Pr-6637/2021

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. B., OIB: …, iz K.

L., …, zastupan po punomoćnicima u OD L.- V. i

partneri, odvjetnicima u S., protiv tuženika C. b. d.d.,OIB: …,

iz Z., …, zastupana po punomoćnicima u O. B. P.,

odvjetnicima u Z., radi otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. svibnja 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja J. M. i zamjenice punomoćnika tuženika A. Č., a po objavi presude dana

24. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu, nazvan Odluka o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. UZ-213/21 od 25. svibnja 2021. zaključenog dana 20. svibnja 2019. na neodređeno vrijeme broj: 898/191/2, koji je tuženik dao tužitelju dana 25. svibnja 2021. pa radni odnos nije prestao i tuženik je dužan vratiti tužitelja na posao radnog mjesta blagajnik sve sukladno ugovoru o radu od dana 20. svibnja 2019. i u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak spora s zakonskom zateznom kamatom, počam od dana presuđenja pa do isplate."

II. Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je zaprimljena kod ovog suda dana 16. srpnja 2021., tužitelj navodi da je dana 25. svibnja 2021., tuženik kao poslodavac donio Odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. UZ-213/2021, kojom mu je otkazan ugovor zaključen dana 20. svibnja 2019. U otvorenom zakonskom roku pozivajući se na odredbe čl. 133. Zakona o radu da je izjavio zahtjev za zaštitu prava, jer da nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za donošenje takve odluke. Otkaz ugovora o radu da je krajnja mjera koja da je dopuštena samo ako se na drugi način ne može razriješiti problem između poslodavca i radnika. Iz obrazloženja pobijane odluke da proizlazi da je na temelju odluke poslodavca broj : UZ-163/21 od 20. travnja 2021. o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta banke, odlukom broj: UZ-164/21 od 20. travnja 2021., utvrđen potreban broj izvršitelja na radnim mjestima u banci te da je na radnom mjestu blagajnika u K. sektoru S., utvrđena potreba

za dva izvršitelja, umjesto dotadašnjih 3 izvršitelja. Nadalje, da je poslodavac proveo postupak savjetovanja s sindikalnim povjerenikom, koji da je nakon provedenog postupka savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima dana 4. svibnja 2021. donio odluku UZ-182721 o kriterijima i postupku utvrđivanja viška radnika, kojom su utvrđeni kriteriji koje će poslodavac primjenjivati prilikom usporedbe radnika radi utvrđivanja radnika za čijim radom da je prestala potreba. Međutim, prilikom donošenja pobijane odluke poslodavac da nije vodio računa o okolnostima na koje je bio obvezan sukladno odredbama zakona o radu. Prije donošenja odluke o redovnom otkazu ugovora o radu iz poslovno uvjetovanog razloga, poslodavac da je sukladno članku 149.ZR-a, dužan savjetovati se s radničkim vijećem ili sindikalnim povjerenikom, ukoliko su isti organizirani, tj. postoje kod poslodavca. Poslodavac da ima obvezu provesti socijalni izbor- prilikom otkazivanja da mora uzeti u obzir trajanje radnog odnosa radnika, starost radnika, obvezama uzdržavanja koje terete radnika i sl. Kada je poslodavac poslovno uvjetovanim otkazom otkazao ugovor o radu radnik, on da ne smije šest mjeseci na istim poslovima zaposliti drugog radnika, a ako nastane potreba zapošljavanja da je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem da je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga.

2.U odgovoru na tužbu zaprimljenom kod ovog suda dana 11. kolovoza 2021. tuženik navodi da prije svega ističe prigovor mjesne nenadležnosti suda u S..

Tuženik da ne spori:

- da je tužitelj temeljem Ugovora o radu broj Ug.898/191/2 od 20.05.2019. obavljao poslove blagajnika s glavnim mjestom rada u S.

- da je tuženik donio Odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju broj UZ-213/2021 od 25.05.2021.

- da je predmetnu Odluku o otkazu tužitelj zaprimio dana 04.06.2021. te da je protiv iste dana 18.06.2021. uložio zahtjev za zaštitu prava, o kojem tuženik nije odlučivao,

- da je tužba podnesena u roku propisanom odredbom članka 134. Zakona o radu.

Tuženik u cijelosti da osporava ostale navode tužbe kao neosnovane, posebice navode o tome da je otkaz krajnja mjera koja je dopuštena samo ako se na drugi način ne može razriješiti problem između poslodavca i radnika. Imajući u vidu da je tužitelju ugovor o radu otkazan zbog poslovno uvjetovanih razloga, u cijelosti da je nejasan ovakav navod koji bi eventualno bio primjenjiv u odnosu na otkaz uslijed skrivljenog ponašanja, ali koji nikako ne stoji u pogledu otkaza uslijed poslovno uvjetovanih razloga. Iz navoda tužbe da se može zaključiti da tužitelj ne osporava postojanje opravdanog razloga za donošenje odluke o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu u vidu provedenih organizacijskih promjena kod tuženika i smanjenja potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu blagajnika u Komercijalnom centru S. (dalje u tekstu: K. S.), već da smatra da tuženik nije vodio računa o okolnostima o kojima je bio obvezan sukladno odredbama Zakona o radu, da nije proveo propisani postupak savjetovanja o namjeravanoj odluci o otkazu tužiteljeva ugovora o radu, te da na istim poslovima nije smio zaposliti drugog radnika šest mjeseci po otkazu tužiteljeva ugovora o radu. Tuženik ističe da je za donošenje odluke o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu tužiteljeva ugovora o radu imao opravdani razlog – smanjenje potrebnog broja izvršitelja na radnom mjestu blagajnika u K. S., da pri donošenju pobijane Odluke nisu počinjene procesne povrede, jer je tuženik vodio računa o kriterijima propisanim člankom 115. st. 2. Zakona o radu, te jer da je tuženik proveo obvezni postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima koji djeluju kod tuženika u skladu s člankom 150. Zakona o radu. Kao što je u samoj Odluci o otkazu navedeno, na temelju Odluke broj UZ-163/21 od 20.04.2021. o Izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta B., Odlukom broj UZ-164/21

od 20.04.2021.,da je utvrđen potreban broj izvršitelja na radnim mjestima kod tuženika te da je u K. S. na radnom mjestu blagajnika utvrđena potreba za dva izvršitelja, umjesto dotadašnjih tri izvršitelja. Člankom 115. st. 1. alinejom 1. Zakona o radu propisano da je da poslodavac može otkazati ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga. Kako je na radnom mjestu blagajnika u K. S. uslijed organizacijskih promjena utvrđena potreba za manjim brojem izvršitelja od dotadašnjeg nesporno bi među strankama trebalo biti da je na tom radnom mjestu prestala potreba za radom jednog izvršitelja, te da je smanjenje potrebnog broja izvršitelja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Kako bi se prilikom utvrđivanja viška radnika na radnim mjestima osigurala potrebna objektivnost i transparentnost tuženik da je dana 04.05.2021. godine donio Odluku broj UZ- 182/21 o kriterijima i postupku utvrđivanja viška radnika. Tom Odlukom da su utvrđeni kriteriji koje će tuženik kao poslodavac primjenjivati u slučajevima u kojima uslijed organizacijskih promjena nastaje višak radnika te kako će se provoditi postupak usporedbe radnika. Uvidom u predmetnu Odluku o kriterijima i postupku utvrđivanja viška radnika da se može utvrditi da je tuženik odredio da se prilikom usporedbe radnika primijene zakonski kriteriji odnosno kriteriji propisani člankom 115. st. 2. Zakona o radu, te da je svaki od propisanih kriterija vrednovan određenim brojem bodova. Osim zakonskih kriterija Odlukom da su predviđeni dodatni kriteriji koje će tuženik uzimati u obzir pri usporedbi radnika u vidu ocjene radne uspješnosti i dokumentiranog kršenja obveza iz radnog odnosa koji da su također vrednovani određenim brojem bodova. Člankom VII. predmetne Odluke o kriterijima i postupku utvrđivanja viška radnika da je određeno da će Tim za ljudske potencijale provoditi postupak usporedbe radnika i to na temelju podataka iz evidencija radnika koje tuženik vodi u skladu s pozitivnim propisima, uz prethodno pribavljenu ocjenu radne uspješnosti radnika iz točke V.1. Odluke o kriterijima i postupku utvrđivanja viška radnika. U skladu s navedenim Tim za ljudske potencijale da je proveo usporedbu tužitelja i druga dva izvršitelja na radnom mjestu blagajnika u K. S., te da je po provedenom postupku utvrđeno da tužitelj ostvaruje najmanji broj bodova. Budući da je po provedenom postupku usporedbe utvrđeno da je tužitelj radnik s najmanjim brojem bodova, te da će upravo za njegovim radom na radnom mjestu blagajnika prestati potreba, Uprava tuženika da je odlučila, da se tužitelju ponudi sklapanje ugovora o radu za upražnjena radna mjesta i to:

- ili blagajnika u K. S. B.

