K-564/2015-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti križ

Split, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu sucu Mariju Franetoviću kao sucu pojedincu uz sudjelovanje A. B. kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv

okrivljenika M. Č. zbog kaznenih djela iz čl. 256. st. 1. K. zakona/11 i dr., nakon održane javne rasprave u nazočnosti okrivljenika osobno,

branitelja okrivljenika T. V. odvjetnika u S. i zamjenika O. u S. M. M., dana 24. kolovoza 2022. godine,

p r e s u d i o  j e :

Temeljem čl. 455. st. 1 Zakona o kaznenom postupku

OKRIVLJENIK: M. Č., OIB: …, SINA POK. F. i

A. rođene R., rođenog …. godine u L., R.

S., s prebivalištem u J., strojarski tehničar, završio srednju školu, oženjen, otac dvoje djece, državljanin R. H.

I

k r i v  j e

što je u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2011. u J., kao direktor i jedini član uprave t.d. K. d.o.o. J., s ciljem da to društvo manje plati poreza, suprotno odredbama čl. 8 Zakona o porezu na dodanu vrijednost,

stornirao račune koji se odnose na ugovor u kupoprodaji nekretnina koje je društvo sklopilo s M. Č. i F. Č., a da ugovor nije bio raskinut, te

u ugovoru o kupoprodaji nekretnina s L. Č. nije iskazao stvarnu

vrijednost nekretnine već je istu prikazao znatno nižom uslijed čega u korist proračuna R. H. nije iskazao, obračunao i uplatio poreza na dodanu

vrijednost:

- za 2010. godinu u iznosu od 153.504,41 kuna,

- za 2011. godinu u iznosu od 353.190,49 kuna,

oštetivši time proračun R. H. za 506.694,90 kuna,

dakle, s ciljem da djelomično izbjegne plaćanje poreza dao netočne i nepotpune podatke o predmetima i drugim činjenicama koji su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze pa je zbog toga došlo do smanjenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna;

čime je počinio jedno kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili carine - djelo opisano i kažnjivo po čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona.

Stoga se temeljem čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona okrivljenik M. Č.

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega mu se temeljem članka 56. stavak 1. Kaznenog zakona s e i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem čl. 158. st. 1. Zakona o kaznenom postupku djelomično se prihvaća imovinsko-pravni zahtjev oštećenika R. H. zastupane po O u S. u visini od 334.842,52 kuna.

Temeljem čl. 62. st. 1. t. 1. Kaznenog zakona nalaže se okrivljeniku M.

Č. u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude isplatiti na račun državnog proračuna R. H. iznos od 334.842,52 kuna

(tristotridesetičetiritisućeosamstočetrdesetidvijekuneipedesetidvijelipe) na ime naknade štete počinjene kaznenim djelom te o tome dostaviti dokaze sudu. Ukoliko okrivljenik od pravomoćnosti presude ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz M. Č. u roku od 1 (jedne) godine čl. 62. Kaznenog zakona, Sud će temeljem

čl. 58. st. 5. Kaznenog zakona donijeti odluku kojom se opoziva uvjetna osuda i određuje izvršenje kazne.

Temeljem odredbe čl. 148. st. 1., u svezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. 6. ZKP/08, okrivljenik M. Č. se obvezuje naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od po 13.500,00 (trinaesttisućaipetstokuna) kuna od čega iznos od 9.000,00 kuna predstavlja trošak izrade financijsko-knjigovodstvenog nalaza i mišljenja, iznosi od po 500,00 kuna predstavljaju trošak pristupa sudske vještakinje za financije i računovodstvo na rasprave održane 30. listopada 2019. godine i 20. siječnja 2022.

godine, iznos od 3.000 kuna predstavlja trošak pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo dok iznos od 500,00 kuna predstavlja sudski prosjek.

II

Temeljem čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku, prema okrivljeniku M. Č.

ODBIJA SE OPTUŽBA

da bi dana 31. svibnja 2011. u J. i S., kao direktor trgovačkog društva

K. d.o.o. J., suprotno odredbama čl. 251. st. 2. Zakona o trgovačkim

društvima i čl. 4. st. 10. u svezi st. 3. Stečajnog zakona, iako je znao da je to društvo prezaduženo i trajno nesposobno za plaćanje od 10. ožujka 2011., Trgovačkom sudu u Splitu nije podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad navedenim društvom,

dakle, da bi kao član uprave društva protivno odredbi čl. 251. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima nije zatražio otvaranje stečajnog postupka,

čime bi počinio jedno kazneno djelo – povreda dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje – djelo označeno i kažnjivo čl. 626. st.

1. t. 2. Zakona o trgovačkim društvima.

Temeljem čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, troškovi ovog dijela postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.O. u S. podiglo je pred ovim sudom

optužnicu broj K-DO-1992/2012 od 30. listopada 2014. godine protiv okrivljenika M. Č. zbog kaznenih djela iz čl. 256. st. 1. KZ/11 i čl. 626. st. 1. točka 2.

Zakona o trgovačkim društvima, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci optužnice.

2. Očitujući se o utemeljenosti optužbe na raspravi, okrivljenik je istakao kako nije kriv.

3.1. Tijekom dokaznog postupka u dokazne svrhe pročitani su i pregledani izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo K. d.o.o. J. (list 9-12

spisa), porezno rješenje PU S, klasa UP/I-471-

02/12-01/74, ur. broj: 513-07-17-12-1 od 23. ožujka 2012. godine (list 13-17 spisa), zapisnik PU S., klasa: 471-02/12-01/41, ur. broj:

513-07-17-12-02 od 28. veljače 2012. godine (list 18-26 spisa), potvrda o blokadi računa trgovačkog društva K. d.o.o. F.-e od 23. listopada 2013. (list 31

spisa) s očevidnikom o redoslijedu plaćanja i insolventnosti (list 32-40 spisa), izvadci iz zemljišne knjige Općinskog suda u Starom Gradu (list 59-68 spisa).

3.2. Također, tijekom dokaznog postupka pribavljeni su nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo dipl. ing. I. M. te nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije dipl. oec. A.

P. – Č..

4.1. U pisanom i usmenom nalazu i mišljenju stalna sudska vještakinja za za računovodstvo i financije dipl. oec. A. P. – Č. je u bitnom navela kako

je iz poslovne dokumentacije koja je priložena u spis utvrdila kako je sveukupno manje obračunata, i iskazana i uplaćena obveza poreza na dodanu vrijednost za 2010. godinu iznosi 153.504,41 kunu. Sveukupno manje iskazana osnovica za oporezivanje porezom na dobit za 2010. godinu iznosi 873.732,27 kuna. S obzirom da je porezni obveznik u prijavi poreza na dobit za 2010. godinu iskazao gubitak u visini od 133.721,87 kuna te preneseni gubitak iz prethodnih razdoblja oporezivanja u visini od 947.241,09 kuna to je za iznos od 873.732,27 kuna smanjen sveukupno iskazan gubitak poreznog obveznika po prijavi od 1.080.962,96 kuna te gubitak po prijavi za 2010. godinu čini iznos od 207.230,69 kuna zbog čega porezni obveznik nije u obvezi za uplatu razlike poreza na dobiti za 2010. godinu.

Sveukupno manje obračunata, iskazana i uplaćena obveza poreza na dodatnu vrijednost za 2011. godinu iznosi 353.190,49 kuna.

Vještakinja je utvrdila kako je manje obračunata, iskazana i uplaćena obveza poreza na dodatnu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2010. godine do 31.

prosinca 2011. godine u iznosu od 506.694,90 kuna te kako je u istom razdoblju nezakonito umanjena osnovica za oporezivanje porezom na dobit odnosno uvećan gubitak po prijavi poreza na dobit za 2010. godinu u visini od 873.723,27 kuna.

Porezni obveznik je kao prodavatelj kupoprodajnim ugovorom kupcu O. d.o.o. dana 20. svibnja 2010. godine prodao osam apartmana s pripadajućim zemljištem na čest. zem. 207/4 K.O. J. za iznos od 1.000,000,00

eura odnosno 7.160.841,61 kuna. Posljednja rata u visini od 1.833.048,64 kune je naplaćena dana 15. srpnja 2010. godine na račun poreznog obveznika pri čemu je prisilno naplaćeno na ime dospjelih dugovanja iznos od 519.042,74 kune dok je preostali iznos od 1.314.005,90 kuna prenesen na žiro-račun U.O. M. vlasnika okrivljenika M. Č. koji je ujedno i odgovorna osoba trgovačkog društva

K.. Sredstva su prenesena u formi pozajmice.

