1

Poslovni broj  Gž-358/2024-2

Poslovni broj  Gž-358/2024-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja M. A. iz Z., OIB:…., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. H., OIB:…., kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 142 P-6705/22-47  od  16. siječnja 2024., 15. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 142 P-6705/22-47  od  16. siječnja 2024.

  Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja je utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, te je odlučeno postupak nastaviti po pravomoćnom okončanju postupka koji se vodi kod Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem Usl-2325/23 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi za prekid.

              2. Protiv rješenja je žalbu podnio tužitelj, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

              3. U žalbi navodi da nadležno tijelo tuženika ne isplaćuje iznose u skladu s upravnim rješenjem kojim mu je priznat status ratnog vojnog invalida te bez pravnog uporišta ignorira vlastiti upravni akt, te na taj način krši Ustav Republike Hrvatske, dovodeći ga u neravnopravan položaj s ostalim H. ratnim vojnim invalidima kojima se redovito isplaćuju materijalna prava. Naglašava da je do njegove invalidnosti došlo zbog sudjelovanja u obrani suvereniteta R. H., što da je utvrđeno i rješenjem od 4. rujna 1999. kojim mu je priznato pravo na osobnu invalidninu i poseban  doplatak,  da  se radi o rješenju koje je pravomoćno, konačno

i izvršno, pa da upravni spor ne predstavlja prethodno pitanje za ishod ovog postupka. Naglašava da pravo na osobnu invalidninu predstavlja pravo vlasništva u smislu čl. 48. st. 1. Ustava R. H. i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ( "Narodne novine"-Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje Konvencija) prema kojoj svaka povreda uživanja vlasništva mora biti primjerena i proporcioalna cilju koji se želi mjerom postići. Ukazuje na sadržaj odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu B. protiv P., Zahtjev broj 31443/96, u kojoj je istaknuto da se zahtijeva od vlasti da eleminiraju disfunkcionalne odredbe pravnog sustava i isprave izvanpravnu praksu. Naglašava i da je na snazi odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske kojom su ukinute presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Splitu, pa da rješenje o njegovom statusu H. ratnog vojnoj invalida ostaje na snazi, a da tuženik ne priznaje pravomoćne odluke sudova i zlorabi svoju moć i utjecaj. Smatra da se postupak nepotrebno odužuje i da ga se dikriminira kao ratnog stradalnika na kojeg se odnosi pravomoćno, konačno i izvršno rješenje na temelju kojeg uživa priznata prava.

              4. Predlaže stoga preinačiti rješenje u skladu sa žalbenim navodima, uz obvezu nadoknade troška žalbenog postupka.

              5. Žalba nije osnovana.

              6. U nazočnom slučaju su bile ispunjene zakonske pretpostavke za prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Upravnog suda u Splitu, povodom tužbe tužitelja protiv upravnog rješenja. 

7. Naime, kako to proizlazi iz isprava priloženih u spisu, tužitelju je rješenjem Ministarstva Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata klasa: UP/I-562-02/99-01/932, ur.broj: 519-110-99-2 od 4. rujna 1999. priznat status ratnog vojnog invalida VI-te grupe sa 60 % oštećenja organizma, te pravo na osobnu invalidninu i posebni dodatak u visini 50 % od pripadajuće svote osobne invalidnine od 1. lipnja 1993. pa nadalje. Međutim, rješenjem Ministarstva branitelja Republike Hrvatske broj klasa: UP/II-562-02/13-0015/34, ur.broj: 522-04/1-1-1-13-2 od 30. srpnja 2013. je prvostupanjsko rješenje oglašeno ništavim pozivom na čl. 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ( "Narodne novine" broj 140/12), budući da  je utvrđeno da tužitelj nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno čl. 2. Zakona o pravima Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ( "Narodne novine" broj 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09,146/10 i 55/112 - dalje Zakon o pravima Hrvatskih branitelja). Nadalje bi proizlazilo da je protiv tog rješenja tužitelj podnio tužbu, da je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj Usl-2809/2021-4 od 21. siječnja 2021.odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva branitelja Republike Hrvatske od 30. srpnja 2013., te da je povodom žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude, Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Usž-4357/21-4 od 25. siječnja 2022. kojom je odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu. Iz sadržaja narečenih presuda bi proizlazilo da je osporavano rješenje od 30. srpnja 2013. doneseno po službenoj dužnosti na temelju tada važećeg čl. 42. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima H. branitelja iz 2012., pri čemu su odluke donesene u

skladu s izraženim pravnim shvaćanjem u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2714/19-6 od 23. rujna 2020. koja presuda je donesena u oglednom sporu.

8. Konačno, proizlazi da je odlukom Ustavnog suda Repulike Hrvatske broj U-III-1724/2022 od 14. rujna 2023.  usvojena ustavna tužba podnositelja, ovdje tužitelja te su ukinute presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-4357/21-4 od 25. siječnja 2022. i presuda Upravnog suda u Splitu broj Usl-289/2021-4 od 21. siječnja 2021., te je predmet vraćen Upravnom sudu u Splitu na ponovan postupak. U narečenoj odluci je izraženo stajalište da je u istovrsnom slučaju koji je bio predmetom ocjene ustavnosti sudskog postupka, taj sud  ocijenio da je Visoki upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva podnositelja, povrijedio pravo na pravično suđenje, budući da je zanemario činjenicu da je u trenutku njegovog odlučivanja na snazi bio Zakon o H. braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji iz 2017 ("Narodne novine" broj 121/17) koji drugačije uređuje status i prava pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, te da je propustio imati u vidu legitiman cilj odredbe čl. 139. ovoga potonjeg Zakona, u skladu s kojim se načelom zaštite stečenih prava i zaštite legitimnih očekivanja pojedinaca, nastojalo dodatno zaštititi stečena prava pripadnika H. vijeća obrane koji su već ostvarili status Hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata kao i pravo na osobnu invalidninu.

9. Nakon analize svih odluka koje su donesene u upravnom postupku, valja zaključiti da u trenutku donošenja pobijanog rješenja o prekidu postupka više ne egzistira rješenje Ministarstva Hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od 4. rujna 1999., kojim je tužitelju priznato pravo na osobnu invalidninu i posebni dodatak, budući da je to rješenje oglašeno ništavim, rješenjem Ministarstva branitelja Republike Hrvatske od 30. srpnja 2013.

10. Stoga nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je rješenje o njegovom statusu ostalo na snazi te da s tim u svezi ne postoje razlozi za prekidom ovog postupka.

              11. Tužitelj zahtijeva isplatu osobne invalidnine i dodatka upravo prema rješenju koje je oglašeno ništavim po službenoj dužnosti, pa kako se protiv drugostupanjskog rješenja vodi upravni spor, proizlazi da odluka suda u tom postupku rješava pitanje koje je od prejudicijelnog značaja za ishod ovog postupka, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio čl. 213. st. 1. ZPP-a kada je odredio prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja narečenog upravnog postupka.

              12. Zbog izloženog, je valjalo žalbu tužitelja odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci, 15. ožujka 2022.

Sutkinja              

                                                                                                                Milena Vukelić-Margan, v.r.