- ili financijskog savjetnika u S. prodaje pravnim osobama Z.,

te da je tužitelju određen rok od 8 dana za očitovanje o tome prihvaća li koji od ponuđenih ugovora. Tužitelju da su prijedlozi ugovora o radu za navedena radna mjesta uručeni dana 11. svibnja 2021., a tužitelj da se u ostavljenom roku od 8 dana nije očitovao o prihvaćanju istih, već da je dana 17. svibnja 2021., dostavio poslodavcu obavijest o nastupu privremene nesposobnosti za rad (bolovanje). Tuženik napominje da odredbama važećeg Zakona o radu više nije propisano da je poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dopušten samo ako poslodavac ne može radnika rasporediti na rad na drugo radno mjesto ili ga osposobiti za rad na drugom radnom mjestu, tako da tuženik uopće nije bio dužan prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju ponuditi sklapanje ugovora za rad na drugim radnim mjestima. Sama činjenica da je tuženik ponudio tužitelju mogućnost ostanka u radnom odnosu, iako to sukladno Zakonu o radu nije bio obvezan, na onim radnim mjestima na kojima je u tom trenutku postojala potreba, dokazuje da je otkazivanje ugovora o radu tužitelju u ovom slučaju zaista bilo ”krajnja” mjera. Sve i da je kod tuženika u roku od 6 mjeseci nastala potreba za zapošljavanjem na istom radnom mjestu za koje je tužitelju otkazan ugovor o radu, te da tuženik nije tužitelju ponudio sklapanje ugovora o radu, predmetni propust da nema za posljedicu nedopuštenost odluke o otkazu tužiteljeva ugovora o radu. Budući da je predmetni prigovor tužitelja paušalan, bez ikakvih ponuđenih dokaza tuženik se na isti niti ne može detaljnije očitovati, ali tuženik ponavlja da je tužitelju prethodno otkazu nudio ostanak u radnom odnosu koju ponudu tužitelj da nije prihvatio. Slijedom svega navedenog u ovom odgovoru na tužbu, tuženik ponavlja da je za otkaz tužiteljeva ugovora imao opravdani razlog, da je postupak otkazivanja proveo u cijelosti skladu s odredbama Zakona o radu, te da ne postoje razlozi zbog kojih bi odluka o otkazu tužiteljeva ugovora o radu bila utvrđena nedopuštenom i tuženiku naloženo da tužitelja vrati na rad. Tuženik stoga predlaže da sud tužbene zahtjeve tužitelja odbije i naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. ZOO-a od presuđenja do isplate.

3.U dokaznom postupku sud je pregledao Odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu br. UZ-213/21 od 25. svibnja 2021., Zahtjev za zaštitu prava od dana 18. lipnja 2021., Ugovor o radu od 20. svibnja 2019., povratnica, Odluka tuženika br. UZ-164/21 od 20. travnja 2021., broj izvršitelja po sistematizaciji i klasifikaciji radnih mjesta, Odluka o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji banke od dana 20. travnja 2021., Odluka o kriterijima i postupku utvrđivanja viška radnika od 4. svibnja 2021. , Odluka o upozorenju radi kršenja obveza iz radnog odnosa od 29. svibnja 2019., Odluka o upozorenju radi kršenja obveza iz radnog odnosa od 24. rujna 2020., komercijalni plan za 2020., Odluka tuženika od 7. svibnja 2021., tablica usporedbe radnika K. S. od 5. svibnja 2021. , potvrda tuženika od 11. svibnja 2021., potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad od 18. svibnja 2021., Zahtjev za savjetovanje sukladno članku 150. Zakona o radu od 21. svibnja 2021., Odluka o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 20. svibnja 2021., prijedlogu odluke o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 24. svibnja 2021., e-mail korespondencija između tužitelja i tuženika, saslušanje tužitelja te svjedokinje K. O. 4.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

4.1. Među strankama nije sporno da je tužitelj radnik kod tuženika zaposlen na neodređeno vrijeme temeljem Ugovora o radu br. UZ-213/2021 od dana 20. svibnja 2019. na radnom mjestu blagajnika u K. sektoru S..

Kao sporno ostalo je za raspraviti:

- prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda,

- da li je prilikom donošenja pobijane odluke poslodavac vodio računa o okolnostima na koje je bio obvezan sukladno odredbama Zakona o radu, odnosno da li se savjetovao s radničkim vijećem ili sindikalnim povjerenikom ukoliko su isti organizirani tj. postoje kod poslodavca,

- da li je prilikom otkazivanja proveo socijalni izbor te uzeo u obzir trajanje radno odnosa radnika, starost radnika, obveze uzdržavanja koje terete radnika i slično,

-da li je poslodavac nakon predmetnog otkaza u roku od šest mjeseci zaposlio drugog radnika na to radno mjesto.

Prema čl. 115. Zakona o radu poslodavac može redovno otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ( redoviti otkaz) ako za to ima opravdan razlog između ostalog i ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Odredbom čl. 135. St. 3. Zakona o radu propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

4.2.U svom iskazu na ročištu održanom 12. svibnja 2022. tužitelj navodi da se zaposlio kod tuženika u 6. mjesecu 2018. kao financijski savjetnik na kom radnom mjestu da je radio do 5. mjeseca 2019. kada da je bez ikakve pisane odluke , bez ikakvog provođenja usporedbe ili bilo kakvih konzultacija premješten na radno mjesto blagajnika sa zaduženjem osobnog bankara. Naime, njegov ugovor da je bio na radno mjesto blagajnika, a on da je ustvari dobio sva zaduženja i osobne planove za osobnog bankara. Naime, tu prvu godinu kad je dobio ugovor za radno mjesto blagajnika, on da je radio isključivo poslove za kreditiranje i tek nakon godinu dana da je ponovno prebačen na poslove blagajnika, šalterski dio posla. Naime, to da je dugogodišnja praksa tuženika da ljudima daju ugovore na radno mjesto koji oni u stvarnosti ne obavljaju, posebno što da je radno mjesto osobnog bankara više rangirano mjesto blagajnika, samim time da su djelatnici i financijski zakinuti. Napominje, kad je on stavljen da obavlja poslove blagajnika, nakon te godine što je obavljao poslove osobnog bankara, kolegica koja je cijeli vijek radila kao blagajnik premještena na poslove zaduženja za poslove osobnog bankara, niti je to ikada radila niti je pokazala želju da bi napredovala u radu. Tako da ustvari je napravljena zamjena za njega, a stvarno da su i dalje on i kolegica radili kao blagajnici, faktički da je na tom radnom mjestu ostalo dva djelatnika. On da je i te poslove obavljao savjesno i sa iznadprosječnim rezultatima . Ističe da je ustvari na poslove blagajnika raspoređen u 6. mjesec 2020. nakon što je u 11. mjesec 2019. došao novi direktor kojeg da je upoznao slučajno u jednom razgovoru za posao u drugoj banci za koji se javio kad ga je ne znajući da će biti direktor upoznao sa nezadovoljstvom i željom za odlaskom. Napominje da je njegovim dolaskom kao što je već i naveo proveden nekakav teror nada njim naime tri puta u mjesec dana da je mijenjao radnu sobu i stol. Isto tako da je bio u dva navrata upozoravan odlukama radi kršenja obveze iz radnog odnosa bez ikakvih dokaza, bez da ga se na bilo koji način konzultiralo te se na te odluke žalio, ali da nije dobio nikakav odgovor . Isto tako da je bio krivo ocjenjivan, dobivao loše ocjene od strane direktora bez ikakvih argumenata, obzirom kako da je već naveo ostvarivao iznadprosječne rezultate. O tome govori i pohvala glavnog direktora banke od 20. svibnja 2021. za iznadprosječne rezultate rada , iz koje proizlazi da je bio treći u banci na nivou RH . Nakon toga 11. svibnja u 8, 30 kad je došao na posao njemu da su ponuđena dva nova ugovora, za radno mjesto financijskog savjetnika u S. B. i Z., i to da je dobio pisane

primjerke bez ikakvog roka za očitovanje. Tada da mu je rečeno da su napravili rangiranje njih troje djelatnika na radnom mjestu blagajnika u S. i da ima najmanji broj bodova, međutim da je on taj isti dan na stranicama odjela za ljudske resurse vidio da je tek objavljena odluke o kriterijima za određivanje viška djelatnika, ali ne i odluka da je to već napravljeno, odnosno da nije našao odluku odnosno tabelu rangiranja. Ta odluka da je objavljena tek u 13, 20 sati. Što se tiče odluke, on da je odluku o redovnom otkazu ugovora o radu zaprimio preporučenom pošiljku na kućnu adresu, u prilogu koje da je bila tabela rangiranja njih djelatnika na radnom mjestu blagajnika, te da je istu zatražio ranije, da je nije mogao dobiti, jer da je upravo 11. svibnja to zatražio a dobio u odluci 4. lipnja. Isto tako sindikatu da je odluka tuženika na suglasnost poslana 21. svibnja i on da nije nikada dobio dokaz da je sindikat dao svoju suglasnost i da se očitovao na isto. Isti da nije član sindikata niti je isti koristio vezano za donošenje te odluke odnosno njihovo očitovanje. Upravo iz Odluke o otkazu da je razvidno da su oni isti dan kada je zaprimljeno očitovanje donijeli i odluku o redovnom poslovno uvjetovanom otkazu koja da mu je dostavljena preporučeno 4. lipnja na kućnu adresu. Napominje, vezano za tabelu usporednih radnika koju da je zaprimio uz odluku, a prilikom izrade koje ga nitko nije kontaktirao, iako stoji da uzdržava troje malodobne djece, moram istaći da je godinu dana već bio i samohrani otac, odnosno da je isti glavni skrbnik, a on i supruga da imaju zajedničko uzdržavanje. O tome da li je u 5. mjesecu 2021. kontaktirao sa suradnicom za ljudske potencijale K. O., tužitelj navodi da se ne

može točno sjetiti ali da je moguće da je ona bila jedna od sudionica konferencijskog poziva kad su mu ponuđena dva nova ugovora, ali da se ne može sjetiti da li je s njom mailom kontaktirao u međuvremenu. O tome da li se može sjetiti prilikom konferencijskog poziva kad su mu ponuđeni novi ugovori, bilo razgovora o roku u kojem treba odgovoriti , isti da se ne može sjetiti.

4.3. U svom iskazu na ročištu od 12. svibnja 2022. svjedokinja K. O. navodi da se kod tuženika zaposlila 1. ožujka 2021. kao suradnik u odjelu za ljudske potencijale za cijelu RH. Kada je od kolegice preuzela posao tada da je već bilo poznato da u K. centru u S. su vrlo loši financijski rezultati i na

temelju toga da je donijeta i odluka o kriterijima o bodovanju viška djelatnika koja je i objavljena i na stranicama banke. K. centar u S. da je imao ukupno 7

zaposlenika zajedno sa direktorom tako da je i došlo do procjene da je jedan djelatnik na radnom mjestu blaganik višak od tada tri zatečena. O tome da li su djelatnici koji su po ugovorima raspoređeni na radnom mjestu radili kao osobni bankari što bi trebalo biti više rangirano radno mjesto, to da nije od utjecaja na primanja radnika zbog toga što postoje u banci bodovanja, tako da temeljem rezultata rada i boljeg bodovanja blagajnik može imati i veća primanja od osobnog bankara. Nakon te odluke o bodovanju ona da je ustvari počela izrađivati tabelu kriterija za djelatnike K. S. blagajnike te da je ta tabela završena 5. svibnja.

Najprije da je ona izrađena u njenom odjelu i prema toj tabeli tužitelj da je ostvario najmanji broj bodova. O tome kako je cijenjena u toj tabeli uspješnost djelatnika da su se 70 % gledali rezultati rada, a 30 % kompetencije tako da to što je tužitelj bio pohvaljivan za svoj rad, nije značajno utjecalo na bodovanje po tom kriteriju, ali ono što je značajno utjecalo na manji broj bodova u odnosu na ostale dvije kolegice, to da je najmanje staža u banci obzirom da su ostale dvije kolegice imale višegodišnji radni staž u banci. Sve je to da je objavljeno i na stranicama banke. Što se tiče razgovora s tužiteljem kako na konferencijskom pozivu od 11. svibnja navodi da je telefonski razgovarala te mu detaljno objasnila nove ponude za radna mjesta financijski savjetnik u Z. i blagajnik u S. B. te da ima rok od 8 dana na

očitovanje, međutim nakon tog razgovora u svibnju mjesecu, ali kada je tužitelj saznao za odluku banke da je on ostvario najmanji broj bodova, on da je otvorio bolovanje, tako da mu je sva dokumentacija i novi ugovor slani poštom, a iz koje ponude da je bio razvidan rok za odgovor na ponudu tuženika. Međutim pošta da se vraćala neuručena tako da je više puta slano. Napominje, da je prvo tužitelju obzirom da je otvorio bolovanje, poslana ponuda za ta dva radna mjesta iz koje je ponude bio razvidan rok od 8 dana na tu ponudu, a tek kada je prošao taj rok i provedena zakonska procedura sa sindikatom, da je donijeta odluka o redovnom otkazu ugovora o radu u prilogu kojeg da je poslana i tabela o rangiranju tužitelju preporučenom poštom. Što se tiče očitovanja sindikata, da je tu u cijelosti ispoštovana zakonska procedura i da je sve provedeno u skladu sa zakonom. O tome da li su ostale dvije djelatnice koje su bile u usporedbi sa tužiteljem bile pohvaljivane za svoj rad, a isto tako da je bilo više primjedbi na rad djelatnice M., ista da je do donošenja te tablice bila zaposlena tek dva mjeseca, te da se procjenjivao rad za 2020. a da ona osobno nije bila upoznata niti sa pohvalama niti sa nekakvim daljnjih upozorenjima osim onih za koje su bile donesene pisane odluke. O tome kada je objavljena tablica usporednih radnika za radno mjesto blagajnik, ista da ju je donijela 5. svibnja 2021. a koja da je bila i temelj za odluku tuženika od 7. svibnja 2021. koja je priložena u spisu, a samim time da je i tada bila dostupna djelatnicima, isti dan praktički kad je donesena, nakon što je potpišu predsjednik uprave i član uprave. O tome da li su takav način bodovanja djelatnika primjenjivali u nekim drugim K.-ovima, tada da je donijeta prvih puta i do sada i više nije korištena, ali će se vjerojatno koristiti u slučaju neprofitabilnosti u sistemu, odnosno radu banke. Kod bodovanja za radni staž postoji određena skala sa brojem bodova u odnosu na godine staža, što da je sve razrađeno u odluci. Kod bodovanja uspješnosti kako je svjedokinja navela da su 70 % rezultati a 30 % kompetencije, što podrazumijeva pod kompetencijama i kako se dobivaju bodovi za to, naime da svaki djelatnik ima polugodišnji ili godišnji razgovor sa svojim direktorom te da djelatnici sami sebe ocjenjuju, a nakon toga da ih ocjenjuje rukovoditelj, a nakon čega se usuglašava ocjena, te ako djelatnik nije zadovoljan, ne potpisuje obrazac, s tim da veću težinu nose rezultati uspješnosti od tog dijela. Ista da nema saznanja da su direktori sektora pohvalili tužitelja za njegov rad. O tome da li su za ta dva radna mjesta koja su ponuđena tužitelju bili objavljeni natječaji, da jesu i da su zaposleni novi djelatnici, ali da ne zna kada. O tome jesu li i kada su tužitelju ponude za dva druga radna mjesta slana poštom i koliko puta i da li su mu ista i osobno uručena, da mu je slano više puta poštom, ali da su te ponude i poslane direktoru K. centra u

S. u slučaju da dođe na posao da mu se mogu uručiti.

5. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Kao prvo valja istaći da nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda sukladno čl. 65. ZPP-a, obzirom da tuženik nije dokazao da je za ovu vrstu radnog spora zaključen sporazum o mjesnoj nadležnosti kako je to propisano čl. 70. St.3. ZPP-a. Pretpostavka za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu je smanjenje obima poslova, koje mora biti takvo da objektivno dovodi do nesrazmjera između broja zaposlenih radnika kod poslodavca i obima poslova koji ti radnici trebaju obaviti za tog poslodavca. Smanjenjem obima poslova što ima za posljedicu poremećaj odnosa broja radnika i obima poslova koji one moraju obavljati za poslodavca kao i pretpostavki za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu treba dokazati poslodavac,

a koji poseže za tom restriktivnom mjerom u odnosu na radnika. U vrijeme prije donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju od strane tuženika dana 25. svibnja 2021., razvidno je da je tuženik za K. centar u

