Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Braće Radić 2, Varaždin

Poslovni broj: 17 Kv II-162/2022-3

28 K-14/2018-99

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane-Marije Runjić, u kaznenom predmetu protiv osuđene M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi osuđenice protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 28 K-14/2018-82 od 2. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđene M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijena je zamolba osuđene M. K. za oslobađanje dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv tog rješenja žali se osuđena M. K. osobno bez navođenja zakonskih žalbenih osnova s prijedlogom da izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Varaždinu usvoji žalbu i da je u cijelosti oslobodi troškova kaznenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Osuđenica u žalbi ponavlja razloge zbog kojih je podnijela zahtjev da je se u cijelosti oslobodi plaćanja troškova kaznenog postupka koji se odnose na troškove vještačenja, paušala i trošak braniteljice po službenoj dužnosti, pritom ističući da nije dala svoj pristanak da joj se postavi braniteljica po službenoj dužnosti, a kakvim sadržajem žalbe žaliteljica predmetno rješenje suda prvog stupnja pobija zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Istaknutim žalbeni razlozima osuđena M. K. nije dovela u pitanje pravilnost pobijanog rješenja prvostupanjskog vijeća.

6. Na žalbene navode osuđenice po pitanju pristanka na postavljanje branitelja po službenoj dužnost već je dan odgovor u drugostupanjskom rješenju naslovnog suda broj Kv II-57/2021-4 od 21. travnja 2021. pod toč. 4.1. obrazloženja te se radi o zakonskoj regulaciji obavezne obrane tumačenje i primjena kojih zakonski odredbi nije podložno promijeni ovisno o proteku vremena i financijskom stanju okrivljenika kojem se branitelj po službenoj dužnosti postavlja pa je ponovno navođenje tog žalbenog razloga bespredmetno.

7. U odnosu na loše imovinsko stanja, prema odredbi čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08), da bi došlo do naknadnog oslobođenja od plaćanja troškova kaznenog postupka, mora se raditi o okolnostima iz kojih proizlazi da bi se loše imovno stanje osuđenice dodatno pogoršalo nakon donošenja odluke kojim je već djelomično oslobođena plaćanja troškova. Dakle, prema citiranoj zakonskoj odredbi ZKP/08, kada osuđena osoba traži oslobođenje od plaćanja troškova kaznenog postupka u većoj mjeri nego što joj je to već omogućeno, razlozi na kojima temelji svoj zahtjev moraju biti novi, odnosno ne može se raditi o okolnostima koje su već bile razmatrane prilikom donošenja prethodne odluke o visini obveze podmirenja troškova kaznenog postupka.

7.1. Osuđenoj M. K. je presudom broj K-14/2018-32 od 18. lipnja 2019., pravomoćnoj 12. veljače 2020., a izvršnoj 10. ožujka 2020., kojom je proglašena krivom za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 u svezi čl. 52. KZ/11, naloženo djelomično podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.). Pritom je o visini troškova paušala i troškova vještačenja odlučeno navedenom presudom, dok je o visini troškova braniteljice po službenoj dužnosti odlučeno rješenjem naslovnog suda prvog stupnja broj K-14/2018-61 od 1. lipnja 2020., koje je postalo pravomoćno 21. travnja 2021. kad je potvrđeno drugostupanjskim rješenjem broj Kv II-57/2021-4. I prema stavu ovog drugostupanjskog vijeća, odlučujući o osnovanosti novog zahtjeva osuđenice da je se u cijelosti oslobodi plaćanja navedenih troškova kaznenog postupka, prvostupanjsko vijeće pravilno je pod toč. 4. pobijanog rješenja utvrdilo i zaključilo da su sve okolnosti na kojima osuđenica temelji predmetni zahtjev, a to su u bitnom nemogućnost zaposlenja zbog vođenja kaznenog postupka, teško bolestan suprug, vraćanje pozajmica i drugi troškovi proizašli zbog osude u predmetnom kaznenom postupku, već bile uzete u obzir prilikom donošenja spomenute prvostupanjske pravomoćne presude te je zbog njih i djelomično oslobođena plaćanja troškova kaznenog postupka. Predvidive posljedice istaknutih okolnosti zbog njihove dugotrajnosti koje u većoj mjeri ne premašuju očekivane troškove, a kao što su promjena medicinske terapije kod supruga koju osuđenica pritom ne dokumentira te uobičajeni svakodnevni životni troškovi, nisu nove okolnosti jer se kao cjelina imaju u vidu prilikom razmatranja navedenih okolnosti. Isto tako nove okolnosti ne predstavljaju ni predviđanja osuđenice o budućim sudskim postupcima proizašlih zbog činjenice što je proglašena krivom u predmetnom kaznenom postupku.

7.2. Dakle, sve okolnosti lošeg imovinskog stanja koje je osuđenica navela u zahtjevu i ponovila u žalbi, a prvostupanjsko vijeće je iste iznijelo pod toč. 2. pobijanog rješenja, nisu novi razlozi u smislu čl. 148. st. 6. ZKP/08, koji uvjet mora biti ispunjen da bi se osuđenicu oslobodilo od plaćanja troškova postupka.

8. Slijedom navedenog žalba osuđenice nije osnovana, a kako je ovo vijeće ispitivanjem pobijanog rješenja temeljem čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrdilo da nisu počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08-22 odlučiti kao u izreci.

U Varaždinu 24. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic