Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-489/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. Š. iz Z., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica M. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. O. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj 7 P-444/21-9 od 18. ožujka 2022. u sjednici vijeća održanoj dana 24. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj 7 P- 444/21-9 od 18. ožujka 2022. i sudi:

I. Odbija tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanim sredstvima ovršenice, H. Š., OIB: ..., pljenidbom i prijenosom po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenice u svim bankama, određena u ovršnom postupku Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Ovr-1177/17 rješenjem o ovrsi od 6. listopada 2017., a povodom prijedloga ovrhovoditelja C. O. d.d., OIB: ....

II Nalaže se tuženiku, C. O. d.d., OIB: ..., naknaditi tužiteljici, H. Š., OIB: ..., trošak parničnog postupka u iznosu od 8.300,00 kuna (slovima: osamtisućaitristotinetkuna) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 18. ožujka 2022. pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.962,50 kuna sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 18. ožujka 2022. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanim sredstvima ovršenice, H. Š., OIB: ..., pljenidbom i prijenosom po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenice u svim bankama, određena u ovršnom postupku Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Ovr-1177/17 rješenjem o ovrsi od 6. listopada 2017., a povodom prijedloga ovrhovoditelja C. O. d.d., OIB: ....

II. Nalaže se tuženiku, C. O. d.d., OIB: ..., naknaditi tužiteljici, H. Š., OIB: ..., trošak parničnog postupka u iznosu od 8.300,00 kuna (slovima: osamtisućaitristotinet kuna) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 18. ožujka 2022. pa do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i tužiteljicu obveže na plaćanje troškova postupka kao i troška žalbe, podredno ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena u ovršnom postupku Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr-1177/17 rješenjem o ovrsi od 6. listopada 2017.

7. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je presudom, poslovni broj P-81/2018 od 16. studenog 2018. usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnog troška, koja presuda je po žalbi tuženika rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-294/2019 od 10. lipnja 2020. ukinuta,

- da je tužiteljica rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Ovr- 1177/17-7 od 10.01.2018. kao ovršenica upućena da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja da predmetna ovrha nije dopuštena iz razloga članka 50. stavak 1. točka 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona,

- da je tužiteljica rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika I. M. poslovni broj O- 1132/15 od 14. listopada 2015. proglašena nasljednicom iza pok. Ž. K. (ujak tužiteljice), a koji je preminuo 8. lipnja 2013. i to na pravu korištenja grobnog mjesta na groblju V. G., oznake VII-1394-2 (grobnih mjesta 2),

- da je pok. Ž. K. od 1. siječnja 1966. do 8. lipnja 2013. imao prijavljeno prebivalište na adresi V. G., ..., a tužiteljica da ima prijavljeno prebivalište od 18. siječnja 2010. na adresi Z., ...,

- da su režijski troškovi za nekretninu na kojoj je pok. Ž. K. imao prijavljenu adresu prebivališta i to u razdoblju u kojem je isti imao prijavljeno prebivalište glasili na tužiteljicu i T. H. (sestru tužiteljice), a podmirivala ih je tužiteljica za pok. Ž. K. kao i dugove za iste režije koji su ostali iza njegove smrti i troškove sahrane istog (utvrđeno temeljem iskaza svjedoka I. P.)

- da naknada za dodjelu prava korištenja za dva grobna mjesta na groblju V. G. iznosi 3.000,00 kuna bez PDV-a, da vrijednost betonskog okvira za dva grobna mjesta iznosi 3.500,00 kuna bez PDV-a, nadgrobnog spomenika od brušenog kulira s dvije pokrovne ploče iznosi cca 10.000,00 kuna bez PDV-a (prema informaciji klesara-obrtnika i klesara-poduzetnika), uz napomenu da je nadgrobni objekt star više od 20 godina (utvrđeno uvidom u dopis V. K. d.o.o. od 10. srpnja 2018. UR. BROJ: VGK5314/18)

- da se grobno mjesto može ugovorom ustupiti trećim osobama (koji ugovor mora biti ovjeren kod javnog bilježnika), dok se oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu smatraju nekretninom-vlasništvom radi čega ustupitelj može uz ustupanje grobnog mjesta naplatno otuđiti nekretninu-vlasništvo (nadgrobni uređaj), a na vrijednost nadgrobnog uređaja Porezna uprava novom korisniku da naplaćuje porez na promet (utvrđeno uvidom u dopis V. K. d.o.o. od 1. veljače 2022. UR. BROJ: VGK-A-179/22).

8. Na temelju gore utvrđenog, prvostupanjski sud je pozivom na odredbe članka 1. stavak 2., 2., 10. stavak 1., 13. stavak 1. 2. i 3., 15. stavak 4. i 5. Zakona o grobljima („Narodne novine“, broj 19/98, 50/12, 89/17, dalje ZOG) zaključio da su groblja određena kao komunalni objekti u vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze (članak 2. ZOG), a upravljanje grobljima da je povjereno pravnim osobama ili drugim subjektima koji se osnivanju prema uvjetima i na način propisan posebnim propisima iz područja komunalnog gospodarstva-upravama groblja (članak 10. stavak 1. ZOG). Prema tome jedinice lokalne samouprave da su vlasnici grobnog zemljišta, a uprava groblja, u okviru povjerenih joj javnih ovlasti, da je ovlaštena odlučivati, među ostalim, o pravu korištenja grobnih mjesta te je dužna o tome voditi propisanu evidenciju. Prethodno navedeno da potvrđuju i dostavljeni podaci V. K. d.o.o. od 10.07.2018. Budući da iz Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika I. M. poslovni broj O-1132/15 proizlazi da je tužiteljica proglašena nasljednicom prava (korištenja grobnog mjesta), a koje pravo nema imovinsku vrijednost, a nije proglašena i nasljednicom nekretnine u smislu odredbe članka 15. stavak 5. ZOG na grobnoj opremi i uređaju to da ista ne može odgovarati za dug ostavitelja u smislu odredbe članka 139. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13-dalje ZN), slijedom čega da se temeljem navedenog ne može utvrditi odgovornost tužiteljice za dugove pok. Ž. K. (isti stav potvrđuje i Županijski sud u Zagrebu u odluci od 17. srpnja 2018. posl. broj Gž-2234/2018). Pravo korištenja grobnog mjesta može se ustupiti trećima samo besplatno i u pismenom obliku. Dakle, pravni posao kojim bi se naplatno raspolagalo navedenim pravom bio bi ništetan i bez pravnog učinka, a sukladno odredbama članka 270. stavak 6., članka 271. te članka 273. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05. i 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje u tekstu: ZOO) Stoga da je valjalo proglasiti nedopuštenom ovrhu na novčanim sredstvima ovršenice, ovdje tužiteljice, pljenidbom i prijenosom po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenice u svim bankama, određena u ovršnom postupku Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Ovr-1177/17 temeljem rješenja o ovrsi od 6. listopada 2017., a povodom prijedloga ovrhovoditelja, ovdje tuženika, i odlučiti kao u točci I izreke ove presude.

9. Navedeno utvrđenje suda prvog stupnja ovom sudu nije prihvatljivo.

10. U ovom stadiju postupka sporno je, je li grobno mjesto imovinsko pravo i jeli tužiteljica kao nasljednica odgovora za obveze ostavitelja spram tuženika.

11. Odredbom članka 139. stavak 1. ZN propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, dok je stavkom 3. citirane odredbe propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Dakle, iz navedenih odredaba proizlazi da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine naslijeđene imovine, s time da nasljednik odgovara svojom a ne samo naslijeđenom imovinom, ali samo do visine naslijeđene imovine koja ustvari predstavlja vrijednost za koju je u trenutku ostaviteljeve smrti uvećana nasljednikova imovina.

12. Člankom 1. stavak 2. ZOG propisano je da je groblje ograđeni prostor zemljišta na kojem se nalaze grobna mjesta, komunalna infrastruktura i u pravilu prateće građevine, a prema članku 2. istog Zakona groblja su komunalni objekti u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Z. na čijem se području nalaze.

13. Sukladno odredbi članka 10. stavak 1. ZOG grobljem upravlja pravna osoba ili drugi subjekt osnovan prema uvjetima i na način propisan posebnim propisom (u daljnjem tekstu: uprava groblja). Stavkom 2. istog članka propisano je da upravljanje grobljem razumijeva dodjelu grobnih mjesta, uređenje, održavanje i rekonstrukciju groblja (promjena površine, razmještaj putova i sl.) na način koji odgovara tehničkim i sanitarnim uvjetima, pri čemu treba voditi računa o zaštiti okoliša a osobito o krajobraznim i estetskim vrijednostima.

14. Nadalje, odredbom članka 13. stavak 1. ZOG propisano je da uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu te o tome donosi rješenje, a protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka zainteresirana osoba može izjaviti žalbu nadležnom tijelu za komunalne poslove jedinice lokalne samouprave (stavak 2.). Za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu (stavak 3). Visinu naknade iz stavka 1. i 3. ovoga članka utvrđuje uprava groblja u skladu s uvjetima i mjerilima propisanim odlukom predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.

15. Odredbom članka 15. stavak 3. ZOG propisano je da nakon smrti korisnika grobnog mjesta korištenje grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici, a prema stavku 4. članka 15. ZOG, korisnik može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama, a ugovor o ustupanju tog korištenja mora se dostaviti upravi groblja radi upisa novog korisnika u grobni očevidnik.

16. Predmet vlasništva sukladno članku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZV) može biti svaka pokretna i nepokretna stvar, osim onih koje za to nisu sposobne, a stvari se definiraju kao tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi koje služe ljudima za upotrebu, ali i sve drugo što je zakonom na stvarima izjednačeno, dok pravo vlasništva slijedom odredbe članak 30. stavak 2. ZV u sebi sadrži pravo na posjedovanje, uporabu, korištenje i raspolaganje sa stvari,

17. Dakle, imajući u vidu citirane odredbe ZOG i ZV prema stajalištu ovoga suda pravo korištenja grobnog mjesta je imovinsko pravo, a kako je i pravo korištenja jedno od vlasničkih ovlaštenja iz odredbe članka 30. ZV, to se na pravo korištenja grobnog mjesta glede pitanja koja nisu regulirana Zakonom o grobljima imaju primijeniti i odredbe ZV.

18. Točno je da je vlasnik groblja odnosno zemljišta na kojem se nalazi grobno mjesto jedinica lokalne samouprave i da grobljem upravlja Uprava groblja, koja između ostalog, dodjeljuje pravo korištenja grobnog mjesta, međutim, nije točno utvrđenje prvostupanjskog suda da pravo korištenja grobnog mjesta nije imovinsko pravo.

19. Iz tijeka postupka nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica naslijedila pravo korištenja grobnog mjesta i to na groblju V. G., a koje imovinsko pravo kao takvo je u prometu, a ne izvan prometa i ima svoju novčanu vrijednost. Dakle, pravo korištenja grobnog mjesta je posebno imovinsko pravo koje obuhvaća pravo raspolaganja grobnim mjestom, pravo ukopa u grobno mjesto i pravo uređenja grobnog mjesta, dakle, isto se može naslijediti, pa se radi o pravu koje je imovinsko i koje se kao takvo nalazi u prometu. Da je tome tako proizlazi i iz odredbi članka 15. stavak 3. i 4. ZOG .

20. Stoga nije bilo mjesta donošenju pobijane presude s obrazloženjem da se ne radi o imovinskom pravu i da bi pravni posao kojim bi se naplatno raspolagalo navedenim pravom bio ništetan i bez pravnog učinka. Naime, pravo korištenja groba je pravo koje se vrši na stvari u smislu članak 2. stavak 2. ZV i ono je pravo koje ulazi u opseg prava koje čine pravo vlasništva, pripada njegovom nositelju i može se prenijeti nasljeđivanjem ili pravnim poslom. Tužiteljica može sa pravom korištenja grobnog mjesta koje ima svoju vrijednost dalje raspolagati prema trećima i to naplatno jer ZOG ne isključuje mogućnost da se isto prenese naplatnim ugovorom o ustupu a i u svakodnevnom životu isto se prenosi naplatnim poslom, pri čemu praksa na koju ukazuje tužiteljica nije od značaja za predmetnu pravnu stvar, slijedom čega nije osnovan zahtjev tužiteljice.

21. Iz navedenog je razvidno da je, prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je pravilnom primjenom materijalnog prva odlučeno kao u izreci drugostupanjske presude, a temeljem odredbe članak 373. stavak 3. ZPP.

22. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari to je temelje članka 166. stavak 2. ZPP valjalo odlučiti i o trošku postupka, pa je tuženiku primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbe članka 155. stavak 1. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – u daljnjem tekstu Tarifa) trebalo priznati troškove postupka i to: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna, zastupanje na tri ročištu (3x1.000,00 kuna), sastav žalbe 1.250,00 kuna, ukupno 5.250,00 kuna uvećano za PDV u iznosu od 1.312,50 kuna, sveukupno 6.562,50 kuna, te mu je trebalo priznati pristojbu na žalbu u iznosu od 400,00 kuna, odnosno sveukupno 6.962,50 kuna, dok mu nije priznat trošak u iznosu od 500,00 kuna za objavu presude jer na to ročište nije pristupio.

U Splitu, 24. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.