REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3059/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. d.o.o., M., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika H.-O. d. s. d.o.o., OIB ..., E. S., S., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-203/2021-2 od 14. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-275/2020-7 od 10. studenog 2020., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
Obrazloženje
1. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupno 117.132,12 kuna u mjesečnim obrocima kako je to navedeno u izreci presude suda prvog stupnja s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos počev od 30. rujna 2012. pa sve do 30. studenog 2017. uz obvezu naknade troškova parničnog postupka.
2. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik na temelju odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja:
„a) Da li je tužitelj ovlašten tražiti od tuženika naknadu za korištenje nekretnine ukoliko je isti (tužitelj) prilikom stjecanja prava vlasništva na nekretnini pristao postati vlasnikom takve nekretnine na kojoj je izgrađena trafostanica koja je u funkciji od 1976. godine, a tuženik, koji nije vlasnik navedenog postrojenja, kao jedini distributer električne energije na području Republike Hrvatske ima zakonsku obvezu koristiti postojeću infrastrukturu za obavljanje energetske djelatnosti iz članka 15. Zakona o Energiji (NN 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, 68/18)?
b) Ukoliko bi tuženik bio u obvezi tužitelju plaćati naknadu zbog korištenja nekretnine, da li bi ta naknada bila određena kao mjesečna naknada zbog korištenja tuđe svari (nekretnine) u svoju korist ili kao jednokratna naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, budući da je izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku?
c) Ukoliko bi tuženik bio u obvezi plaćati naknadu zbog korištenja nekretnine da li bi bio dužan plaćati naknadu i za onaj dio nekretnine koji ne koristi, odnosno za dio nekretnine u kojem je nekada bilo smješteno agregatno postrojenje koji tuženik nikada nije koristio a koje danas više nije u uporabi, te za dio nekretnine u kojem je smješten jedan transformator i srednjenaponska postrojenje u vlasništvu NTL-a (Narodni trgovački lanac d.o.o.) koje tuženik također ne koristi iz razloga što je mjesto predaje (isporuke) električne energije, odnosno mjerenja ispred navedenog transformatora, a Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom u članku 24. propisuju da se mjesto isporuke električne energije nalazi na mjestu razgraničenja vlasništva između operatora sustava i korisnika mreže?“,
ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a. ZPP-a.
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog nije dopušten.
5. U ovoj parnici odlučuje se o naknadi za korištenje nekretnine tužitelja stoga što tužena na njegovoj nekretnini koristi zgradu koja je po svoj namjeni trafostanica koja se isključivo koristi radi napajanja potrošača električnom energijom.
6. Odredbom čl. 40. Zakona o energiji („Narodne novine“, broj 120/12, 14/14, 95/15, 102/15, 68/18) propisano je:
„(1) Energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreža, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima.
(2) Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava ove objekte, uređaje, mrežu ili sustav.
(3) Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup mjernim uređajima koji se nalaze na njihovim nekretninama te ne smiju sprječavati energetskog subjekta da isključi mjerne uređaje ili druge uređaje energetskog sustava.
(4) Pravne i fizičke osobe iz stavaka 2. i 3. ovoga članka imaju pravo na naknadu, odnosno naknadu štete prema općim propisima.“.
7. Dakle odredba čl. 40. st. 5. ZE je jasna i nedvosmislena i ne ostavlja prostor za različita tumačenja glede prava na naknadu i/ili prava na naknadu štete pa time po ocjeni ovog suda ne postoje niti razlozi zbog kojih bi pitanja koja postavlja tuženik bila pitanja važna za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
8. Pitanja koja se odnose na oblik i opseg naknade, također nisu pitanja koja udovoljavaju kumulativno propisanim uvjetima iz čl. 385.a ZPP-a koji moraju biti ispunjeni jer odgovor na ta pitanja ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja pa time ta pitanja nemaju element univerzalnosti koji je nužan da bi se radilo o pitanjima važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
9. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci sukladno odredbi čl. 387. st. 5. u svezi s čl. 392. ZPP-a.
Zagreb, 24. kolovoza 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
