Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 9 Gž-309/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta više sudske savjetnice-specijalista Dobrile Hladilo, u pravnoj stvari tužitelja K. bolnički centar Z., Z. OIB: …, kojega kao punomoćnik zastupa Ž. S., odvjetnik u O. društvu S. i P. d.o.o. Z., protiv tuženice V. P. iz Z., OIB: …, radi novčane tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj 17 Povrv-3410/2021-6 od 18. veljače 2022., 24. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana te se u pobijanom dijelu ( točki II. izreke) potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj 17 Povrv-3410/2021-6 od 18. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je doslovce:

"I. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi J. bilježnika S. S.-P. iz Z. O.-999/20 od 24.11.2020. u cijelosti.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja tužitelj je pravodobno izjavio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11.- pročišćeni tekst 25/13., 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) navodeći da mu pripadaju troškovi postupka jer je tuženica koristila tužiteljevu uslugu koju nije platila na vrijeme. Iako tužitelj u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku odluku u cijelosti iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelj pobija samo odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke. Naime, a suprotno žaliteljevoj tvrdnji, da je odluka o troškovima ovršnog postupka sadržana u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja te da zbog toga pobija i točku I. izreke, valja kazati da prema zaključku sa sastanka Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Iz navedenog proizlazi da tužitelj nema pravni interes pobijati točku I. izreke prvostupanjskog rješenja jer je pobijana odluka o troškovima cijelog postupka sadržana u točki II. izreke. Nadalje, prvostupanjski je sud u izreci propustio navesti da se tužba smatra povučenom, što proizlazi iz stanja spisa i što sam prvostupanjski sud navodi u obrazloženju pobijanog rješenja, a zbog čega je pravilno svoju odluku naznačio kao "rješenje".

2.1 Na žalbu nije odgovoreno.

2.2 Žalba nije osnovana.

3. Suprotno žalbenim navodima pravilna je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka.

4. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj 15. srpnja 2020. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojim potražuje dospjelu tražbinu u svoti od 25,00 kn sa zateznim kamatama;

- da je javni bilježnik 24. studenoga 2020. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave;

- da je tuženica rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave primila 29. prosinca 2020.;

- da je tuženica 7. siječnja 2021. platila glavnu tražbinu u svoti od 25,00 kn;

- da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavne tražbine podneskom od 25. lipnja 2021., te ustrajao u plaćanju troškova postupka;

- da tužitelj nije dokazao da je tuženici dostavio račun za pruženu uslugu niti je obavijestio o postojanju tražbine;

- da je tuženica saznala za tužiteljevu tražbinu u momentu primitka rješenja o ovrsi.

5. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženica nije dala povoda za tužbu te da zbog toga nije dužna naknaditi tužitelju parnične troškove već da bi temeljem odredbe iz članka 158. stavka 1. ZPP-a tužitelj bio dužan tuženici naknaditi troškove postupka da ih je ona zatražila. Prema odredbi iz članka 157. ZPP ako tuženik nije dao povod za tužbu, i ako je, prije nego se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će naknaditi parnične troškove tuženiku. Tužitelj nije dokazao da je tuženici dostavio račun za pruženu uslugu te je tuženica za tražbinu saznala tek primitkom rješenja o ovrsi nakon čega je odmah i ispunila utuženu tražbinu, dakle time u biti priznala tužbeni zahtjev.

7. Kako je odluka o troškovima pravilna, žalba nema opravdanja te je stoga odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja na temelju članka. 380. točke 2. ZPP-a.

Dubrovnik, 24. kolovoza 2022.

Sudac:

Emir Čustović