REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2690/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P., S., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici M. B. i G. L., odvjetnici u S., protiv tuženica: 1. J. K., P., OIB … , koju zastupa punomoćnica G. R., odvjetnica u S. i 2. Z. G., S., OIB … , radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-410/2018-2 od 11. srpnja 2018. kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-456/17 od 10. siječnja 2018.,u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-410/2018-2 od 11. srpnja 2018. odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

Revizija protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-410/2018-2 od 11. srpnja 2018. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana tužiteljeva žalba protiv presude suda prvoga stupnja kojom je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 234.427,50 kuna sa zateznim kamatama i 466.613,00 eura u protuvrijednosti kuna sa zateznim kamatama, a drugostupanjskim rješenjem odbijena je tužiteljeva žalba protiv rješenja suda prvoga stupnja kojom je odbijen kao neosnovan tužiteljev „zahtjev za donošenje privremene mjere“.

2. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude i rješenja podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio je ovome sudu da ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje ili da ih preinači.

3. Tuženice nisu odgovorile na reviziju.

4. U odnosu na reviziju protiv drugostupanjske presude:

5. Kako je vrijednost predmeta spora zahtjeva o kojem je odlučeno drugostupanjskom presudom veća od 200.000,00 kn, moguće ju je pobijati revizijom iz odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), neovisno o tome što se tužitelj u reviziji na to nije izričito pozvao.

6. Razmotrivši predmetnu reviziju kao takvu, ovaj je sud drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

7. Revizija nije osnovana.

8. Predmet spora tužiteljev je za naknadu štete po tužbi podnesenoj protiv M. B., a kako je tijekom prvostupanjskoga postupka ta tuženica umrla, po prekidu postupka on je nastavljen protiv njenih pravnih sljednica, kćeri J. K. i Z. G. Tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 139. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05, 123/13) prema kojoj nasljednici odgovaraju za nasljednikove dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, nakon što je, po prigovoru tuženica, utvrđeno da one kao zakonske nasljednice nisu od prvotne tuženice ništa naslijedile.

9. Tužitelj je u reviziji uvodno naveo da drugostupanjsku presudu pobija „zbog bitnih povreda postupka“, potom ne naznačivši određeno na koje povrede pritom misli. Osim što je u reviziji navedeno da je „prvostupanjski sud počinio niz propusta u postupanju“ i „da su prvostupanjski sud kao i drugostupanjski počinili niz bitnih povreda postupka“, navedeno je i da se „na navode iznesene u žalbi drugostupanjski sud uopće nije osvrnuo“, iz čega proizlazi da se tužitelj poziva na bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP učinjenu pred sudom drugoga stupnja. Međutim, s obzirom na to da tužitelj ovu povredu nalazi u tome što drugostupanjski sud nije odgovorio na njegove navode o vezi između toga što prvostupanjski sud nije u primjerenom roku odlučio o prijedlogu za donošenje privremene mjere s jedne strane i ocjene o neosnovanosti tužbenog zahtjeva s druge strane, za navesti je da je odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano da je drugostupanjski sud dužan očitovati se o odlučnim navodima žalbe, što ovaj nije. Konačno, tužiteljev je prijedlog za određivanje privremene mjere, iako tek zajedno s donošenjem presude, pravomoćno odbijen kao neosnovan. Tužitelj povredu postupka nalazi i u tome što prvostupanjski sud nije postupanje u ovoj parnici spojio s postupanjem u parnici koja se vodi po tužiteljevoj tužbi za pobijanje pravne radnje kojom je prvotna tuženica M. B. pravnim poslom otuđila svoju imovinu, uslijed čega nije bilo imovine koja bi bila predmetom nasljeđivanja. Međutim, iz spisa i iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud doista smatrao da se u toj parnici odlučuje o prethodnom pitanju o kojem ovisi odluka u ovoj parnici, međutim, da je drugostupanjski sud zaključio kako je obrnuto, odnosno da valja do okončanja ovoga postupka prekinuti parnicu koja se vodi po tužbi za pobijanje pravne radnje. Stoga je pravomoćnom odlukom prekinut postupak u parnici za pobijanje pravnih radnji, a pravilnost i zakonitost te odluke ne mogu biti predmet preispitivanja u ovome postupku.

10. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka.

11. Iako je sadržaj revizije tako koncipiran da iz njega nije sasvim jasno kojim se navodima obrazlaže koji od revizijskih razloga, za zaključiti je da tužitelj smatra da je do pogrešne primjene materijalnoga prava došlo stoga što je prvostupanjski sud po prekidu postupka uzrokovanom smrću prvotne tuženice postupak nastavio protiv njenih pravnih sljednica, pri čemu tužitelj smatra da već samo to ukazuje na osnovanost tužbenoga zahtjeva, jer očito sud smatra da se radi o pravima i obvezama koje su prešle na nasljednike, a u protivnom bi sud obustavio postupak. Prema odredbi čl. 215.b st. 1. ZPP postupak se obustavlja kad umre ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja ne prelaze na njezine nasljednike, odnosno pravne sljednike. Prava o kojima se vodi ova parnica načelno mogu prijeći na pravne sljednike, pa je sud pravilno postupio kada je postupak nastavio u odnosu na pravne sljednike ranije stranke, no to samo po sebi ne podrazumijeva, kako to pogrešno smatra tužitelj, da je i tužbeni zahtjev protiv sljednika automatski osnovan. 12. Stoga nije snovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija protiv presude izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuđeno je kao u izreci.

14. U odnosu na reviziju protiv drugostupanjskoga rješenja:

15. Tim je rješenjem odlučeno o tužiteljevu prijedlogu za osiguranje određivanjem privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine. Taj se postupak vodi prema odredbama Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13 i 98/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ).

16. Odredbom čl. 12. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja revizija može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnoga ili postupovnopravnoga pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka.

17. Dakle, u ovom predmetu je protiv drugostupanjskoga rješenja dopuštena samo (izvanredna) revizija prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP, prema kojoj stranke mogu podnijeti takvu (izvanrednu) reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnoga ili postupovnopravnoga pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog razloga važnosti koji su primjerice navedenim u t. 1., 2. i 3. toga članka.

18. U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

19. Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

20. Iz sadržaja revizije proizlazi da ona ne sadrži određeno navedeno pravno pitanje, već je revizija i u ovome dijelu koncipirana kao ona (redovna) iz čl. 382. st. 1. ZPP.

21. Pritom je potrebno navesti kako revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, niti je ovlašten ispitivati (tražiti) kriju li se takva pitanja u navodima revizije, odnosno iz sadržaja revizije izvoditi zaključak zbog kojeg je pitanja ona izjavljena, jer upravo određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je stranka podnijela reviziju te izlaganje razloga zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti građana u njegovoj primjeni čini razliku između izvanredne i redovne revizije.

222. Kako predmetna revizija protiv drugostupanjskoga rješenja nema potreban sadržaj to nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije te ju je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ valjalo odbaciti i odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.