REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3424/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, doc. dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. L.., OIB … , B., N.S.W. Australia, kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Š., protiv tuženika S. Š., OIB … , Australija, kojeg zastupaju punomoćnici Ž. Č. i D. Č., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Š., radi utvrđenja prava vlasništva i ispravke uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1588/2017-2 od 18. srpnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2533/15 od 14. srpnja 2017., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Utvrđuje se da je tužitelj Š. L. pok. K., OIB: … , iz Australije, vlasnik za cijelo zemlje zvane U. katastarskih oznaka čest. br. 4304, oranica, pašnjak – U., površine 1526 m2, čest. br. 4305, oranica, površine 800 m2 i čest. br. 4306, oranica, površine 788 m2, sve upisano u zk. ul. 2138, K.O. Š., što je kao takva cjelina izvorno još od 1959. godine provedenom diobom pravomoćnom presudom Kotarskog suda u Šibeniku, broj G-58/59 od 27. lipnja 1959. godine bilo u vlasništvu i isključivom posjedu oca tužitelja K. L. pok. Š., pa potom nasljedstvom tužitelja.

2. Pogrešna je uknjižba prava vlasništva vrhu čest. br. 4304, oranica, pašnjak – U., površine 1526 m2, čest. br. 4305, oranica, površine 800 m2 i čest. br. 4306, oranica, površine 788 m2, sve upisano u zk. ul. 2138, K.O. Š., na imenima S. Š., OIB: … , iz Australije za 2/3 dijela i Š. L. pok. K. za 1/3 dijela, jer je tužitelj Š. L. pok. K., OIB: … iz Australije, isključivi vlasnik tih nekretnina za cijelo, pa je tužitelj temeljem ove presude, koja zamjenjuje tabularnu ispravu, ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama na svoje ime za cijelo, uz istovremeni izbris dosadašnjeg upisa prava vlasništva na tim nekretninama na imenu pogrešno upisanih osoba kako je to naprijed navedeno.

3. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.250,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude 14. srpnja 2017. godine do konačne isplate.“

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„Uvaženjem žalbe tuženika S. Š. preinačuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2533/2015 od 14. srpnja 2017. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Š. L. koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je tužitelj Š. L. pok. K., OIB: . , iz Australije, vlasnik za cijelo zemlje zvane U. katastarskih oznaka čest. br. 4304, oranica, pašnjak – U., površine 1526 m2, čest. br. 4305, oranica, površine 800 m2 i čest. br. 4306, oranica, površine 788 m2, sve upisano u zk. ul. 2138, K.O. Š., što je kao takva cjelina izvorno još od 1959. godine provedenom diobom pravomoćnom presudom Kotarskog suda u Šibeniku, broj G-58/59 od 27. lipnja 1959. godine bilo u vlasništvu i isključivom posjedu oca tužitelja K. L. pok. Š., pa potom nasljedstvom tužitelja.

2. Pogrešna je uknjižba prava vlasništva vrhu čest. br. 4304, oranica, pašnjak – U., površine 1526 m2, čest. br. 4305, oranica, površine 800 m2 i čest. br. 4306, oranica, površine 788 m2, sve upisano u zk. ul. 2138, K.O. Š., na imenima S. Š., OIB: … , iz Australije za 2/3 dijela i Š. L. pok. K. za 1/3 dijela, jer je tužitelj Š. L. pok. K., OIB: … iz Australije, isključivi vlasnik tih nekretnina za cijelo, pa je tužitelj temeljem ove presude, koja zamjenjuje tabularnu ispravu, ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama na svoje ime za cijelo, uz istovremeni izbris dosadašnjeg upisa prava vlasništva na tim nekretninama na imenu pogrešno upisanih osoba kako je to naprijed navedeno.", kao neosnovan.

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 8.437,50 kn u roku od 15 dana.

3. Odbija se tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju prema odredbama čl. 382. st. 1. toč. 3. i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP) i predložio da ovaj revizijski sud pobijanu presudu preinači, odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu, a podredno da pobijanu presudu preinači i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno razmatranje.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

5. Revizija nije osnovana.

6. U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeno je da je temelj za preinaku prvostupanjske presude odredba čl. 373. ZPP. Međutim, prethodno je drugostupanjski sud naveo da su „tužitelj i prednik tuženika S. D. sudjelovali u postupku osnivanja zemljišnih knjiga u kojima se raspravljalo o predmetnim nekretninama“, međutim, s obzirom na to da se nisu odazvali pozivu suda, postavljen im je privremeni staratelj. Također, u pobijanoj odluci drugostupanjski sud navodi:“ Obzirom na navedeno proizlazi da presuda na koju se poziva tužitelj kao dokaz da su sporne nekretnine pripale predniku tužitelja odnosno njegovom predniku nije dostatna jer prema sadržaju navedene presude odnosno podacima u spisu nije utvrđeno da bi k.č.br. 3012 pripadala predniku tužitelja odnosno tužitelju i koliki dio nekadašnje k.č.br. 2875/2 čini sada dio k.č.br. 4305 i 4304 obje k.o. Š.“. Gore navedena utvrđenja drugostupanjskog suda isključuju primjenu odredbe čl. 373. ZPP na koju se poziva drugostupanjski sud. Kako iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je drugostupanjski sud sam ocijenio dokaze koje je prvostupanjski sud izveo, proizlazi da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP. Stoga, iako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, stranke protiv nje mogu izjaviti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, a na temelju točke 3. toga stavka.

7. Stoga je protiv predmetne drugostupanjske presude dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, a nije dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. toga zakona, jer se ona može izjaviti samo ako je stranke ne mogu izjaviti prema odredbi čl. 382. st. 1. toga Zakona.

8. Slijedom navedenog, ovaj revizijski sud predmetnu reviziju cijenio je kao (redovnu) reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP i ispitao je s obzirom na razloge zbog kojih se takva revizija može podnijeti (čl. 385. st. 1. ZPP), djelomično izričito navedene u reviziji te sadržane u pitanju koje je tužitelj postavio sastavljajući djelomično predmetnu reviziju i kao izvanrednu, a koje pitanje je razmotreno kao materijalnopravni prigovor.

9. Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u cijelosti jer je tužitelj u cijelosti revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP), uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik za cijelo nekretnina označenih kao k.č.br. 4304., 4305. i 4306., upisanih u zk. ul. br. 2138, k.o. Š., a koje u naravi predstavljaju oranicu i pašnjak, pa slijedom toga da je pogrešna uknjižba prava vlasništva navedenih čestica na imenu S. Š. u 2/3 dijela i tužitelja u 1/3 dijela jer je tužitelj isključivi vlasnik tih nekretnina pa je ovlašten na temelju predmetne presude koja zamjenjuje tabularnu ispravu zatražiti uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama.

11. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđene su sljedeće pravno relevantne činjenice:

- da su predmet tužbe k.č.br. 4304., 4305. i 4306., upisane u zk. ul. br. 2138, k.o. Š., koje su prije bile upisane kao k.č.br. 2875/1. i 2875/2., k.o. G.,

- da iz zemljišnoknjižnog uloška broj 2138 K.O. Š., u kojem se nalaze gore navedene nekretnine, proizlazi da su kao vlasnici uknjiženi tužitelj u suvlasničkom omjeru od 1/3 te tuženik u suvlasničkom omjeru od 2/3,

- da je na temelju presude Kotarskog suda u Šibeniku koja je donesena u predmetu posl. br. G-58/59 od 27. lipnja 1959., u kojem su kao stranke sudjelovali pravni prednici tužitelja i tuženika, uknjižen otac tužitelja kao vlasnik za cijelo na katastarskim česticama koje su bile označene kao k.č.br. 2875/1 i 2875/2 u zk. ul. br. 3657., k.o. G., a koje su naknadno prebačene u k.o. Š. i koje su sada označene kao k.č.br. 4304., 4305., i 4306.,

- da iz sudske potvrde oporuke u Vrhovnom sudu Novi Južni Wales br. 696712 proizlazi da je tužitelj izvršitelj oporuke i nasljednik svih nekretnina svoga pokojnog oca K. L. bez obzira na mjesto gdje se nalaze,

