REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 378/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zdravstvena ustanova Ljekarne Dvoržak, Zagreb, Dragutina Golika 36, OIB: 21981372220, koju zastupa punomoćnik Josip Vukadin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7952/2015-4 od 13. ožujka 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-137/2009 od 5. ožujka 2015. ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-137/09 od 10. srpnja 2015., na sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7952/2015-4 od 13. ožujka 2018., i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-137/2009 od 5. ožujka 2015. ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-137/09 od 10. srpnja 2015. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalima u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-137/2009 od 5. ožujka 2015. ispravljenom rješenjem tog suda poslovni broj P-137/09 od 10. srpnja 2015. suđeno je:

"I. Tužitelj se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tužitelj Zdravstvena ustanova "Ljekarne Dvoržak" Zagreb, OIB: 21981372220, vlasnik posebnog dijela zgrade u Zagrebu, ul. Mahatme Gandhija 1-3, na k.č. 1290/1 k.o. Stenjevec i to poslovnog prostora, a koji se sastoji od laboratorija, skladišta, kuhinje, hodnika, garderobe, tuša, wc, prihvata sobe, odlagališta lijekova, recepture, površine 98,72 m2 povezanog sa suvlasništvom nekretnine jednako velikim kao i ostalih suvlasnika cijele nekretnine po članku 370. stavak 4. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

II. Tuženik Grad Zagreb u svoje ime i kao pravni sljednik Općine Susedgrad dužan je dati suglasnost za promjenu podataka o zemljištu u skladu s prijavnim listom i diobnim nacrtom Rn 1246/2007 s potvrdom Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 24.5.2007. klasa 932-06/2007-01/402, ur.br. 251-15- 02/2-2007-3 cijepanjem i otpisom dijelova

- z.k.č. 274/1 u površini od 55 m2 iz z.k.ul. 625 k.o Stenjevec

- z.k.č. 276/0 u površini od 154 m2, iz z.k.ul. 2567 k.o. Stenjevec

- i pripisom u z.k.ul. 2730 k.o. Stenjevec novoj z.k.č. 1290/1 od 2286 m2 u roku od 8 dana jer će po proteku tog roka izjavu zamijeniti pravomoćna presuda."

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnične troškove u iznosu od 99.625,00 kn u roku od osam dana sa zakonskim zateznim kamata od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 5.3.2015. do isplate prema članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskonte stope HNB-e koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo zadnjem polugodištu za 5 postotnih poena."

2. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 7952/2015-4 od 13. ožujka 2018. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-137/2009 od 5. ožujka 2015. ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-137/09 od 10. srpnja 2015.

3. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč 1. u vezi s čl. 497 a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ista preinači u skladu s navodima revizije. Traži naknadu troškova revizije.

4. Tuženik na reviziju nije odgovorio.

5. Revizija je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva posebnog dijela zgrade u Zagrebu, ul. Mahatme Gandhija 1-3, na k.č. 1290/1 k.o. Stenjevec i to poslovnog prostora, a koji se sastoji od laboratorija, skladišta, kuhinje, hodnika, garderobe, tuša, wc, prihvata sobe, odlagališta lijekova, recepture, površine 98,72 m2 povezanog sa suvlasništvom cijele nekretnine te zahtjev za izdavanje suglasnosti za promjenu podataka o zemljištu na temelju prijavnog lista RN 1246/07.

7. Iz odluka nižestupanjskih sudova proizlazi da tužitelj nije dokazao kvalificiranost posjeda za redovnu dosjelost, a rok za izvanrednu dosjelost nije protekao. Naime, u zemljišnim knjigama je korist tuženika upisano pravo korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu (i u katastarskom posjedovnom listu upisan je tuženik kao nositelj prava), pa nižestupanjski sudovi zaključuju da se treba primijeniti institut izvanredne dosjelosti za koji se traži rok od 40 godina, jer se radi o nekretnini koja je u društvenom vlasništvu na kojoj je upisano tuženikovo pravo korištenja. Naime, za upise prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja u zemljišnim knjigama i u drugim javnim upisnicima koji su provedeni do dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst; dalje: ZVDSP), uzet će se da su upisi prava vlasništva (čl. 159. st. 4. i čl. 360. st. 4. ZVDSP). Međutim, u rok za sjecanje prava vlasništva putem dosjelosti koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, nisu uračunali i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana pozivom na čl. 388. st. 4. ZVDSP. Zaključno, nižestupanjski sudovi ocjenjuju neosnovanim i drugi dio tužbenog zahtjeva (zahtjev za izdavanje suglasnosti za promjenu podataka o zemljištu) s obzirom na to da promjenu katastarskog broja, oblika površine ili izgrađenosti zemljišta provodi zemljišno knjižni sud na temelju prijavnog lista koje mu dostavlja nadležno tijelo za katastar po službenoj dužnosti.

8. Tužitelj u reviziji ističe da je prednik tuženika Općina Susegrad prenijela na građevno poduzeće "Udarnik" pravo korištenja zemljišta radi izgradnje zgrade te da se stoga pravilno trebaju primijeniti rokovi dosjelosti iz čl. 159. st. 2. ZVDSP (redovna dosjelost 10 godina) te iz čl. 159. st. 3. ZVDSP (izvanredna dosjelost 20 godina), te također ističe da tužitelj za zakonitost svog posjeda ne mora dokazati zakonitost posjeda svih svojih pravnih prednika, pri čemu se poziva na čl. 160. st. 5. ZVDSP te ukazuje na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5800716-2 od 20. lipnja 2017. donesenu između tužitelja i Republike Hrvatske u odnosu na dijelove čestica od kojih je formirano zemljište za izgradnju zgrade, a koje su bile isključivo u društvenom vlasništvu. Također se poziva na odluku ovog suda Revt-39/06-2 od 1. listopada 2009. iz koje proizlazi da za stjecanje prava vlasništva na nekretninama, pa tako i prava na nekretninama u društvenom vlasništvu, na temelju pravnog posla upis u zemljišne knjige nije imao konstitutivni značaj sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima 1. rujna 1980. (preuzet – "Narodne novine", broj 53/91), te je stoga za stjecanje prava korištenja građevnom poduzeću "Udarnik" bila dovoljna isprava o prijenosu i predaja u posjed. U odnosu na zahtjev za izdavanje suglasnosti za promjenu podataka o zemljištu na temelju prijavnog lista navodi da zemljišnoknjižni sud neće dopustiti promjenu podataka ako bi promjene oblika, površine ili izgrađenosti zemljišta utjecala na knjižna prava, već je tada u smislu čl. 145. st. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17) potrebna tabularna isprava koju će zamijeniti ova presuda.

9. Osnovano revident ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer nižestupanjski sudovi nisu uračunali vrijeme kroz koje su njegovi prednici posjedovali stvar u smislu čl. 160. st. 2., 4. i 5. ZVDSP. Također, obzirom da su predmetne nekretnine bile u društvenom vlasništvu, nižestupanjski sudovi su zauzeli pravno shvaćanje da se vrijeme posjedovanja od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. ne uračunava u vrijeme potrebno za stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Navedeno pravno shvaćanje suprotno je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u predmetu Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., i dr.:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

10. Slijedom toga, kako sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora, niti o tome izložili razloge u obrazloženju svojih presuda, to je valjalo ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu - te odlučiti kao u izreci ove odluke, u stavku I. izreke rješenja, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

11. Kako odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, koji je za sada neizvjestan, valjalo je ukinuti i pobijanu odluku o troškovima (čl. 164. st. 4. ZPP).

12. U nastavku nižestupanjski sudovi će ponovno ocijeniti je li tužitelj stekao pravo vlasništva spornih nekretnina dosjelošću, vodeći računa o izraženom materijalno pravnom shvaćanju ovog suda u skladu s čl. 394.a ZPP, te ujedno odlučiti i o troškovima revizijskog postupka.

Zagreb, 24. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud

Broj zapisa: eb310-9124b

Kontrolni broj: 051ab-9ef9f-6aa96

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.