4.2. Na posebno postavljena pitanja vještakinja je istaknula kako u slučaju kada pravna osoba kao prodavatelj prodaje nekretninu ispostavlja račun koji je kasnije temelj za razrezivanje poreza. Međutim, PU ne mora prihvatiti procjenu vrijednosti nekretnine od strane prodavatelja već ima svoj način obračuna vrijednosti nekretnine temeljem koje razrezuje porez. PU temeljem

ranijih ugovora vezanih za lokaciju i kvalitetu gradnje procjenjuje svaku od pojedinih nekretnina tako da u pravilu PU procjenjuje nekretninu vrjednijom od

onog što porezni obveznik prijavi. Porezni obveznik prijavljuje porez na promet nekretnine temeljem računa međutim porezna uprava izdaje rješenje kojim procjenjuje vrijednost te nekretnine i visinu poreza, a nakon pravomoćnosti tog rješenja u poslovnim knjigama se upisuje procjena odnosno porezna obveza sukladno rješenju porezne uprave, a knjiži se kao ispravak temeljem nadzora. U konkretnom slučaju su i tekle prijave poreza kakve su opisane u optužnici. Međutim, pored navedenog porezni obveznik je stornirao sporne račune premda se iz poslovnih knjiga ne vidi temeljem čega je to napravljeno a u vrijeme izvršenog poreznog nadzora kupci su i dalje bili uknjiženi temeljem storniranih računa isknjižena je porezna obveza temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine, premda bez pravne osnove.

Na upit zbog čega je u konkretnom slučaju primijenjen Zakon o porezu na dodanu vrijednost a ne Zakon o porezu na promet nekretnina vještakinja je istaknula kako se u konkretnom slučaju radilo o gradnji te je prilikom sklapanja ranijeg pravnog posla i tijeka gradnje porezni obveznik povukao sredstva pred poreza sukladno zakonu o PDV pa je zbog toga trebalo primijeniti Zakon o porezu na dodanu vrijednost a ne Zakon o prometu nekretnina. Istaknula je kako je porezni obveznik povukao ta sredstva kao pretporez i zbog toga je obveznik porezu na dodanu vrijednost.

Porez na dodanu vrijednost za 2010. godinu iznosio bi 153.504,41 kuna a za 2011. godinu iznosio bi 353.190,49 kuna

Ukoliko prilikom procjene vrijednosti nekretnine nije uzeta u obzir neka od činjenica koje umanjuju vrijednost te nekretnine, primjerice nedostatak građevinske dozvole, ne dobivanje priključka za vodu, struju i slično, vrijednost nekretnine je moguće ponovno procijeniti i temeljem nove procjene ponovno razrezati porez.

5.1. U pisanom i usmenom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl.ing. I. M. u bitnom je naveo kako tržišna vrijednost predmetne nekretnine na dan vrednovanja iznosi 8.750,47 kuna odnosno 1.177,72 eura te kako ukupna tržišna vrijednost nekretnine iznosi 3.305.490,04 Kune odnosno 444.883,73 kune dok polovina idealnog dijela nekretnine iznosi 1.652,745,02 kune odnosno 222.441,86 eura. Navedena tržišna vrijednost predstavlja poreznu osnovicu za obračun poreza na dodanu vrijednost ili poreza na promet nekretnina.

5.2. Na pitanje o metodologiji izračunavanja vrijednosti nekretnine vještak je istaknuo kako je procjena učinjena sukladno zakonu i pravilniku na dan kakvoće 21. studenog 2011. godine temeljem zahtjeva suda. Učinjena je troškovnom metodom na način da je vrijednost zemljišta uvrštena usporednom metodom, kupoprodaja preuzetih iz PU a koja se odnose na zemljišta istih, sličnih karakteristika

i položaja. Vrijednost objekta utvrđena je troškovnikom metodom bez komunalnog doprinosa s obzirom da je sukladno zapisniku u spisu utvrđeno da isti nije plaćen na dan kakvoće. Također bitna okolnost u elaboratu je da vještak stanje nekretnine iz 2011. godine iz zapisnika PU od 28. veljače 2012. godine te postpisano

i ovlašteno 1. ožujka 2012. u kojem proizlazi da se radi o šest opremljenih apartmana. Također, na dan kupoprodaje nekretnina nije bila etažirana i nema građevinsku dozvolu koja je je ukinuta te se procjenjivala sukladno zapisniku i podacima iz spisa.

Na posebno pitanje je li na procijenjenu vrijednost utjecala činjenica je li objektu bila ukinuta građevinska dozvola te nije provedeno etažiranje vještak je istaknuo kako je zakon koji je omogućavao legalizaciju objekta donesen je dva mjeseca prije prijave poreza 10. kolovoza 2011. godine i ta činjenica je uzeta u obzir prilikom procjene.

6. Na kraju dokaznog postupka pregledan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika M. Č. (list 243 spisa).

7. Okrivljenik je u obrani koju je dao na raspravi održanoj 24. kolovoza 2022. godine u bitnom istaknuo kako je bio direktor i osnivač tvrtke K. d.o.o. sa sjedištem u J. i ta tvrtka je sagradila kuću u uvali V. kod J.. Za tu kuću pribavljena je lokacija pa kasnije i građevinska dozvola koja je postala pravomoćna. Međutim u frazi nakon dovršenja grubih radova na kući pravomoćna građevinska dozvola bila je poništena. Kuća nije imala niti infrastrukturu poput priključaka za struju i vodu i slično pa je dodatno trebalo uložiti u kuću.

Tvrtka K. d.o.o. zaključila je kupoprodajni ugovor te je nekretninu prodala njemu, njegovom ocu te njegovom prijatelju L. Č.. Na takav potez bio

je primoran da bi spasio tvrtku od nelikvidnosti. Na ovaj kupoprodajni ugovor plaćen je porez na promet nekretnina. okrivljenik se nije mogao sjetiti kupoprodajne cijene te nekretnine, ali mogu reći da je vrijednost zemljišta bila znatno veća nego cijena nekretnine.

Kasnije su okrivljenik, njegov otac i L. Č. kao suvlasnici nekretnine ovu kuću zajedno za zemljištem prodali dok su kuću su dovršili novi vlasnici na njihov rizik te čekali da bude okončana legalizacija.

Iako je okrivljenik istaknuo najprije kako je je bio raskinut kupoprodajni ugovor između njega, oca i L. Č. kao novih suvlasnika tj. kupaca te K. d.o.o. kao prodavatelja ipak se u kasnijem tijeku davanja obrane prisjetio kako kupoprodajni ugovor između K. i njih nije raskinut.

Što se tiče stečajnog postupka tvrtke K. d.o.o. on je pokrenut mislim 2017. ili 2018. godine. Kad mi predočavate podatak iz stečajnog spisa kako je stečaj pokrenut 2013. godine, ako se radi o pisanom podatku, onda je to vjerojatno točan podatak. Dopušta mogućnost da je stečajni postupak pokrenula FINA.

Na posebno postavljena pitanja okrivljenik je naveo kako su iz sporne kuće prodavani pojedinačni stanovi. Nije se mogao sjetiti iznosa, međutim radilo se o razmjerno malim iznosima. Čini mu se kako je novac uplaćen na njegov privatni račun. Novac nije upotrijebio za poslovanje tvrtke K. d.o.o.

Stečaj K. d.o.o. pokrenut je jer nije bilo financijskih sredstava te je tvrtka bila u dužoj blokadi. Tvrtka je imala imovine, radi se o jednom polju, tj. o masliniku u S. G. na H.. Tvrtka nije pokušavala prodati to polje prije stečaja, a

kasnije se prodalo radi podmirenja troškova. U tom trenutku cijene poljoprivrednih zemljišta su bile jako male.

8. Da bi neka osoba počinila kazneno djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. Kaznenog zakona potrebno je da s namjerom da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza ili carine daje nepotpune podatke o činjenicama

koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne ili carinske obveze ili s istim ciljem ne prijavi prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne ili carinske obveze, pa zbog toga dođe do smanjenja ili neutvrđenja porezne ili carinske obveze.

9. Tijekom dokaznog postupka je iz izvatka iz registra Trgovačkog suda u Splitu te okrivljenikove obrane utvrđeno kako je okrivljenik M. Č. direktor trgovačkog društva te osoba ovlaštena za zastupanje trgovačkog društva K. d.o.o. iz J. te osoba koja stvarno vodi poslovanje te tvrtke, a time i odgovorna osoba u ovom trgovačkom društvu u smislu čl. 87. toč. 6. Kaznenog zakona.

10.1. Zapisnikom PU S. od 28. veljače 2012.

godine, nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje za računovodstvo i financije dipl. oec. A. P. Č. te iz okrivljenikove obrane utvrđeno je kako je

okrivljenik kao direktor i odgovorna osoba u trgovačkom društvu K. d.o.o. prodao nekretninu u J. u uvali V. s., svojem ocu i prijatelju L. Č. da

bi te račune stornirao te lažno prikazao kako je došlo do raskida tih kupoprodajnih ugovora kako bi umanjio osnovicu za oporezivanje u poreznoj prijavi poreza na dobit za 2010. godinu čime je manje obračunata, iskazana i uplaćena obveza za 2010.

godinu za 153.504,41 kunu.

10.2. Nadalje je izvođenjem istih dokaza utvrđeno kako je okrivljenik kao direktor i odgovorna osoba u trgovačkom društvu K. d.o.o.ugovorom o kupoprodaji vezanim za istu nekretninu, zaključenim sa L. Č. kao

kupcem nije iskazao vrijednost pripadajućeg dijela zgrade, u naravi apartmana kao posebnog dijela zgrade na građevinskom zemljištu koje je bilo predmet kupoprodaje te kako je vrijednost građevinskog zemljišta u ugovoru iskazana ispod stvarne tržišne vrijednosti građevinskog zemljišta na području općine J.. Procjenom PU je utvrđena porezna osnovica manja od stvarne te je manje obračunat,

iskazan i uplaćen porez na dodatnu vrijednost za 2011. godinu u visini od 353.190,49

kuna.

11.1. U ovom dijelu Sud smatra neutemeljenima prigovore obrane koji se odnose na stvarnu vrijednost nekretnine u vrijeme razreza poreza jer je nalaz i mišljenje građevinskog vještaka u potpunosti potvrdio procjenu PU.

11.2. Također, nije utemeljen prigovor obrane kako je prijava poreza na dodanu vrijednost samo formalne naravi te kako PU zbog toga nije

dužna prihvatiti procjenu vrijednosti naznačene u kupoprodajnom ugovoru jer se ne radi samo o procjeni vrijednosti nekretnine već i svjesno izostavljanju dijela nekretnine koja je predmet kupoprodajnog ugovora zbog čega je znatno smanjena porezna osnovica.

12.1. Dakle, okrivljenik je kao osoba koja stvarno upravlja poslovanjem trgovačkog društva opisanim postupanjem umanjio poreznu osnovicu zbog čega je manje obračunao, prijavio i platio obvezu poreza na dodanu vrijednost za 2010. godinu u visini od 153.504,41 kunu te za 2011. godinu u visini od 353.190,49 kuna, odnosno u ukupnom iznosu od 506.694,90 kuna.

12.2. Ove bitne činjenice koje prema mišljenju ovog suda tvore obilježja predmetnog kaznenog djela sud je utvrdio temeljem financijsko-knjigovodstvenog

vještva. Vještak je u pisanom i usmenom nalazu i mišljenju istakao kako je vještačenje temeljio na knjigovodstvenoj dokumentaciji PU koja prileži u.

Radi se o zakonitim dokazima na kojima se može temeljiti sudska budući da je smisao odluke VSRH ne da bi te isprave smatrao

nezakonitim dokazima, već kako se na takvim ispravama ne može temeljiti sudska odluka ukoliko ne postoje poslovne knjige i poslovna dokumentacija na kojoj se može sačiniti financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

13. S druge strane, okrivljenik je u obrani uglavnom potvrdio navode optužbe te se opravdavao kako je bio primoran postupiti na takav način kako bi spasio tvrtku

K. d.o.o. od nelikvidnosti te je posebno istaknuo kako novac koji je dobio iz prodaje apartmana nije upotrijebio za poslovanje tvrtke.

