Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 2 Gž Ovr-444/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice M. K. iz D., OIB:…, koju zastupa punomoćnik D. A., odvjetnik u D., protiv ovršenice D. B. K. iz D., OIB:…, koju zastupa punomoćnica V. R., odvjetnica u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-247/2020 od 8. srpnja 2021., 24. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-247/2020 od 8. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem označenim u izreci doslovce je odlučeno:

"I Utvrđuje se da je Dodatak Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 08. ožujka 2012. godine Javnog bilježnika I. R. iz D. posl.br.Ov-653/12 solemniziranog 08. ožujka 2012.godine, ovršan dana 12. rujna 2018. godine.

II Odbija se prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe od 29. rujna 2020. godine, kao neosnovan."

2. Protiv navedenog rješenja ovršenica je izjavila žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga s prijedlogom drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje, odnosno podredno da preinači rješenje u smislu žalbenih navoda i usvoji prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe.

3. Žalba je pravovremena i dopuštena.

4. Ovrhovoditeljica je odgovorila na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. U ovom postupku ostvaruje se novčana tražbina. Ovršna isprava je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između ovršenice, kao primateljice uzdržavanja i ovrhovoditeljice, kao davateljice uzdržavanja, 8. ožujka 2012. i Dodatak tom ugovoru od 8. ožujka 2012. Ugovor o doživotnom uzdržavanju i Dodatak ugovoru su solemnizirani.

7. Dodatak ugovoru sadrži potvrdu o ovršnosti koju je izdao javni bilježnik I. R. 6. rujna 2019. iz koje proizlazi da je dodatak ugovoru postao ovršan 3. rujna 2018. Prema članku 2. Dodatka ugovoru u slučaju da primateljica uzdržavanja otuđi na bilo koji način cjelinu ili dio svog suvlasničkog dijela nekretnine oznake čest. zgr. … zk tijelo … i ½ od 1/3 nekretnine oznake čest. zgr…. zk tijelo … k.o. D., obje upisane u zk.ul. … k.o. D., dužna je, u roku od 8 dana od dana prijenosa vlasništva navedenih nekretnina isplatiti davateljici uzdržavanja naknadu za pruženo uzdržavanje u iznosu od ½ dijela od kupoprodajne cijene ako primateljica uzdržavanja nekretnine proda, odnosno ½ dijela vrijednosti tržišne cijene nekretnine kad primateljica uzdržavanja na drugi način otuđi nekretnine. Iznos koji primateljica uzdržavanja ima isplatiti davateljici uzdržavanja ne može ni u kojem slučaju biti manji od 150.000 EUR plativo u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate uvećan za 5% kamata za svaku godinu uzdržavanja, s tim da se početak uzdržavanja uzima s danom 8. ožujka 2012.

8. Ovrhovoditeljica je javnom bilježniku dostavila dokaze o otuđenju nekretnina i zahtijevala izdavanje potvrde ovršnosti, a javni bilježnik udovoljio je njezinom zahtjevu.

9. Prvostupanjski sud je svojim rješenjem broj Ovr-271/2019-3 od 8. studenog 2019. odredio ovrhu u ovom predmetu. Ovrhovoditeljica ostvaruje tražbinu u iznosu od 150.000 EUR plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa pripadajućim zateznim kamatama od 8. ožujka 2012. godine do isplate.

10. Postupajući po žalbi ovršenice, u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 51. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ), prvostupanjski sud je svojom odlukom broj Ovr-271/2019 od 4. veljače 2020. prihvatio žalbu ovršenice, ukinuo rješenje o ovrsi broj Ovr-271/2019 od 8. studenog 2019. te odbio prijedlog za ovrhu. Odluka se temeljila na utvrđenju da je do prijenosa vlasništva sa primateljice uzdržavanja na treću osobu došlo 3. rujna 2018. godine, da je obveza primateljice uzdržavanja bila u roku od 8 dana od dana prijenosa vlasništva platiti davateljici uzdržavanja 150.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti, pa je slijedom toga, Dodatak ugovoru mogao postati ovršan tek protekom roka od 8 dana za dobrovoljno ispunjenje obveze, dakle tek 12. rujna 2018., a kako potvrda ovršnosti glasi na 3.rujna 2018. to nisu bili ispunjeni uvjeti za potvrđivanje ovršenosti s danom 3.rujna 2018., pa je stoga prvostupanjski sud odlučio kao u izreci rješenja od 4.veljače 2020.

11. Povodom žalbe ovrhovoditeljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-271/2019 od 4. veljače 2020. ovaj sud je odlukom broj Gž Ovr- 131/2020-2 od 22. srpnja 2020. ukinuo rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 4. veljače 2020. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Kod donošenja takve odluke ovaj sud je pošao sa stajališta da je smisao odredbe članka 36. stavak 5. OZ-a da se izdavanje potvrde ovršnosti od strane javnih bilježnika podvrgne sudskoj kontroli, a ovršni sud je kod ispitivanja potvrde o ovršnosti i donošenja odgovarajuće odluke o prijedlogu za ovrhu ovlašten cijeniti je li i kada nastupila ovršnost javnobilježničke isprave neovisno o datumu koji je naznačen na javnobilježničkoj ispravi, i slijedom tog utvrđenja donijeti odgovarajuću odluku o pravnoj sudbini prijedloga za ovrhu.

12. Nakon što je u ponovljenom postupku prvostupanjski sud utvrdio da je do prijenosa vlasništva nekretnina koje su bile predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju došlo 3. rujna 2018. prvostupanjski sud je zaključio da je Dodatak ugovoru mogao postati ovršan nakon isteka roka od 8 dana od dana prijenosa vlasništva, dakle 12. rujna 2018., pa je slijedom toga utvrdio da je Dodatak ugovora o doživotnom uzdržavanju od 8. ožujka 2019. postao ovršan 12. rujna 2018.

13. Ovršeničin prijedlog za odgodu ovrhe prvostupanjski sud je odbio jer ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi joj provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Pri donošenju takve odluke sud je pošao sa stajališta da se prema odredbi članka 65. OZ-a trebaju ispuniti kumulativno dva uvjeta da bi se odgodila ovrha, prvi uvjet je da je ovršenik poduzeo neku od pravnih radnji taksativno navedenih u članku 65. stavak 1. točka 1. do 10. OZ-a i da bi provedbom ovrhe ovršenik pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Ovršenica je podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju i dodatka ugovora koja se vodi pred prvostupanjskim sudom pod posl.br. P-95/2020, ali sud smatra da nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, i pri tom navodi da tvrdnja ovršenice da je ovrhovoditeljica bez primanja sama po sebi ne dokazuje da bi provedbom ovrhe ovršenica trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

14. Obje odluke suda su pravilne.

15. Ovršenica u žalbi ističe da dodatak ugovora o doživotnom uzdržavanju nije mogao postati ovršan 12. rujna 2018. jer prema članku 2. tog Dodatka obveza primateljice uzdržavanja je bila da u roku od 8 dana od dana prijenosa vlasništva nekretnine plati ugovorenu svotu, a do prijenosa vlasništva po stajalištu žaliteljice nije došlo 3.rujna 2018. Naime, toga dana je ovršenica sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine sa kupcima A. M., ali iz članka 7 tog Ugovora nedvojbeno proizlazi kako ovršenica nije primila kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu i kako se kupac obvezao kupoprodajnu cijenu isplatiti u roku od 15 dana od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora, te je ugovorom definirano da će se kupac upisati kao vlasnik nekretnine u zemljišne knjige tek nakon izdavanja tabularne isprave, pa s tim u vezi ukazuje na sadržaj odredbe članka 120. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV) prema kojoj odredbi je za stjecanje prava vlasništva osim titulusa potreban i upis u zemljišnu knjigu.

15.1. U odnosu na ove navode valja reći da su ugovorne strane utanačile da obveza plaćanja naknade nastaje u roku od 8 dana od dana kada se otuđi ili proda nekretnina, a prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da taj momenat nastupa sklapanjem ugovora o prodaji. Inače načelno je ispravno tumačenje odredbe članka 120. stavak 1. ZV-a od strane ovršenice jer će kupac, A. M., vlasnik će postati tek upisom svog prava u zemljišnu knjigu. No, i pored toga valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je dodatak ugovoru postao ovršan 12.rujna 2018. jer i po stajalištu ovog suda otuđenje nekretnine odnosno prodaja nekretnine u smislu odredbe članka 2. Dodatka ugovora jest momenat kada se sklopi perfektan ugovor o otuđenju ili prodaji nekretnine, jer kupac, iako još uvijek nije uknjižen kao vlasnik ima valjan pravni temelje za stjecanje prava vlasništva i može iz tog obveznog odnosa zahtijevati da joj otuđivatelj prenese pravo vlasništva izdavanjem isprave na upis prava vlasništva, ili jednostavno može zatražiti upis ukoliko ugovor zadrži tabularnu ispravu, a s druge strane otuđivatelj, koji je i dalje formalno upisan kao vlasnik nekretnine, više nema pravnog osnova iz kojeg bi proizlazilo da je vlasnik jer ga je prenio na kupca.

