Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Kž-201/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Ljiljane Kolenko, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane-Marije Runjić, u kaznenom postupku protiv optuženika I. A., zbog kaznenih djela iz čl. 132. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11) i drugih, odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu i optuženika po branitelju podnijetim protiv presude Općinskog suda u Pazinu, broj K-358/2019-71 od 17. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba optuženika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi I. A. zbog počinjenja tri kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja i to jednog kaznenog djela neisplate plaće iz čl. 132. st. 1. KZ/11 i dva kaznena djela povrede prava iz socijalnog osiguranja iz čl. 134. KZ/11 (valja primijetiti da je u uvodu pobijane presude prvostupanjski sud Kazneni zakon koji primjenjuje označio oznakom "Narodnih novina" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dok u izreci i razlozima nije obrazloženo zbog čega je primijenjen taj Kazneni zakon, iako primjenom čl. 3. KZ/11 na kazneno djelo optuženika valja primijeniti Kazneni zakon s izmjenama i dopunama do NN 61/15., kao zakon koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenih djela, jer kasnije izmjene i dopune nisu povoljnije za optuženika). Za počinjena kaznena djela optuženiku su utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz čl. 132. st. 1. KZ/11 u trajanju od osam mjeseci i za svako kazneno djelo iz čl. 134. KZ/11 u trajanju od po tri mjeseca. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od tri godine.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08-19, valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navesti puni naziv zakona na koji se poziva, zajedno sa brojevima Narodnih novina u kojima je isti objavljen zajedno s izmjenama i dopunama) oštećeni T. L.-G., B. Č., A. V.-B., K. K., M. L.-N., D. B., Ž. V., M. J., T. T. B. i V. V. su s postavljenim imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08-19 optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08-19 i to u paušalnoj svoti od 2.000,00 kuna, te naknaditi putne troškove za svjedoke u iznosima označenim u izreci pobijane presude, dok će o preostalim troškovima kaznenog postupka biti odlučeno posebnim rješenjem.

3. Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o posebnoj obvezi i o imovinsko-pravnim zahtjevima s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da dosudi imovinsko-pravne zahtjeve oštećenicima i optuženiku izrekne posebnu obvezu da popravi štetu oštećenicima iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 u roku od jedne godine.

3.1. Žali se i optuženik po branitelju M. K., odvjetniku, iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-19 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

5.1. Žalitelji nisu zatražili da ih se izvijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, a ovaj sud nije odlučio da se o sjednici vijeća izvijeste stranke jer ne nalazi njihovu prisutnost korisnom za razjašnjenje stvari.

6. Žalba optuženika osnovana je po istaknutoj osnovi pobijanja iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08), a dala je povoda za ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

7. Žalba optuženika nije osnovana u dijelu u kojem tvrdi da izreka pobijane presude nije razumljiva u dijelu opisa izravne namjere prvog stupnja s kojim oblikom krivnje se isključivo kaznena djela u pitanju mogu počiniti. Točno je, doduše, da postoji određena jezična nedosljednost jer se na dio oznake "svjestan i želeći" nastavlja navod "nije isplatio dio plaće, odnosno cijelu plaću te djelatnike T. L.-G. i M. L.-N. nije od samog početka rada prijavio na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje uskrativši im na taj način i prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja", no navedeni manji gramatički nedostatak ne čini izreku pobijane presude u pogledu opisa oblika krivnje, nerazumljivom. Također, takav nedostatak ne stoji u odnosu na žalbenu tvrdnju da iz jedinstvenog činjeničnog opisa nije vidljiv opis kaznenih djela iz čl. 134. KZ/11 jer su ta kaznena djela dostatno obrazložena navođenjem da dvije oštećenice optuženik nije prijavio nadležnim zavodima u vremenu od početka radnog odnosa pa do stvarne prijave zbog čega imenovane nisu za to razdoblje imale svojstva osiguranika. Isti odgovor može se dati i u odnosu na nedosljednost u činjeničnom opisu između preambule i označenog vremena počinjenja kaznenih djela od 1. studenoga 2015. do 14. travnja 2017., koje razdoblje stvarno ne obuhvaća vrijeme počinjenja radnje na štetu oštećenice V. V. koja nije primila plaću za razdoblje do 7. do 31. kolovoza 2017. Ovo iz razloga jer se u konkretnom slučaju ne radi o produljenom kaznenom djelu u smislu čl. 52. KZ/11, već o jednom kaznenom djelu iz čl. 132. st. 1. KZ/11 koje kao obilježje djela opisuje da to kazneno djelo postoji kada netko ne isplati dio ili cijelu plaću jednom ili više radnika. Dakle, prema sadržaju zakonskog opisa ovog kaznenog djela uvijek se radi o jednom kaznenom djelu bez obzira na broj oštećenih radnika.