14. Sud je utvrdio kako je okrivljenik postupio upravo na način opisan u izreci presude te kako su se u njegovom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona. Budući da okrivljenik nije bio u zabludi o protupravnosti djela, biću kaznenog djela, te da nije bilo okolnosti koje isključuju protupravnost, Sud ga je proglasio krivim zbog navedenog kaznenog djela.

15. Razmatrajući činjenice bitne za odabir vrste i odmjeravanje visine kazneno-pravne sankcije, Sud je kao olakotnu okolnost cijenio okrivljenikovu dosadašnju neosuđivanost, osobne i obiteljske prilike te činjenicu kako je znatan dio štete koju je okrivljenik počinio počinjenjem kaznenog djela nadoknađen u stečajnom postupku trgovačkog društva K. d.o.o. i to u visini od 171.852,38 kuna. Kao otegotnu okolnost uzeo u obzir razmjerno veliku visinu štete koja je nastupila počinjenjem predmetnog kaznenog djela.

16. Razmatrajući okolnosti koje su bitne za odabir vrste i odmjeravanje visine pravno-kaznene sankcije Sud je izrekao okrivljeniku M. Č. za kazneno

djelo utaje poreza ili carine iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona kaznu zatvora u trajanju od jedne godine nakon čega mu je temeljem članka 56. stavak 1. Kaznenog zakona izrekao uvjetnu osudu te kazna zatvora neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 3 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

17. Sud je uvjerenja kako s obzirom na značaj i težinu kaznenog djela, način izvršenja, kako je na okrivljenika moguće utjecati mjerom upozorenja da više pod prijetnjom opoziva uvjetne osude više ne vrši kaznena djela te kako će ovakva sankcija ukazati drugim mogućim počiniteljima ovakvih kaznenih djela na neprihvatljivost ovakvog postupanja te ispuniti zahtjeve oštećenika u pogledu popravka štete počinjenu kaznenim djelom.

18. Sud je nakon što je temeljem čl. 158. st. 3. Zakona o kaznenom postupku djelomično prihvatio imovinsko pravni zahtjev oštećenika R. H.

zastupane po O. u S. u visini od 334.842,52 kuna

utvrdivši prethodno kako je dio štete koju je okrivljenik počinio počinjenjem kaznenog djela nadoknađen u stečajnom postupku trgovačkog društva K. d.o.o. u iznosu

od 171.852,38 kuna, temeljem čl. 62. st. 1. t. 1. Kaznenog zakona naložio okrivljeniku u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude isplatiti na račun državnog proračuna R. H. iznos od 334.842,52 kuna na ime naknade štete

počinjene kaznenim djelom te o tome dostaviti dokaze sudu. Ukoliko okrivljenik M. Č. u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz čl. 62. Kaznenog zakona, Sud će temeljem čl. 58. st. 5. Kaznenog zakona donijeti odluku kojom se opoziva uvjetna osuda i određuje izvršenje kazne.

19. U odnosu na kazneno djelo povrede dužnosti u slučaju gubitka, prezaduženosti ili nesposobnosti za plaćanje iz čl. 626. st. 1. toč. 2. Zakona o trgovačkim društvima koje opisano u presudi pod točkom II, u odnosu na to kazneno djelo je s obzirom na visinu zapriječene kazne 31. svibnja 2021. godine nastupila zastara pa je u odnosu na to kazneno djelo temeljem čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku donesena presuda kojom se optužba odbija.

20. Vodeći računa o stvarno nastalim troškovima te stvarnim materijalnim mogućnostima okrivljenika, Sud je temeljem čl. čl. 148. st. 1., u svezi sa čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. 6. Zakona o kaznenom postupku naložio okrivljeniku naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 13.500,00, od čega iznos od 9.000,00 kuna predstavlja trošak izrade financijsko-knjigovodstvenog nalaza i mišljenja, iznosi od po 500,00 kuna predstavljaju trošak pristupa sudske vještakinje za financije i računovodstvo na rasprave održane 30. listopada 2019. godine i 20. siječnja 2022.

godine, iznos od 3.000 kuna predstavlja trošak pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo dok iznos od 500,00 kuna predstavlja sudski prosjek. Split, 24. kolovoza 2022. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

MARIJO FRANETOVIĆ,v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u četiri (4) primjerka.