Republika Hrvatska Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u građanskopravnoj stvari
tužitelja-protutuženika LIGNUM d.o.o., OIB: 82982183368, Poličnik, Poslovna zona
Grabi 8, kojeg zastupa punomoćnica Ana Smoljan Zanki, odvjetnica u Zadru, Stjepana
Radića 42 d, protiv prvotuženika-protutužitelja GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju, OIB:
7218476666, Zadar, Andrije Hebranga 3, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Mira
Hajdić iz Splita, Spinutska 4, (ranije, stečajni upravitelj Saša Stipić iz Zagreba,
Ladislava Štritofa 14) i drugotuženika-protutužitelja GRADA ZADRA, OIB:
09933651854, Zadar, Narodni trg 1, kojeg zastupa punomoćnik mr. sc. Zrinko Zrilić,
odvjetnik u Zadru, Knezova Šubića Bribirskih 12, radi donošenja presude koja
zamjenjuje ugovor, utvrđenja prava vlasništva i utvrđenja ništetnosti i pobojnosti,
nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 16. siječnja 2024. u nazočnosti
punomoćnice tužitelja-protutuženika Ane Smoljan Zanki, zastupnika po zakonu
prvotuženika Saše Stipića te punomoćnika drugotuženika-protutužitelja Zrinka Zrilića
te nakon ročišta radi objave i uručenja presude, 15. ožujka 2024.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

„Nalaže se Gradu Zadru, OIB: 09933651854, da na ime naknade za nekretnine oznake
kčbr. 4790/1, kčbr. 4790/15, kčbr. 4790/19 42 m2, kčbr. 4790/21, kčbr. 9359/2 površine
914m2, sve k.o. Zadar, isplati tužitelju iznos od 2.292.806,69 eura/17.275.152,00 kuna
zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. studenog 2018. po stopi
propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, kao i
da mu nadoknadi parnične troškove, sve u roku od 8 dana."

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Gradu Zadru, OIB: 09933651854, da u roku od 8 dana sklopi s tužiteljem LIGNUM d.o.o., OIB: 82982183368, ugovor o prodaji sljedećeg sadržaja:

Članak 1.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je LIGNUM d.o.o. vlasnik nekretnine i to: kčbr. 4790/1 u 18307/21324 dijela, kčbr. 4790/15 površine 100m2 za cijelo, kčbr. 4790/19

2 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

površine 42m2 za cijelo, kčbr. 4790/21 površine 91m2 za cijelo, kčbr. 9359/2 površine 914m2 za cijelo, sve k.o. Zadar.

Članak 2.

LIGNUM d.o.o. prodaje, a Grad Zadar kupuje, nekretnine opisane u članku 1. ovog Ugovora.

Članak 3.

Kupoprodajna cijena nekretnina iz čl. 1. ovog Ugovora iznosi 120,00 eura/m2, odnosno
sveukupno 2.334.480,00 eura u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan
isplate.

Grad Zadar se obvezuje iznos iz st. 1. ovog članka isplatiti u roku od 8 dana od dana
brisanja svih tereta u listu C izuzev služnosti upisane u korist HRVATSKA
ELEKTROPRIVREDA d.d. na račun LIGNUM broj IBAN: HR0624020061100425247
kod Erste&Steiermarkische bank d.d.

Članak 4.

Grad Zadar se obvezuje platiti ukupan porez koji proizlazi iz ovog Ugovora.

Članak 5.

Ovlašćuje se Grad Zadar, da temeljem ovog Ugovora i posebne po javnom bilježniku
ovjerene potvrde o isplati cjelokupne kupoprodajne cijene u iznosu od 2.334.480,00
eura ishodi kod Općinskog suda u Zadru uknjižbu prava vlasništva na svoje ime uz
istovremenu uknjižbu brisanja postojeće uknjižbe sa imena prodavatelja LIGNUM
d.o.o.

Članak 6.

Grad Zadar stupa u posjed navedenih nekretnina odmah u trenutku isplate
kupoprodajne cijene.

Članak 7.

Stranke u znak prihvata ovog Ugovora istoga vlastoručno potpisuju."

III. Odbija se tužbeni zahtjev po tužbi tuženika -protutužitelja ad 1. GORTAN-
ZADAR d.o.o. u stečaju, protiv tužitelja-protutuženika LIGNUM d.o.o., Poličnik, koji
glasi:

"1. Utvrđuje se da su ništetni Sporazum o osiguranju od 20. siječnja 2012. broj OV-
767/12, Sporazum o osiguranju od 20. siječnja 2012. broj OV-768/12, Dodatak broj 1.
od 1. lipnja 2012., Dodatak broj 2. od 14. kolovoza 2012. OV-7102/12, Ugovor o
međusobnim pravima i obvezama od 28. veljače 2013., Predugovor o prijenosu
poslovnih udjela od 10. svibnja 2013., Predugovor o prijenosu udjela od 10. svibnja

2013. i Predugovor o kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih udjela.

2. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretninama oznake čest. zem.
4790/15, 4790/19, 4790/21, 9359/2 i 4790/1 upisanih u zk. ul. 15741 i 8410 k.o. Zadar,
izvršena na osnovi Sporazuma o osiguranju od 20. siječnja 2012. broj OV-768/12 i
Dodatku broj 2. od 14. kolovoza 2012. broj OV-7102/12, pravno nevaljana.

3. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenih ugovora
i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. 15741 i 8410 k.o. Zadar, kakvo je bilo
prije provedbe Sporazuma o osiguranju od 20. siječnja 2012. broj OV-768/12 i Dodatku
broj 2. od 14. kolovoza 2012. broj OV-7102/12 tako da se briše pravo vlasništva na tim
nekretninama s imena tuženika uz istovremeni upis tog prava u vlasništvo tužitelja.

4. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, u roku od 15
dana."

3 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

IV. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev po tužbi tuženika-protu tužitelja
ad 1. GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju, protiv tuženika-protutužitelja LIGNUM d.o.o.,
Poličnik, koji glasi:

"1. Poništavaju se Sporazum o osiguranju od 20. siječnja 2012, Sporazum o osiguranju
od 20. siječnja 2012., Dodatak broj 1. od 1. lipnja 2012., Dodatak broj 2. od 14.
kolovoza 2012., Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 28. veljače 2013.,
Predugovor o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013., Predugovor o prijenosu
udjela od 10. svibnja 2013. i Predugovor o kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih
udjela.

2. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretninama oznake čest. zem.
4790/15, 4790/19, 4790/21, 9359/2 i 4790/1 upisanih u zk. ul. 15741 i 8410 k.o. Zadar,
izvršena na osnovi Sporazuma o osiguranju od 20. siječnja 2012. broj OV-768/12 i
Dodatku broj 2. od 14. kolovoza 2012. broj OV-7102/12, pravno nevaljana.

3. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenih ugovora
i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. 15741 i 8410 k.o. Zadar, kakvo je bilo
prije provedbe Sporazuma o osiguranju od 20. siječnja 2012. broj OV-768/12 i Dodatku
broj 2. od 14. kolovoza 2012. broj OV-7102/12 tako da se briše pravo vlasništva na tim
nekretninama s imena tuženika uz istovremeni upis tog prava u vlasništvo tužitelja.

4. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak, sve u roku od

15. dana."

V. Nalaže se tužitelju-protutuženiku LIGNUM d.o.o., Poličnik naknaditi tuženiku-
protutužitelju ad.2. Gradu Zadru, troškove parničnog postupka i to 111.937,50 eura.

VI. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja ad.2. Grada Zadra, da mu tužitelj-
protutuženik LIGNUM d.o.o. naknadi troškove postupka od 73.960,69 eura.

VII. Nalaže se tuženiku-protutužitelju ad.1. GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju,
Zadar, naknaditi tužitelju-protutuženiku LIGNUM d.o.o., Poličnik, troškove postupka u
iznosu od 100.000,00 eura

VIII. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika LIGNUM d.o.o. Poličnik za naknadu troškova postupka u iznosu od 50.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj LIGNUM d.o.o., Poličnik, je 27. studenog 2018. podnio tužbu protiv
tuženika Gortan-Zadar d.o.o. u stečaju Zadar i Grada Zadra radi glavnog miješanja
sukladno čl. 198. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991,
91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008,
84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022,
155/2023; dalje ZPP). Po toj tužbi postupak je započet pod posl. br. P-261/2018.
U tužbi u bitnome navodi kako je u trenutku podnošenja tužbe pred sudom u
tijeku postupak između ovdje tuženika-protutužitelja u kojoj tužbi GORTAN-ZADAR
d.o.o. Zadar, u stečaju, od Grada Zadra potražuje isplatu iznosa temeljem naknade za
izgrađenu infrastrukturu s pripadajućim zemljištem, dok, s druge strane, Grad Zadar,
od GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju u istom postupku zahtijeva utvrđenje prava
vlasništva na kčbr. 47901 u 18307/2324 dijela, te kčbr. 4790/15, 4701/19, 4790/21,
sve za cijelo, i sve u k.o. Zadar. Pritom sud napominje da se radi o postupku koji je
vođen pred ovim sudom pod posl. br. P-98/20, a u kojem je postupku donesena

4 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

nepravomoćna presuda. Također, u tužbi se navodi da je u odnosu na naprijed
označene nekretnine izvršena parcelacija kojom je kčbr. 4790/1 cijepana te su nastale
čest. 4790/1 površine 8384m2, kčbr. 4790/29 površine 2367m2, kčbr. 4790/30
površine 931m2, kčbr. 4790/31 površine 141m2, kčbr. 4790/32 površine 339m2 i kčbr.
4790/33 površine 1619m2,sve k.o. Zadar.

U ovom postupku tužitelj tvrdi da su netom označene nekretnine njegovo
vlasništvo. Navodi kako se ovdje tužitelj sukladno odredbi čl. 7. Ugovora od 28.
listopada 2004. kojeg su zaključili ovdje tuženici-protutužitelji ima smatrati investitorom
jer je preuzeo dio obveza po tom ugovoru, budući da je spreman nekretnine iz tog
pravnog posla prenijeti u vlasništvo Gradu Zadru uz naknadu.

Tvrdi da je uz Ugovor od 28. listopada 2004. zaključen i Dodatak broj 1 tog
ugovora u kojem su ugovorne strane prijenos vlasništva nekretnina uvjetovale
nabavnom cijenom. Pojašnjava da je ovdje tuženik protutužitelj ad.1. vlasništvo
predmetnih nekretnina stekao temeljem ugovora o kupoprodaji od 11. ožujka 2002., a
koji je ugovor zaključio s Dalmatinskom bankom d.d. Zadar, i kojim je kupio ukupno
45000 m2 zemljišta na području zvanom „TIZ“ u Zadru. S obzirom na plaćeni iznos
ovdje tužitelj smatra da nabavna cijena zemljišta iznosi ukupno 2.334.480,00 eura.
Kako se prijenos prava vlasništva može izvršiti jedino pravnim poslom, te s obzirom
da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. prema Ugovoru iz 2004. i Dodatku iz 2009. s
tuženikom-protutužiteljem ad.1. dogovorio bitne sastojke tog ugovora, to ovdje tužitelj
koji stupa u pravni položaj GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju u tom pravnom poslu,
predlaže sudu donijeti presudu kojom se tuženiku-protutužitelju ad.2. nalaže isplatiti
naknadu za pobliže označene nekretnine, odnosno kčbr. 4790/1, 4790/15, 4790/19,
4790/21 i 9359/2 sve k.o. Zadar u iznosu od 2.292.806,68 eura (17.275.152,00 kn).
Podredno, a sukladno čl. 188. ZPP-a, tužitelj podnosi i eventualno kumulirani
tužbeni zahtjev da sud donese presudu koja će zamijeniti ugovor o kupoprodaji
naprijed označenih nekretnina.

2. U pisanom odgovoru na citiranu tužbu, tuženik-protutužitelj ad.2. Grad Zadar
(list spisa 28) protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po iznesenoj osnovi, tako i
visini. Iznosi prigovor nedostatka aktivne legitimacije uz tvrdnju da ne postoji pravni
interes ovdje tužitelja u odnosu na ovog tuženika. Pojašnjava da postoji pravni odnos
između ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. i ovdje tuženika-protutužitelja ad.2. i to
temeljem zaključenog Ugovora od 28. listopada 2004. i Dodatka od 27. listopada 2009.
U tom pravnom poslu da se ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. kao investitor i vlasnik
nekretnina upisanih u zk. ul. 8410, zk. ul. 1053 i zk. ul. 11535 sve k.o. Zadar na lokaciji
TIZ obvezao o svom trošku izgraditi sve objekte i uređaje komunalne infrastrukture
sukladno detaljnom planu uređenja prostora (DPU), a koji se financiraju iz komunalnog
doprinosa i to u roku od 5 godina, a potom, sve objekte sa zemljištem namijenjene
javnoj uporabi prenijeti u vlasništvo ovdje tuženika-protutužitelja ad.2. U navedenom
Ugovoru i njegovom Dodatku da su točno navedene obveze svake od ugovornih
strana, a ovdje tuženik -protutužitelj ad.1. da nije izvršio svoje obveze, jer izgrađene
objekte i uređaje nije prenio u vlasništvo Gradu Zadru, a radi čega je u tijeku i parnični
postupak pred ovim sudom (napomena suda: radi se o predmetu poslovni broj P-
98/2020).

U odgovoru na tužbu Grad Zadar posebno napominje da je ovdje tuženik-
protutužitelj ad.1. protivno međusobnom ugovoru, spomenute nekretnine predao u
fiducijarno vlasništvo ovdje tužitelju-protutuženiku temeljem Sporazuma o osiguranju
od 20. siječnja 2012. odnosno Dodataka tom sporazumu od 1. lipnja i 14. kolovoza

2012. Također, ističe da je pokrenut i stečajni postupak nad društvom GORTAN-
ZADAR d.o.o.

5 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

Tuženik-protutužitelj ad.2. u odgovoru na tužbu posebno naglašava da je
Dodatak ugovoru s tuženikom-rpotutužiteljem ad.1. zaključen 2009. isključivo radi
unosa financijskih vrijednosti u imovinu Grada Zadra, ali da do prijenosa vlasništva
nekretnina nikada nije došlo, već je upravo suprotno, izvršen fiducijarni prijenos prava
vlasništva, ali u korist ovdje tužitelja-protutuženika.

U odgovoru na tužbu tuženik-protutužitelj ad.2. dodatno pojašnjava da je u
pravni odnos s tuženikom-protutužiteljem ad.1. stupio temeljem čl. 33. Zakona o
komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 26/03, 82/04, 110/04, dalje ZKG).
Također, da je u međuvremenu došlo do uređivanja podataka u zemljišnim knjigama i
parcelacije, pa se tužitelj upisao vlasnikom nekretnina pobliže označenih i u tužbi, a
koje su dijelom nastale i parcelacijom osnovnih čestica.

3. Uz odgovor na tužbu tuženik-protutužitelj ad.2. podnio je i protutužbu radi
utvrđenja prava vlasništva. Tijekom postupka ta je protutužbu povučena što je sud
utvrdio rješenjem posl. br. P-261/2018-30 od 22. studenog 2023., protiv kojeg rješenja
je ovdje tužitelj podnio žalbu.

Postupak po naprijed navedenoj tužbi i protutužbi započet je i vođen pod posl. br. P-261/18.

4. Nadalje, tuženik-protutužitelj ad.1. podnio je 28. lipnja 2013. protiv ovdje
tužitelja-protutuženika tužbu (nakon spajanja predmeta, protutužbu) u kojoj navodi
kako je investitor stambeno poslovnih zgrada na lokaciji TIZ i vlasnik zemljišta
označenih kao kčbr. 4783/6, 4790/1, 4790/2, 4790/7, 4790/15, 4790/17, 4790/18,
4790/19, 4790/20, 4790/21, 4790/23, 4790/25, 4790/26, 4790/27, 4790/28 i 9359/2
sve k.o. Zadar, sveukupne površine 63342m2. Navodi da je za potrebe ostvarenja tog
poslovnog projekta s ovdje tužiteljem-protutuženikom zaključio više namjenskih
ugovora o zajmu predmetom kojih su bile kratkoročne pozajmice na rok od 6 mjeseci.
Radi osiguranja povrata zajma da su zaključili Sporazum o osiguranju od 20. siječnja
broj OV-767/12 te ugovorile prijenos prava vlasništva radi osiguranja na poslovnim
udjelima koje tuženik-protutužitelj ad.1. ima u trgovačkom društvu AKROPOLA d.o.o.
Zadar. Također, da je zaključen i Dodatak broj 1 tom sporazumu kojim je osiguran
povrat zajma izdavanjem bjanko zadužnice. Nadalje, da su ovdje tužitelj i tuženik-
protutužitelj ad.1. zaključili i Sporazum o osiguranju od 20. siječnja 2012., broj OV-
768/12 s Dodatkom od 14. kolovoza 2012. broj OV-7102/12 i radi osiguranja povrata
zajma ugovorile prijenos prava vlasništva na nekretninama oznake kčbr. 4790/15,
površine 100m2, 4790/19 površine 42m2, 4790/21 površine 91m2, 9359 površine
914m2 i 4790/1 površine 21324m2, sve k.o. Zadar.

Kako ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. kao dužnik, odnosno zajmoprimac, nije u
ugovornom roku ispunio svoju obvezu povrata zajma, ovdje tužitelj-protutužitelj je kao
zajmodavac u tom poslovnom odnosu pokrenuo postupak usmene javne dražbe radi
prodaje naprijed navedenih nekretnina te poslovnih udjela ovdje tuženika-protutužitelja
ad.1. u društvu AKROPOLA d.o.o. Zadar. Nakon što je bezuspješno protekla usmena
javna dražba, LIGNUM d.o.o., Poličnik, da se upisao vlasnikom nekretnina te je postao
imatelj poslovnih udjela.

U daljnjoj kronologiji događaja, tuženik-protutužitelj ad.1. u protutužbi navodi da
je s ovdje tužiteljem-protutuženikom 28. veljače 2013. zaključio Ugovor o međusobnim
pravima i obvezama prema kojem se LIGNUM d.o.o. obvezao prodati ovdje tuženiku-
protutužitelju ad.1. iste, naprijed označene, nekretnine i poslovne udjele pod uvjetom
da ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. do 1. srpnja 2013. podmiri sva dugovanja, odnosno
zajmove, zajedno s ugovorenim kamatama, troškovima i pripadajućim porezom.
Nadalje, ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. obvezao se otkupiti i 50% poslovnih udjela u

6 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

trgovačkim društvima GARAŽA CENTAR d.o.o. i JAZINE CENTAR d.o.o. iz ugovora kojeg je zaključio s društvom VODOINSTALACIJA d.o.o. Zadar.

Vezano uz te obveze, navodi da je zaključio predugovore, kako s ovdje
tužiteljem, tako i društvom VODOINSTALACIJA d.o.o. Zadar, a da je predugovorom
koji se odnosi na kupoprodaju nekretnina i poslovnih udjela utanačen i uvjet osnivanja
služnosti puta provoza i prolaza u korist društava GARAŽA CENTAR d.o.o. i JAZINE
CENTAR d.o.o. na spornim nekretninama.

U odnosu na prednje pravne poslove i poslovne odnose, tuženik-protutužitelj
ad.1. ukazuje i na povezanost sudionika ovih pravnih poslova napominjući kako je Ivan
Jurjević osnivač društava LIGNUM d.o.o., Poličnik, VODOINSTALACIJA d.o.o., Zadar,
AKROPOLA d.o.o., Zadar, da je društvo VODOINSTALACIJA d.o.o., Zadar, osnivač
društava GARAŽA CENTAR d.o.o. i JAZINE CENTAR d.o.o., dok je društvo LIGNUM
d.o.o., Poličnik, osnivač i član društva GORTAN-ZADAR d.o.o., Zadar.

Ističe kako je iz opisane povezanosti jasno da je ovdje tužitelj-protutuženik bio
u vrijeme zaključenja spornih obveza vrlo dobro upoznat s poslovnim problemima
ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. kao i činjenicom da je Grad Zadar trebao od njega
(GORTANA-ZADAR d.o.o.) otkupiti sporne nekretnine.

Naglašava da je svrha zaključenja ovdje spornih ugovora o zajmu bila
zatvaranje postojećih dugovanja ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. čime bi se
omogućio nesmetani nastavak projekta izgradnje stambeno-poslovnih zgrada na
lokaciji TIZ, a ugovarani su kratkoročni zajmovi jer su stranke opravdano očekivale da
će Grad Zadar otkupiti zemljište od ovdje tuženika-protutužitelja ad.1., s tim da je
vrijednost zemljišta koje je trebalo otkupiti, po procjeni vještaka, bila 315,00 eura/m2,
slijedom čega je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. očekivao dobit od 983.430,00 eura.
Napominje se da je ukupna vrijednost spornih zajmova iznosila 544.163,51 eura
(4.100.000,00 kuna), a LIGNUM d.o.o. je i pozajmio ove iznose vjerujući da će Grad
Zadar otkupiti sporno zemljište upravo u toj vrijednosti. Prema spomenutim
očekivanjima da su, uz ugovore o zajmu, stranke dogovorile i osiguranje prijenosa
prava vlasništva upravo na onim nekretninama za koje je Grad Zadar preuzeo obvezu
otkupa.

Navodi kako je volja stranaka u pregovorima bila jasna, ovdje tužitelj-
protutuženik trebao je pozajmiti ovdje tuženiku-protutužitelju ad.1. iznos od 544.163,51
eura, u svrhu zatvaranja dospjelih dugova prema trećim osobama, a tuženik-
protutužitelj ad.1. trebao mu je kao osiguranje prenijeti pravo vlasništva i to upravo na
nekretninama koje je u konačnici trebao otkupiti ovdje tuženik-protutužitelj ad.2.
Nadalje, tvrdi da je sporni Sporazum o osiguranju od 20. siječnja 2012. zaključen prije
nego je provedena parcelacija kčbr. 4790/1 k.o. Zadar koja je imala površinu od
21321m2, dok je Grad Zadar trebao otkupiti samo dio od 3017m2. Usprkos tome,
Sporazum o osiguranju zaključen je za cijelu nekretninu jer je to bilo jedino moguće,
ali su stranke znale i pristale da se osiguranje odnosi samo na njezin dio od 3017m2 i
kčbr. 4790/7 k.o. Zadar od 105m2, posebno s obzirom da je vrijednost tolike površine
navedenih nekretnina zapravo bila razmjerna iznosu zajma. Iz naprijed navedenog,
prema tuženiku-protutužitelju ad.1. proizlazi da stvarna volja ugovornih strana nikako
nije bila zasnovati fiducijarno vlasništvo ovdje tužitelja-protutuženika na svim
nekretninama navedenim u spornom Sporazumu, već samo u odnosu na dio kčbr.
4790/1 i 4790/7 sve k.o. Zadar, pri čemu su stranke htjele osigurati tražbinu LIGNUMA
d.o.o. budućom tražbinom Grada Zadra prema njemu. S obzirom da stranke na drugi
način nisu mogle osigurati svoj pravni posao, fiducijarno pravo vlasništva upisano je
na svim nekretninama koje se Grad Zadar obvezao otkupiti, pa je radi toga i potpisan
Sporazum o osiguranju takvog sadržaja.

7 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

Tuženik-protutužitelj ad.1. navodi i da ga javni bilježnik Emil Brkić iz Zadra nije
upozorio na prave posljedice zaključenog sporazuma, uz dodatak da ih je potpisao u
dobroj vjeri nakon čega je druga ugovorna strana zlouporabila njegovo povjerenje.
U daljnjem tijeku događaja, tuženik-protutužitelj ad.1. pojašnjava da je ovdje
tužitelj-protutuženik, protivno načelu savjesnosti i poštenja, ishodio upis prava
vlasništva u zemljišnim knjigama na nekretninama oznake kčbr. 4790/15, u površini od
100m2, 4790/19, površine 42m2, 4790/21 površine 91m2, 9359/2 površine 914m2 i
4790/1 površine 21324m2, sve k.o. Zadar i to sve na osnovu spornog Sporazuma o
osiguranju, iako je znao da njegov sadržaj ne odgovara stvarnoj volji stranaka. Nadalje,
tvrdi da je nakon toga iskoristio svoj nadmoćni položaj u odnosu na tuženika-
protutužitelja ad.1. te ugovorio za sebe i društvo VODOINSTALACIJA d.o.o. Zadar
nerazmjernu korist i to na način da je ovdje tuženiku-protutužitelju ad.1. predugovorima
o prijenosu poslovnih udjela o kupoprodaji nekretnina, te ugovorom o međusobnim
pravima i obvezama nametnuo nemoralne uvjete pod kojima je bio prisiljen kupiti
temeljne uloge ovdje tužitelja-protutuženika u društvu AKROPOLA d.o.o. Zadar, kao i
uloge u društvu JAZINE CENTAR d.o.o. i GARAŽA CENTAR d.o.o., odnosno temeljni
ulog tuženika-protutužitelja ad.1. u društvu LIGNUM d.o.o., Poličnik, što je bio uvjet da
mu se vrate nekretnine iz Sporazuma o osiguranju.

Na naprijed opisani način da je društvo LIGNUM d.o.o. na osnovu Sporazuma
o osiguranju zajma od 544.163,51 eura (4.100.000,00 kuna) steklo pravo vlasništva
na nekretninama vrijednim 6.677.121,24 eura (50.308.770,00 kuna). Također, da je na
opisani način obvezan na temelju ugovora o zajmu od 544.163,51 eura uz ugovorenu
kamatu od 9% godišnje društvu LIGNUM d.o.o. isplatiti 3.706.609,08 eura
(27.927.446,13 kuna) uvećano za troškove i poreze.

Tuženik-protutužitelj ad.1. smatra da je ovdje tužitelj-protutuženik spornim
pravnim poslovima ugovorio za sebe i treće osobe nesrazmjernu imovinsku korist, da
je pri ugovaranju iskoristio tešku materijalnu situaciju tužitelja, da je prijevarom
ugovoren prijenos prava vlasništva radi osiguranja, da je prijevarno ishodio prijenos
prava vlasništva nekretnina iz spornog sporazuma, pa da se ti pravni poslovi ukazuju
nedopuštenim i nemoralnim, odnosno ništetnim, slijedom čega predlaže kao u
točkama III. i IV. izreke ove presude.

5. U odgovoru na tužbu iz točke 4. obrazloženja (nakon spajanja predmeta
protutužbe), ovdje tužitelj-protutuženik iskazuje svoje protivljenje navodima i
zahtjevima protutužbe.

Najprije ukazuje da su sporni Sporazum o osiguranju i njegovi Dodaci zaključeni
u obliku javnobilježničkog akta, pri čemu su stranke upozorene na pravne posljedice
tih pravnih poslova, odnosno da oni odgovaraju njihovoj pravoj volji. Ukazuje da je
ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. potpisao tri takva sporazuma i da je prilikom svakog
potpisivanja bio upozoren na pravne posljedice, te je izjavio da ti pravni poslovi
predstavljaju njegovu pravu volju, iz čega proizlazi da mu je bilo vrlo dobro poznato što
potpisuje i daje u fiduciju. Pritom, napominje da je ovakve ugovore ovdje tuženik-
protutužitelj ad.1. potpisivao s više banaka, pa je njegov direktor imao iskustva sa
zaključenjem takvih ugovora. Napominje da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. primio
sredstva iz zaključenih ugovora o zajmu, a imao je mogućnost od takvih ugovora
odustati ili ih otkazati naknadno, prije nego je počeo koristiti iznose iz zajma.

I tužitelj-protutuženik povodom ovakve protutužbe ukazuje da je ovaj postupak
izravno povezan s predmetom ovog suda poslovni broj P-98/20 u kojem ovdje tuženik-
protutužitelj (zapravo GORTAN-ZADAR d.o.o., kasnije u stečaju) tuži Grad Zadar radi
isplate za nekretnine koje su vlasništvo ovdje tužitelja-protutuženika (LIGNUM d.o.o.
Poličnik), čime zapravo zloupotrebljava ovaj postupak, a u ukupnosti nastalih pravnih

8 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

odnosa zapravo traži isplatu za nešto što je prenio društvu LIGNUM d.o.o. kao osiguranje zajmova koje je koristio.

U odnosu na činjenične navode same protutužbe, ukazuje i da je Ivan Jurjević,
odnosno tvrtka u njegovu vlasništvu, za vrijeme krize u građevinarstvu, u korist društva
GORTAN-ZADAR d.o.o. uplatio 6.755.590,95 eura (50.900.000,00 kuna) tako što je
otkupio poslovne udjele društava AKROPOLA d.o.o. i GORTAN NEKRETNINE d.o.o.,
što da je puno veći iznos od njihove stvarne vrijednosti s obzirom na gubitke i kreditnu
opterećenost tih društava. Također, tvrtka VODOINSTALACIJA d.o.o. istoga vlasnika
uplatila je tužitelju iznos od 6.211.427,43 eura (46.800.000,00 kn) i preuzela na sebe
ogroman kredit, čime je pomogla ovdje tuženiku-protutužitelju ad.1., a to sve da je
učinio zato jer su od ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. dobili jamstvo da će mu biti
odobren inozemni kredit od 50.000.000,00 eura, čime će vratiti dugove.

U odgovoru na protutužbu dalje se navodi da je upravo društvo GORTAN-
ZADAR d.o.o. iniciralo cijeli postupak osiguranja, odnosno zaključenja spornih ugovora
o zajmu. U svim pravnim poslovima točno su označene nekretnine (uključivo i podatke
o površini) koji predstavljaju osiguranje za pozajmljene iznose. Nadalje, tvrdi da je
ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. aktivno sudjelovao u postupku javnobilježničkog
unovčenja predmeta osiguranja koji je postupak proveden sukladno tada važećoj
odredbi čl. 277. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/1996, 29/1999, 42/2000,
173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, 139/2010, 154/2011,
70/2012).

Ukazuje i da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. uz svoju sada protutužbu
dostavio i elaborat o procijenjenoj vrijednosti koja se odnosi na ukupnu površinu
lokacije TIZ u Zadru od 63342 m2 i ne može se uzeti u razmatranje u konkretnom
sporu, a ukazuje i da se na preostalom dijelu površine iz elaborata više ne može graditi
te da uz to elaboratu nedostaju vlasnički listovi.

U odgovoru na protutužbu, ovdje tužitelj-protutuženik navodi da je Dodatak 1.
od 1. lipnja 2012. koji je predmet tužbenog zahtjeva brisan. Što se tiče Ugovora o
međusobnim pravima i obvezama od 28. veljače 2013., ukazuje da je člankom 3. st. 2.
tog Ugovora propisano da nakon 1. srpnja 2013. društvo LIGNUM d.o.o. više nije u
obvezi nekretnine i poslovne udjele prodati ili na bilo koji način prenijeti na GORTAN-
ZADAR d.o.o. te da nakon tog roka navedeni ugovor ne obvezuje ugovorne strane. Uz
to, taj je ugovor stavljen izvan snage člankom 4. Predugovora o kupoprodaji nekretnina
i prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013.

Što se tiče Predugovora o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013.
posebno naglašava da je člankom 4. propisano da ukoliko stranke tog predugovora ne
zaključe glavni ugovor do 1. srpnja 2013. da taj predugovor prestaje važiti i ne proizvodi
pravne učinke, te njegove stranke nemaju jedna prema drugoj nikakvih zahtjeva,
uključivo i obvezu sklapanja glavnog ugovora. Također, pojašnjava da je člankom 5.
tog predugovora određeno da njegovim zaključenjem prestaju prava i obveze iz
ugovora o međusobnim pravima i obvezama ovjerenog kod javnog bilježnika Emila
Brkića pod brojem OV-1862/13 od 28. veljače 2013., te se time taj ugovor stavlja izvan
snage.

Također, obrazlaže da predugovor o kupoprodaji i prijenosu poslovnih udjela u
čl. 2. st. 4. propisuje da, ukoliko njegove stranke ne zaključe glavni ugovor do 10.
srpnja 2013., taj predugovor prestaje važiti, ne proizvodi pravne učinke, te se njegove
stranke oslobađaju svih međusobnih zahtjeva. Isto tako, određeno je da zaključenjem
tog predugovora prestaju prava i obveze iz Ugovora o međusobnim pravima i
obvezama od 28. veljače 2013.

9 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

Što se tiče Predugovora o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013., u
odgovoru na protutužbu se ističe da ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. nije njegova
stranka, te se ne može pozivati na njegovu ništetnost u odnosu na treću osobu,
slijedom čega tužbu u tom dijelu treba odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa.
Konačno, tvrdi da su ugovor o međusobnim pravima i obvezama, odnosno
sporni predugovor, bili zaključeni isključivo i jedino na traženje ovdje tuženika-
protutužitelja ad.1. radi ishođenja kredita u inozemnoj banci. Zbog toga da je ovdje
tuženik-protutužitelj ad.1. stalno tvrdio da će dobiti kredit iz inozemstva ukoliko banci
predoči navedene ugovore, a da to tvrdi i tijekom ovog postupka što da je vidljivo iz
postupka predstečajne nagodbe nad ovdje tuženikom-protutužiteljem ad.1.
Ističe i prigovor prekluzije, jer da je istekao rok za zahtjev na poništenje
sporazuma, ugovora i predugovora, pri čemu nije nebitno niti da se u tim pravnim
poslovima ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. odrekao prava na njihovo pobijanje.
Stoga predlaže odbiti protutužbu.

Postupak po tužbi iz točke 4. obrazloženja ove presude vođen je pod više
poslovnih brojeva, a zbog činjenice da je ranije bilo doneseno rješenje o zastoju
postupka, te rješenja kojima je postupak prekidan zbog stečaja društva GORTAN-
ZADAR d.o.o. Tako je navedeni postupak započet pod posl. br. P-221/13, zatim je
vođen pod posl. br. P-15/15, potom P-18/17, te P-99/20.

U konačnici, taj je postupak spojen s predmetom posl. br. P-261/18, proveden
je jedinstveni postupak i donesena ova presuda pod posl. br. P-261/18.
Zbog spajanja postupaka tužba u predmetu P-99/20 zapravo je tretirana
protutužbom (jer je spis većeg poslovnog broja spojen na onaj manjeg poslovnog
broja), slijedom čega su u ovoj presudi prilagođene oznake stranaka, odnosno njihove
procesne strane.

Zbog složenosti međusobnih odnosa i procesnih pozicija, sud će u nastavku
zasebno obrazložiti svoju odluku po pojedinim zahtjevima iz naprijed opisanih
postupaka.

6. O tužbi tužitelja LIGNUM d.o.o., Poličnik, protiv tuženika GORTAN-ZADAR
d.o.o. u stečaju i Grad Zadar, radi isplate, podredno donošenja presude koja
zamjenjuje ugovor.

U odnosu na ovaj postupak prvenstveno treba naglasiti da se radi o tužbi
glavnog miješanja iz čl. 198. ZPP-a, društvo LIGNUM d.o.o zapravo polaže pravo o
kojemu već teče parnica između ovdje tuženika-protutužitelja (kod ovog suda pod
brojem P-98/20).

Tužbeni zahtjev tužitelja LIGNUM d.o.o., Poličnik usmjeren je zapravo protiv
tuženika Grada Zadra. Predmet tužbenog zahtjeva jest isplata s osnove naknade za
nekretnine pobliže označene u izreci tužbenog zahtjeva, za koje ovdje tužitelj-
protutuženik LIGNUM d.o.o. smatra da ih tuženik-protutužitelj ad.2. Grad Zadar treba
preuzeti u vlasništvo i za to platiti naknadu na temelju ugovora kojega su zaključili Grad
Zadar i društvo GORTAN-ZADAR d.o.o. 28. listopada 2004., odnosno Dodatak broj 1.
tom ugovoru kojeg su iste ugovorne stranke zaključile 27. listopada 2009.
U odnosu na taj dio tužbe, odnosno ovog parničnog postupka, sud je proveo
dokaz pregledom priloženih isprava, odnosno uvidom u spis ovog suda posl. br. P-
98/20.

Tako su pregledane isprave priložene spisu i to: izvaci iz zemljišne knjige (l.s.
6 do 13 i 38 do 54 te 90 do 94), ugovor o kupoprodaji nekretnine kojeg su zaključili TIZ
d.d. u stečaju i GORTAN-ZADAR d.o.o. 6. lipnja 2002. (l.s. 14 do 16), ugovor o
kupoprodaji između DALMATINSKE BANKE d.d. i GORTAN-ZADAR d.o.o. od 11.
ožujka 2002. (l.s. 17 do 19), ugovor kojeg su zaključili GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grad

10 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

Zadar od 28. listopada 2004. (l.s. 33 do 35), Dodatak broj 1 ugovoru od 28. listopada

2004. (l.s. 36 i 37), dopis društva GORTAN-ZADAR d.o.o. Gradu Zadru od 27.
listopada 2009. (l.s. 82 spisa P-261/18), obračunsku situaciju od 6. rujna 2010. (list 83
i 84 istog spisa), procjena troškova izgradnje komunalne infrastrukture i parternog
uređenja javnih površina u prostoru DPU-a TIZ (l.s. 85 od 87), dopis Grada Zadra
društvu GORTAN-ZADAR od 29. rujna 2010. (l.s. 88), rješenje Ministarstva financija,
samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak od 11. ožujka 2011. (l.s. 95
do 108), rješenje Ministarstva financija, samostalnog sektora za drugostupanjski
upravni postupak od 29. ožujka 2012. (l.s. 109 do 122), građevinsku dozvolu od 14.
rujna 2005. i 10. prosinca 2007. (l.s. 123 do 132), zapisnik sa skupštine vjerovnika u
postupku nad stečajnim dužnikom GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju (l.s. 153 do 156),
te izjavu gradonačelnika Grada Zadra od 23. prosinca 2011. (l.s. 78, spis P-99/20).
Također je izvršen uvid u spis ovog suda posl. broj P-98/20, a iz kojeg predmeta
zapravo i potiču ključne isprave za odlučivanje i po zahtjevu ovdje tužitelja-
protutuženika, protiv Grad Zadra.

7. U odnosu na ovaj dio postupka, treba naglasiti da su i ovdje tužitelj-protutuženik
i tuženik-protutužitelj ad.2. Grad Zadar detaljnija očitovanja dali u podnescima,
posebno Grad Zadar i to nakon što je ovaj parnični postupak nastavljen nakon
utvrđenih zastoja i prekida.

Tako ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. Grad Zadar u podnesku od 14. ožujka

2023. uz do tada iznesene navode, ističe prvenstveno kako ovdje tužitelj-protutuženik
LIGNUM d.o.o. i Grad Zadar nisu ni u kakvom pravnom odnosu, radi čega ističe
prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Tvrdi da društvo LIGNUM d.o.o. nije stranka
ugovora od 28. listopada 2004., niti njegova Dodatka iz 2009.

U tom dijelu ukazuje da u samom ugovoru iz 2004. postoji ugovorena
mogućnost promjene investitora, ali da to ovdje tužitelj-protutuženik svakako nije.
Poziva se na odredbu čl. 108. Zakona o gradnji (Narodne novine 175/03 i 100/04), koji
propisuje da ukoliko se u tijeku građenja promijeni investitor, novi je investitor dužan u
roku od 15 dana od dana nastale promjene od tijela graditeljstva zatražiti izmjenu
građevinske dozvole u vezi s promjenom imena, odnosno tvrtke investitora. Taj je novi
investitor zahtjevu dužan priložiti dokaz da ima pravo graditi na određenoj nekretnini,
odnosno da je vlasnik građevine za čije je građenje izdana građevna dozvola, s tim da
se takav zahtjev može podnijeti do izdavanja uporabne dozvole, dok se izmjena
građevinske dozvole dostavlja prijašnjem i novom investitoru te građevinskoj inspekciji.
Ovdje tuženik-protutužitelj ad.2., vezano uz naprijed citirani članak zakona ukazuje da
se ovdje tužitelj-protutuženik nikada nije legitimirao kao novi investitor s izmijenjenom
građevinskom dozvolom na njegovu tvrtku. Dodatno, ukazuje da niti iz samog ugovora,
odnosno čl. 7. st. 2., ne proizlazi automatizam promjene osobe na strani investitora,
jer da se Grad Zadar obvezao kako se neće protiviti promjeni osobe na strani
investitora, što implicira obvezu novog investitora da se kao takav prema njemu
legitimira s predočenjem važećih građevinskih dozvola na svoje ime, odnosno dostavi
mu izjavu kojom izražava želju biti ugovorna strana umjesto društva GORTAN-ZADAR
d.o.o.

Nadalje, u istom podnesku ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. dodatno navodi kako
je LIGNUM d.o.o. samo fiducijarno stekao vlasništvo nekretnina od svog društva kćeri,
ovdje tuženika-protutužitelja ad.1., koje je vlasništvo kasnije pretvorio u klasično pravo
vlasništva temeljem Ovršnog zakona koji je tada bio na snazi.

U odnosu na podredni tužbeni zahtjev društva LIGNUM d.o.o. ukazuje da za takav zahtjev nema nikakve pravne osnove, jer da ne postoji nikakva obveza Grada

11 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

Zadra da zaključi ugovor o kupoprodaji nekretnina koji je ugovor predmet podrednog tužbenog zahtjeva.

Nadalje, u ovom podnesku, Grad Zadar ističe i prigovor zastare za oba tužbena
zahtjeva, navodeći da je tužba podnesena 27. studenog 2018., a ugovor na kojemu se
taj zahtjev temelji zaključen je 14 godina ranije, odnosno njegov Dodatak 9 godina prije
tužbe. Uz to, da nije jasno zbog čega se u tužbi sada tvrdi da je rok dospijeća datum
podnošenja tužbe, jer taj datum nije u nikakvoj vezi s ugovorom iz 2004., odnosno
Dodatkom iz 2009. kojim je investitor (GORTAN-ZADAR d.o.o.) pristao na rok
ispunjenja obveze gradnje do 31. prosinca 2011.

Ističe i da ugovor između Grada Zadra i GORTAN-ZADAR d.o.o. iz 2004., kao
ni Dodatak iz 2009. uopće ne predviđa kupnju nekretnina iz ugovora kao obvezu Grada
Zadra, te da ga kao ranije GORTAN-ZADAR d.o.o. sada i ovdje tužitelj-protutuženik
pogrešno tumači.

Pojašnjava pobudu ovdje tuženika-protutužitelja ad 2. na sklapanje navedenih
pravnih poslova, a to je da su oni omogućili investitoru GORTAN-ZADAR d.o.o. da
brže i kvalitetnije opremi prostor na kojemu je izgradio ekskluzivno stambeno naselje,
odnosno na tim je ugovorom došao u situaciju da uredi komunalnu infrastrukturu po
svom nahođenju, jer bi u protivnom točni opseg i dinamika tih radova ovisili o
financijskim planovima i mogućnostima Grada Zadra. S druge strane navodi kako sam
tuženik-protutužitelj ad.2. nije imao ništa protiv takvog načina uređenja komunalne
infrastrukture jer je na zakonit i funkcionalan način uredio dio grada. Ovdje tuženik-
protutužitelj ad.2. pojašnjava da su navedeni pravni poslovi zaključeni temeljem tada
važeće odredbe čl. 33. ZKG-a. Prema navedenoj odredbi obveznik komunalnog
doprinosa bio je ovlašten uz suglasnost jedinice lokalne samouprave i sam snositi
troškove gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture iz čl. 30. st. 1. toč. 2. tog
Zakona, te da mu se ti troškovi priznaju u iznos komunalnog doprinosa pod uvjetima
utvrđenim pisanim ugovorom s jedinicom lokalne samouprave. Da je tome tako, prema
mišljenju ovdje tuženika-protutužitelja ad.2. proizlazi iz čl. 6. st. 2. ugovora prema
kojemu je sastavni dio tog ugovora i okvirni iznos zaduženja investitora prema mogućoj
izgrađenosti po Detaljnom planu i okviri cijena gradnje infrastrukture koja se gradi iz
komunalnog doprinosa prema Detaljnom planu TIZ-a. Grad Zadar je navedenim
ugovorom, odnosno Dodatkom, zapravo, pristao učiniti iznimku od osnovnog načina
obračuna i naplate komunalnog doprinosa (temeljem upravnog rješenja nadležnog
tijela prema obračunskim kriterijima iz ZKG-a), te zaključio ugovor kojim se investitor
(GORTAN-ZADAR d.o.o.) umjesto „klasičnog“ plaćanja komunalnog doprinosa
obvezao u vrijednosti tog doprinosa izgraditi objekte komunalne infrastrukture.
Posebno ukazuje da je investitoru od samog početka bilo jasno da će vrijednost
izgrađene komunalne infrastrukture, odnosno objekata te infrastrukture, biti veća od
komunalnog doprinosa kojega bi inače trebao platiti, ali da je na to pristao.

Isto tako, ovdje tuženik-protutužitelj ad 2. navodi kako ugovorom nije
predviđeno da bi on, osim obveze preuzimanja onoga što će mu ovdje tuženik-
protutužitelj ad.1. prenijeti sukladno čl. 5. ugovora, imao bilo kakvih obveza, a i samom
investitoru je bilo u interesu da se taj prijenos što prije dogodi, jer bi nakon prijenosa
odgovornost i trošak za tu infrastrukturu zapravo javne površine morao preuzeti Grad
Zadar.

U početku poslovnog odnosa temeljem ugovora i Dodatka, da o tome između
ugovornih strana i nije bilo spora, ali da je investitor svoje razmišljanje počeo mijenjati
nakon što je shvatio utjecaj poreza povezanog s isporukom objekata komunalne
infrastrukture i pripadajućeg zemljišta, da je investitor tek tada počeo spominjati i tražiti
plaćanje naknade, a koje shvaćanje da je sada preuzeo ovdje tužitelj-protutuženik.

12 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

U prilog tome ukazuje i na sadržaj dopisa investitora GORTAN-ZADAR d.o.o.
od 27. listopada 2009. kada on Gradu Zadru predlaže produljenje ugovorenog roka
izgradnje ne spominjući nikakve novčane obveze Grada, već samo novi rok i
preciziranje podataka o nekretninama i u kojem već predlaže Dodatak ugovora iz 2004.
u kojemu bi investitor na sebe preuzeo „sve potrebno radi prijenosa u vlasništvo Grada
Zadra, sve po nabavnoj cijeni“.

U odnosu na pojam nabavne cijene u ovom se podnesku pojašnjava da se ne
radi o preciziranju obveze isplate ili određivanju takve obveze, već da taj pojam
predstavlja računovodstvenu kategoriju, sve kako bi ugovorne strane, a konkretno i
Grad Zadar, mogle u svoje poslovne knjige, odnosno evidencije imovine unijeti
vrijednost preuzete infrastrukture.

Također, ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. ukazuje i na navode investitora
GORTAN-ZADAR d.o.o. u poreznim postupcima pred Ministarstvom financija tijekom

2011. i 2012., posebno na žalbu tog investitora protiv upravnog rješenja u kojem sam
GORTAN-ZADAR d.o.o. izrijekom navodi kako ne postoji obveza isplate na strani
Grada Zadra.

U istom podnesku ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. osporava i visinu tužbenog
zahtjeva, pojašnjavajući da, kada bi se i prihvatili navodi ovdje tužitelja-protutuženika
vezano uz obvezu plaćanja, nakon izvršenih parcelacija te nakon što je Grad Zadar
temeljem različitih zakonskih propisa stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnina iz
tužbe, više se ne može govoriti o površini zemljišta na koju upire ovdje tužitelj-
protutuženik, već se radi o znatno manjim površinama. Isto tako, navodi kako se
namjera nekakvog otkupa od strane Grada Zadra ne može (u odnosu na dio kčbr.
4790/1 k.o. Zadar površine 3017m2) iščitati niti iz izjave gradonačelnika Grada Zadra
od 28. prosinca 2011. jer da se iz njena sadržaja može zaključiti kako se ona uopće
ne odnosi na nekretnine koje bi bile predmet Ugovora iz 2004. odnosno Dodatka iz

2009.

U odnosu na zahtjeve ovdje tužitelja-protutuženik, ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. očitovao se i podneskom od 25. rujna 2023. (l.s. 137 do 142).

Uz ranije iznesene navode, ukazuje i da ugovorne stranke GORTAN-ZADAR
d.o.o. i Grad Zadar ugovorom iz 2004. nisu stipulirale nikakvu novčanu obvezu na
strani Grada Zadra, a da je u samom Ugovoru (čl. 3.) čak eksplicitno navedeno da
investitor gradnju vrši o svom trošku iz čega proizlazi da ne očekuje nikakvu naknadu.
Ukazuje i da je iz stipulacije čl. 6. Ugovora razvidno da je on zaključen na temelju
odredbe čl. 33. ZKG-a te da se izgradnjom komunalnih objekata i infrastrukture te
njihovim prijenosom Gradu Zadru investitor oslobađa obveze plaćanja komunalnog
doprinosa.

Nadalje, upire i na činjenicu da niti ugovor, niti dodatak, ne sadržavaju bilo kakve
iznose ili rokove plaćanja, a što da bi zasigurno bilo određeno da je postojala takva
volja stranaka. U tom dijelu se citira sadržaj rješenja Ministarstva financija od 29.
ožujka 2012., prema sadržaju kojeg rješenja proizlazi da je i u upravnom postupku
nesporno utvrđeno da je isporukom zemljišta i komunalne infrastrukture prema Gradu
Zadru prema nabavnoj cijeni plaćen komunalni doprinos, a što znači da je iznos
komunalnog doprinosa jednak nabavnoj cijeni izvršene isporuke, a Grad Zadar nema
ugovornu obvezu nadoknaditi investitoru dio troškova nabave zemljišta i izgradnje
komunalne infrastrukture. Prednji navodi, prema podnesku ovdje tuženik-protutužitelja
ad.2. zapravo predstavljaju žalbene navode samog investitora (GORTAN-ZADAR
d.o.o.) protiv poreznog rješenja.

Tuženik-protutužitelj ad.2. nastavlja kako niti Dodatak osnovnom ugovoru koji
je zaključen 2009. ne spominje obvezu plaćanja naknade od strane Grada Zadra, a

13 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

ponovno ukazuje kako je i u postupku razreza poreza pojam nabavne cijene spomenut
samo u kontekstu da je prijenosom komunalne infrastrukture po nabavnoj cijeni
zapravo plaćen dužni komunalni doprinos, te da taj pojam predstavlja samo
računovodstvenu kategoriju.

U istom podnesku ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. ukazuje i na međusobnu
povezanost društava LIGNUM d.o.o. i GORTAN-ZADAR d.o.o. te znakovitim smatra
da oba društva vode odvojene postupke u kojima traže isplatu milijunskih iznosa od
Grada Zadra zapravo na temelju istog pravnog odnosa. Ukazuje da se radi o
međusobno povezanim društvima koja očito koordiniraju svoje postupke, te da i
okolnosti ovog predmeta ukazuju kako postoji znatna vjerojatnost da je prijenos
vlasništva nekretnina s ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. na ovdje tužitelja-
protutuženika (koji je prijenos predmet tužbenog zahtjeva iz toč. III. i IV. ove presude),
svjesno planiran kako bi ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. izbjegao ugovornu obvezu
nenaplatnog prijenosa sporne imovine na Grad Zadar. Time je Grad Zadar zapravo
teško oštećen jer je ostao neplaćen milijunski komunalni doprinos, jer je imovina koju
je trebalo prenijeti Gradu Zadru završila kao vlasništvo društva LIGNUM d.o.o., a uz to
je društvo GORTAN-ZADAR d.o.o. završilo u stečaju nesposobno ispunjavati svoje
obveze.

Dodatno tome, ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. navodi da, sve kada bi tvrdnje iz
tužbe bile točne, Grad Zadar obvezu ne bi trebao ispuniti jer nisu definirani nikakvi
termini isplate, jer druga ugovorna strana uopće nije ispunila svoje obveze niti ih više
može ispuniti, slijedom čega bi bilo potrebno primijeniti i odredbe čl. 358. i čl. 359.
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15,29/18,
126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO).

Na prednje podneske ovdje tuženika-protutužitelja ad.2., tužitelj-protutuženik
očitovao se podneskom predanim na ročištu od 10. listopada 2023. (l.s. 150 do 152).
Neosnovanim smatra prigovor nedostatka aktivne legitimacije, te ističe kako ovdje
tuženik-protutužitelj ad.2. pogrešno ocjenjuje poziciju društva LIGNUM d.o.o. u
cjelokupnom pravnom odnosu vezano uz prijenos nekretnina koje su predmet
tužbenog zahtjeva. Također, smatra da je Grad Zadar proturječan u svojim navodima,
posebno s obzirom da je ranije u ovom postupku upravo protiv društva LIGNUM d.o.o.
istakao protutužbeni zahtjev radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, a koji zahtjev
temelji na odredbama ZKG-a i čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima(Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99 i dr., dalje ZV)). Prema shvaćanju
ovdje tužitelja-protutuženika, Grad Zadar mora postati vlasnik nekretnina na kojima je
on sada upisao to pravo, jer ta obveza proizlazi iz samih zakonskih odredbi. Poriče i
tvrdnje da je prava volja stranaka iz ugovora iz 2004. bila nenaplatni prijenos
nekretnina.

Neosnovanim smatra i tvrdnju da bi pojam nabavne cijene predstavljao
knjigovodstvenu kategoriju, te pojašnjava da bi u tom slučaju ta nabavna cijena bila
označena točnim brojem. Nadalje, smatra neživotnim i nelogičnim tvrdnju da bi bilo tko
Gradu Zadru jednostavno poklonio 20000m2 zemlje, a da je pojam nabavne cijene
stipuliran u ugovoru samo da se otkupna cijena ne bi višestruko povećala. Također,
ukazuje i da je Grad Zadar kao vjerovnik na skupštini vjerovnika u stečajnom postupku
nad društvom GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju glasao za prijedlog stečajnog
upravitelja da Grad Zadar plati stečajnom dužniku iznos od 862.698,25 eura
(6.500.000,00 kuna). Promašenim smatra i tvrdnje da bi Grad Zadar, u konačnici, ostao
i bez komunalne naknade i bez objekata komunalne infrastrukture jer je, upravo u tom
dijelu Grada, preuzeo u vlasništvo preko 7000m2 prometnica, a i dalje vodi postupak
radi izvlaštenja na nekretninama.

14 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

Na ovaj podnesak tužitelja-protutuženika, ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. očitovao se podneskom od 18. listopada 2023. (l.s. 157 do 160).

Najprije ističe da je 14. ožujka 2023. povukao protutužbu koju u navedenom
podnesku ističe tužitelj-protutuženik. Ponavlja da je upravo taj tužitelj-protutuženik
stekao pravo vlasništva spornih nekretnina i to na način da mu je to pravo prenio ovdje
tuženik-protutužitelj ad.1. i to u trenutku kada je bio svjestan svojih ugovornih obveza
prema Gradu Zadru. Smatra nebitnim ugovornu volju ovdje tuženika-protutužitelja za
tužitelja-protutuženika, jer ovaj stjecanjem prava vlasništva nije postao ugovorna
strana pravnih poslova koje su zaključili GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grad Zadar. Navodi
tužitelja-protutuženika u ovom postupku da samo potvrđuju da je upoznat sa cijelom
situacijom s obzirom da je povezano društvo s društvom GORTAN-ZADAR d.o.o., a
koji da je dobio građevinske dozvole bez da je platio komunalni doprinos prijevarno
držeći u uvjerenju Grad Zadar da će ispuniti ugovorne obveze. Prava volja za
nenaplatnim prijenosom dijela nekretnina (preko vrijednosti komunalnog doprinosa) da
se vidi upravo iz ugovora, odnosno njegova dodatka, a da je investitor na to pristao
znajući za nesrazmjer visine komunalnog doprinosa kojega bi platio u upravnom
postupku i onoga što se obvezao izgraditi temeljem ugovora, odnosno odredbe čl. 33.
ZKG-a. Tuženik-protutužitelj ad.2. napominje da je sve te okolnosti detaljno elaborirao
ranije tijekom postupka. Ovdje ponavlja i tvrdnju da je pojam nabavne cijene isključivo
knjigovodstvena kategorija, a što da je, između ostalog, vidljivo što se taj pojam
spominje isključivo u preambuli dodatka iz 2009., te iz činjenice što nisu navedeni
precizni iznosi, a Grad Zadar nikada ne bi pristao obvezati se na plaćanje nepoznatog
iznosa jer se radi o podacima koje u javno proračunsko-financijskom smislu treba
unaprijed planirati. Da se radi o knjigovodstvenoj kategoriji, Grad Zadar smatra i iz
same stipulacije ugovornih odredbi. U odnosu na tvrdnju protivne strane koja se odnosi
na pozivanje na odredbu čl. 9. ZV-a, ističe da ta odredba tek postavlja načelo jedinstva
nekretnine i ne propisuje nikakva plaćanja.

Nadalje, a u odnosu na zapisnik sa stečajnog ročišta od 18. veljače 2022.,
odnosno glasanje predstavnika Grada Zadra na skupštini vjerovnika, smatra da iz
navedenog ne proizlazi nikakva obveza prema tužitelju-protutuženiku. Tužitelj-
protutuženik da nije stranke stečajnog postupka niti je na bilo koji način sudjelovao na
tom stečajnom ročištu, te da je upravo LIGNUM d.o.o. Poličnik koristeći položaj
povezanog društva, pravovremenim sklapanjem odgovarajućih pravnih poslova,
izbjegao probleme ostalih vjerovnika ovdje tuženika-protutužitelja ad.1.

8. Iz ugovora kojega su ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. i tuženik-protutužitelj ad.2.
zaključili 28. listopada 2004. proizlazi da je njegov predmet reguliranje obveze plaćanja
komunalnog doprinosa društva GORTAN-ZADAR d.o.o., kao investitora stambeno-
poslovnog objekta na lokaciji TIZ Zadar. Tim ugovorom ovdje tuženik-protutužitelj ad.1.
se obvezao na navedenoj lokaciji koja je u njegovom vlasništvu, suglasno DPU-u o
svom trošku izgraditi sve potrebne objekte i uređaje komunalne infrastrukture koji se
financiraju iz komunalnog doprinosa i to najdulje u roku od 5 godina od potpisa
ugovora. Odredbom čl. 5. tuženik-protutužitelj ad.1. se navedene objekte i uređaje, po
pribavljanju uporabnih dozvola obvezao prenijeti u vlasništvo ovdje tuženiku-
protutužitelju ad.2. ili pravnoj osobi koju on odredi.

Prema čl. 6. ugovora, a koji se često spominje u ovom sporu među strankama,
određeno je da se ima smatrati kako će ispunjenjem ovog ugovora tuženik-protutužitelj
ad.2. smatrati podmirenim iznos komunalnog doprinosa. Određeno je i da okvirni iznos
zaduženja ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. kao investitora prema mogućoj
izgrađenosti i okviri cijena gradnje infrastrukture koja se gradi iz komunalnog doprinosa
predstavljaju sastavni dio ugovora, a koji ima služiti investitoru kao dokaz o podmirenju

15 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

komunalnog doprinosa u postupku izdavanja građevne dozvole. Predviđena je i
mogućnost izmjena opsega obveze na strani investitora u slučaju izmjene DPU-a, kao
i moguća promjena osobe na strani investitora uz uvjet da novi investitor preuzme
prava i obveze iz ugovora.

Uz ugovor, priložena je i procjena troškova izgradnje komunalne infrastrukture
i parternog uređenja javnih površina, a iz kojeg proizlazi da bi u trenutku sklapanja
ovog ugovora iznos zaduženja po osnovi komunalnog doprinosa bio procijenjen na

873.006,66 eura / 6.577.668,65 kuna.

Nadalje, spisu prileži i Dodatak broj 1 ugovoru od 28. listopada 2004., kojega su tuženici-protutužitelji zaključili 27. listopada 2009.

Iz sadržaja navedenog Dodatka proizlazi kako su ugovorne stranke utvrdile da
je u trenutku njegova sklapanja GORTAN-ZADAR d.o.o. izvršio veći dio obveze iz čl.

5. ugovora iz 2004., a koji se odnosi na izgradnju infrastrukture koja se financira iz
komunalnog doprinosa. Za izgrađene objekte i uređaje ovdje tuženik-protutužitelj ad.1.
se Dodatkom obvezao izdati obračunske situacije, a utvrđeno je kako je u tijeku
postupak usklađenja veličina i oblika građevinskih čestica i postupak parcelacije te su
navedene nekretnine koje će prijeći u vlasništvo Grada Zadra, i to čest. zem. 4790/1,
k.o. Zadar površine 21.324m2, umanjena za dio koji će biti pripojen drugoj parceli za
potrebe rekonstrukcije i proširenja Ulice dr. Franje Tuđmana, čest. zem. 4790/15 k.o.
Zadar površine 100m2, čest. zem. 4790/19 površine 49m2, čest. zem. 4790/21
površine 91m2, i čest. zem. 9359/2 površine 914m2, sve k.o. Zadar. Ovdje tuženik-
protutužitelj ad.1. se obvezao poduzeti sve potrebne radnje radi prijenosa u vlasništvo
izgrađenih objekata i uređaja komunalne infrastrukture s pripadajućim zemljištem, po
nabavnoj cijeni. Za ukazati je da je tumačenje upravo ove odredbe, pogotovo pojam
nabavne cijene, jedna od odlučnih spornih činjenica u tumačenju cjelokupnog pravnog
odnosa ovdje parničnih stranaka. Ovo stoga jer iz činjeničnih navoda ovdje tužitelja-
protutuženika proizlazi da on svoj zahtjev zapravo temelji na pravnoj poziciji ovdje
tuženika-protutužitelja ad.1. iz izvorno njegovog pravnog odnosa s Gradom Zadrom, a
koji proizlazi upravo iz Ugovora iz 2004., odnosno njegova Dodatka iz 2009.
Nadalje, ovim dodatkom stranke su izmijenile čl. 5. osnovnog ugovora
dodavanjem novog stavka prema kojem je od obveze društva GORTAN-ZADAR d.o.o.
na poduzimanje radnji potrebnih za prijenos u vlasništvo ovdje tuženika-protutužitelja
ad.2. slobodnih od tereta izuzeto pravo služnosti vezano uz elektroenergetsku mrežu.
Također, čl. 4. osnovnog ugovora dodan je st. 2. prema kojemu se ovdje tuženik-
protutužitelj ad.1. obvezuje objekte komunalne infrastrukture i opremu s pripadajućim
zemljištem izgraditi najkasnije do 31. prosinca 2011., ishoditi uporabne dozvole i
prenijeti ih ovdje tuženiku-protutužitelju ad.2.

U odnosu na naprijed analizirane pravne poslove, odnosno ugovor i njegov
dodatak, treba napomenuti da tijekom postupka niti jedna parnična stranka ne
osporava njihovo postojanje, te činjenicu kada su i od koga zaključeni. Sporno je
tumačenje pojedinih odredbi navedenih pravih poslova. U konkretnom slučaju sporno
je može li se ovdje tužitelj-protutuženik smatrati novim investitorom u smislu
odgovarajuće stipulacije iz predmetnog ugovora prema kojemu se Grad Zadar neće
protiviti promjeni osobe na strani investitora, uz uvjet da novi, djelomični ili cjeloviti
investitor u razumnom dijelu ili u cijelosti preuzme sva prava i obveze ovog ugovora
(čl. 7. st. 2. Ugovora od 28. listopada 2004.).

Nadalje, tijekom postupka između stranaka nije sporno, a što potvrđuju i
priloženi kupoprodajni ugovori, da je investitor izgradnje stambenih zgrada na području
zvanom TIZ u Zadru bilo društvo GORTAN-ZADAR d.o.o., Zadar, i to na zemljištu koje

16 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

je to društvo kupilo od tadašnje DALMATINSKE BANKE d.d., odnosno društva TIZ d.d.
u stečaju (ugovori na l.s. 14 do 18).

Isto tako, u ovoj fazi postupka nije sporna identifikacija nekretnina koje su
predmet ugovora, odnosno predmet tužbenog zahtjeva, kao što nije sporno da je na
tim nekretninama upisano pravo vlasništva ovdje tužitelja-protutuženika, što proizlazi
iz priloženih zk izvadaka, ali i predmeta spora u dijelu ovog postupka koji se vodi po
protutužbi ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. protiv tužitelja-protutuženika radi
utvrđenja ništetnosti, podredno pobojnosti određenih pravnih poslova, odnosno
tužbenih zahtjeva iz točke III. i IV. izreke ove presude.

U kontekstu ocjene spornog pravnog odnosa, treba ukazati i na činjenicu da je
između ovdje protutuženika pred ovim sudom nepravomoćno okončan spor u
predmetu posl. br. P-98/20.

U tom postupku ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. podnio je tužbu protiv ovdje
tuženika-protutužitelja ad.2. kojom tužbom je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. tražio
isplatu iznosa od 10.986.837,42 eura, utvrđenje da je na snazi Ugovor od 28. listopada

2004. i Dodatak broj 1 od 27. listopada 2009., utvrđenje da je ovdje tuženik-
porututužitelj ad.2. ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. oslobodio plaćanja komunalnog
doprinosa za izgradnju stambeno-poslovnih zgrada na lokaciji TIZ, kao i nalog da mu
isplati iznos od 5.317.793,07 eura.

Valja pojasniti da se tužbeni zahtjevi iz tog postupka temelje upravo na ranije
spomenutom Ugovoru od 28. listopada 2004., odnosno njegovu Dodatku od 27.
listo'pada 2009. te da u ovom postupku de facto LIGNUM d.o.o. svoj zahtjev na isplatu,
odnosno sklapanje kupoprodajnog ugovora temelji upravo na navedenim pravnim
poslovima smatrajući se novim investitorom iz čl. 7. st. 2. Ugovora od 28. listopada

2004.

U postupku pod posl.br. P-98/20 sud je nepravomoćno odbio naprijed navedene
tužbene zahtjeve, smatrajući da ne postoje dokazi da bi se GRAD ZADAR na temelju
spomenutih pravnih poslova obvezao platiti utužene iznose na ime naknade za
preuzete objekte komunalne infrastrukture, odnosno iznos od 5.317.793,07 eura na
ime naknade štete.

U tom su postupku provedeni brojni dokazi, pregledom isprava i saslušanjem
svjedoka, s tim da su iste isprave korištene u tom postupku priložene kao dokazi i u
ovom predmetu.

9. Analizirajući prigovore tuženika-protutužitelja ad.2. vezano uz zahtjev ovdje
tužitelja-protutuženika, treba istaknuti da se oni mogu podijeliti na one koji se tiču
zastare, ali i merituma stvari, odnosno tumačenja ugovornih odredbi kao i prigovora
neispunjenja druge ugovorne strane.

10. Ocjenjujući provedene dokaze tijekom ovog postupka, sud prvenstveno
prihvaća navode ovdje tuženika-protutužitelja ad.2. da ovdje tužitelj-protutuženik ne bi
bio stranka ugovornog odnosa iz kojeg potiče ovdje sporni zahtjev.

Naime, između stranaka nije sporno, a što nije bilo sporno niti u postupku
poslovni broj P-98/20, da su ugovorne stranke, GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grad Zadar
ugovorom od 28. listopada 2004. predvidjeli mogućnost stupanja u navedeni pravni
odnos i novog investitora, a koji bi, eventualno, preuzeo obveze GORTAN-ZADAR
d.o.o. u odnosu na plaćanje komunalnog doprinosa.

Za sud nije sporno, da je osnovni pravni odnos nastao temeljem odredbe čl. 33.
ZKG-a, da se radi o ugovoru kojega je kao mogućnost predviđao taj Zakon, te da
njegovo sklapanje zapravo predstavlja određeni izuzetak od „redovnog“ načina
plaćanja komunalnog doprinosa na temelju rješenja nadležnog upravnog tijela jedinice
lokalne samouprave.

17 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

Tada važeći ZKG predviđao je dva načina plaćanja komunalnog doprinosa od
strane investitora. Osnovni način obračuna i plaćanja jest upravno rješenje doneseno
na temelju tog Zakona i Odluke o komunalnom doprinosu koju je odluku prema tom
Zakonu bila dužna donijeti svaka jedinica lokalne samouprave i koja je predstavljala
način (formulu) obračuna te naknade koju je Zakon određivao samo okvirno prema m3
građevine, a doprinos se plaćao u novcu. Drugi način plaćanja komunalnog doprinosa
predviđen u čl. 33. ZKG-a jest upravo onaj za kojega se odlučio ovdje tuženik-
protutužitelj ad.1. a prihvatio ga tuženik-protutužitelj ad.2., i zbog čega je i potpisan
ugovor, odnosno njegov dodatak.

Temeljem navedene odredbe ZKG-a, investitor je imao ovlaštenje s jedinicom
lokalne samouprave zaključiti ugovor koji će zamijeniti prije spomenuto upravno
rješenje o komunalnom doprinosu. Tim ugovorom investitor (u konkretnom slučaju,
GORTAN-ZADAR d.o.o.) se obvezao sam snositi troškove gradnje objekata i uređaja
komunalne infrastrukture iz čl. 22. st. 1. toč. 2. ZKG-a, pri čemu su se ti troškovi priznali
u iznos komunalnog doprinosa pod uvjetima utvrđenim pisanim ugovorom s jedinicom
lokalne samouprave. Za ovaj spor to konkretno znači da zaključenje takvog ugovora,
a to su nesporno Ugovor iz 2004. i Dodatak iz 2009., predstavlja način plaćanja
komunalnog doprinosa predviđen Zakonom umjesto plaćanja u novcu.

Ovakav ugovor zapravo daje određenu autonomiju kako jedinici lokalne
samouprave u naplati obveznog davanja, tako i samom investitoru. Prema shvaćanju
suda, nije nedopušteno ugovoriti da vrijednost izgrađene infrastrukture bude veća od
iznosa kojega bi investitor platio prema upravnom rješenju. Upravo se to dogodilo u
ugovornom odnosu investitora radova na prostoru TIZ i Grada Zadra.

U tumačenju tog ugovora sporno je upravo pitanje što s viškom vrijednosti
izgrađene infrastrukture, jer između stranaka nije sporno da su ti objekti trebali biti
preneseni u vlasništvo Grada Zadra, a ostalo je upitnim samo je li prijenos trebao biti
naplatan, ili besplatan. Prema odluci ovog suda u predmetu P-98/20, GORTAN-
ZADAR d.o.o., u stečaju kao stranka tog postupka nije dokazao tvrdnju da je za takav
prijenos Grad Zadar trebao platiti naknadu.

Ovakva ocjena bitna je i za odluku o tužbenom zahtjevu ovdje tužitelja-
protutuženika, s tim da prvenstveno treba sporni poslovni odnos iz 2004. cijeniti u
odnosu na društvo LIGNUM d.o.o. kroz prizmu odredbe čl. 7. ugovora od 28. listopada

2004., odnosno utvrditi je li ovdje tužitelj-protutuženik novi investitor koji u tom odnosu
stupa u položaj ranijeg investitora, ovdje tuženika-protutužitelj ad.1.

U vrijeme sklapanja Ugovora, 28. listopada 2004., na snazi je bio Zakon o
gradnji (Narodne novine br. 175/2003, 100/2004, 76/2007, 101/2007, 116/2007,
86/2008, 152/2008), a pojam i obveze investitora definirala je odredba čl. 108.
objavljena u Narodnim novinama broj 100/04, s tim da je odredbom čl. 32. istog Zakona
investitor definiran kao sudionik u gradnji.

Odredbom čl. 108. Zakona o gradnji propisano je da ako se u tijeku građenja
promijeni investitor, novi investitor dužan je u roku od petnaest dana od dana nastale
promjene od tijela graditeljstva zatražiti izmjenu građevinske dozvole u vezi s
promjenom imena odnosno tvrtke investitora. Novi investitor zahtjevu prilaže dokaz da
ima pravo graditi na određenoj nekretnini, odnosno da je vlasnik građevine za čije je
građenje izdana građevinska dozvola.

Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti do izdavanja uporabne dozvole.

Izmjena građevinske dozvole iz stavka 1. ovoga članka dostavlja se prijašnjem
i novom investitoru, te građevinskoj inspekciji radi znanja.

18 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

Analizirajući samo naprijed navedenu zakonsku odredbu treba ukazati da
tijekom postupka ovdje tužitelj-protutuženik niti ne tvrdi, niti prilaže dokaz u tom pravcu,
da bi od tijela graditeljstva zatražio izmjenu građevinske dozvole u vezi s promjenom
imena, odnosno tvrtke investitora. Štoviše, u ovom postupku, spisu su priložene samo
dvije građevinske dozvole na tvrtku ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. Također, ovdje
tužitelj-protutuženik niti tvrdi niti dokazuje, a niti osporava, tvrdnju ovdje tuženika-
protutužitelja ad.2. da se prema njemu nikada nije legitimirao kao novi investitor, niti
ga obavijestio o eventualnim mogućim promjenama na strani investitora.

Pritom nije nevažno ukazati i na odredbu čl. 7. st. 3. Ugovora između GORTAN-
ZADAR d.o.o. i Grada Zadra od 28. listopada 2004. koja regulira promjenu investitora
u konkretnom projektu i određuje da u slučaju da investitor sagradi objekte i uređaje
komunalne infrastrukture prije promjene investitora, novi investitor biti će dužan
cjelokupni iznos obračunatog pripadajućeg komunalnog doprinosa uplatiti na žiro
račun investitora (očito prvotnog, izvornog) te se Grad Zadar obvezuje po potrebi,
donijeti odgovarajuće rješenje. U postupku nisu pridonijeti dokazi da se to i dogodilo,
odnosno da je ovdje tužitelj-protutuženik dostavio Gradu Zadru bilo kakvu obavijest o
promjeni investitora, niti je kao novi investitor prema njemu postavio bilo kakav zahtjev,
sve do tužbe u ovom postupku.

U kontekstu zakonskih odredbi ZKG-a, Zakona o gradnji i ukupnosti
međusobnih odnosa stranaka, sud naprijed citiranu odredbu čl. 7. Ugovora iz 2004.
tumači na način da je obveza novog investitora svakako bila upoznati Grad Zadar sa
svojim stupanjem u pravnu, ugovornu, poziciju prethodnog investitora. Naime, očito je
da u slučaju promjene investitora dolazi i do promjene načina plaćanja komunalnog
doprinosa, te da u tom postupku Grad Zadar za promjenu mora znati jer postoji i
moguća njegova obveza donošenja odgovarajućeg rješenja (a to rješenje prema ZKG-
u očito može biti ono kojim se određuje obveznik i iznos komunalnog doprinosa).
Dodatno tome, za tumačenje ove ugovorne odredbe i prigovora GRADA ZADRA da
LIGNUM d.o.o. Poličnik ne bi bio novi investitor, treba sagledati i činjenicu da je u čl.

7. Ugovora regulirana situacija kada investitor sagradi objekte i uređaje komunalne
infrastrukture prije promjene investitora.

Iz navoda stranaka, ali i utvrđenja u predmetu ovog suda posl. br. P-98/20
proizlazi da je upravo GORTAN-ZADAR d.o.o. (investitor iz ugovora) sagradio objekte
i uređaje komunalne infrastrukture, što u ovoj fazi postupka i nije sporno.. To znači da,
sve i da je ovdje tužitelj-protutuženik doista novi investitor (a nije), nastupile bi
pretpostavke iz čl. 7. st. 3. Ugovora iz 2004., a koje propisuju obveze tog novog
investitora i moguće obveze Grada Zadra koje zbog toga nastaju. Niti u postupku koji
je vođen pod posl. brojem P-98/20 niti u ovom parničnom postupku ne navode se, niti
dokazuju, okolnosti iz odredbe čl. 7. st. 3. Ugovora prema kojima bi se moglo govoriti
da je do promjene investitora uopće došlo, a uz to, sama činjenica promjene investitora
(koje konkretno i nije bilo) ne bi automatski značila da postoje obveze Grada Zadra iz
ugovora kako to tumači i traži LIGNUM d.o.o. u ovom postupku.

Ovo stoga jer LIGNUM d.o.o., Poličnik, kao prvo, nikada (barem za to ne postoje
dokazi) nije obavijestio Grad Zadar da je preuzeo prava i obveze od ovdje tuženika-
protutužitelja ad.1., nikada nije zatražio niti ishodio izmjenu građevinske dozvole, niti
je na bilo koji način, prije tužbe, zatražio ispunjenje obveza od druge ugovorne strane
(pa makar i u smislu kako on tumači ugovor), niti je ponudio ispunjenje obveza
investitora. Štoviše, a što proizlazi iz isprava u dijelu koji se odnosi na spor s
tuženikom-protutužiteljem ad.1., on je nekretnine na kojima su izgrađeni objekti
infrastrukture preuzeo od investitora GORTAN-ZADAR d.o.o. temeljem sporazuma o
osiguranju prijenosom vlasništva (najprije fiducijarnog), a kojim je zapravo osigurao

19 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

svoje zajmove tome društvu, pri čemu se ti zajmovi ni na koji način ne povezuju sa
pravima i obvezama iz ugovora s Gradom Zadrom, a kako je to zaključiti iz sadržaja
pravnih poslova na kojima je prijenos prava vlasništva izvršen i iz kojih takva
poveznica, barem u onome što je tamo napisano, nije vidljiva.

Da bi se netko smatrao investitorom, nije dovoljno da se sam tako identificira.
Naime, odredbom čl. 33. Zakona o gradnji određeno je da je investitor pravna ili fizička
osoba u čije ime se građevina gradi. Ali istom je odredbom propisano i da projektiranje,
kontrolu i nostrifikaciju projekata, građenje i stručni nadzor građenja investitor mora
povjeriti osobama koje zadovoljavaju uvjete za obavljanje tih djelatnosti propisane
ovim Zakonom, ako njime nije propisano drukčije. Dužan je osigurati i stručni nadzor
građenja.

To znači da investitor, pa i u slučaju promjene investitora, mora poduzeti niz
radnji u skladu s propisima, od kojih je zakonom, primjerice, izričito propisana pribava
građevinske dozvole na svoje ime, a sve da bi imao položaj investitora. U ovom
postupku, ovdje tužitelj-protutuženik ne dokazuje niti jednu od njih, već samo tvrdi da
on to jest. Pritom, iz sadržaja tužbi u predmetu ovog suda poslovni broj P-98/20, ali i
činjeničnih navoda iz ovog postupka, u dijelu po protutužbi ovdje tuženika-protutužitelja
ad 2 proizlazi da to osporava i taj tuženik-protutužitelj, investitor iz ugovora iz 2004. i
njegovog dodatka iz 2009.

Dakle, sud smatra da ovdje tužitelj-protutuženik nije novi investitor u smislu
odredbe čl. 7. Ugovora kojega su zaključili GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grad Zadar
odnosno da ovdje tužitelj-protutuženik nije stupio u ugovorni položaj GORTANA-
ZADAR d.o.o. iz Ugovora od 28. listopada 2004. i njegova Dodatka od 28. listopada

2009.

11. Dodatno tome, zahtjev tužitelja-protutuženika prema tuženiku-protutužitelju ne
bi bio osnovan sve da je on ugovorna strana (a nije) spornih pravnih poslova (Ugovora
i Dodatka). Naime, a kako to proizlazi i iz sadržaja priloženih isprava, ali i onih u
predmetu posl. br. P-98/20, ne može se zaključiti da bi iz ovog ugovornog odnosa
proizlazila obveza Grada Zadra na otkup nekretnina kako to u ovom postupku tvrdi i
traži društvo LIGNUM d.o.o., a u predmetu ovog suda P-98/20 isto to je tvrdio i tražio
ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. Naime, sud prihvaća tvrdnje ovdje tuženika-
protutužitelja ad.2. da se takva obveza ne može utvrditi iz Ugovora i njegova Dodatka.
Nesporno je moguće zaključiti da su ti pravni poslovi doista zaključeni temeljem
odredbe čl. 33. ZKG-a, te da je na taj način zapravo trebala biti regulirana obveza
plaćanja komunalnog doprinosa kod izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa TIZ u
Zadru čiji je investitor bilo društvo GORTAN-ZADAR d.o.o., Zadar.

Sud prihvaća zaključak da je vrijednost izgrađene infrastrukture veća od
komunalnog doprinosa kojega bi investitor platio po rješenju i obračunu, a koji bi
doprinos platio u novcu po kriterijima utvrđenim ZKG-om i Odlukom o komunalnom
doprinosu Grada Zadra, a koji se doprinos plaća prema m3 izgrađenih objekata.
Međutim, činjenica da je vrijednost izgrađene infrastrukture veća sama po sebi ne
znači da bi Grad Zadar višak te vrijednosti trebao isplatiti investitoru. Ovo stoga jer
navedeni ugovor, kao i ostali ugovori obveznog prava, nastaju suglasnošću volja.
Sklapanje ovakvog ugovora djelomično je zakonski ograničena, a to se ograničenje
odnosi na njegovu svrhu, i prema shvaćanju suda, minimalnu vrijednost predmeta
ugovora.

Naime, s obzirom da je jedna od ugovornih strana jedinica lokalne samouprave,
logičan je zaključak da ta ugovorna strana takav ugovor ne bi smjela zaključiti, niti bi
on bio valjan, ako je vrijednost komunalne infrastrukture koju će investitor izgraditi
manja od komunalnog doprinosa kojega bi isti taj investitor trebao platiti u novcu prema

20 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

rješenju i temeljem obračuna po kriterijima iz ZKG-a i Odluke o komunalnom
doprinosu. S druge strane, ne postoji ograničenje prema kojemu bi, investitor, iz svojih
pobuda i razloga, pristao izgraditi komunalnu infrastrukturu čija je vrijednost veća od
doprinosa kojega bi inače platio u novcu, odnosno ne postoji zabrana da tako postupi
investitor koji to želi i sklopi takav ugovor. Ne ulazeći u pobudu konkretnog investitora,
sud može prihvatiti mišljenje ovdje tuženika-protutužitelja ad.2., da je investitor svoj
razlog vidio u bržem i kvalitetnijem infrastrukturnom opremanju stambenog područja
kojeg je izgradio, čime je podigao vrijednost stanova u prodaji, te izbjegao situaciju u
kojoj brzina i kvaliteta infrastrukturnog opremanja tog područja ovisi o planovima i
financijskim mogućnostima jedinice lokalne samouprave, ovdje konkretno Grada
Zadra. Ovakvo promišljanje je sudu prihvatljivo, iako nužno ne mora biti točno.
Ono što je za sud u ovom dijelu bitnije jesu određene okolnosti na temelju kojih
ocjenjuje, odnosno zaključuje, o ovom spornom pitanju.

Naime, pravilno ovdje tuženik-protutužitelj ad.2. ukazuje da je sam GORTAN-
ZADAR d.o.o. u postupku razreza poreza, i to u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja,
sam eksplicitno naveo da ne postoji novčana obveza Grada Zadra, odnosno da nije
ugovoren naplatni prijenos nekretnina. Dodatno tome, tijekom cijelog ugovornog
odnosa nikada nije definirana bilo kakva cijena, odnosno iznos ili rokovi u kojima bi
Grad Zadar trebao navodnu isplatu izvršiti. Teško je vjerovati da bi netko na taj način
obvezao jedinicu lokalne samouprave u takvim iznosima koje sad potražuje tužitelj-
protutuženik (pa i ovdje tuženik-protutužitelj ad 1. u predmetu poslovni broj P-98/20),
kraj činjenice da takva plaćanja jednostavno nije moguće izvršiti mimo proračuna te
iste jedinice lokalne samouprave, a koji se proračun po točno određenim stavkama
mora predložiti, odnosno biti prihvaćen u zakonom propisanoj proceduri od nadležnog
predstavničkog tijela. Nelogično je da bi u toj situaciji netko preuzeo obvezu plaćanja
iznosa koji nije definiran ugovorom kojega potpisuje.

U tom kontekstu treba spomenuti da se sporni odnos oko plaćanja komunalnog
doprinosa proteže kroz dulje vremensko razdoblje, pa je tako od samog Ugovora do
njegova Dodatka prošlo 5 godina, a u niti jednom trenutku (barem za to nisu priloženi
dokazi) nije bilo postupanja, odnosno okolnosti iz kojih bi se zaključilo da Grad Zadar
smatra svojom obvezom isplatiti naknadu, te da poduzima bilo kakve radnje radi
ispunjenja takve obveze (u smislu planiranja sredstava, dogovaranja rokova i načina
plaćanja, utvrđenja iznosa i slično). Jedini iznos kojega suglasno spominju stranke jest
onaj okvirni, odnosno procjena troškova izgradnje infrastrukture sačinjena za potrebe
ugovora od 28. listopada 2004., a čiji je sastavni dio i koji, prema svim očitovanjima
Grada Zadra, kako prema samom investitoru u međusobnoj komunikaciji, tako i
navodima tijekom postupka u predmetu P-98/20 i u ovom postupku, predstavlja
osnovu (iznos) prema kojoj je Grad Zadar namjeravao priznati komunalni doprinos za
izgradnju tog stambenog kompleksa.

Nadalje, sam tuženik-protutužitelj ad 2. ukazuje da je dodatak osnovnom
ugovoru zaključen u listopadu 2009. na zahtjev ovdje tuženika-protutužitelja ad 2., a
da bi se produljio rok ispunjenja upravo toj ugovornoj strani i precizirale nekretnine koje
su predmet tog ugovora.

Takav zaključak proizlazi i iz dopisa tadašnjeg direktora društva GORTAN-
ZADAR od 27. listopada 2009. kojeg je poslao Gradu Zadru, i koji je priložen uz
podnesak ovdje tuženika-protutužitelja ad.2. od 14. ožujka 2023. (l.s. 82). Nadalje, iz
dopisa od 6. rujna 2010. istog pošiljatelja (l.s. 83) proizlazi da je Grad Zadar odbio
zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je predmet ugovornog odnosa, a što
proizlazi i iz sadržaja dopisa Grada od 29. rujna 2010. također priloženog uz isti
podnesak (list 88).

21 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

Konačno, da su obveze tuženika iz spornog pravnog posla onakve kakvima ih
definira ovdje tuženik-protutužitelj ad.1., ne pokazuje ni izjava gradonačelnika Grada
Zadra od 23. prosinca 2011., (list 78 spisa), a na koju se ovdje tužitelj-protutuženik
višekratno poziva tijekom postupka. Iz navedene izjave proizlazi da je na taj način
tuženik očitovao svoju volju na otkup dijela čest. zem. 4790/1 i to u površini 3017m2 i
čest. zem. 4790/7 površine 105m2 sve k.o. Zadar i to do kraja 2012., ali za potrebe
rekonstrukcije Ulice dr. Franje Tuđmana – dionica 3. Pritom treba naglasiti i činjenicu
da iz opisa nekretnina u izjavi odnosno njihove identifikacije proizlazi da se ne radi o
parcelama koje su predmet spornog ugovora i Dodatka, već da se radi o njihovim
dijelovima za koje ne postoje dokazi da bi bili na području investicije tužitelja u odnosu
na koju je nastala obveza komunalnog doprinosa. Uostalom i u samom dodatku
ugovora iz 2009. jasno se navodi da će se iz nekretnina koje su vezane za komunalni
doprinos izdvojiti njihov dio za izgradnju i rekonstrukciju baš Ulice dr. Franje Tuđmana
(i to upravo dio kčbr. 4790/1 k.o. Zadar) To je bitno jer ovdje tuženik-protutužitelj ad.2.
upravo i tvrdi da se radi o nekretninama različitim od onih koje su bile u obuhvatu
sporne investicije i za koju je investitor trebao platiti komunalni doprinosa, te da nisu
predmetom ugovora iz 2004. i dodatka iz 2009.

Također, treba naglasiti, a vezano uz pojam nabavne cijene vrijednosti
infrastrukture, tuženik-protutužitelj se očitovao i u ovom sporu, kao i u onom vođenom
pod posl. br. P-98/20, kao o pojmu kojega su stranke u ugovoru i dodatku stipulirale
kao knjigovodstvenu kategoriju, dakle i dalje osporavajući tvrdnju da je ugovorena
njezina isplata na ime naknade. To je naglašeno investitoru i u naprijed spomenutom
dopisu od 29. rujna 2010.

I konačno, a u odnosu na ugovorni odnos Grada Zadra i društva GORTAN-
ZADAR d.o.o., čijim se pravnim sljednikom u tom ugovornom odnosu pogrešno smatra
ovdje tužitelj-protutuženik, treba istaknuti i činjenicu da Gradu Zadru ni na koji način
nije plaćen komunalni doprinos (dakle, niti po rješenju niti po ugovoru iz čl. 33. ZKG-
a), a u kojem smislu Grad Zadar i ovdje ističe prigovore iz čl. 358. i čl. 359. ZOO-a.
U odnosu na ovo utvrđenje te pojam nabavne cijene, za ukazati je i na podnesak
Grada Zadra u predstečajnoj nagodbi nad ovdje tuženikom-protutužiteljem ad.1. kojim
je dopunio svoju prvotno dostavljenu prijavu. U tom podnesku od 17. listopada 2013.
Grad Zadar objašnjava poslovni odnos, odnosno ugovorni odnos, s društvom
GORTAN-ZADAR d.o.o. Zadar, a iz sadržaja tog podneska proizlazi da već tada
osporava obvezu isplate naknade za zemljište i komunalnu infrastrukturu, da smatra
da je ta komunalna infrastruktura trebala biti prenesena na ime plaćanja komunalnog
doprinosa, bez dodatne naknade ,a iznos dopune svoje prijave temelji na
knjigovodstvenoj vrijednosti temeljenoj na nabavnoj cijeni iz ugovora GORTANA-
ZADAR d.o.o. i Dalmatinske banke d.d. Zadar. I navodi ovog podneska ukazuju na
shvaćanje ovdje tuženika-protutužitelja ad.2. vezano uz tumačenje pojma nabavne
cijene iz Ugovora i Dodatka ugovoru, te shvaćanju da je zapravo ugovoren prijenos
komunalne infrastrukture kao zamjena plaćanju komunalnog doprinosa u novcu, bez
daljnje obveze plaćanja eventualnog viška vrijednosti.

12. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ovdje tužitelja-
protutuženika, a koji je usmjeren na donošenje presude koja bi zamijenila ugovor o
kupoprodaji i kojim ugovorom bi se Grad Zadar obvezao kupiti nekretnine pobliže
označene u čl. 1. zahtijevanog ugovora, treba reći da se i taj tužbeni zahtjev zapravo
temelji na izvornom poslovnom odnosu, odnosno ugovoru kojeg su 28. listopada 2004.
zaključili GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grad Zadar, odnosno Dodatku broj 1 tom ugovoru
od 28. listopada 2004. Prema tome, odlučne činjenice vezane uz ovaj dio zahtjeva iste
su kao i one vezane uz osnovni tužbeni zahtjev ovdje tužitelja-protutuženika na isplatu

22 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

naknade. Naime, ta bi naknada zapravo predstavljala kupoprodajnu cijenu iz traženog
ugovora o kupoprodaji. Zbog navedenog, sud smatra da je i taj zahtjev neosnovan iz
istih onih razloga zbog kojih je odbijen i osnovni tužbeni zahtjev ovdje tužitelja-
protutuženika prema Gradu Zadru. Ukratko, iz spornog poslovnog odnosa ne proizlazi
obveza Grada Zadra na plaćanje naknade za nekretnine koje su označene u tom
pravnom odnosu društva GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grada Zadra, a koji je ugovorni
odnos započet temeljem odredbe čl. 33. ZKG-a i za koji pravni odnos ovdje tužitelj-
protutuženik LIGNUM d.o.o. smatra da mu je naknadno postao sudionik umjesto ovdje
tuženika-protutužitelja ad.1.

Naime, kako je već ranije spomenuto, društvo LIGNUM d.o.o. nije novi investitor
iz čl. 7. ugovora od 28. listopada 2004., a sve i da jest (a nije) iz navedenog spornog
ugovornog odnosa ne proizlazi tražena obveza Grada Zadra.

Dodatno tome, treba naglasiti da niti odredbe bilo kojeg zakona ili propisa ne
obvezuju Grad Zadar na sklapanje predloženog, odnosno traženog ugovora, pa niti u
tom dijelu ne postoji razlog iz kojega bi se ovaj tužbeni zahtjev prihvatio, a radi čega je
sud i u tom dijelu donio odbijajuću presudu.

I na kraju, a u odnosu na tužbeni zahtjev društva LIGNUM d.o.o., Poličnik,
prema Gradu Zadru, treba naglasiti da se radi o obveznopravnom zahtjevu koji se
zapravo temelji na izvornom odnosu zasnovanom ugovorom i dodatkom ugovoru
između društva GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grada Zadra iz 2004., odnosno 2009.
Društvo LIGNUM d.o.o., Poličnik, smatra da je novi investitor iz čl. 7. navedenog
ugovora, te se zapravo smatra sljednikom društva GORTAN-ZADAR d.o.o. u tom
pravnom odnosu. S obzirom na prigovor zastare i nedostatka aktivne legitimacije koji
je iznesen tijekom postupka od strane Grada Zadra, sud najprije smatra da bi LIGNUM
d.o.o. bio aktivno legitimiran podnijeti tužbu i to u svakom slučaju nakon što je u
postupku javnobilježničkog osiguranja prenio pravo vlasništva na nekretninama koje
su predmet zahtjeva, odnosno najkasnije 19. veljače 2013., kako to proizlazi iz
javnobilježničke potvrde o stjecanju punopravnog vlasništva na nekretninama. Treba
reći da je tužba protiv Grada Zadra podnesena 27. studenog 2018., kada je po toj tužbi
pokrenut parnični postupak.

Kako iz Dodatka ugovoru između GORTAN-ZADAR d.o.o. i Grada Zadra od 28.
listopada 2004. slijedi da bi zastarni rok počeo teći najkasnije 31. prosinca 2011., to bi
u konkretnom slučaju nastupila i zastara ovdje postavljenog obveznopravnog zahtjeva,
jer je do podnošenja tužbe protekao zastarni rok od 5 godina.

13. U odnosu na protutužbu GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju, Zadar, protiv
društva LIGNUM d.o.o., Poličnik.

U ovom dijelu postupka predmet spora je zahtjev ovdje tužitelja-protutuženika
radi utvrđenja ništetnosti, podredno pobojnosti sporazuma pravnih poslova koje je
zaključio s društvom GORTAN-ZADAR d.o.o., odnosno sadašnjim ovdje tuženikom-
protutužiteljem ad.1. i to:

- Sporazuma o osiguranju od 20. siječnja 2012., broj ovjere OV- 767/12
- Sporazuma o osiguranju od 20. siječnja 2012., broj ovjere OV- 768/12
- Dodatka broj 2 od 14. kolovoza 2012., broj ovjere OV- 7102/12
- Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 28. veljače 2013.,
- Predugovora o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013.,
- Predugovora o prijenosu udjela od 10. svibnja 2013. i

- Predugovora o kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih udjela.
U postupku ovdje tužitelj traži i ispravak upisa u zemljišne knjige nastalih
povodom tih, osporavanih, pravnih poslova.

23 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

U odnosu na ovaj dio postupka, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u
ovosudni spis poslovni broj P-98/20 te se pregledane priložene isprave, i to: izvaci iz
zemljišne knjige (l.s. 6 do 13 i 38 do 54 te 90 do 94), ugovor o kupoprodaji nekretnine
kojeg su zaključili TIZ d.d. u stečaju i GORTAN-ZADAR d.o.o. 6. lipnja 2002. (l.s. 14
do 16), ugovor o kupoprodaji između DALMATINSKE BANKE d.d. i GORTAN-ZADAR
d.o.o. od 11. ožujka 2002. (l.s. 17 do 19), ugovor kojeg su zaključili GORTAN-ZADAR
d.o.o. i Grad Zadar od 28. listopada 2004. (l.s. 33 do 35), Dodatak broj 1 ugovoru od

28. listopada 2004. (l.s. 36 i 37), dopis društva GORTAN-ZADAR d.o.o. Gradu Zadru
od 27. listopada 2009. (l.s. 82 spisa P-261/18), obračunsku situaciju od 6. rujna 2010.
(list 83 i 84 istog spisa), procjena troškova izgradnje komunalne infrastrukture i
parternog uređenja javnih površina u prostoru DPU-a TIZ (l.s. 85 od 87), dopis Grada
Zadra društvu GORTAN-ZADAR od 29. rujna 2010. (l.s. 88), rješenje Ministarstva
financija, samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak od 11. ožujka 2011.
(l.s. 95 do 108), rješenje Ministarstva financija, samostalnog sektora za
drugostupanjski upravni postupak od 29. ožujka 2012. (l.s. 109 do 122), građevinsku
dozvolu od 14. rujna 2005. i 10. prosinca 2007. (l.s. 123 do 132), zapisnik sa skupštine
vjerovnika u postupku nad stečajnim dužnikom GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju (l.s.
153 do 156), odnosno kao u točki 6. obrazloženja ove presude, te dodatno i isprave
kako slijedi: predugovor o kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih udjela od 10.
svibnja 2013. (l.s. 8 do 12, spis P-99/20), predugovor o prijenosu poslovnih udjela od

10. svibnja 2013. (l.s. 13 do 15, spis P-99/20), predugovor o prijenosu poslovnih udjela
od 10. svibnja 2013. (l.s. 17 do 19, spis P-99/20), ugovor o međusobnim pravima i
obvezama od 28. veljače 2013. (l.s. 21 do 23, spis P-99/20), sporazum o osiguranju
od 20. siječnja 2012. (l.s. 25 do 29, spis P-99/20), zk izvatke (l.s. 30 do 33, 49 do 52,
127 do 142, 207 do 210, spis P-99/20), ugovor o zajmu od 19. siječnja 2012. (l.s. 34
do 36, spis P-99/20), Dodatak broj 2 sporazumu o osiguranju od 14. kolovoza 2012.
(l.s. 39 do 43, spis P-99/20), ugovor o zajmu od 14. kolovoza 2012. (l.s. 44 do 46, spis
P-99/20), ugovor o ustupu potraživanja (l.s. 47 i 48, spis P-99/20), sporazum o
osiguranju od 20. siječnja 2012. (l.s. 54 do 58, spis P-99/20), izvatke iz sudskog
registra (l.s. 62 do 68, 79 do 92, spis P-99/20), popis članova AKROPOLA d.o.o. (l.s.
69, spis P-99/20), ugovor o zajmu od 19. siječnja 2012. (l.s. 70 do 72, spis P-99/20),
ugovor o zajmu od 14. kolovoza 2012. (l.s. 75 do 77, spis P-99/20), izjavu
gradonačelnika Grada Zadra od 23. prosinca 2011. (l.s. 78, spis P-99/20), elaborat
procjene vrijednosti nekretnine (l.s. 93 do 116, spis P-99/20), bilanca društva
GARAŽA-CENTAR d.o.o. (l.s. 143 do 154, spis P-99/20), ugovor o međusobnim
pravima i obvezama od 1. srpnja 2011. (l.s. 155 do 158, spis P-99/20), ovlasti javnom
bilježniku od 24. kolovoza 2012. (l.s. 159 do 161, spis P-99/20), obavijest društva
GORTAN-ZADAR d.o.o. javnom bilježniku od 22. kolovoza 2012. (l.s. 162 do 164, spis
P-99/20), potvrda o stjecanju punopravnog vlasništva na nekretninama, poslovni broj
OU-62/13 (l.s. 165 do 169, spis P-99/20), rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni
broj Z-11543/2012 od 22. listopada 2012. (l.s. 171, spis P-99/20), elektronička
komunikacija stranaka (l.s. 172 do 174, spis P-99/20), nacrt sporazuma od 3. srpnja

2013. (l.s. 175 i 176, spis P-99/20), zapisnik sa ispitnog ročišta u predmetu ovog suda
poslovni broj 1 St-794/2016 (l.s. 216 do 222, spis P-99/20), dopis GORTAN-ZADAR
d.o.o. Gradu Zadru od 27. listopada 2009. (l.s. 82, spis P-261/18), obračunska situaciju
(l.s. 83 do 87, spis P-261/18), dopis Grada Zadra društvo GORTAN-ZADAR d.o.o. od

29. rujna 2012. (l.s. 88, spis P-261/18) te zapisnik sa skupštine vjerovnika društva
GORTAN-ZADAR d.o.o. u stečaju, od 18. veljače 2022. (l.s. 153 do 156, spis P-
261/18).

24 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

U ovoj fazi postupka između stranaka nije sporno da su citirani pravni poslovi
zaključeni, nije sporan niti njihov sadržaj, ali su sporne okolnosti, odnosno pobude
njihova sklapanja, a na temelju kojih, prema svom shvaćanju, ovdje tuženik-
protutužitelj ad.1. smatra da su isti ništetni, odnosno, u najmanju ruku, pobojni.
Iz sadržaja navedenih ugovora, odnosno sporazuma, razvidno je da su isti
zaključeni prvenstveno kao način osiguranja zajma kojega je LIGNUM d.o.o. dao
društvu GORTAN-ZADAR d.o.o., odnosno radi razrješenja odnosa nastalih povodom
tog zajma koji se temelji na više ugovora.

Sporazumom o osiguranju od 20. siječnja 2012. (broj ovjere OV-767/12)
vjerovnik LIGNUM d.o.o. i fiducijarni dužnik GORTAN-ZADAR d.o.o. regulirali su
međusobne odnose radi povrata zajma u iznosu od tadašnjih 1.200.000,00 kuna. Radi
osiguranja povrata tog zajma, fiducijarni dužnik GORTAN-ZADAR d.o.o. prenio je
vjerovniku vlasništvo nad poslovnim udjelima u društvu AKROPOLA d.o.o. te mu
dopustio odgovarajuće upise u javne registre, odnosno knjigu poslovnih udjela, te ga
ovlastio na provođenje prisilne ovrhe sukladno čl. 277. tada važećeg Ovršnog zakona.
Sporazum je javnobilježnički potvrđen, odnosno solemniziran od strane javnog
bilježnika Emila Brkića.

Sporazumom o osiguranju od 20. siječnja 2012. (broj ovjere OV-768/12)
vjerovnik LIGNUM d.o.o. i fiducijarni dužnik GORTAN-ZADAR d.o.o. regulirali su
međusobne odnose radi povrata zajma u iznosu od tadašnjih 2.600.000,00 kuna. Radi
osiguranja povrata tog zajma, fiducijarni dužnik GORTAN-ZADAR d.o.o. prenio je
vjerovniku fiducijarno vlasništvo nad nekretninama kčbr. 4790/15, površine 100m2,
kčbr. 4790/19, površine 42m2, kčbr. 4790/21 površine 91m2, kčbr. 9359/2 površine
914m2 i kčbr. 4790/1 površine 21324m2, sve k.o. Zadar te ga ovlastio da ishodi
uknjižbu prava vlasništva nad tim nekretninama uz zabilježbu da je prijenos prava
vlasništva izvršen radi osiguranja navedene tražbine. Također, tim je Sporazumom
GORTAN-ZADAR d.o.o. ovlastio ovdje tužitelja-protutuženika da provede sve
potrebne radnje radi ishođenja punopravnog prava vlasništva, odnosno prisilne ovrhe
prodajom i ispražnjenjem, a sukladno odredbama čl. 277. tada važećeg Ovršnog
zakona. Sporazum je javnobilježnički potvrđen, odnosno solemniziran od strane
javnog bilježnika Emila Brkića.

Dodatkom broj 2 sporazumu o osiguranju od 14. kolovoza 2012. vjerovnik
LIGNUM d.o.o. i fiducijarni dužnik GORTAN-ZADAR d.o.o. zapravo su dopunili
Sporazum o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 20. siječnja 2012., te je ovim
Dodatkom dodatno osiguran povrat duga GORTAN-ZADAR d.o.o., Zadar, u dodatnom
iznosu od 300.000,00 tadašnjih kuna, odnosno 1.640.518,17 kuna, a predmet
osiguranja zapravo su bile iste nekretnine kao u spomenutom Sporazumu o osiguranju
od 20. siječnja 2012., a koje su taksativno navedeno netom ranije u ovom
obrazloženju. Ugovor je također solemniziran, odnosno javnobilježnički potvrđen od
strane javnog bilježnika Emila Brkića te sadrži i ovlaštenja vjerovnika kojeg je ovaj
mogao imati na temelju odredbe čl. 277. Ovršnog zakona.

Ugovorom o međusobnim pravima i obvezama od 28. veljače 2013., LIGNUM
d.o.o. i GORTAN-ZADAR d.o.o. dodatno su regulirali svoj međusobni odnos temeljem
ranije spomenutih Sporazumima o osiguranju i njihovim Dodacima. Ovim ugovorom
LIGNUM d.o.o. obvezuje se nekretnine i poslovne udjele koji su na njega preneseni
radi osiguranja i na kojima je stekao fiducijarno pravo vlasništva prodati društvu
GORTAN-ZADAR d.o.o. ukoliko ovaj do 1. srpnja 2013. podmiri sva osigurana
dugovanja (zajmove) i istovremeno otkupi 50% poslovnih udjela društva GARAŽA
CENTAR d.o.o. i JAZINE CENTAR d.o.o. (ranije GORTAN NEKRETNINE d.o.o.), s
tim da ta obveza LIGNUMA d.o.o. prestaje 1. srpnja 2013.

25 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

Predugovorom o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013. (broj ovjere
OV-4310/13) GORTAN-ZADAR d.o.o. obvezao se najkasnije do 1. srpnja 2013.
otkupiti od društva LIGNUM d.o.o. sve poslovne udjele koje ovaj ima u društvu
AKROPOLA d.o.o. po ukupnoj cijeni od 1.200.000,00 kuna, s tim da predugovor
prestaje važiti i ne proizvodi pravne učinke ukoliko se do 1. srpnja 2013. ne zaključi
glavni ugovor.

Predugovorom o prijenosu poslovnih udjela, također zaključenim 10. svibnja

2013. (broj ovjere OV-4307/13) GORTAN-ZADAR d.o.o. obvezao se kupiti od društva
VODOINSTALACIJA d.o.o. 50% poslovnih udjela koje to društvo ima u društvima
GARAŽA CENTAR d.o.o. i JAZINE CENTAR d.o.o. za cijenu od ukupno 25.731.446,13
kuna, rok za zaključenje glavnog ugovora određen je do 1. srpnja 2013., te je određeno
da nakon tog datuma, ukoliko se glavni ugovor ne zaključi, predugovor prestaje važiti
i ne proizvodi pravne učinke među strankama.

Predugovorom o kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih udjela od,
također, 10. svibnja 2013. GORTAN-ZADAR d.o.o. obvezao se najkasnije do 1. srpnja

2013. kupiti od LIGNUM d.o.o. nekretnine koje su predmet dva Sporazuma o
osiguranju i čiji je fiducijarni vlasnik u Sporazumima postao ovdje tužitelj-protutuženik
za iznos od 5.461.020,17 tadašnjih kuna. Također se obvezao od LIGNUMA d.o.o.
otkupiti njegove poslove udjele u društvu GORTAN-ZADAR za iznos od 996.000,00
kuna. Stipulirana je i obveza zaključenja ugovora o pravu služnosti u korist društava
GARAŽA CENTAR d.o.o. i JAZINE CENTAR d.o.o. na nekretninama iz ranijih
Sporazuma o osiguranju. I ovdje je stipulirano da ukoliko se ne zaključi glavni ugovor
do 1. srpnja 2013., da predugovor prestaje važiti, a također je utvrđeno da
zaključenjem tog predugovora prestaju prava i obveze iz ugovora o međusobnim
pravima i obvezama kojeg su stranke potpisale i ovjerile kod javnog bilježnika Emila
Brkića 28. veljače 2013. pod brojem ovjere OV-1862/2013.

Nadalje, spisu prileži i isprave iz postupka javnobilježničke prodaje ranije
spomenutih nekretnina, očito provedene temeljem ranijih Sporazuma o osiguranju
povrata zajma (l.s. 159 do 170).

Iz navedenih isprava proizlazi da je u odnosu na nekretnine iz sporazuma o
osiguranju i njihovih dodataka proveden postupak prema pravilima o javnobilježničkom
osiguranju prijenosom vlasništva na stvari i prijenosom prava iz tada važećeg Ovršnog
zakona. Ova činjenica između stranaka nije sporna.

Iz priloženih isprava proizlazi da je postupak proveden pred javnim bilježnikom
Emilom Brkićem te da je imenovani javni bilježnik postupao u skladu s postupovnim
pravilima iz čl. 277. Ovršnog zakona. Naime, spisu je priložena ovlast kojom je društvo
LIGNUM d.o.o. ovlastilo tog javnog bilježnika na prodaju predmeta osiguranja
(nekretnina) uz uvjete navedene u pisanoj obavijesti dužnika GORTAN-ZADAR d.o.o.
Također, spisu prileži i ovlast vjerovnika LIGNUM d.o.o. javnom bilježniku da izvrši
javnobilježničku prodaju i poslovnih udjela društva AKROPOLA d.o.o. Nadalje,
priložena je i obavijest, odnosno očitovanje dužnika GORTAN-ZADAR d.o.o. u smislu
odredbe čl. 277. st. 1. tadašnjeg Ovršnog zakona u kojemu taj dužnik zahtijeva da se
nekretnine oznake kčbr. 4790/15, 4790/19, 4790/21, 9359/2 i 4790/1, prodaju po
početnoj cijeni od 500,00 eura/m2.

Konačno, spisu je priložena i potvrda o stjecanju punopravnog vlasništva na
nekretninama koju je izdao javni bilježnik Emil Brkić pod brojem OU-62/13-2 i to 19.
veljače 2013. U navedenoj potvrdi, a sukladno odredbama Ovršnog zakona, javni je
bilježnik zapravo napravio rekapitulaciju postupka javnobilježničke prodaje. Iz
navedene potvrde slijedi da je postupak proveden radi naplate osiguranih tražbina u
iznosima od 2.600.000,00 i 1.940.518,17 tadašnjih kuna glavnice, uvećano za

26 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

eventualne zakonske zatezne kamate, troškove i ostala davanja, a sve izvorno
temeljem Ugovora o zajmu i kasnijih Sporazuma o osiguranju, odnosno njihovih
dodataka. U citiranoj potvrdi javni bilježnik taksativno navodi sve radnje koje je proveo
u postupku javnobilježničke prodaje, odnosno osiguranja. Iz potvrde, nadalje, proizlazi
da je, u konačnici, pokušana prodaja predmeta osiguranja, kako nekretnina, tako i
poslovnih udjela koji su bili predmetom osiguranja, da su održana dva dražbena ročišta
te da sukladno obavijesti dužnika (GORTAN-ZADAR d.o.o.) nije uspjela prodaja
navedenih nekretnina, pa je javni bilježnik temeljem odredbe čl. 277. st. 7. tadašnjeg
Ovršnog zakona utvrdio da je danom izdavanja potvrde vjerovnik LIGNUM d.o.o.
postao punopravni vlasnik nekretnina koje su bile predmet osiguranja i to u cijelosti, s
tim da se time namirenim smatra njegova tražbina prema dužniku GORTAN-ZADAR
d.o.o.

Iz svih isprava priloženih u navedenom postupku proizlazi da je izvršena
javnobilježnička potvrda svih pravnih poslova koji su prethodili javnobilježničkom
postupku radi osiguranja. Nadalje, iz priloženih javnobilježničkih potvrda, obavijesti,
ovlasti i očitovanja, proizlazi da je kod svakog pravnog posla i postupanja javnog
bilježnika dužnik GORTAN-ZADAR d.o.o., baš kao i vjerovnik LIGNUM d.o.o., bio
upoznat sa sadržajem poslova i radnji te njihovim pravnim posljedicama. Uz to, iz
isprava proizlazi da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. u svojstvu stranke aktivno
sudjelovao u tom postupku, te da je čak dostavio obavijest, odnosno svoju suglasnost,
za prodaju nekretnina odredivši pritom i najnižu, početnu cijenu te prodaje.

Ovo utvrđenje bitno je u kontekstu razloga koje ovdje tuženik-protutužitelj ad.2.
iznosi u svojoj protutužbi i koji, prema njegovom shvaćanju, predstavljaju razloge
ništetnosti, podredno pobojnosti, osporavanih pravnih poslova.

Pretpostavke za ništetnost ugovora propisane su odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-
a, koji propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim
propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje
na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što
drugo. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka
zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a).

Pobojnost ugovora definirana je odredbom čl. 330. ZOO-a, koji određuje da je
ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri
njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom
određeno. Ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati
da se ugovor poništi (čl. 331. st. 1. ZOO-a).

Mane volje određene su čl. 279. ZOO-a (prijetnja i sila, pri čemu je sila razlog
ništetnosti ugovora prema st. 3. istog članka), čl. 280. ZOO-a (bitna zabluda), čl. 282.
ZOO-a (nesporazum), i čl. 284. ZOO-a (prijevara).

Pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile.

To pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora (čl. 335. st. 1. i 2. ZOO-a).

Prema činjeničnim navodima protutužbe, ovdje tuženik-protutužitelj ad 1.
smatra označene pravne poslove ništetnim, podredno pobojnim iz više razloga.
Ukazuje da je sklapanje tih pravnih poslova prvenstveno uzrokovano poslovnim
poteškoćama i financijskim stanjem društva GORTAN-ZADAR d.o.o. u to vrijeme, a za
koje je ovdje tužitelj-protutuženik znao, jer su oba društva, kao i društva
VODOINSTALACIJA d.o.o., AKROPOLA d.o.o., GARAŽA CENTAR d.o.o., Zadar i
JAZINE CENTAR d.o.o., Zadar u to vrijeme bila međusobno povezana društva, u
kojem je najveći utjecaj imao Ivan Jurjević, osnivač ovdje parničnih stranaka, te društva

27 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

VODOINSTALACIJA d.o.o., Zadar i AKROPOLA d.o.o., Zadar. Upravo zbog određene
ovisnosti ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. te financijskog stanja, da je bio prisiljen na
sklapanje pravnih poslova za koje je znao da su za njega nepovoljni.

Nadalje, ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. ukazuje i da su sporazumi radi
osiguranja, a nakon toga i ostali pravni poslovi, zapravo sklopljeni radi osiguranja
zajma u ukupnom iznosu od 4,1 milijun tadašnjih kuna, a u konačnici, ovdje tužitelj-
protutuženik je za sebe priskrbio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od preko 50
milijuna tadašnjih kuna, iz čega sud smatra da ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. te
pravne poslove, uz ostalo, smatra i lihvarskim ugovorima.

Isto tako, u obrazloženju svog zahtjeva navodi da prava volja ugovornih strana
nije bila zasnovati fiducijarno vlasništvo na cjelokupnoj površini nekretnina iz tih
sporazuma, već samo na dijelu kčbr. 4790/1 k.o. Zadar u površini od 3017m2 i kčbr.
4790/7 k.o. Zadar u površini od 100m2, a koje da se Grad Zadar obvezao otkupiti do
kraja 2012. i koje zemljište da u naravi predstavlja objekte komunalne infrastrukture.
Pojašnjava da u tom trenutku navedene površine nisu bile parcelacijom formirane kao
zasebne čestice, pa je fiducijarno vlasništvo zasnovano na način kako je opisano u
sporazumu, kako bi se sporazum mogao realizirati u zemljišnim knjigama. U tom dijelu
sud smatra kako tuženik-protutužitelj ad.1. ističe i zabludu kao razlog nevaljanosti
ugovora, odnosno da je u konačnici prevaren prilikom sklapanja spornih sporazuma.
S druge pak strane, ovdje tužitelj-protutuženik tijekom postupka ističe više
činjenica, odnosno okolnosti, iz kojih bi proizlazila neosnovanost ovako postavljenog
zahtjeva. Kako je već rečeno ranije u obrazloženju ove presude, posebno napominje
da su sporazumi o osiguranju i njihovi dodaci zaključeni u obliku javnobilježničkog akta
prilikom čega su stranke upozorene na pravne posljedice koje proizvode, te da ti pravni
poslovi odgovaraju njihovoj pravoj volji. Navodi kako je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1.
potpisao tri takva sporazuma i svaki put bio upozoren, te da je uz to imao iskustvo i s
drugim pravnim poslovima takve vrste koje je nesporno sklapao, a koji su vidljivi u
priloženim zk izvatcima. Napominje da je društvo GORTAN-ZADAR d.o.o. primilo
pozajmljene iznose, a da od ugovora nisu odustali ili ih otkazali prije nego su počeli
koristiti navedene sredstva. U tom dijelu vidi neosnovanost, odnosno nelogičnost,
tvrdnji da bi ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. bio u zabludi ili da je prevaren od druge
ugovorne strane.

Također, a u kontekstu cjelokupnih odnosa stranaka napominje, referirajući se
na međusobnu povezanost društava na koju se u protutužbi ukazuje, kako je društvo
VODOINSTALACIJA d.o.o., Zadar, ovdje tuženiku-protutužitelju ad.1. uplatila iznos od

46.800.000,00 kuna te uz to preuzela na sebe vraćanje kredita čime je financijski
pomogla društvu GORTAN-ZADAR d.o.o., a sve to je učinjeno jer je ovdje tuženik-
protutužitelj ad.1. za te iznose jamčio navodnim inozemnim kreditom od 50 milijuna
kuna, za koji kredit da mu je bilo potrebno povratiti udjele u tvrtkama AKROPOLA d.o.o.
i GORTAN NEKRETNINE d.o.o. (kasnija tvrtka JAZINE CENTAR d.o.o.). Ove navode
tuženik-protutužitelj ad.1. nije osporio tijekom postupka.

Pritom ukazuje i da je GORTAN-ZADAR d.o.o. bio inicijator postupka
osiguranja, da su u svakom ugovoru o zajmu jasno precizirane nekretnine koje su
predmet osiguranja, da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. šest puta potpisom potvrdio
koje nekretnine daje kao osiguranje, da je aktivno sudjelovao u postupku
javnobilježničkog osiguranja i čak imenovao javnog bilježnika Emila Brkića da proda
nekretnine. Isto tako, ističe da elaborat dostavljen uz protutužbu nije prikladan za
ocjenu tužbenog zahtjeva jer su u obračunu površina već izgrađeni objekti, dok se na
ostatku ne može graditi.

28 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

U odnosu na Dodatak broj 1 sporazuma o osiguranju od 1. lipnja 2012., navodi
da je brisan, što je vidljivo iz rješenja Općinskog suda u Zadru od 22. listopada 2012.,
kojim je dopušteno brisanje dodatne tražbine.

Što se tiče ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 28. veljače 2013.,
ukazuje da je on zapravo raskinut, jer je u njemu stipulirano da nakon 1. srpnja 2013.
ne postoji obveza društva LIGNUM d.o.o., a uz to je stavljen izvan snage odredbom čl.

4. predugovora o kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja

2013. Taj predugovor od 10. svibnja pak prestao je važiti također 1. srpnja 2013., a
kako je to navedeno u njegovom čl. 4. Tvrdi da je prestao važiti i predugovor o
kupoprodaji nekretnina i prijenosu poslovnih udjela, jer do 1. srpnja 2013. nije
zaključen glavni ugovor.

U odnosu na predugovor o prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013.
između GORTAN-ZADAR d.o.o. i VODOINSTALACIJA d.o.o., Zadar navodi da
LIGNUM d.o.o. nije stranka tog ugovora, te da se prema njemu onda ne može isticati
ovakav tužbeni zahtjev.

Navodi da je pobuda ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. na sklapanje ugovora o
međusobnim pravima i obvezama i označenih predugovora bila ishođenje kredita u
nekoj inozemnoj banci, a radi čega je upravo ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. inzistirao
na njihovom zaključenju.

Ističe i prigovor prekluzije u odnosu na zahtjev za pobijanjem tih pravnih poslova.

14. Ocjenjujući navode stranaka te priložene dokaze, sud smatra neosnovanim
protutužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na ništetnost i u dijelu koji se odnosi na
pobojnost osporavanih pravnih poslova.

Naime, neće biti sporno da su stranke sve osporavane pravne poslove
zaključile. Tijekom postupka je utvrđeno, što stranke niti ne osporavaju, koje su
nekretnine predmet osiguranja iz sporazuma o osiguranju i njihovih dodataka, te da je
ovdje tužitelj-protutuženik na tim nekretninama najprije upisao fiducijarno vlasništvo, a
onda u postupku prema pravilima javnobilježničkog osiguranja, u postupku prema
odredbi čl. 277. tada važećeg Zakona na tim nekretninama stekao i punopravno pravo
vlasništva.

Iz postupanja samog ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. u tom postupku ne
može se utvrditi da bi isti bio u zabludi ili da bi bio prevaren. Naime, točni su navodi
ovdje tužitelja-protutuženika da su svi sporazumi o osiguranju i svi njihovi dodaci
solemnizirani od strane javnog bilježnika, a iz sadržaja ovjera slijedi da su ugovorne
strane upoznate sa značenjem i posljedicama samog ugovora. Neće biti sporno da je
ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. na taj način potpisao dva sporazuma o osiguranju i
jedan dodatak koji su predmet ovog postupka, s tim da iz priloženih isprava proizlazi
da je postojao još najmanje jedan dodatak . Ovdje se postavlja pitanje kako je moguće
da jedna ugovorna strana, trgovačko društvo, koje potpisuje pravne poslove vezane
uz poslovanje tog društva, bude toliko puta u zabludi i toliko puta prevareno. Nelogično
je i neživotno prihvatiti tvrdnju da u svim tim prigodama bilo koji javni bilježnik ne bi
izvršio svoje obveze iz Zakona o javnom bilježništvu, te da baš niti jedan put ne bi
upozorio na značenje i pravne posljedice onoga što potvrđuje i da bi baš svaki put
lažno naveo da je to učinio. Tuženik-protutužitelj ad.1. niti ne tvrdi, a niti dokazuje, da
bi bilo kojem nadležnom tijelu, ili bilo kome uopće, ukazao na takvo eventualno
postupanje javnog bilježnika, već to tvrdi samo u ovom postupku. Isto tako, treba reći
kako su navedenim pravnim poslovima jasno stipulirana prava i obveze ugovornih
strana te su jasno i potpuno određeni predmeti osiguranja, sve sukladno pravilima
zemljišnoknjižnog prava. S obzirom da se radi o nekretninama koje je ovdje tuženik-

29 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

protutužitelj ad.1. kupio i upisao svoje pravo vlasništva na tim nekretninama, teško je
prihvatiti tvrdnju da bi uopće mogao biti u zabludi oko predmeta ugovora, odnosno
osiguranja.

Dodatno tome, iz javnobilježničkih isprava koje potječu iz postupka
javnobilježničkog osiguranja potpuno je jasno da je ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. kao
dužnik u tom postupku aktivno sudjelovao te više puta poduzimao radnje propisane
Ovršnim zakonom. Štoviše, neke od radnji predstavljaju njegovu izričitu suglasnost da
se na temelju upravo sporazuma o osiguranju koje je navodno potpisao u zabludi i
prevaren, prodaju nekretnine koje su više puta izričito navedene u ugovorima o zajmu,
odnosno posljedičnim sporazumima o osiguranju i koje su predmet cjelokupnog
poslovnog odnosa, sada spora između tih ugovornih strana.

Za sud nije prihvatljiva ni tvrdnja ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. da je prava
volja stranaka bila zasnovati fiducijarno vlasništvo samo na dijelu nekretnina koje je
navodno trebao otkupiti Grad Zadar za iznos od 7.395.725,00 tadašnjih kuna, a što da
je bilo očekivano jer se Grad Zadar na to obvezao izjavom. Ako je tome tako, postavlja
se pitanje zašto ovdje tuženik-protutužitelj ad 1 nije vraćanje zajma osigurao tom
budućom tražbinom prema Gradu Zadru, a za koju je znao i smatrao je osnovanom i
sam zajmoprimac, ili barem naknadno pokušao ugovoriti promjenu predmeta
osiguranja. Upravo suprotno, on je više puta potvrđivao iste nekretnine kao predmet
osiguranja i to sklapanjem javnobilježnički potvrđenih pravnih poslova u kojima su jasni
identificirane nekretnine. Uz to se radilo o takvim pravnim poslovima koji su valjani
jedino u pisanoj formi.

Spisu na listu 78 prileži izjava tadašnjeg gradonačelnika Grada Zadra,
Zvonimira Vrančića, od 23. prosinca 2011. iz koje proizlazi da Grad Zadar njome
izražava namjeru najkasnije do kraja 2012. s trgovačkim društvom GORTAN-ZADAR
d.o.o. potpisati kupoprodajni ugovor za kupnju kčbr. 4790/1 površine 3017m2 i 4790/7
površine 105m2 po tržišnoj cijeni, te da se izjava daje u svrhu reguliranja poslovnog
odnosa društva GORTAN-ZADAR d.o.o. sa svojom poslovnom bankom i u druge se
svrhe ne može upotrijebiti, pri čemu se ne navode okolnosti koje bi potvrđivale navode
da je taj otkup povezan s komunalnim doprinosom, odnosno ugovorom iz 2004. i
njegovim dodatkom iz 2009.

Pritom nije nevažno da ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. tvrdi da se Grad Zadar
obvezao od njega otkupiti samo ove nekretnine i to upravo u površini iz prednje izjave,
dok primjerice u predmetu P-98/20 tvrdi da se Grad Zadar ugovorom iz 2004. i
Dodatkom iz 2009. obvezao platiti naknadu (zapravo otkupiti) upravo nekretnine u
površinama iz sporazuma o osiguranju, pa u tom parničnom postupku s osnove takve
navodne obveze Grada Zadra traži iznos od preko 10 milijuna eura i u prilog zahtjeva
za tolikim iznosom, između ostalog, navodi i ovu izjavu, u tom postupku dakle u
kontekstu površine tih nekretnina iz ovdje spornih sporazuma o osiguranju. Već je
rečeno da je dodatkom ugovora između GORATANA-ZADAR d.o.o. i Grada Zadra u
listopadu 2009. iz nekretnina povezanih s komunalnim doprinosom (u koji odnos sada
želi stupiti LIGNUM d.o.o) izdvojiti dio nekretnina ( i to baš kčbr. 4790/1) radi izgradnje
i rekonstrukcije Ulice dr. Franje Tuđmana

Zbog toga se zapravo postavlja pitanje što je GORTAN-ZADAR d.o.o. očekivao
da će učiniti Grad Zadar, zapravo je pitanje i što je uz njega očekivao i LIGNUM d.o.o.,
Poličnik, a što proizlazi iz činjenice da iz iste osnove i jedni i drugi od Grada Zadra
traže isti iznos, iako LIGNUM d.o.o. tvrdi da je on nova ugovorna strana u tom pravnom
odnosu i iako zahtjev društva GORTAN-ZADAR d.o.o. isključuje zahtjev društva
LIGNUM d.o.o. i obrnuto. Nije nevažno da se radi o povezanim društvima i da su i
jedno i drugo društvo očito bili upoznati sa odnosom vezanim za spornu infrastrukturu.

30 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

Nadalje, u odnosu na navodnu zabludu odnosno prijevaru od strane društva
LIGNUM d.o.o. za naglasiti je da sklapanje svih pravnih poslova koji su predmet ovog
spora koincidiraju s činjenicom da je 31. prosinca 2011. protekao rok u kojemu je
GORTAN-ZADAR d.o.o. trebao izvršiti obveze prema Gradu Zadru iz ugovora iz 2004.,
odnosno Dodatka iz 2009., a što nije učinio. Upravo tada započinje cjelokupni
postupak prijenosa nekretnina iz tog pravnog odnosa na ovdje tužitelja-protutuženika,
pri čemu se sklapa niz pravnih poslova (i to više njih isti dan) između međusobno
povezanih društava, a kroz sve te pravne poslove provlače se nekretnine za koje se
očekuje da će ih, navodno, otkupiti Grad Zadar, iako isti Grad Zadar kroz dulje
vremensko razdoblje prije ovdje spornih poslova jasno daje do znanja da to ne
namjerava, niti mora učiniti.

Što se tiče tvrdnje da bi sporni ugovori bili ništetni, jer da je jedna ugovorna
strana iskoristila financijsku i poslovnu situaciju druge, da prevladavajući utjecaj u svim
povezanim društvima ima raniji vlasnik i osnivač ovdje tužitelja-protutuženika te da je
ugovorima jedna strana, koristeći sve navedeno, osigurala nesrazmjernu imovinsku
korist, istaknuti je da nije sporno da bi sporazumom o osiguranju bili osigurani zajmovi
od nešto preko 4 milijuna tadašnjih kuna, uvećano za kamate i troškove. Međutim, nisu
osporene tvrdnje da je zapravo na inicijativu ovdje tuženika-protutužitelja ad.1. došlo
do sklapanja svih ovih pravnih poslova i to zbog njegove potrebe da na taj način
osigura kredit inozemne banke, u kojem kontekstu je indikativna i izjava
gradonačelnika Grada Zadra od 23. prosinca 2011. u kojoj se upravo potreba
reguliranja odnosa društva GORTAN-ZADAR d.o.o. s poslovnom bankom navodi kao
isključiva svrha davanja te izjave. Nije nadalje osporena niti tvrdnja o milijunskim
uplatama društva VODOINSTALACIJA d.o.o. na račun društva GORTAN-ZADAR
d.o.o., a da je vraćanje upravo tog iznosa od preko 46 milijuna kuna spominjana kao
razlog inicijative tog društva na sklapanje svih spornih poslova. Sve navedeno ukazuje
da zapravo nitko od stranaka spora ne prikazuje prave motive, odnosno pobude, na
sklapanje svih ovih ugovora, pri čemu bi upravo ovakvo utvrđenje moglo objasniti zašto
ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. nakon što je najmanje šest puta javnobilježnički
potvrdio zaključene pravne poslove sada tvrdi da se radi o lihvarskom ugovoru i da su
postojale mane volje, odnosno prisila druge ugovorne strane.

Sud smatra da navedeni ugovori nisu protivni Ustavu RH, prisilnim propisima ili
moralu društva, niti je posebnim propisom određena ništetnost kao posljedica njihova
sklapanja. Naime, iz cjelokupnog analiziranog odnosa svih parničnih strana, jasno je
da su postojale pobude za sklapanje baš svih pravnih poslova, pa i onih čija se
nevaljanost želi utvrditi protutužbom. Za sve te pobude nije moguće utvrditi da su bile
nevaljane ili protivne zakonu, te da bi ovdje tuženik-protutužitelj bio u zabludi ili
prevaren. Ugovorne strane su jasno definirale svoje odnose, a način i sadržaj njihova
definiranja više su puta provjerile i postupkom pred javnim bilježnikom, u kojim
postupcima je aktivno, bez ikakvog protivljenja, sudjelovao i ovdje tuženik-protutužitelj
ad.1. kao dužnik, iz čega proizlazi nikakav drugi zaključak od onog da je on želio
sklopiti te pravne poslove, da su mu bile jasne pravne posljedice takvog postupanja i
da je na njih izričito pristao, pri čemu se to postupanje može ocijeniti i kao njegova
poslovna odluka.

U cjelokupnom postupanju ovdje tuženika-protutužitelja ad.1., sve do
podnošenja ove protutužbe s njegove strane nije bilo nikakvih prigovora ili podnošenja
pravnih lijekova, makar je po tim pravnim poslovima, primjerice, izvršeno više upisa u
zemljišnim knjigama povodom rješenja protiv kojih je moguće podnijeti pravni lijek.
Činjenica jest da se u protutužbi ovdje tuženik-protutužitelj ad.1., između ostalog,
poziva i na načelo savjesnosti i poštenja, ali pritom treba istaknuti i da se to načelo

31 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

mora dovesti u korelaciju i sa pažnjom dobrog gospodarstvenika kojom je tuženik-
protutužitelj ad.1. trebao voditi svoje poslove i sudjelovati u pravnom prometu. Iz
njegova postupanja je očito da ovakve pravne poslove nije smatrao štetnim, te da je
očito smatrao da su oni za njega korisni, jer se jedino tako može ocijeniti činjenica da
ih je sklapao više puta i baš svaki put pred javnim bilježnikom.

Što se tiče nekakve prisile, odnosno korištenja financijskih poteškoća jedne
ugovorne strane i ugovaranja nesrazmjerne imovinske koristi za drugu, pa bi pravni
poslovi bili ništetni, ukazati je kako je stav suda da međusobna povezanost osoba i
društava sama po sebi ne mora biti od utjecaja na osnovanost takve tvrdnje. Činjenica
jest da je formalno ovdje tuženik-protutužitelj ad.1. prenio fiducijarno vlasništvo
vrjednijih nekretnina od osiguranog zajma, ali isto tako se ukupnosti odnosa postavlja
pitanje je li on pritom imao na umu samo taj zajam ili je pobuda bilo i nešto drugo, s
obzirom na neosporenu tvrdnju o uplatama drugih društava na njegov račun, traženja
kredita poslovne banke i činjenice koja se ponavlja, da je barem šest puta
javnobilježnički potvrdio pravne poslove koje sada osporava. Nema nikakvih dokaza
da bi, ili društvo VODOINSTALACIJA d.o.o., ili Ivan Jurjević, koristili nekakav svoj
nadmoćni položaj nad tuženikom-protutužiteljem ad.1. i na taj ga način prisilili da na
svoju štetu zaključi pravne poslove. Osim toga indikativno je da ovdje tuženik-
protutužitelj ad.1. do ovog postupka (doduše, intenzivnije nakon otvaranja stečaja) nije
pokrenuo bilo kakav postupak u kojem bi ukazao na nezakonitost svega što se
dogodilo.

Sve navedeno ukazuje sudu da nema osnove za prihvaćanje protutužbenog
zahtjeva, da osporavani pravni poslovi nisu niti ništetni niti pobojni. Posljedično takvom
utvrđenju, nema uvjeta da bi se udovoljilo niti dijelu protutužbenog zahtjeva koji se
odnosi na ispravke izvršenih upisa temeljem tih pravnih poslova, slijedom čega je sud
odbio i osnovni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, uz utvrđene njihove
nevaljanosti, jer osnovanost tih zahtjeva izravno ovisi o ocjeni valjanosti pravnih
poslova na kojima se temelje.

U ovom dijelu sud naglašava da je odbio i prigovore ovdje tužitelja-
protutuženika koji se odnose na prekluzivne rokove za podnošenje tužbe na poništenje
pravnih poslova, te prigovore koji se tiču, zapravo, pravnog interesa za podnošenje
tužbi. Naime, kako je ranije naznačeno, rok za pobijanje pravnih poslova, odnosno
ugovora, jest jedna godina (subjektivni rok), odnosno tri godine (objektivni rok).
S obzirom na vrijeme podnošenja protutužbe (ranije tužbe), 23. lipnja 2013., te
vrijeme zaključenja spornih pravnih poslova, sud smatra da nije nastupila prekluzija
prava na zahtjev za njihov poništaj.

Također, sud smatra da na pravni interes za podnošenje tužbe nisu od utjecaja
pravilni navodi iz odgovora na protutužbu, prema kojima su u pojedinim pravnim
poslovima stranke stipulirale prestanak prethodnih, a koji su također predmet tužbenog
zahtjeva. Naime, sud smatra da je pravna posljedica ništetnosti se ogleda u činjenici
da se ima smatrati da ugovor nije niti nastao, a u konkretnom slučaju, usprkos
stavljanja izvan snage nekih od osporavanih pravnih poslova, oni su u kontekstu
ukupnosti odnosa utjecali na prava ovdje tuženika-protutužitelja, konkretno prijenosa
prava vlasništva, jer je do njega došlo u sklopu povezanosti svih osporavanih pravnih
poslova, jer su svi oni, u svojoj ukupnosti, doveli do ostvarenja pretpostavki za prijenos,
slijedom čega sud nije odbacio tužbu u tom dijelu, već je donio meritornu odluku.
U odnosu na tvrdnju da ovdje tužitelj-protutuženik nije stranka predugovora o
prijenosu poslovnih udjela od 10. svibnja 2013., kojeg su zaključili
VODOINSTALACIJA d.o.o. Zadar i GORTAN-ZADAR d.o.o., treba ukazati na odredbu
čl. 327. st. 1. ZOO-a, prema kojoj se na ništetnost može pozivati svatko tko ima pravni

32 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

interes. Za konkretan pravni posao, sud smatra da postoji pravni interes ovdje
tuženika-protutužitelja ad.1., jer su se odredbe tog pravnog posla reflektirale i na ovdje
sporni njegov odnos s tužiteljem-protutuženikom.

Međutim, usprkos ocjeni o neosnovanosti ovih prigovora, sud je iz ranije
obrazloženih razloga, odbio protutužbene zahtjeve.

15. Konačno, a u odnosu na provedene dokaze, sud je ranije u obrazloženju naveo
dokaze na kojima temelji svoju odluku, pri čemu se naglašava da je ostale dokazne
prijedloge stranaka odbio kao suvišne. Radi se o prijedlogu za saslušanjem stranaka,
svjedoka, provođenjem vještačenja, te očevida na licu mjesta.

U odnosu na te, odbijene dokazne prijedloge, sud smatra da oni nisu nužni za
odlučivanje o zahtjevima stranaka, jer se u konkretnom slučaju prvenstveno radi o
pravnim pitanjima. Pritom, a u odnosu na stranke i svjedoke, treba naglasiti (što je
utvrđeno u postupku P-98/20), da bi ključni svjedok mogao biti Zdravko Galić, tadašnji
direktor društva GORTAN-ZADAR d.o.o. koji je preminuo. U odnosu na svjedoke
predložene po ovdje tužitelju-protutuženiku, sud je smatrao suvišnim njihovo
saslušanje budući smatra da iz provedenih dokaza proizlazi odluka o uspjehu te
stranke u postupku.

Na kraju, a u odnosu na zastupanje tuženika-protutužitelja ad.1., GORTAN-
ZADAR d.o.o. u stečaju sud napominje da je do zaključenja glavne rasprave stečajni
upravitelj bio Saša Stipić iz Zagreba, dok je nakon toga, a prije ročišta za objavu
presude, stečajnom upraviteljicom imenovana Mira Hajdić iz Splita, i to rješenjem ovog
suda od 5. ožujka 2024.

16. Što se tiče odluke o trošku, sud je donio odluku zasebno cijeneći postupak po
tužbi društva LIGNUM d.o.o., Poličnik, protiv Grada Zadra, u kojem je u postupku u
cijelosti uspio Grad Zadar, a zasebno cijeneći postupak po protutužbi GORTAN-
ZADAR d.o.o. u stečaju protiv LIGNUM d.o.o., Poličnik, sve primjenom odredbi čl. 154.
st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika ( Narodne novine br. 138/2023, dalje Tarifa).

Zbog toga je društvo LIGNUM d.o.o. dužno Gradu Zadru naknaditi troškove za
zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za radnje kako slijedi:
- zastupanje na ročištu od 16. studenog 2021., u iznosu od 8.955,00 eura,
uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 2. Tarife, jer je na ročištu raspravljano o
procesnim pitanjima

- zastupanje na ročištu od 10. listopada 2023., u iznosu od 8.955,00 eura,
uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 2. Tarife, jer je na ročištu raspravljano o
procesnim pitanjima

- zastupanje na ročištu od 15. studenog 2023., u iznosu od 17.910,00 eura,
uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 16. siječnja 2024., u iznosu od 17.910,00 eura,
uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 1. Tarife

- sastav pisanog odgovora na tužbu u iznosu od 17.910,00 eura uvećano za PDV

prema Tbr. 8. st. 1. Tarife

- sastav obrazloženog podneska od 14. ožujka 2023. u iznosu od 17.910,00 eura
uvećano za PDV prema Tbr. 8. st. 1. Tarife

- sastav obrazloženog podneska od 25. rujna 2023. u iznosu od 17.910,00 eura

uvećano za PDV prema Tbr. 8. st. 1. Tarife

- sastav obrazloženog podneska od 18. listopada 2023. u iznosu od 17.910,00
eura uvećano za PDV prema Tbr. 8. st. 1. Tarife,

odnosno ukupno 111.937,50 eura.

33 Poslovni broj: 4 P-261/2018-35

U preostalom dijelu, zahtjev tuženika-protutužitelja ad.2. prema tužitelju-
protutuženiku za naknadu troškova postupka od 73.990,69 eura, nije osnovan, budući
se odnosi na trošak sastava odgovora na žalbu koju je tužitelj-protutuženik podnio
protiv rješenja ovog suda kojim je utvrđeno povlačenje tužbe, jer taj trošak nije nužan
za vođenje ove parnice, te trošak pristupa na ročišta od 16. studenog 2021. i 10.
listopada 2023., preko dosuđenog iznosa, jer za pristup na ta ročišta punomoćniku
pripada 50% nagrade budući se raspravljalo samo o procesnim pitanjima.

U odnosu na zahtjev za naknadu troškova tužitelja-protutuženika prema tuženiku-
protutužitelju ad.1., trebalo je priznati troškove zastupanja i to za:

- sastav odgovora na protutužbu u iznosu od 20.000,00 eura uvećano za PDV

prema Tbr. 8. st. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 16. studenog 2021., u iznosu od 10.000,00 eura,
uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 2. Tarife, jer je na ročištu raspravljano o
procesnim pitanjima

- zastupanje na ročištu od 10. listopada 2023., u iznosu od 10.000,00 eura,
uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 2. Tarife, jer je na ročištu raspravljano o
procesnim pitanjima

- zastupanje na ročištu od 15. studenog 2023., u iznosu od 20.000,00 eura,
uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 1. Tarife

- zastupanje na ročištu od 16. siječnja 2024., u iznosu od 20.000,00 eura,
uvećano za PDV, prema Tbr. 9. st. 1. Tarife

odnosno ukupno 100.000,00 eura.

U preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova prema tuženiku-protutužitelju
ad.1. nije osnovan jer ročište od 10. listopada 2023. u ovom postupku nije održano,
dok mu za ročišta od 16. listopada 2021. i 10. listopada 2023. pripada odvjetnička
nagrada od 50%, a ne zatraženi 100-postotni iznos jer je na ročištima raspravljano o
procesnim pitanjima.

Treba naglasiti da je odluka o trošku donesena i sukladno odredbama Tbr. 52. st. 1. do 3., i Tbr. 54. Tarife.

17. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 15. ožujka 2024.

Sudac Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu
Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka. Žalba se podnosi
putem ovog suda, u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- Tužitelju-protutuženiku po punomoćniku uz poziv za plaćanje sudske pristojbe

na presudu od 663,61 euro

- Tuženiku-protutužitelju ad.1. po stečajnoj upraviteljici, uz poziv za plaćanje

sudske pristojbe na presudu od 663,61 euro

- Tuženiku-protutužitelju ad.2. po punomoćniku, - U spis