Zakon.hr

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 3 P-181/2020-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Tini Grgas, u pravnoj stvari tužiteljice O. P., P., T.M.P. 1, OIB:., zastupane po punomoćniku L. M., odvjetniku u Z., Z.-F. 38, protiv tuženika H. T. d.d., Z., R. c. 21, OIB:., zastupanog po punomoćnicima- odvjetnicima u B., D. & P. odvjetničkom društvu d.o.o., Z., M. 24, radi stjecanja bez osnove, vrijednost predmeta spora: 3000.000,00 kuna, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 24. svibnja 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. Ž., odvjetničke vježbenice iz Z. i punomoćnice tuženika J. S. B., odvjetnice iz Z., na ročištu za objavu odluke

od 24. kolovoza 2022.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku H. T. d.d , R. c. 21, Z., OIB:. isplatiti tužiteljici O. P., T.M. P.1, P., OIB:. ukupan iznos od 300.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i to kako slijedi:

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. lipnja 2016. po stopi od 10,05 % godišnje do 30. lipnja 2016., a od dana 01. srpnja 2016. po stopi od 9,88 % godišnje do 31. prosinca 2016., od dana 01. siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30. lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017. od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01.srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31.prosinca 2018., od 01.siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01.srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. srpnja 2016. po stopi od 9,88 % godišnje do 31. prosinca 2016., od dana 01. siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30.

lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01.srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena,sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. kolovoza 2016. po stopi od 9,88 % godišnje do 31. prosinca 2016., od dana 01. siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30. lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01.srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. rujna 2016. po stopi od 9,88 % godišnje do 31. prosinca 2016., od dana 01. siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30. lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017.,od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01.srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. listopada 2016. po stopi od 9,88 % godišnje do 31. prosinca 2016., od dana 01. siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30. lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. studenog 2016. po stopi od 9,88 % godišnje do 31.

prosinca 2016., od dana 01. siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30.

lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. prosinca 2016. po stopi od 9,88 % godišnje do 31. prosinca 2016., od dana 01. siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30. lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15.siječnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30. lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. veljače 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30. lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01.srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019.,od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena,sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. ožujka 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30.

lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019.,od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. travnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30. lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019. ,od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. svibnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30. lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. lipnja 2017. po stopi od 9,68 % godišnje do dana 30. lipnja 2017., od dana 01. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019.,od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. srpnja 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017.,od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018.,od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. kolovoza 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. rujna 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018.,od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. listopada 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019.,od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. studenog 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31.

prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018.,od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. prosinca 2017. po stopi od 9,41 % godišnje do 31. prosinca 2017., od dana 01. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019.,od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. siječnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019.,od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. veljače 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. ožujka 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. travnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019.,od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. svibnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. lipnja 2018. po stopi od 9,09 % godišnje do 30. lipnja 2018., od 01. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019.,od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. srpnja 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. kolovoza 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. rujna 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. listopada 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. studenog 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31.

prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. prosinca 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31. prosinca 2018., od 01. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. studenog 2018. po stopi od 8,82 % godišnje do 31.

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. siječnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. veljače 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. ožujka 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. travnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. svibnja 2019. po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. lipnja 2019.godine po stopi od 8,54 % godišnje do 30. lipnja 2019., od 01. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. srpnja 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. kolovoza 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. rujna 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. listopada 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. studenog 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020.,a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. prosinca 2019. po stopi od 8,3 % godišnje do 31. prosinca 2019., od 01. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. siječnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. veljače 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. ožujka 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana,

- na iznos od 5.000,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 15. travnja 2020. po stopi od 8,11 % godišnje do 14. svibnja 2020., a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

II. Dužan je tuženik tužitelju naknaditi parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 8,11 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 8 dana."

r i j e š i o j e

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu 26. svibnja 2020. u bitnom navodi da je vlasnica nekretnine oznake čest. zgr. 213 k.o. P. . Tuženik da na ovoj nekretnini dugi niz godina drži svoju elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i opremu bez bilo kakve pravne osnove, ugovornog odnosa (ugovora o zakupu) ili nekog drugog pravnog posla. S obzirom da tuženik u cijelom utuženom razdoblju korištenja predmetne nekretnine nije plaćao bilo kakvu naknadu, smatra da joj dužan isplatiti tržišnu vrijednost za njeno korištenje u iznosu od 5.000,00 kuna mjesečno, a za koji iznos da se imovina tuženika povećala bez pravne osnove. Tuženik da je ponudio tužiteljici plaćanje zakupnine za predmetnu nekretninu u iznosu od 1.800,00 kuna mjesečno na što ista nije pristala jer je njena tržišna vrijednost znatno veća. Slijedom navedenog, tužiteljica predmetnom tužbom potražuje na ime tuženikovog stjecanja bez osnove isplatu tržišne vrijednosti predmetne nekretnine za njeno korištenje u razdoblju od svibnja 2016. do svibnja 2020. po cijeni prosječne tržišne vrijednosti po m² nekretnina na njenom području, sve način kako je to pobliže navedeno u izreci presude.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te u cijelosti osporava osnovu i visinu predmetnog potraživanja. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda smatrajući da je za suđenje u predmetnom postupku

nadležan T.s.Z. koji je općemjesno nadležan sud za tuženika. Ne osporava činjenicu da tuženik na predmetnoj nekretnini ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (dalje: EKI) te da istu koristi za pristup,

postavljanje, korištenje, popravljanje i održavanje svoje EKI. Međutim,

tuženik da za predmetnu nekretninu ima trajno pravo korištenja bez naknade temeljem ugovora o zajedničkoj izgradnji zgrade kojeg su još 1997. potpisali pravni prednik tuženika PTT OUR PTT Z. i tadašnja O. Z. koja je uključivala i

