Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-336/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Davorki Hudoletnjak kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. Z. T. iz K., R. OIB: …, odlučujući o žalbi R. H., po O. u S., protiv rješenja Općinskog suda u Kutini broj O-458/2021-9 od 17. veljače 2022., 24. kolovoza 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba R. H. i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Kutini broj O-458/2021-9 od 17. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je u cijelosti kako slijedi:

„Odbija se prigovor R. H. te se održava na snazi rješenje o nasljeđivanju vršitelja dužnosti javnog bilježnika T. V. iz K., H. poslovni broj O-458/2021, UPP-OS-30/2021 od 22. studenoga 2021. u dijelu kojim je u ostavinsku imovinu utvrđeno pravo na neisplaćeni iznos mirovine u točno neutvrđenom iznosu kod Hrvatskog zavoda mirovinskog osiguranja.„

2. Protiv toga rješenja žali se R. H. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) u vezi s člankom 175. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje: ZN) i predlaže žalbu uvažiti, pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti ga i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Žaliteljica ističe da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati u smislu odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, no ne navodi u čemu bi se ti nedostaci sastojali, a ovaj sud je pobijano rješenje ispitao i nije našao da bi bio ostvaren taj žalbeni razlog jer pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama i nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

5. Utvrdivši da su se svi zakonski nasljednici iza pok. Z. T. odrekli nasljedstva u svoje ime i u ime svojih potomaka, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem održao na snazi rješenje o nasljeđivanju vršitelja dužnosti javnog bilježnika T. V. iz K. broj O- 458/2021 od 22. studenoga 2021. u pobijanom dijelu kojim je, između ostaloga, utvrđeno da u ostavinu pripada pravo na neisplaćeni novčani iznos mirovine u točno neutvrđenom iznosu kod HZMO-a te da isti ima pripasti R. H., sve primjenom čl. 4. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 – dalje: ZMO) kojim je propisano da su prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva osobna materijalna prava, i da se ne mogu prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti; te kojim je također propisano da se dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu nasljeđivati, a novčana primanja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika iznimno od propisa o nasljeđivanju pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno Državnom proračunu.

6. Neosnovano žalitelj u žalbi iznosi ostvarenje žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski pravilno utvrdio odlučnu činjenicu u ovome predmetu, a ta je da su se svi zakonski nasljednici iza pok. Z. T. odrekli nasljedstva u svoje ime i u ime svojih potomaka, i na takovo činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo, prednje citiranu zakonsku odredbu, pa neosnovano žalitelj iznosi i taj žalbeni razlog.

7. Naime, prigovor R. H. protiv javnobilježničnog rješenja o nasljeđivanju se svodio na tvrdnje da novčana tražbina prema HZMO-u s osnove neisplaćene mirovine ne predstavlja ostavinsku imovinu u smislu odredbe čl. 5. st. 3. ZN-u jer da se radi o stjecanju Republike Hrvatske na toj imovini temeljem zakona, pa da je javni bilježnik trebao obavijestiti HZMO radi izdavanja naloga za prijenos sredstava u državni proračun RH.

8. Prednje iznesene tvrdnje iz prigovora protiv javnobilježničkog rješenja o nasljeđivanju žaliteljica ponavlja i u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, no bez uspjeha budući je prvostupanjski sud, kako je već rečeno, pravilnom primjenom odredbe čl. 4. st. 1. ZMO-a, kao i odredbi čl. 226. st. 4. ZN-a i čl. 5. st. 3. ZN-a donio pobijano rješenje.

8.a Odredbom čl. 5. st. 3. ZN-a je propisano da se ostavina sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu; no, nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju. Nadalje je odredbom čl. 226. st. 4. ZN-a propisano da se odredbe o rješenju o nasljeđivanju primjenjuju na odgovarajući način i na slučajeve ošanosti (čl. 20. ZN-a), kao da su ostaviteljevi nasljednici općina, odnosno grad na koje je na temelju ZN-a prešla ostavina.

9. Iz citirane odredbe čl. 5. st. 3. ZN-a proizlazi da u sastav ostavine ne ulaze strogo osobna prava i obveze, te prava koja nisu slobodna za nasljeđivanje, a sukladno čl.

4. st. 1. ZMO-a dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika se mogu nasljeđivati, time da, po ocjeni ovoga suda, dio odredbe iz čl. 4. st. 1. ZMO-a koji glasi: „a novčana primanja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika iznimno od propisa o nasljeđivanju pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno Državnom proračunu“, ne upućuje na to da takva tražbina ne bi spadala u ostavinu, kako to pogrešno smatra žaliteljica navodeći u žalbi da tražbina prema HZMO-u ne predstavlja ostavinu, već upućuje na to da takva tražbina „iznimno“ pripada Republici Hrvatskoj tj. državnom proračunu a ne općini, odnosno gradu.

10. Stoga, kako iz stanja spisa proizlazi da je javni bilježnik proveo ostavinski postupak te je utvrdio što predstavlja ostavinu i tko su nasljednici, a tek nakon davanja nasljedničkih izjava je ostavina postala ošasna imovina, te kako se sukladno čl. 226. st. 4. ZN-a odredbe o nasljeđivanju primjenjuju na odgovarajući način i na slučajeve ošasnosti (čl. 20. ZN-a), neosnovani su žalbeni navodi da se javni bilježnik u svome rješenju pogrešno pozvao na odredbu čl. 4. st. 1. ZMO-a te da ta imovina nije mogla biti predmet ostavinskog postupka.

11. Konačno na navode žalbe da je javni bilježnik trebao obavijestiti HZMO radi izdavanja naloga za prijenos sredstava u državni proračun RH valja teći da također nisu osnovani jer za takovo postupanje javnog bilježnika ili suda nema uporišta niti u jednoj zakonskoj odredbi ZN-a ili ZMO-a.

12. Zbog svih iznijetih razloga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 187. st. 2. ZN-a održao na snazi javnobilježničko rješenje o nasljeđivanju u pobijanom dijelu, pa je valjalo primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi s čl. 175. st. 2. ZN-a žalbu kao neosnovanu odbiti i pobijano rješenje potvrditi.

Bjelovar, 24. kolovoza 2022.

Sutkinja

Davorka Hudoletnjak