Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: 2 Gž Ovr-440/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja K. u. K. u likvidaciji, D., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u D., protiv ovršenika H. zavoda za mirovinsko osiguranje, Z., OIB …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-3163/2021 od 13. listopada 2021., 24. kolovoza 2022.
r i j e š i o j e
Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-3163/2021 od 13. listopada 2021.: a) potvrđuje u dijelu kojim je određena ovrha radi namirenja tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 32.175,20 kn na novčanim sredstvima ovršenika i u odluci o troškovima ovršnog postupka,
b) preinačuje u dijelu kojim je određene naplata zakonskih zateznih kamata tekućih od dospijeća svakog pojedinog iznosa navedenog u rješenju o ovrsi tako da se u tom dijelu prijedlog odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem o ovrsi donesenim na temelju rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću od 23. srpnja 2018., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u svoti od 32.175,20 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika.
2. Protiv tog rješenja ovršenik je izjavio žalbu s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati i osporeno rješenje o ovrsi ukine.
2.1. U žalbi ponavlja prigovor mjesne nenadležnosti jer je odredbom članka 171.stavak 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) propisano da u situaciji kada je ovršenik Republika Hrvatska ili koja druga pravna osoba s javnim ovlastima koja djeluje na cijelom državnom području za ovrhu je nadležan sud na čijem području ima prebivalište ili sjedište u Republici Hrvatskoj, a ako ovrhovoditelj nema prebivalište ili sjedište u Republici Hrvatskoj za ovrhu protiv Republike Hrvatske nadležan je sud u Zagrebu, a za ovrhu protiv drugih pravnih osoba s javnim ovlastima sud na čijem je području njihovo sjedište, da isplaćuje ustegnuta sredstva na račun ovrhovoditelja od 1.rujna 2019., zbog čega smatra da nema njegove odgovornosti za neprovođenje ovrhe, da se provodila i ranije ustega na primanjima K. Š.-M., da je ovrhovoditelj trebao podnijeti prijedlog za izvansudsku ovrhu na FINA-u a ne sudsku ovrhu.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Žalba je djelomično osnovana i to samo u dijelu u kojem je određena ovrha radi naplate zateznih kamata na glavnicu.
5. U ovom postupku ostvaruje se novčana tražbina ovrhovoditelja. Iz spisa proizlazi:
- da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika I. R. iz D., broj Ovr-531/13 od 17. travnja 2013. naloženo ovršenici K. Š. M. platiti ovrhovoditelju iznos od 40.000,00 kn zajedno sa ugovorenom kamatom od dospijeća kredita te zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća tražbina do namirenja ovrhovoditelja;
- da je na temelju tog rješenja vođen ovršni postupak u kojem je H. zavod za mirovinsko osiguranje imao položaj ovršenikovog dužnika;
- da HZMO kao ovršenikov dužnik nije provodio ovrhu na novčanim sredstvima K. Š. M.;
- da je rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću broj Ovr-411/18 od 23. srpnja 2018. naloženo ovršenikovom dužniku, H. zavodu za mirovinsko osiguranje kao isplatitelju stalnog novčanog primanja (mirovine) K. Š. M. da isplati ovrhovoditelju sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. R. broj Ovrv-531/13 od 17. travnja 2013., te da plati troškove postupka u iznosu 1.250,00 kn;
- da je navedeno rješenje postalo pravomoćno.
6. U ovom postupku ostvaruje se tražbina ovrhovoditelja prema ovršenikovom dužniku kojom je naloženo uplatiti sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. R. iz D., broj Ovrv- 531/13 od 17. travnja 2013. godine.
7. Prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog ovrhovoditelja i donio rješenje o ovrsi te odredio ovrhu radi namirenja tražbine u iznosu od 32.175,20 kn kojih je ovršenik propustio ustegnuti i to u razdoblju od 15. prosinca 2015. do 15. prosinca 2018.
8. Prijedlog za ovrhu je u skladu s ovršnom ispravom u pogledu glavnice pa je prvostupanjski sud pravilno prihvatio taj prijedlog.
9. Ne može se prihvatiti stajalište žalitelja da prvostupanjski sud nije nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
9.1 Naime, postupak je izvorno pokrenut protiv K. Š. M. koja je prebivala na Š., zbog čega se Općinski sud u Dubrovniku oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio Općinskom sudu u Splitu jer je odredbom članka 171. stavak 1. OZ-a propisano da je za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na novčanoj tražbini te za provedbu te ovrhe mjesno nadležan sud na čijem području se nalazi prebivalište ovršenika. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno i ovršenik ga nije pobijao.
10. Nadležnost u odnosu na ovršenika – H. zavoda za mirovinsko osiguranje, koji je prvotno imao položaj ovršeničinog dužnika, proizlazi iz odredbe članka 201. stavak 3. OZ-a kojom je propisano da se na temelju rješenja donesenog po odredbi članka 201. stavak 1. OZ-a, a kojim je naloženo ovršeniku da kao poslodavcu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi, može ovrha protiv poslodavca zatražiti u istom ovršnom postupku, dakle upravo kao što je to ovrhovoditelj i uradio, zatražio ovrhu u istom ovršnom postupku. Okolnost da eventualno ovršenik usteže mirovinu ovršenice K. Š. - M. od 1. rujna 2019. nije odlučna za razrješenje ovog spora jer se u ovom slučaju ostvaruju one tražbine koje je ovršenik propustio ustegnuti u razdoblju do 15. prosinca 2018. godine.
11. Žalbeni navodi u kojima ovršenik navodi da je obavijestio ovrhovoditelja da je rješenje o ovrsi stavljeno na čekanje odnosno da je i ranije provodio ustegu primanja K. Š. – M. su u biti navodi kojima se dovodi u pitanje valjanost ovršne isprave, tj. rješenja kojim je naloženo ovršeniku kao poslodavcu da plati obroke koje je propustio ustegnuti. Dakle, dovodi se u pitanje valjanost ovršne isprave a u ovom postupku koji se vodi radi ostvarenja tražbine, dakle radi realizacije tražbine više nije moguće niti dopušteno ispitivati valjanost ovršne isprave, jer je sud po načelu strogog formalnog legaliteta vezan za rezultate postupka iz kojeg potječe ovršna isprava.
12. Netočna je tvrdnja žalitelja da je ovrhovoditelj trebao ostvarivati svoju tražbinu podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINA-i jer sukladno citiranoj odredbi članka 201. stavak 1. i 3. OZ-a ovrhovoditelj je ovlašten zatražiti ovrhu protiv poslodavca u istom ovršnom postupku u kojem je ona vođena i protiv K. Š. – M..
13. Iz svega iznesenog proizlazi da, kada se radi o glavnici, žalba ovršenika nema svog opravdanja jer je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
14. Međutim, osnovana je žalba ovršenika protiv dijela rješenja kojim je određeno ostvarenje zakonskih zateznih kamata kako je to navedeno u rješenju o ovrsi jer u ovršnoj ispravi nije određeno plaćanje zakonskih zateznih kamata, pa u tom dijelu prijedlog za ovrhu nije u skladu s ovršnom ispravom.
15. Radi izloženog na temelju odredaba članaka 380. točka 2. i 3. supsidijarnog ZPP-a riješeno je kao u izreci.
Dubrovnik, 24. kolovoza 2022.
Sudac:
Emir Čustović