16. Prema tome, iz svega iznesenog proizlazi da žalba ovršenice protiv točke I pobijanog rješenja nema svog opravdanja.

17. Pravilno je sud odbio i prijedlog za odgodu ovrhe kao neosnovan. Naime, i po stajalištu ovog suda ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

17.1. U žalbi ponavlja tvrdnju da u slučaju provedbe ovrhe ne bi mogla naplatiti svoje potraživanje jer je ovrhovoditeljica nezaposlena, ne ostvaruje nikakva primanja, te da bi u svakom slučaju ovrhovoditeljica trpila manju štetu u slučaju odgode ovrhe nego ovršenica u slučaju da se ovrha provede. Ne mogu se prihvatiti ovi žalbeni navodi ovršenice. Ovršenica je trebala učiniti vjerojatnim da bi se nastanak štete otklonio upravo odgodom ovrhe, a ona to nije uradila. Za primijetiti je da je ovrhovoditeljice bila davateljica uzdržavanja u ugovoru sa ovršenicom, dakle ona koja je pružala uzdržavanje. Tvrdnja ovršenice da ovrhovoditeljica nema nikakvih primanja, i da ne bi mogla vratiti novčana sredstva koja bi dobila ovrhom su paušalne, i ničim učinjene vjerojatnim, a u slučaju provedbe ovrhe ovrhovoditeljica bi zasigurno imala novčana sredstva koja bi dobila provedbom ovrhe. Ovakva tvrdnja ovršenice je neuvjerljiva kraj činjenice da je sa ovrhovoditeljicom sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju po kojem je ovrhovoditeljica preuzela obvezu uzdržavanja ovršenice što je uključivalo nabavu svih prehrambenih proizvoda, drugih proizvoda potrebnih za domaćinstvo i osobnu higijenu, podmirivanje svih troškova vezanih za stanovanje- režije, troškova zdravstvene skrbi i sve ostalo što je potrebno. Očito je da su za ispunjenje ugovorne obveze potrebna novčana sredstva, a ovršenica ne tvrdi da ugovor nije izvršen.

18. Ovršenica u žalbi ističe da je prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnine sa kupcem Lj. B. i K. B. d.d. sklopila Ugovor o otvaranju i vođenju escrow računa kojom prilikom su pohranjena novčana sredstva u visini naknade iz članka 2. Dodatka ugovora o doživotnom uzdržavanju a koje se imaju isplatiti ovršenici ili ovrhovoditeljici, ovisno o uspjehu u ovom sporu. Uz žalbu je dostavila Ugovor o otvaranju i vođenju escrow računa broj: … .

18.1. Iz tog Ugovora proizlazi da su ga sklopili Lj. B., kupac nekretnine, kao nalogodavac, banka, ovršenica i E. B. kao korisnici, te da su na računu pohranjena sredstva u visini naknade po Dodatku ugovora, koje će banka moći isplatiti ovrhovoditeljici ukoliko ona ishodi pravomoćnu odluku suda kojim je naloženo ovršenici isplatiti pripadajući iznos na ime ugovora o doživotnom uzdržavanju i dodatka ugovoru, a u slučaju da M. K. pravomoćno izgubi navedene parnice Banka će sredstva isplatiti korisnicima.

19. Sklapanje Ugovora o otvaranju escrow računa ne utječe na odluku suda o odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe. Ovršenica pokušava dokazati da je tražbina ovrhovoditeljice osigurana. Međutim, samo na zahtjev ovrhovoditelja se odgoda ovrhe može uvjetovati davanjem primjerene jamčevine (članak 65. točka 3. OZ-a), a ovrhovoditeljica takav zahtjev nije podnijela. Osim toga, upitna je mogućnost ishođenja sudske odluke na osnovi koje bi ovrhovoditeljica mogla osnovano zatražiti isplatu novčane tražbine. Naime, ovrhovoditeljica je dužna ishoditi pravomoćnu odluku suda kojom je naloženo ovršenici plaćanje pripadajućeg iznosa (članak 5. Ugovora o otvaranju escrow računa), a kako je odredbom članka 5.3. istog Ugovora određeno da u slučaju da M. K. pravomoćno izgubi parnice će se novčana sredstva isplatiti ovršenici to proizlazi da je ovrhovoditeljica sudsku odluku dužna ishoditi u parničnom postupku da bi banka udovoljila njezinu traženju. Budući ovrhvooditeljica ima ovršnu ispravu upitan je njen interes za pokretanje parničnog postupka u kojem bi se odlučivalo o postojanju tražbine za koju posjeduje ovršnu ispravu.

20. I, na kraju valja skrenuti pozornost da žalba protiv rješenja o ovrsi još uvijek nije dostavljena nadležnom sudu na odlučivanje.

21. Radi izloženog na temelju odredbi članka 380. točka 2. i 3. supsidijarnog Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22).

Dubrovnik, 24. kolovoza 2022.

Sudac:

Emir Čustović