sadašnju O. P., dakle tužiteljicu, a koja činjenica proizlazi i iz Odluke načelnika tužiteljice iz 2000. Tuženik da je u posjedu građevinske i uporabne dozvole za predmetnu nekretninu, a koje isprave da će dostaviti u slučaju osporavanja da je upravo pravni prednik tuženika investitor predmetne zgrade. S obzirom da tuženik stekao valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetne nekretnine te da tužiteljica nije nikada podnijela zahtjev Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti (dalje: HAKOM) za utvrđivanje infrastrukturnog operatera za EKI izgrađenu na predmetnoj nekretnini i za utvrđivanje naknade za tuženikovo pravo puta na istoj u skladu s čl. 28. st. 6. Zakona o elektroničkim komunikacijama i Pravilnikom o potvrdi i naknadi za pravo puta, to da u konkretnom slučaju nije niti nastala obveza tuženika za plaćanje iste. Također, ukazuje na dispozitivnost brojnih zakonskih i podzakonskih propisa kojima su regulirana sporna pitanja naknade za pravo puta iz kojih proizlazi da su i tužiteljica i tuženik imali mogućnost, a ne obvezu podnošenja zahtjeva HAKOM-u za utvrđivane predmetne naknade još od 2011. te da tuženikova obveza plaćanja iste tužiteljici ne može nastati po samom zakonu, ex lege, već tek donošenjem rješenja HAKOM-a. Ovo rješenje da predstavlja upravni akt koji ima konstitutivan učinak u odnosu na nastanak obveze tuženika isključivo za razdoblje utvrđeno u istom, a ne i za vrijeme prije podnošenja zahtjeva HAKOM-u. S obzirom da parnične stranke nisu nikada iskoristile mogućnost pokretanja upravnog postupka pred HAKOM-a radi donošenja rješenja o utvrđivanju infrastrukturnog operatera i utvrđivanja visine naknade za pravo puta na predmetnoj nekretnini, da utuženo potraživanje nije osnovano jer tuženikova obveza plaćanja predmetne naknade tužiteljici nije niti nastala, a kamoli dospjela. Nadalje iscrpno navodi brojne norme na kojima temelji pravnu osnovu za korištenje predmetne nekretnine, svoja pravna stajališta po pitanju trenutka nastanka obveze plaćanja predmetne naknade tužiteljici kao i po pitanju pravne prirode i sadržaja prava korištenja predmetne nekretnine kao zakonskog ograničenja prava vlasništva tj. zakonske služnosti. Zaključno upućuje na brojne odluke T. s. Z. u kojima je u više od 30 predmeta donio odluke o odbijanju tužbenih zahtjeva jedinica lokalne samouprave protiv tuženika u predmetima slične i/ili istovjetne činjenične i pravne osnove, a od kojih su neke potvrđene odlukama

V.t.s. R.H. (str. 85. do 110.spisa)

3. U daljnjem tijeku postupka tužiteljica izričito ustraje kod navoda da predmetnom tužbom ne potražuje naknadu za tuženikovo pravo puta na predmetnoj nekretnini, već naknadu za stjecanje bez osnove smatrajući da se njegova imovina povećala za predmetne iznose tržišne vrijednosti iste bez plaćanja bilo kakve naknade tužiteljici za njeno korištenje. Zbog navedenog, tuženikovo pozivanje na odredbe Zakona o elektroničkim komunikacijama i Pravilnika da je u cijelosti promašeno. Smatra da su ovim propisima regulirana pitanja naknade za pravo puta ako infrastruktura tuženika prolazi nekretninama u vlasništvu trećih osoba te da je riječ o pravu služnosti za polaganje kabela tuženika, a ne o pravnom pitanju tuženikovog korištenja cijele nekretnine. U odnosu na upis predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi u korist društvenog vlasništva ističe da je ista nesporno vlasništvo tužiteljice temeljem odredbe čl. 87. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

4. Tuženik u cijelosti osporava kao neosnovane prednje navode tužiteljice. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije za podnošenje predmetne tužbe osporavajući navode tužiteljice da bi bila vlasnica predmetne nekretnine oznake čest. zgr. 213 k.o. P.. Ovo iz razloga jer je ista u B listu zk. ul. 1338. upisana kao društveno vlasništvo, dok pravo upravljana i korištenja u korist M. z. P. ne predstavlja

stvarno pravo korištenja budući je isto upisano u C, a ne u B listu navedenog zk. izvatka. Ako je tužiteljica nekada i imala pravo posjeda predmetne nekretnine, isto da je izgubila deposjedacijom još 1977. temeljem navedenog Ugovora o zajedničkoj izgradnji zgrade kojim je trajno korištenje iste bez naknade dodijeljeno pravnom predniku tuženika od tadašnje O. Z. koja je uključivala i sadašnju O. P.,

a koju činjenicu dokazuje podnošenjem u spis naprijed navedenih odgovarajućih isprava. Protivi se svim dokaznim prijedlozima tužiteljice a osobito dokazu uvidom u potvrdu Jedinstvenog upravnog odjela i povijest zk. upisa za predmetnu nekretninu za koje isprave je tužiteljica na pripremnom ročištu izjavila da ih je tek zatražila iako ih je bila dužna dostaviti još uz predmetnu tužbu.

5. U dokaznom postupku pročitane su sve isprave podnesene od strane tužiteljice uz predmetnu tužbu i to elektronski zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu oznake čest. zgr. 213 k.o. P. (str. 19. spisa), obrazac ugovora o zakupu (str. 21. do 24. spisa) te prijedlog tužiteljice za mirno rješenje spora upućen tuženiku 20. travnja 2020. (str. 25. i 26 spisa).

6. Nadalje, pregledane su te pročitane i sve isprave dostavljene u spis od strane tuženika i to dopis pravnog prednika tuženika HPT-Hrvatske pošte i telekomunikacije s.p.o. zemljišnoknjižnom odjelu O. s. u Z. od

23.03.1995. za uknjižbu predmetne nekretnine (str. 41. spisa), preslik katastarskog plana predmetne nekretnine od 16. veljače 2001. (str. 42. spisa), popis katastarskih čestica po posjednicima u k.o. P. (str. 43. spisa), ugovor o zajedničkoj izgradnji zgrade (str. 44.-47 spisa), požurnica pravnog prednika tuženika upućena tužiteljici od 06.09.2001. u svezi rješavanja imovinsko-pravnih odnosa i izdavanje tabularne izjave za predmetnu nekretninu (str. 48. spisa), Odluka načelnika O. P. iz 2000. (str. 49. spisa) te povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 50. do 84. spisa). Pregledana je i u spis dostavljena sudska praksa (str. 85. do 110. spisa).

7. S obzirom da je sud postavljanjem odgovarajućih pitanja strankama ishodio da se tijekom postupka iznesu sve odlučne i važne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o istima, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja te da nakon navedenog stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, to su u dokaznom postupku, a primjenom odredbi čl. 8., čl. 10. st. 1., čl. 220. i čl. 221. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) izvedeni samo naprijed navedeni dokazi.

8. Tužbeni zahtjev je neosnovan u cijelosti.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 300.000,00 kuna za tuženikovo korištenje nekretnine oznake čest. zgr. 213 k.o. P. u vlasništvu odnosno općem dobru kojim ista upravlja s osnove naknade koristi koju je tuženik stekao bez pravne osnove na ime tržišne vrijednosti njenog korištenja u razdoblju od svibnja 2016. do svibnja 2020.

10. U postupku nije sporna činjenica da tuženik na predmetnoj nekretnini ima postavljenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (EKI), da stranke svoje međusobne odnose tj. prava i obveze po pitanju korištenja predmetne nekretnine nisu uredile sklapanjem ugovora o zakupu ili nekog drugog pravnog posla, odnosno pokretanjem upravnog postupka podnošenjem zahtjeva

HAKOM-u za utvrđivanje infrastrukturnog operatera i visine naknade za tuženikovo pravo puta na istoj. Između stranaka nije sporna ni činjenica da tuženiku pripada pravo puta na predmetnoj nekretnini na temelju samog zakona te da nije plaćao naknadu tužiteljici za njeno korištenje u utuženom razdoblju osnove naknade za pravo puta kao ni s osnove tržišne vrijednosti iste. Također, između stranaka nije sporno da je pravni prednik tuženika društveno poduzeće PTT Zadar, OOUR PTT Zadar odnosno HPT-Hrvatske pošte i telekomunikacije s.p.o., a kako to jasno proizlazi iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika, kao ni postojanje i sadržaj isprava koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu a koje su pobliže navedene u točki 6. obrazloženja ove odluke.

11. Između stranaka je sporna činjenica je li tuženik u utuženom razdoblju od svibnja 2016. do svibnja 2020. koristio predmetnu nekretninu bez valjane pravne osnove, odnosno činjenica ima li u tuženikovom izvršavanju ovlasti prava puta na predmetnoj nekretnini na kojoj ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu popratnu opremu elemenata protupravnosti. Naposljetku, sporna je i odlučna činjenica prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini iz kojeg crpi ovlaštenje za sporno potraživanje.

12. S obzirom da su stranke neposredno pred sudom priznale naprijed navedene bitne činjenice koje proizlaze iz samih isprava dostavljenih u spis te da se tužiteljica u tužbi i tijekom postupka izričito odredila po pitanju pravne prirode svog potraživanja s osnove stjecanja bez osnove tržišne vrijednosti tuženikovog korištenja predmetne nekretnine u utuženom razdoblju po cijenama u visini prosječne zakupnine po m2 za nekretnine s njenog područja, a ne s osnove tuženikovog plaćanja naknade za pravo puta za predmetnu nekretninu kojeg niti ne osporava, to je upravo na tužiteljici bio teret dokaza osnove i visine postavljenog tužbenog zahtjeva.

13. Iako je tužiteljica izričito naglasila da svoje potraživanje prema tuženiku temelji na stjecanju bez osnove na ime korištenja predmetne nekretnine bez osnove te da nije riječ o naknadi za pravo puta, za naglasiti je da sud prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP-a nije vezan pravnom osnovom tužbe, odnosno tužbenog zahtjeva već isključivo činjeničnom osnovom tužbe i tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju, iz samih činjenica na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev, a kojima je ovaj sud vezan, u bitnom proizlazi da svoje potraživanje za korištenje predmetne nekretnine za koju tvrdi da je u njezinom vlasništvu, odnosno kojom upravlja kao općim dobrom, temelji na tuženikovom neovlaštenom izvršavanja ovlasti prava puta na istoj u razdoblju od svibnja 2016. do svibnja 2020. i to po dvije osnove: 1) po osnovi naknade koristi stečene bez pravne osnove i 2) po osnovi naknade štete (za uporabu tuđe stvari u svoju korist). Zbog navedenog, ovaj sud je o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice odlučivao isključivo na temelju činjenične osnove navedene u tužbi i naprijed navedenih bitnih činjenica koje je tužiteljica priznala pred sudom na pripremnom ročištu jer bi svako protivno postupanje suda predstavljalo prekoračenje tužbenog zahtjeva.