S. koji je imao ukupno 7 zaposlenika zajedno sa direktorom, procijenio da je jedan djelatnik na radnom mjestu blagajnik organizacijski višak od tri zatečena djelatnika, te je proveo zakonom predviđeni postupak. Odlukom br. Uz-163/21 od 20. travnja 2021. o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta banke odlukom broj. Uz-164/21 od 20. travnja 2021. utvrđen je potreban broj izvršitelja na radnim mjestima u banci, te je za radno mjesto blagajnika u K. S., utvrđena potreba za dva izvršitelja, umjesto dosadašnjih tri izvršitelja. Tuženik je proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom ( list spisa 48-49), o čemu se sindikalni povjerenik i očitovao svojom suglasnošću ( list spisa 53-54). Poslodavac je također donio odluku br. Uz-182/21 kojom su određeni kriteriji i postupak utvrđivanja organizacijskog viška radnika koju će poslodavac primjenjivati prilikom usporedbe radnika radi utvrđivanja radnika za čijim je radom prestala potreba. Među strankama nije sporno da je tužitelju prije donošenja predmetne odluke bilo ponuđeno sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto za koje je postojala potreba za zapošljavanje u sustavu banke i to za radno mjesto blagajnika u K. S. B. i za radno

mjesto financijskog savjetnika u S. prodaje pravnim osobama Z., uz rok od

osam dana za odlučivanje o prihvaćanju ponuđenih ugovora o radu, a koje tužitelj nije prihvatio. Po provedenom postupku usporedbe izvršitelja na radnom mjesto blagajnika u K. S. ( tablica usporednih radnika K. S.- list spisa 22), razvidno je

da je tužitelj u postupku usporedbe ostvario najmanji broj bodova obzirom da je imao najmanji radni staž u banci od ostalo dvoje djelatnika. Što se tiče primjene socijalnih kriterija koje poslodavac primjenjuje sukladno čl. 115. st. 2. ZR-a, valja istaći da zakonska pretpostavka primjene kriterija nije u tome da ograniči sloboda odlučivanja poslodavca da višak radnika mora utvrditi isključivo prema jednom od socijalnih kriterija. Navodi tužitelja da nisu pravilno ispoštovani socijalni kriteriji kod bodovanja izvršitelja na radnom mjesto blagajnika u K. S. nije osnovan. Nedvojbeno je tuženik imao znatno manji radni staž kod tuženika od ostalo dvoje izvršitelja iako to nije bio jedini kriterij u sustavu bodovanja. Naime, smisao odredbe čl. 115. st.2. ZOR-

a nije u tome da ograniči slobodu odlučivanja poslodavca da višak radnika mora utvrditi isključivo prema trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koja terete radnika, već omogućuje poslodavcu da osim socijalnih kriterija u obzir uzme i druge kriterije. Valja naglasiti da je autonomna odluka poslodavca kojem će kriteriju dati prednost kao i koje će okolnosti- trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika kod socijalnog kriterija - biti prioritetnije, stoga ovaj sud smatra da je tuženik u ovom postupku dokazao da poštovao zakonske kriterije kod donošenja odluke kojeg će djelatnika proglasiti viškom. Polazeći od toga da dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, prethodno izložene okolnosti opravdavaju zaključak da je tuženik otkazao ugovor o radu sklopljen s tužiteljem upravo korištenjem navedenog autonomnog prava i u cilju ekonomski uspješnijeg (racionalnijeg) poslovanja, u kojem je otkazao ugovor o radu tužitelja te je u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR dokazao da je u tada postojećim uvjetima imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz, poštujući pri tome kriterije iz odredbe čl.115.st. 2. ZR. Također ne bi bilo od utjecaja na zakonitost predmetnog otkaza da je tuženik zaposlio novog djelatnika u roku od šest mjeseci, međutim i taj prigovor je paušalno istaknut bez konkretnih dokaza. Slijedom navedenog ovaj sud zaključuje da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da mu je otkazan ugovor o radu suprotno odredbi čl. 115 st.1. toč. 1, ZR-a, stoga je valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

6.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s točkom 7. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je pun. tuženika priznat parnični trošak koji se sastoji od jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak od 2.000,00 kn, a što uvećano za 25% PDV-a što iznosi 2.500,00 kn, kao što je odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 24. kolovoza 2022.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste.