REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3038/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. J., odvjetniku u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d. iz Z., OIB: ..., zastupanog po generalnoj punomoćnici M. Č., odvjetnici u Z. (po generalnoj punomoći Su-965/18), radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-169/2022-2 od 14. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2876/20-31 od 20. siječnja 2022., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-169/2022-2 od 14. ožujka 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2876/20-31 od 20. siječnja 2022. postavljajući četiri pitanja koja smatra važnima za rješenje spora, ali i iza osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

"1. Obzirom da se na Ugovor o kreditu koji je sklopljen 28.07.2006. godine ne primjenjuje Direktiva 93/13, jer se ista primjenjuje samo na ugovore koji su zaključeni nakon datuma pristupanja dotične države članice, je li u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je dopuštena revizija, sve jer su prvostupanjska i drugostupanjska presuda temeljene na Direktivi 93/13?

2. Da li je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kao tužba treće osobe koja nije sudionik obveznog odnosa radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima, odnosno da li se ista računa od pravomoćne odluke u kolektivnom sporu u kojem tuženi nije sudjelovao, odnosno od kada se računa početak zastarnog roka kod potraživanja temeljem zahtjeva za isplatu temeljem ništetne pravne osnove?

3. Može li se tužitelj pozivati na odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o parničkom postupku kao potrošač imajući bez da taj svoj status dokaže te bez dokaza preuzimati benefite tog statusa bez potrebe dokazivanja istog ukoliko je prigovoreno tom statusu?

4. Je li sud utvrđujući ne prihvaćajući izračun vještaka prema kojem se u obzir uzimaju potpune razlike (pozitivne i negativne) za isplatu, načinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a uzimajući u obzir postojanje drugačije prakse drugih županijskih sudova?"

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385. st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

4.2. Osporena presuda je, u odnosu na prva dva postavljena pitanja, utemeljena na pravnom shvaćanju koje je revizijski sud zauzeo na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020., kao i na shvaćanjima koja su u skladu sa stabilnom, već ustaljenom i dosljednom sudskom praksom revizijskog suda izraženog primjerice u revizijskim odlukama: Rev 2221/2018-2 od 3. rujna 2019., Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i dr. (tako i ovaj sud u Revd 221/2020-2 od 4. veljače 2020., Revd 3146/2020-2 od 3. studenoga 2020. i dr.). Stoga, prvo i drugo pitanje iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku u konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i stanje u ovom predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd 2318/2022-2 od 14. lipnja 2022.).

4.3. U odnosu na treće i četvrto postavljeno pitanje revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.