- da je u postupku obnove zemljišnih knjiga tužitelju i pravnim prednicima tuženika postavljen privremeni staratelj u osobi P. F. koji je predložio da se izvrši uknjižba prava vlasništva predmetnih nekretnina na način da S. D. kao pravnom predniku tuženika pripadne 2/3 suvlasničkog dijela, a tužitelju 1/3 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine te je na temelju rješenje br. 1887 takav upis i izvršen u zemljišnoj knjizi,

- da je na prednicu tuženika, njegovu tadašnju suprugu, suvlasništvo predmetnih nekretnina preneseno 11. lipnja 1991. na temelju Aneksa Ugovora o darovanju od 5. lipnja 1991., a da je gore navedenu suprugu po oporuci naslijedio ovdje tuženik. 12. Na temelju gore utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim s obzirom na to da je njegov otac stekao vlasništvo predmetnih nekretnina na temelju presude Kotarskog suda u Šibeniku posl. br. G-58/59 od 27. lipnja 1959., pa je tužitelj nakon smrti svog oca na temelju nasljeđivanja postao vlasnik predmetnih nekretnina u skladu s člancima 114. i 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14-dalje ZVDSP). Prvostupanjski sud je „omaškom“ ocijenio upis suvlasništva prednika tuženika u postupku obnove zemljišnih knjiga.

13. Drugostupanjski sud je pored gore navedenih činjenica utvrdio i to:

- da su se prije uspostave operata za k.o. Š. (nova izmjera) sredinom 60-ih godina čestice nalazile u k.o. G. s drugačijom numeracijom, s tim da k.č.br. 4306. k.o. Š. odgovara k.č.br. 2875/1. k.o. G. (stara izmjera), k.č.br. 4305. k.o. Š. odgovara dijelu k.č.br. 2875/2. k.o. G. (stara izmjera) približnom površinom ½ dijela, k.č.br. 4304. k.o. Š. odgovara dijelu k.č.br. 2875/2. k.o. G. (stara izmjera) približno površinom ½ dijela i k.č.br. 3012 k.o. G. (stara izmjera),

- da je prilikom osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. Š. na osnovi rješenja pod brojem 1887., raspravnog zapisnika i posjedovnog lista broj 2007. na nekretnini u A (k.č.br. 4304., 4305. i 4306.) upisano pravo vlasništva S. D. u 2/3 i tužitelja u 1/3 suvlasničkog dijela te da su tužitelj i pravni prednik tuženika S. D. sudjelovali u postupku osnivanja zemljišnih knjiga u kojima se raspravljalo o predmetnim nekretninama, s time da se nisu odazvali pozivu suda pa im je postavljen privremeni staratelj u osobi P. F.,

- da tužitelj protiv predmetnog rješenja kojim je izvršen upis prava vlasništva u postupku obnove zemljišnih knjiga nije uložio prigovor te je rješenjem Okružnog suda u Šibeniku broj Su-279/66 od 9. prosinca 1966. osnovana i stupila na snagu nova zemljišna knjiga za k.o. Š. od 1. siječnja 1967.

14. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev primjenom pravnih pravila iz paragrafa 15, 36 - 60 bivšeg Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga (Službene novine br. 146/1932, Službeni list FNRJ br. 86/1946, dalje: ZUUOIZK) koji se ovdje primjenjuju pozivom na Zakon o načinu primjene pravih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine br. 73/91). Naime, drugostupanjski sud izrazio je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje iz postupka osnivanja zemljišnih knjiga veže sud ako su sve zainteresirane stranke sudjelovale u tom postupku, a što je utvrđeno u pobijanoj presudi. Slijedom navedenog, rješenje doneseno u zemljišnoknjižnom postupku obvezuje tužitelja te samim time nisu od značaja njegovi navodi da je pravo vlasništva nad predmetnim nekretninama stekao prije postupka obnove zemljišnih knjiga. Po ocjeni drugostupanjskog suda tužitelj, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP., nije dokazao da bi u ispravnom postupku istaknuo prigovor kojim bi tražio da se gore navedeni upis izbriše u pogledu predmetnih čestica, niti to da je zemljišnoknjižni sud takav prigovor odbio, odnosno da je u smislu pravnog pravila iz paragrafa 59. i 60. ZUUOIZK upućen da svoje pravo ostvaruje u parnici po tužbi za ispravak. Slijedom navedenog, upis tužitelja kao suvlasnika u suvlasničkom omjeru od 1/3 i S. D. u suvlasničkom omjeru od 2/3, koji je tijekom 1966. proveden u postupku osnivanja zemljišne knjige za k.o. Š., ima učinak istinitog i potpunog zemljišnoknjižnog upisa. Neovisno o gore navedenom, drugostupanjski sud je naveo i to da tužbeni zahtjev nije osnovan i s obzirom na to da presuda na koju se tužitelj poziva, kao dokaz da su sporne nekretnine pripale njegovom predniku, nije dostatna jer prema sadržaju navedene presude, odnosno podacima u spisu nije utvrđeno da bi k.č.br. 3012. pripadala predniku tužitelja odnosno tužitelju te koliki dio nekadašnje k.č.br. 2875/2 čini sada dio k.č.br. 4305. i 4304., obje k.o. Š.

15. Tužitelj u predmetnoj reviziji ističe da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojale navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka. U slučaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP radilo bi se o takvom postupanju drugostupanjskoga suda, kod kojeg taj sud nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZPP-a, a to je utjecalo ili je moglo utjecati na donošenje zakonite i pravilne presude, dok je u slučaju postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka to uvijek utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke. Međutim, s obzirom na to da ove revizijske razloge tužitelj ničim ne obrazlaže, ovaj revizijski sud nije ih niti uzeo u obzir (čl. 386. ZPP).

16. Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje iz pobijane odluke, ovaj sud prihvaća ocjenu drugostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan s obzirom na to da je prednik tuženika stekao suvlasništvo na predmetnim nekretninama u postupku osnivanja nove zemljišne knjige za k.o. Š. (stupila na snagu 1. siječnja 1967.), a sve na osnovi rješenja pod brojem 1887, raspravnog zapisnika i posjedovnog lista broj 2007 te samim time za rješenje ovog spora nije od utjecaja presuda Kotarskog suda u Šibeniku posl. br. G-58/59 od 27. lipnja 1959. koja je donesena prije osnivanja nove zemljišne knjige. Naime, učinci izvršene uknjižbe nastupaju samom uknjižbom, a svakako protekom roka iz pravnog pravila paragrafa 50. bivšeg ZUUOIZK koji je u primjeni pozivom na Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91). Navedenom uknjižbom, ako je i postojalo, prestalo je pravo vlasništva prednika tužitelja, a iz stanja spisa ne proizlazi postojanje činjenica na temelju kojih bi, nakon izvršene uknjižbe u postupku osnivanja zemljišne knjige za k.o. Š., tužitelj i njegov pravni prednik stekli u cijelosti pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Slijedom navedenog, upis nastao obnovom zemljišne knjige stekao je značenje i snagu zemljišnoknjižnog upisa po Zakonu o zemljišnim knjigama. Također, neovisno o gore navedenom, tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan i zbog činjeničnog utvrđenja iz pobijane odluke, koje ne pobija ni tužitelj u predmetnoj reviziji, a iz kojeg proizlazi da k.č.br. 4304. k.o. Š. odgovara dijelu k.č.br. 2875/2. k.o. G. (stara izmjera) približno površinom ½ dijela i k.č.br. 3012. k.o. G. (stara izmjera), pa s obzirom na to da iz presude Kotarskog suda u Šibeniku posl. br. G-58/59 od 27. lipnja 1959. ne proizlazi da bi k.č.br. 3012. k.o. G. pripadala tužitelju ili njegovom pravnom predniku, tužbeni zahtjev bi u tom dijelu bio neosnovan i iz navedenog razloga.

17. U preostalom dijelu predmetne revizije tužitelj svoje revizijske razloge podrobnije obrazlaže ukazivanjem na činjenično stanje drukčije od onoga utvrđenog u postupku koji je prethodio revizijskome, tj. kao da tužitelj nije bio uredno pozvan na sudjelovanje u postupku osnivanja nove zemljišne knjige, a što u revizijskom stupnju postupka nije dopušteno (čl. 385. ZPP).

18. S obzirom na navedeno, ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

19. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci presude.

Zagreb, 24. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.