8. S druge strane, točni su navodi žalbe optuženika da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na ocjenu vjerodostojnosti obrane optuženika. Optuženik je u obrani između ostaloga istaknuo da je postojao dogovor sa oštećenicima da iz kioska uzmu robu vrijednost koje će im se oduzeti od plaće. U tom kontekstu prvostupanjski sud nije izložio sadržaj iskaza svjedoka za koje je posebno optuženik označio da su uzimali robu, a koji su u svojim iskazima stvarno i osporili da bi postojao kakav njihov dug po ovoj osnovi. No, navedeno je bilo potrebno izložiti u razlozima pobijane presude te dati zaključak o vjerodostojnosti obrane optuženika ne s aspekta otuđenja robe počinjenjem protupravne radnje, kako to obrazlaže prvostupanjski sud, jer navedeno optuženik niti ne tvrdi u obrani. Isto tako izostaju razlozi o tvrdnjama optuženika da je naknadno oštećenicima isplaćena plaća što je optuženik potkrijepio određenom materijalnom dokumentacijom, koja iako je pročitana u dokaznom postupku, nije cijenjena, niti je dan odgovor na tvrdnje optuženika o naknadnom podmirenju obveze isplate plaće oštećenicima. Time je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

8.1. Iako žalitelj naznačuje da bi se radilo o povredi kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08, što opisno označava tvrdnjom da se radi o presuđenoj stvari u odnosu na oštećene Ž. V., M. J. i V. V. s obzirom na pravomoćnost presude Prekršajnog suda u Puli-Pola broj Pp G-557/17 od 13. travnja 2018., žalitelj se stvarno žali zbog bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu izostanka razloga o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je na temelju intervencije državnog odvjetnika koji je izmijenio činjenični opis kaznenog djela u odnosu na imenovane oštećenike na temelju spomenute presude prekršajnog suda, sastavio izreku pobijane presuda, no propustio je iznijeti razloge u smislu pravnog pitanja presuđene stvari u prekršajnom postupku i kaznenom postupku s aspekta jedinstvenog djela i pitanja znatnije kriminalne količine. Tako iz presude prekršajnog suda proizlazi da je optuženik proglašen krivim zbog neisplate plaće oštećenicima Ž.

V. i M. J. za veljaču, odnosno ožujak, dok je u konkretnom predmetu optuženik proglašen krivim zbog neisplate plaće Ž. V. za ožujak 2017. i M. J. za travanj 2017. S obzirom na karakter kaznenog djela iz čl. 132. st. 1. KZ/11 te prekršaja iz čl. 3. Zakona o minimalnoj plaći koja oba djela govore o neisplati plaće, postavlja se pitanje da li je presudom Pp G-557/17 odlučeno i o dijelu opisa kaznenih djela u odnosu na oštećenike Ž. V. i M. J. u smislu pravila o zabrani ponovljenog suđenja optuženiku za optužbu za kazneno djelo za koje je već suđen i za koje je donijeta pravomoćna sudska presuda, osim pod pretpostavkom da se radi o većoj kriminalnoj količini na koju se odnosi optužba za, konkretno, kazneno djelo u odnosu prema pravomoćnoj presudi iz prekršajnog postupka. O navedenome izostaju razlozi u pobijanoj presudi pa je u pravu žalitelj kada opisno ističe postojanje bitne postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

9. Provedenim ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud drugog stupnja utvrdio je postojanje bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u obliku proturječja izreke same sebi. Naime, u činjeničnom opisu za dio oštećenika prvostupanjski sud utvrđuje iznos neisplaćene plaće i to konkretno za oštećenike B. Č. (7.000,00 kn), A. V.-B. (7.000,00 kn), K. K. (400,00 kn), M. L.-N. (najmanje 3.000,00 kn), D. B. (3.000,00 kn), T. T. B. (3.000,00 kn) i V. V. (3.365,00 kn), optuženika proglašava krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 132. st. 1. KZ/11, a imenovane oštećenike s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevima upućuje u parnicu. U situaciji kada je u izreci točno utvrđen iznos za koji su oštećeni oštećenici tada je prvostupanjski sud odluku o upućivanju oštećenika u parnicu takvu izreku učinio proturječnom samoj sebi. Naime, optuženik je kao osoba koja je izravno prouzrokovala štetu oštećenicima, osobno odgovoran istu naknaditi, primjenom pravila o naknadi štete iz Zakona o obveznim odnosima jer se ovdje ne radi o pitanju pribavljanje protupravne imovinske koristi, na što bi upućivao dio obrazloženja pobijane presude (točka 35.). Stoga je upućivanje u parnicu oštećenika za koje su točno utvrđeni iznosi štete proturječno i time je ostvarena bitna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

10. Stanje spisa ne podržava žalbenu tvrdnju optuženika da je zatražio odgodu rasprave od 15. studenoga 2021., jer iz raspravnog zapisnika proizlazi da optuženik nije zatražio odgodu rasprave, pa stoga nije ostvarena povreda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 koju žalitelj ističe u žalbi.

11. U smislu čl. 487. st. 4. ZKP/08 daje se ocjena navoda žalbe optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Vezano uz utvrđene bitne povrede kaznenog postupka koje se odnose na ocjenu vjerodostojnosti obrane optuženika u pogledu umanjivanja plaće za vrijednost proizvoda koje su u dogovoru s njim uzeli oštećenici, u ponovljenom postupku, kod izrade nove odluke biti će potrebno cijeniti cjelinu obrane optuženika i usporediti je s cjelovitim iskazima oštećenika te na temelju tih dokaza izvesti i valjano obrazložiti zaključak o (ne)vjerodostojnosti obrane optuženika, odnosno iskaza oštećenika. S obzirom na dostavljenu dokumentaciju i oštećenika i optuženika, a vezano i uz prethodno pitanje uzimanja robe trgovačkog društva za svoje potrebe oštećenika ukazuje se svrsishodnim provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja radi utvrđivanja da li je optuženik i kada oštećenicima isplatio plaću, odnosno da li su oštećenici kao avans plaće uzimali robu ili pak dobivali avans plaće u novcu (navedeno optuženik tvrdi u odnosu na oštećenike B.). Valja napomenuti da je optuženik iznio tvrdnje i o vođenju drugih prekršajnih postupaka zbog srodnih prekršaja u odnosu na druge oštećenike, pri čemu je predložio da se navedena činjenica provjeri kod više prekršajnih sudova. O navedenom dokaznom prijedlogu prvostupanjski sud nije donio odluku na raspravi, a nije donio odluku niti o dokaznom prijedlogu obrane o dopunskom ispitivanju oštećene T. L.-G.. S obzirom na mogući utjecaj pitanja presuđene stvari na konkretan kazneni postupak ukazuje se potreba za svrsishodnom provjerom da li su protiv optuženika vođeni i pravomoćno okončani i drugi prekršajni postupci, uz izlaganje razloga o pitanju presuđene stvari u situaciji potvrdnog utvrđenja. Zaključno, sud prvog stupnja nije izložio razloge u pogledu opstojnosti kaznenog djela iz čl. 132. st.

1. KZ/11 u odnosu na oštećenike Ž. V. za kojeg je utvrdio da mu je optuženik naknadno isplatio plaću, niti je dao razloge u odnosu na oštećenicu K. K. koja je kod trgovačkog društva optuženika radila na temelju ugovora o studentskom radu, dakle nije dan odgovor na pitanje da li se i na takvu situaciju odnosi ovo kazneno djelo jer ova oštećenica nema svojstvo radnika, niti je naknada koju prima, plaća. Valjalo je dati razloge za zaključak zbog čega je i ova oštećenica oštećena predmetnim kaznenim djelom, uz naglasak da iz njezinog iskaza proizlazi da joj je optuženik pogrešno obračunao broj odrađenih sati i takav pogrešan obračun dostavio Studentskom centru (pitanje eventualne primjene čl. 132. st. 2. KZ/11). Konačno, sud prvog stupnja će kod donošenja nove odluke razmotriti pitanje da li se kod kaznenih djela iz čl. 134. KZ/11 radi o dva kaznena djela ili jednom produljenom kaznenom djelu, u smislu čl. 52. KZ/11. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud će utvrditi relevantno činjenično stanje i donijeti novu, zakonitu odluku, uz otklanjanje ostvarenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

12. S obzirom na izloženo, ovaj drugostupanjski sud je, utvrđujući postojanje bitnih postupovnih povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, prihvaćanjem žalbe optuženika i u povodu te žalbe po službenoj dužnosti, primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku. Uslijed te odluke žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

U Varaždinu 24. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke