 1. siječnja 1997. sklopljeni protivno načelu jedinstva nekretnine ne proizvode pravne učinke.

15. Nije sporno među strankama da su tuženici i prednica tužitelja sklopili 26. studenog 2010., dakle nakon stupnja na snagu ZV-a „Međuvlasnički ugovor“ temeljem kojih odredbi prednici tužitelja kao vlasniku posebnog dijela nekretnine na pripadaju vlasnička prava na zemljištu (dvorištu) već jedino pravo stvarne služnosti prolaza od ulice do ulaza u zgradu i pravo prolaza stubištem do stana (Etaža 4).

16. Služnost je sukladno odredbi čl. 174. st. 1. ZV-a služnost je ograničeno stvarno pravo na nečijoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da se na određeni način služi tom stvari (poslužna stvar) ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik je dužan to trpjeti ili pak zbog toga glede nje nešto propuštati.

Prema tome da bi uopće postojalo pravo služnosti kao stvarno pravo ono se može osnovati samo na tuđoj stvari (u ovom slučaju nekretnini), što znači da se pravo služnosti ne može osnovati za korist jednog od suvlasnika nekretnine jer ne postoje u tom slučaju dvije posebne nekretnine koje od kojih je jedna povlasna nekretnina u čiju se korist osnova služnost i nalazi se u vlasništvu ili suvlasništvu vlasnika povlasne nekretnine i druga poslužna nekretninia koja je u vlasništvu druge osobe na čiji se teret služnost osniva.

Dakle, nije sukladno zakonu osnovati služnost za korist jednog od suvlasnika iste nekretnine.

17. Nadalje, s obzirom na načelo jedinstva nekretnine i citirane odredbe čl. 9., čl. 36. i čl. 37., čl. 66. i čl. 366. ZV-a ne proizvodi pravne učinke pravni posao bez obzira kako je naslovljen temeljem kojeg se jednog od suvlasnika stvari, makar je s njegovom pravom suvlasništva povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine isključiti u vlasničkim pravima onog dijela nekretnine na kojem nije uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine.

18. Ovim je odgovoreno na pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena.

19. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa odlučne činjenice u ovom sporu nisu utvrđivane ili ocjenjivane prije svega glede pravne dopuštenosti citiranog „Međuvlasničkog ugovora“ pa i ima li taj ugovor eventualne uvjete za valjanost sporazuma o uređivanju posjedovanja stvari (čl. 42. ZV-a) valjalo je na temelju odredbe čl. 395. ZV-a odlučiti kao u izreci.

U nastavku postupka sud će ocijeniti sve ukazane aspekte ovog spora u svjetlu izraženog pravnog shvaćanja povodom u reviziji postavljenog pravnog pitanja i potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

20. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe čl. 166. ZPP-a.

Zagreb, 24. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.