14. Kako se potraživanje tužiteljice temelji dvije pravne osnove, da prouzrokovanje štete kao druga pravna osnova tužbenog zahtjeva predstavlja institut izvanugovorne odgovornosti za štetu te da se predmetna nekretnina nalazi na području ovog suda, tako mjesna nadležnost istog proizlazi iz odredbe čl. 52. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti za tuženika, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. S obzirom da za predmet spora u ovoj pravnoj stvari nije propisana isključiva mjesna nadležnost pojedinog suda te da je prema ocjeni ovog suda riječ o izberivoj ili elektivnoj mjesnoj nadležnosti, to je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za suđenje u predmetnom postupku odbijen raspravnim rješenjem s pripremnog ročišta.

15. Odredbama čl. 7., čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 1., čl. 221. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka već u tužbi i odgovoru na tužbi, a najkasnije na pripremnom ročištu, dužna iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica i izjasniti se o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke te da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke. S obzirom da tužiteljica predmetnom tužbom (kondikcija) traži povrat stečenog bez osnove zbog tuženikovog korištenja bez pravne osnove predmetne nekretnine u vlasništvu odnosno općim dobrom kojim ista upravlja, to je upravno na tužiteljici bio teret dokaza ispunjenja kumulativno određenih općih pretpostavki za nastanak ovog izvanugovornog obveznopravnog odnosa.

16. Međutim, s obzirom da je tuženik na pripremnom ročištu osporio pravo vlasništva tužiteljici na predmetnoj nekretnini kao i činjenicu njenog upravljanja istom te da je u tom pravcu istaknuo materijalnopravni prigovor nepostojanja aktivne legitimacije tužiteljice za podnošenje predmetne tužbe, to je u postupku prvotno trebalo odlučiti u ovom prigovoru o kojem neovisno o utvrđenju ostalih spornih činjenica ovisi donošenje same odluke o osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva.

17. Prigovor nepostojanja aktivne legitimacije tužiteljice je osnovan.

18. Tužiteljica je u svrhu dokazivanja svojih navoda da je vlasnica predmetne nekretnine uz predmetnu tužbu dostavila tek neslužbeni elektronski zemljišnoknjižni izvadak za istu sa stanjem na dan 22. travnja 2020. Međutim, iz istog proizlazi da je predmetna nekretnina u B listu zk. ul. 1338 k.o. P. upisana kao društveno vlasništvo, a ne vlasništvo tužiteljice za cijelo, te da je u C listu upisano pravo upravljanja i korištenja iste u korist M. z. P. Unatoč navedenom upisu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi u korist treće osobe, tužiteljica je na pripremnom ročištu navela da je pravo vlasništva iste stekla na temelju samog zakona i to na temelju odredbe čl. 87. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

19. S obzirom da tužiteljica na ovu okolnost niti uz tužbu, a niti kasnije tijekom postupka, nije dostavila u spis odgovarajuću potvrdu nadležnog Jedinstvenog upravnog odjela kao tijela nadležnog za prostorno uređenje kojim se potvrđuje status predmetne nekretnine na dan stupanja na snagu odgovarajućih zakonskih propisa niti povijest zemljišnoknjižnog upisa, da je na pripremnom ročištu navela da je ove isprave tek zatražila od za to nadležnih tijela te da se iste obvezuje naknadno dostaviti u spis, ovaj sud je raspravnim rješenjem s pripremnog ročišta odbio izvođenje dokaza u tom pravcu. Ovo posebice iz razloga jer tužiteljica na pripremnom ročištu nije predočila sudu dokaze na okolnost da je navedene isprave zaista i zatražila te iz razloga jer ni na koji način nije navela zbog čega ove isprave nije mogla ranije dostaviti u spis, iako je prema odredbama čl. 7., čl. 219. st. 1., čl. 220. st. 1., čl. 221. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP-a iste bila dužna dostaviti još uz tužbu ili najkasnije na pripremnom ročištu.

20. S druge strane, tuženik je uspješno pobio navode tužiteljice o njenom polaganju prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dostavom u spis odgovarajućih isprava iz kojih proizlazi da je trajno pravo korištenja predmetne nekretnine bez naknade dodijeljeno upravo njegovom pravnom predniku od tadašnje O. Z.

koja je uključivala i sadašnju O. P.

21. Tako iz ugovora o zajedničkog izgradnji sklopljenog između O. Z. i pravnog prednika tuženika poduzeća PTT Zadar, OOUR PTT Zadar od 25. veljače 1997. (str. 44. do 47. spisa) proizlazi da su ugovorne strane zajednički izgradile zgradu na predmetnoj nekretnini, da se točkom V. ovog ugovora O. Z.

obvezala osigurati pravo trajnog korištenja predmetne nekretnine bez ikakve naknade pravnom predniku tuženika te da je točkom XII. istog dano odobrenje pravnom predniku tuženika za upis prava korištenja 1/2 dijela predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi u njegovu korist. Nadalje, iz dopisa tadašnjeg HPT-a s.p.o., Zagreb-Centar pošta Zadar i Telekomunikacijski centar Zadar kao pravnog sljednika navedenog Poduzeća PPT Zadar upućenog zk. odjelu O. s. u Z. od

23. ožujka 1995. utvrđeno je da je istim zatražen upis prava vlasništva predmetne nekretnine u korist navedenog podnositelja zahtjeva uz istodobno brisanje dotadašnje uknjižbe predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi. Također, iz dopisa HP- Hrvatska pošta d.d. od 6. rujna 2001. proizlazi da je ista zatražila od tužiteljice rješavanje imovinskopravnih odnosa i izdavanje tabularne izjave za predmetnu nekretninu na temelju sklopljenog ugovora o zajedničkoj izgradnji od 25. veljače 1977. te da je Općinsko poglavarstvo donijelo Odluku od 18. listopada 2000. iz koje proizlazi da se pitanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini treba rješavati upravo na temelju navedenog ugovora o zajedničkoj izgradnji iz 1977.

22. Dakle, tuženik upravo suprotno navodima tužiteljice pravilno ističe da pravo korištenja predmetne nekretnine upisano u C listu zk. ul. 1338 k.o. P. u korist M. z. P. ne može predstavljati stvarno pravo korištenja

predmetne nekretnine u korist tužiteljice s obzirom da se isto prema važećim zemljišnoknjižnim pravilima upisivalo u B list, već da isto predstavlja eventualno pravo detencije predmetne nekretnine u korist tužiteljice. Iz navedenog se zaključuje da je tužiteljica upravo na temelju predmetnog ugovora o izgradnji objekta kojim je trajno pravo korištenja predmetne nekretnine dodijeljeno pravnom predniku tuženika izgubila pravo posjeda na istoj još 1977. godine kada je ovaj ugovor sklopljen te da isti predstavlja osnovu za upis prava vlasništva predmetne nekretnine u korist tuženika. Ovo posebice iz razloga jer je tuženik za predmetnu nekretninu ishodio uporabnu i građevinsku dozvolu, a koju činjenicu tužiteljica također nije osporila.

23. Osim toga, iako je predmet spora obveznopravni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade stjecanja bez osnove, a ne stvarnopravni zahtjev za utvrđenje i upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u njenu korist, tužiteljica sporno potraživanje temelji zasniva upravo na vlasničkopravnom ovlaštenju na istoj zbog čega je bila dužna dokazati postojanje svoje aktivne legitimacije u predmetnom postupku tj. dokazati svoje navode da je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekla na temelju zakona i to Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

24. Općepoznata je činjenica da u zemljišnim knjigama još uvijek nisu brisani svi upisi društvenog vlasništva ili općenarodne imovine i uz to vezani upisi prava korištenja ili raspolaganja u korist nekadašnjih općina ili narodnih odbora. Tako se pred zemljišnoknjižnim sudovima još uvijek vode postupci u kojima upis prava vlasništva zahtijevaju ili Republika Hrvatska ili pak jedinice lokalne samouprave, sve na predmnijevama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje: ZV) koje uređuju pretvorbu društvenog vlasništva.

25. U odnosu na pravo upravljanja i korištenja predmetne nekretnine koje je u C listu zk. ul. 1338 k.o. P. upisano u korist M. z. P. za

istaknuti je da su mjesne zajednice bile su osnovne samoupravne zajednice koje su samoupravno organizirali radni ljudi i građani u naselju, dijelu naselja ili više povezanih naselja radi ostvarivanja određenih zajedničkih interesa i potreba i radi sudjelovanja u obavljanju društvenih poslova, sve na temelju odredbe čl. 1. Zakona o mjesnim zajednicama ("Narodne novine" broj:19/83). Tako su mjesne zajednice imale pravo korištenja i raspolaganja društvenog vlasništva na nekretninama i pokretninama koje su koristile za obavljanje svojih poslova. Pretvorba prava korištenja društvenog vlasništva mjesnih zajednica izvršena je čl. 13. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine broj 117/93, dalje: ZLSU) koji je na snagu 31. prosinca 1993. Na dan stupanja na snagu toga Zakona, imovina dotadašnjih mjesnih zajednica koja se sastojala od nekretnina i pokretnina postala je vlasništvo gradova i općina koji su utemeljeni Zakonom o područjima županija, gradova i općina ("Narodne novine broj: 90/92) te G.

Z. na čijem području se nalazilo sjedište mjesne zajednice. Financijska sredstva kao i prava i obveze dosadašnjih mjesnih zajednica postala su financijska sredstva, prava i obveze gradova i općina te G. Z. . Nekretnine i pokretnine dotadašnjih mjesnih zajednica općine i gradovi, te G. Z. prvenstveno mogu koristiti za potrebe gradskih kotara i mjesnih odbora, odnosno upravnih ureda jedinica lokalne samouprave i uprave, s time da način korištenja tih nekretnina utvrđuje poglavarstvo grada, odnosno općine. Međutim, u smislu odredbe čl. 362. ZV-a, postoje zakonske presumpcije o vlasništvu nekretnine u društvenom vlasništvu iako se može dokazivati suprotno. Tako onaj tko uspije dokazati da upisani nositelj prava upravljanja, korištenja i raspolaganja određene nekretnine u biti nema to pravo, a što je dokazao tuženik u ovom sporu, ima se smatrati nositeljem prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja.

26. Nadalje, i prema odredbama čl. 363. ZV-a osoba koja se ne može osloniti na zakonsku presumpciju vlasništva ili koja dokazuje suprotno od nje, uspješno će dokazati svoje pravo vlasništva ako dokaže da je ona odnosno njezin pravni prednik prethodno stekao pravo upravljanja ili korištenja i raspolaganja, odnosno pravo korištenja ili prvenstvenoga prava korištenja građevinskoga zemljišta u društvenom vlasništvu na valjanom pravnom temelju i uz ispunjenje svih ostalih zakonskih pretpostavki koje su se za stjecanje toga prava zahtijevale u trenutku stjecanja. U situacijama kada je graditelj (investitor) bio društvenopravna osoba, izgradnjom građevinskog objekta društvenim sredstvima po samom zakonu stjecalo se izvanknjižno, originarno, društveno vlasništvo na tom objektu - investitor je stjecao pravo raspolaganja objektom, a na zemljištu trajno pravo korištenja. Pri tom je pretpostavka stjecanja bila da investitor ima pravo korištenja radi građenja i odobrenje za građenje (građevinsku dozvolu), a koje pretpostavke je tuženik nedvojbeno dokazao u ovom postupku naprijed navedenim ispravama.

27. Iako se pravo korištenja radi građenja na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu dokazivalo rješenjem skupštine općine ili zaključenom neposrednom pogodbom, u smislu odredbe čl. 43. st. 1. i 46. Zakon o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list SFRJ" broj: 26/1954, 19/1955, 48/1958, 52/1958, 30/1962, 53/1962 i "Službeni list SFRJ" broj 15/1965, 57/1965, 17/1967) koji je bio na snazi u vrijeme izgradnje. Nadalje, prema čl. 44. istog Zakona, prijenosom prava vlasništva odnosno prava korištenja na zgradu podignutu na dodijeljenom građevinskom zemljištu prelazilo je na onoga koji stječe zgradu i pravo korištenja zemljišta. U konkretnom slučaju, iako prednik tužitelja nije imao formalno rješenje o dodjeli prava trajnog korištenja zemljišta radi građenja, ističe da je u odluci V. s .R. H. broj Rev-x

196/16 od 19. travnja 2017. izraženo pravno shvaćanje da se i

bez takve formalne odluke o dodjeli nekretnina na upravljanje, korištenje i raspolaganje može uzeti da postoji pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća. Pri tom se treba uzeti u obzir i odredba čl. 268. st. 1. Zakona o udruženom radu ("Službeni list SFRJ" broj: 35/76, 57/83, 85/87 i 6/88 - dalje: ZUR) kojom je bilo propisano da ako je nekretnina postala društveno sredstvo određene pravne osobe u doba društvenog vlasništva, da se njezino vraćanje može zahtijevati u roku od pet godina računajući od dana saznanja, a najkasnije u roku od deset godina. Također, V. s. R.H je i u odluci Rev-x-1131/17 od 16. svibnja 2019.

zauzeo pravno shvaćanje da nedostatak formalnog akta o dodjeli nekretnine na upravljanje, korištenje i raspolaganje određenom društvenom poduzeću od strane nadležnog tijela u doba društvenog vlasništva samo po sebi ne znači da to društveno poduzeće u materijalnopravnom smislu nema pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja takve imovine (u ovom slučaju nekretnina) i da iste na taj način mogu predstavljati njenu imovinu i društvena sredstva nad kojima je mogla biti provedena pretvorba društvenog vlasništva.

28. Prema tome, na predmetnoj zgradi koju je pravni prednik tuženika izgradio u skladu sa zakonom i na kojoj je još 1977. na temelju valjanog pravnog posla- predmetnog Ugovora o zajedničkoj izgradnji zgrade sklopljenim sa O. Z.

koja je obuhvaćala i područje tužiteljice stekao pravo trajnog korištenja i raspolaganja i to bez naknade, to je i na samom zemljištu na kojem je izgrađena imao pravo trajnog korištenja, a što je po samom zakonu postalo pravo vlasništva.

29. Prema važećim propisima, kada jedinica lokalne samouprave podnosi prijedlog za brisanje društvenog vlasništva/općenarodne imovine i uknjižbu prava vlasništva u svoju korist na građevinskom zemljištu, u konkretnom slučaju predmetne nekretnine koja je u zk. ul. 338 k.o. P. upisana kao stojna kuća površine 69

m², osim pozivanja na odgovarajuću zakonsku predmnijevu iz čl. 360., 362. i 364. ZV-a kao i dokaza o pravnom sljedništvu upisanog nositelja prava korištenja, prijedlogu je nužno priložiti uvjerenje upravnog tijela nadležnog za prostorno uređenje kojim se potvrđuje status zemljišta u trenutku stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj: 34/91, 54/94 pročišćeni tekst, u nastavku: ZPZ), dana 24. srpnja 1991. Iz tog uvjerenja mora nedvojbeno proizlaziti da li se točno određeno zemljište (zemljišnoknjižna/katastarska čestica) na taj dan nalazilo izvan ili unutar granica građevinskog područja.

30. S obzirom da tužiteljica, a kako je to naprijed navedeno, niti uz tužbu niti na pripremnom ročištu nije dostavila u spis odgovarajuće isprave kojima dokazuje da je pravo vlasništva i/ili upravljanja predmetne nekretnine stekla na temelju samog zakona, to je tuženikov prigovor nedostatka njene aktivne legitimacije u ovom postupku trebalo prihvatiti kao osnovan. Kako je riječ o materijalnopravnom, a ne procesnopravnom prigovoru, tako je već na temelju ove osnove tužbeni zahtjev tužiteljice trebalo odbiti kao neosnovan te donijeti odluku kao u točkama I. i II. izreke presude.

31. Međutim, za naglasiti je da je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu stečenog bez osnove neosnovan sve i da je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnica predmetne nekretnine.

32. Tako je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, da je stjecatelj dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi s tim da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Također, jedan od posebnih slučajeva stjecanja bez osnove predstavlja i uporaba tuđe stvari u svoju korist u smislu odredbe čl. 1120. ZOO-a. Iz sadržaja citiranih odredbi zaključuje se da su opće pretpostavke nastanka izvanugovornog obveznopravnog odnosa stjecanja bez osnove: 1) povećanje imovine na jednoj strani, 2) umanjenje imovine na drugoj strani, 3) kauzalna povezanost između umanjenja i povećanja, 4) nepostojanje odgovarajuće osnove te da 5) činidba zbog koje je došlo do promjene u imovini ne bi smjela biti štetna radnja. Dakle, jedna od kumulativnih pretpostavki za nastanak izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove koja u svakom konkretnom slučaju mora biti ispunjena je da se radi o stjecanju koje se ne temelji na pravnom poslu, zakonu i/ili odluci suda ili drugog nadležnog tijela. Prema ocjeni ovog suda, navedena pretpostavka u konkretnom slučaju nije ispunjena.

33. Kako je tuženik ispravama dostavljenim uz odgovor na tužbu dokazao svoje pravo trajnog korištenja predmetne nekretnine bez naknade na temelju valjanog pravnog posla sklopljenog između Općine Zadar koja je obuhvaćala i sadašnju Općinu Posedarje te njegovog pravnog prednika i to ugovora o zajedničkoj izgradnji zgrade na predmetnoj nekretnini od 25. veljače 1977. na kojoj ima EKI, da ova isprava sukladno naprijed navedenim propisima predstavlja valjanu osnovu na temelju koje tuženik može zahtijevati upis svog prava (su)vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi te da tužiteljica nije osporila postojanje i sadržaj ove i drugih isprava koje je tuženik dostavio tijekom postupka, a kojima pobija navode iste iz tužbe, to za tuženikovo korištenje predmetne nekretnine u utuženom razdoblju postoji valjana pravna osnova.

34. Štoviše, prema odredbi čl. 2. točki 52. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj: 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17; dalje: ZEK) pravo puta predstavlja pravo pristupa, postavljanja, korištenja, popravljanja i održavanja elektroničke komunikacijske mreže i elektroničke komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, što obuhvaća i kabelsku kanalizaciju, kao i druga s tim povezana prava koja čine teret na nekretnini na kojoj je izgrađena elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema. Dakle, u trenutku ispunjenja pretpostavki iz članka 28. st. 1. podstavka 2. ZEK-a tuženik je u konkretnom slučaju stekao pravo puta na predmetnoj nekretnini na temelju samog zakona kojeg tužiteljica ne osporava pa upravo to zakonom ustanovljeno pravo puta u konkretnom slučaju također predstavlja valjanu pravnu osnovu korištenja predmetne nekretnine. Tom je odredbom propisana oboriva zakonska presumpcija prema kojoj se smatra da infrastrukturni operator ima pravo puta ako je izgradio elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu na općem dobru ili na nekretninama iz članka 27. st. 1. toga Zakona, dakle,

na nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te na nekretninama u vlasništvu drugih pravnih i fizičkih osoba, sve pod uvjetom da se koristi elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom i drugom povezanom opremom bez sudskog spora s upraviteljem općeg dobra ili vlasnikom nekretnine na kojoj je izgrađena ta infrastruktura, u razdoblju od najmanje tri godine od početka njezina korištenja, a koji uvjet je u konkretnom slučaju nesporno ispunjen.

35. Dovodeći u vezu sadržaj naprijed citiranih zakonskih odredbi sa sadržajem isprava dostavljenih u uz odgovor na tužbu utvrđeno je da za tuženikovo korištenje predmetne nekretnine u utuženom razdoblju postoji valjana pravna osnova kako na temelju valjanog pravnog posla-ugovora o zajedničkoj izgradnji zgrade na predmetnoj nekretnini, tako na temelju samog zakona. Dakle, u konkretnom slučaju nije ispunjena jedna od kumulativno određenih pretpostavki iz čl. 1111. ZOO-a za nastanak izvanugovornog odnosa stjecanja bez osnove stoga je tužbeni zahtjev neosnovan sve i da pravo vlasništva i upravljanja tužiteljice na predmetnoj nekretnini nije sporno.

36. S obzirom da činjenice navedene u tužbi kojima je ovaj sud vezan upućuju na zaključak da naknada koju tužiteljica potražuje u ovom postupku za tuženikovo korištenje predmetne nekretnine na kojoj ima izgrađenu EKI, u sadržajnom smislu zapravo predstavlja naknadu za pravo puta prema odredbama važećeg Zakona o elektroničkim komunikacijama i Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta, to potraživanje iste ni po ovoj osnovi ne bi bilo pravno utemeljeno.

37. Naime, imajući u vidu relevantne zakone i podzakonske propise kojima je uređeno pitanje naknade za pravo puta i to Zakon o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 73/08), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine“ broj 90/11), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj 72/17), Pravilnik o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine“ broj 31/09 i 89/10), Pravilnik o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine“ broj 152/11), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine“ broj 151/14), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta ("Narodne novine" broj 95/17), za zaključiti je da je sve od 1. siječnja 2008. pa sve do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama/17, ZEK-om bilo određeno da se naknada za pravo puta plaća tek na temelju izdavanja potvrde o pravu puta, odnosno i u utuženom razdoblju.

38. U tom pravu ovaj sud je ocijenio kao pravilne navode tuženika iz odgovora na tužbu da kao infrastrukturni operater nije dužan plaćati naknadu za pravo puta tužiteljici prije nego li je imao priliku upoznati se s njenom visinom i to u slučaju kada je on pokrenuo postupak izdavanja potvrde o pravu puta, od primitka potvrde o pravu puta, a u slučaju kada je tužiteljica kao vlasnik odnosno upravitelj općeg na predmetnoj nekretnini, a što osporava, pokrenula postupak utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta, od trenutka kada je HAKOM zaprimio takav zahtjev. U svakom slučaju, tuženikova obveza plaćanja tužiteljici naknade za njegovo pravo puta na predmetnoj nekretnini ne nastaje na temelju samog zakona, već tek donošenjem rješenja HAKOM-a kojim se na zahtjev jedne od parničnih stranaka točno utvrđuje visina ove naknade i trenutak od kojeg tužiteljici pripada pravo na njenu isplatu u slučaju da dokaže da je vlasnica ili upraviteljica iste, odnosno ako se za pokretanje upravnog postupka za utvrđivanje naknade za pravo puta uopće ispune za to potrebne pretpostavke. Dakle, obveza plaćanja naknade za pravo puta ne nastaje istovremeno s nastankom prava puta. S obzirom da niti jedna od parničnih stranaka nije podnijela navedeni zahtjev HAKOM- u, to u konkretnom slučaju tuženikova obveza plaćanja tužiteljici naknade za pravo puta na predmetnoj nekretnini u utuženom razdoblju nije niti nastala. Zbog navedenog, tuženik u utuženom razdoblju nije ni mogao steći korist u vidu neplaćene naknade za pravo puta na predmetnoj nekretninu na teret imovine tužiteljice niti se njegova imovina u tom smislu povećala.

