Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 2 Gž Ovr-130/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice M. K. iz D., OIB:…, koju zastupa punomoćnik D. A., odvjetnik u D., protiv ovršenice D. B. K. iz D., OIB: …, koju zastupa punomoćnica V. R., odvjetnica u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-271/2019 od 17. prosinca 2019., 24. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj Ovr-271/2019 od 17. prosinca 2019.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe kao neosnovan.

2. To rješenje pravovremenom žalbom pobija ovršenica zbog svih zakonom propisanih razloga s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati, preinači rješenje i usvoji prijedlog za odgodu ovrhe, a podredno da ukine rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. U ovom postupku ostvaruje se novčana tražbina. Ovršna isprava je Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između ovršenice, kao primateljice uzdržavanja i ovrhovoditeljice, kao davateljice uzdržavanja, 8. ožujka 2012. i Dodatak tom ugovoru od 8. ožujka 2012. Ugovor o doživotnom uzdržavanju i Dodatak ugovoru su solemnizirani.

5. Prvostupanjski sud je prijedlog za odgodu ovršenice odbio jer je utvrdio da žalbu protiv rješenja o ovrsi nije podnijela zbog razloga propisanih člankom 65. stavak 1. točka 1.-10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) i jer nije dokazala vjerojatnost opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete.

6. Ta odluka suda je pravilna.

7. Prema odredbi članka 65. stavak 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako on učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje i ako je ispunjen jedan od taksativno nabrojenih razloga u istom članku od točke 1. do točke 10. Prvostupanjski sud je pravilno uočio da ovršenica u prijedlogu za ovrhu nije navela ni jedan od taksativno navedenih razloga zbog kojih se može tražiti odgoda ovrhe propisanih člankom 65. stavak 1. od točke 1. do točke 10., već je navela samo da je pravovremeno podnijela žalbu. Kako je to jedan od kumulativno postavljenih uvjeta zbog kojih se može tražiti odgoda ovrhe već se na temelju te utvrđene činjenice mogao osnovano odbiti prijedlog za odgodu ovrhe.

8. No, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe nastupila nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Ovršenica je u prijedlogu za odgodu ovrhe samo navela da bi joj provedbom ovrhe bila direktno ugrožena egzistencija budući je iznos kupoprodajne cijene iz ugovora o kupoprodaji dvostruko manji od glavnice koju ovrhovoditelj potražuje ovrhom, dok istovremeno ovrhovoditelj tek treba dokazati da li je uopće uzdržavao ovršenicu te da li uopće ima pravo na naknadu na ime uzdržavanja. Tvrdnja ovršenice da bi joj bila direktno ugrožena egzistencija provođenjem ovrhe je paušalna i ničim potkrijepljena, a ona ni po svojoj prirodi nije razlog zbog kojeg se može odgoditi ovrha, već može biti eventualno osnova za ostvarivanje određenih socijalnih prava. Kada ovršenica tvrdi da je iznos kupoprodajne cijene iz ugovora o kupoprodaji dvostruko manji od glavnice koju ovrhovoditeljica potražuje ovrhom, ona pokušava dovesti u pitanje osnovanost prijedloga za ovrhu i rješenje o ovrsi ali u ovom postupku se ispituje jesu li ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe, a ne ispituje se valjanost rješenja o ovrsi. Isto tako ni tvrdnja da se treba dokazati da li je ovrhovoditeljica uopće uzdržavala ovršenicu ne utječe na odluku suda o odbijanju prijedloga za odgodu ovrhe jer se time pokušava dovesti u pitanje valjanost ovršne isprave, a to se ne može s uspjehom raditi u postupku povodom prijedloga za odgodu ovrhe.

9. U žalbi se ponavljaju tvrdnje iznesene u prijedlogu za odgodu ovrhe te dodaje tvrdnja daje ovršenica pokrenula postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju i dodatka tom ugovoru jer se radi o fiktivnom pravnom poslu koji je suprotan prisilnim pravim propisima i moralu društva. Žalba je pisana 7. siječnja 2020. Za primijetiti je da žaliteljica uz žalbu nije dostavila dokaz o podnošenju te tužbe a uvidom u e-Spis je utvrđeno da je ovršenica parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora pokrenula pred prvostupanjskim sudom tek 10. veljače 2020. i koji se vodi pod posl. brojem P-95/2020, dakle nakon pisanja žalbe.

10. Prema tome, iz iznesenog proizlazi da žalba nema svog opravdanja pa je stoga temeljem odredbe članka 380. točka 2. supsidijarnog Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP).

Dubrovnik, 24. kolovoza 2022.

Sudac:

Emir Čustović