REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 94/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. S. S. i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu os. S. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 27. travnja 2021. broj K-1032/2019-51 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 7. prosinca 2021. broj Kž-361/2021-4, u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. S. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. S. S. i os. D. Ž., su zbog počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine svaki.

2. Protiv te je pravomoćne presude os. S. S., putem branitelja H. K., odvjetnika iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povreda iz čl. 469. toč. 2. i 5. te čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom „da se preinači presuda Županijskog suda u Varaždinu pod toč. I. izrekle na način da odbije žalbu državnog odvjetnik zbog odluke o kazni, a pod II. da se, ukoliko doista žalba I. optuženog se ima smatrati neosnovanom, potvrdi prvostupanjska presuda.“

III Kr 94/2022-3

3. Postupajući u skladu s odredbom na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.

4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđenik povredu iz čl. 469. toč. 2. ZKP/08 na koju se poziva u zahtjevu ne obrazlaže jer ne navodi niti jedan razlog (neubrojivost, nepostojanje namjere, postupanje u zabludi) zbog čega bi njegova krivnja u konkretnom slučaju bila isključena u smislu citiranog propisa.

7. Nadalje, osnovu pobijanja pravomoćne presude iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08 osuđenik u zahtjevu također ne obrazlaže jer ne ukazuje na koji bi to način sud u donošenju pravomoćne presude u odluci o kazni, koja mu je izrečena na temelju čl. 190. st. 2. KZ/11 i u odluci o oduzimanju predmeta koja mu je izrečena na temelju čl. 190. st. 8. KZ/11, prekoračio ovlasti koje ima po zakonu. Doduše, osuđenik u dijelu zahtjeva koji se odnosi na obje naprijed navedene povrede kaznenog zakona iznosi određenu argumentaciju (str. 2., 9. odlomak i str. 10., 1.-3. odlomak), ali ona se suštinski ne odnosi na pitanja isključenja krivnje niti prekoračenja ovlasti suda u odluci o kazni i oduzimanju predmeta, već se radi o njegovom polemiziranju sa zaključcima suda iz pravomoćne presude (izostanak TK vještačenja, nedostatak pouzdanih dokaza da je on postupao kao supočinitelj, olako otklanjanje njegove obrane i sl.). Dakle, radi se o činjeničnim prigovorima koji, u smislu odredbe čl. 517. st. 1. ZKP/08, ne mogu biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

8. Povrede prava na obranu zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koja je utjecala na presudu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 osuđenik obrazlaže na način da ukazuje na dugotrajnost postupka (uhićen u listopadu 2015.), čime da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, što je trebalo djelomično anulirati odlukom o kaznenoj sankciji uzimanjem te okolnosti kao relevantne olakotne okolnosti. Ističe da je sud prvog stupnja to i učinio ukazujući u obrazloženju svoje presude da je kod izbora vrste i mjere kazne imao u vidu značajan protek vremena od počinjenja kaznenog djela, ali da je drugostupanjski sud tu okolnost propustio cijeniti kao olakotnu te mu je izreko strožu bezuvjetnu kaznu zavora, čime da mu je u drugostupanjskom postupku povrijeđeno pravo na obranu.

9. Iz naprijed izloženog proizlazi da osuđenik, iako tvrdi da se radi o postupovnim povredama, u biti pravomoćnu presudu ovim izvanrednim pravnim lijekom pobija zbog toga jer smatra da je činjenično stanje koje se odnosi na odluku o kazni pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer da mu jedna olakotna okolnost nije cijenjena, a kroz te prigovore pobija i odluku o kazni. Međutim, u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke pod toč. 7. je osuđeniku već ukazano da se ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi samo iz taksativno navedenih osnova propisanim odredbom čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08, koje ne obuhvaćaju osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja niti odluku o kazni, tako da zahtjev niti u ovom dijelu nije osnovan.

III Kr 94/2022-3

Doduše, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude se u smislu odredbe čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08 može pobijati i u odnosu na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta, ali samo ako je pri tom sud povrijedio kazneni zakon u smislu odredbe čl. 469. toč. 5. ZKP/08 jer je prekoračio ovlasti koju ima po zakonu, što se u ovom dijelu zahtjeva ne obrazlaže. Međutim, kako je drugostupanjski su bio ovlašten prvostupanjsku presudu prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti u odluci o kazni na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 kada je utvrdio, u smislu odredbe čl. 471. st. 1. ZKP/08, da prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, to se ne u konkretnom slučaju ne radi o prekoračenju ovlasti suda drugog stupnja.

10. Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22) presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Ratko Šćekić, v.r.