39. Osim toga, ograničenje prava vlasništva kao i općeg i javnog dobra na nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave ili kojima istima upravlja posljedica je odredbe čl. 50 st. 2 Ustava Republike Hrvatske u skladu s kojom je zakonodavno tijelo ovlašteno donositi zakone kojima se ograničava vlasništvo, odnosno omogućava korištenje općeg i javnog dobra u javnom interesu. U pravilu zakonska ograničenja koja terete vlasništvo, odnosno upravljanje se ne nadoknađuju (ograničenja vezana za primjenu urbanističkih propisa kojima se ograničava gradnja sukladno prostornim planovima, ograničenja povezana s vlasništvom na kulturnom dobru, zabranom sječe šuma, susjedska prava i sl.) U tom pravcu, osnovani su navodi tuženika da je prije postupka pretvorbe i privatizacije njegovog pravnog prednika, tako i nakon pretvorbe i privatizacije, kao univerzalni pravni sljednik navedenog pretvorenog društvenog poduzeća temeljem samog Zakona o privatizaciji stekao vlasništvo predmetne EKI i distributivne telekomunikacijske kanalizacije (tj. kabelska kanalizacija, dalje:/DTK) pri čemu nije imao nikakvu obvezu plaćanja tužiteljici naknade za korištenje predmetne nekretnine na kojoj je EKI/DKI izgrađena. Donošenjem ZEK/2008 kojim je zakonodavac propisao obvezu plaćanja infrastrukturnim operatorima naknade za korištenje zemljišta na kojem je izgrađena EKI/DTK, propisao je i dalje pravo korištenja predmetnih nekretnina neovisno o tome da li je nadležno tijelo HAKOM donijelo akt kojim se određuje naknada i obvezuje pojedini infrastrukturni operator da je dužan i u obvezi plaćanja naknade. Sve dok HAKOM kao zakonom propisano nadležno tijelo ne donese rješenje za pojedinog infrastrukturnog operatora to temeljem samog zakonskog ograničenja (zakonske služnosti-prava puta) nije nastala obveza. Dakle, donošenjem ZEK/2008 koji se odnosi na sve vlasnike i sve infrastrukturne operatore nije nastao građansko-pravni odnos po kojem bi pojedini vlasnik, odnosno upravitelj nekretnine imao subjektivno pravo potraživati od pojedinog konkretnog infrastrukturnog operatora naknadu. To subjektivno pravo potraživanja s jedne strane, na strani konkretnog vlasnika odnosno upravitelja te s druge strane obvezu konkretnog korisnika prava zakonske služnosti- prava puta kao njegova obveza plaćanja naknade nastaje tek dospijećem obveze utvrđene izvršnim rješenjem HAKOM-a kao nadležnog tijela temeljem čl. 12. ZEK-a u vezi s izrekom rješenja kao upravnog akta kojim je ta obveza određena s rokom plaćanja kako je izvršnim upravnim aktom navedeno. Upravo zbog zakonske neodređenosti titulara koji na pasivnoj strani moraju trpjeti i propuštati ovlasti pojedinog neodređenog titulara na aktivnog strani zakonske služnosti proizlazi da kod prava zakonske služnosti prava puta iz ZEK-a i Pravilnika, nije nastao konkretni obveznopravni odnos.

40. Dakle, sve dok HAKOM kao nadležno tijelo u zakonom propisanom postupku ne donese rješenje temeljem odredbi čl. 12., 17. i 28. st. 6 ZEK-a i čl. 96. ZUP-a kojim se utvrđuje naknada koju je tuženik dužan plaćati tužiteljici na ime naknade za pravo puta za korištenje predmetnih nekretnina i to za razdoblje od dana kada podnositelj zahtjeva, konkretno tužiteljica pokrene postupak sukladno odredbi čl. 4 Pravilnika (novine" broj: 151/14 od 27.12.2014.g.), to na strani tuženika kao infrastrukturnog operatora iz zakonske služnosti propisane ZEK-om i Pravilnikom nije niti nastala obveza. Takvo rješenje HAKOM-a predstavlja u konstitutivnom smislu nastanak obveze za tuženika i to za razdoblje kako je istim utvrđeno, ali ne i za vrijeme prije podnošenja zahtjeva kojeg su jedinice lokalne samouprave mogle podnijeti još od 2011.

41. Osim toga, iako je tuženik bio ovlašten na temelju svih pravilnika o potvrdi i naknadi zapravo puta podnijeti HAKOM-u zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta u kojoj bi se utvrdila i visina naknade za pravo puta, a izdavanjem/primitkom te potvrde za tuženika bi nastala obveza plaćanja naknade za pravo puta tužitelju,

tuženik prema citiranim dispozitivnim, a ne kogentnim propisima, nije bio dužan podnijeti takav zahtjev pa se nepodnošenje istog ne može smatrati protupravnim, a kako u postupanju tuženika nema protupravnosti, što je jedan od konstitutivnih elemenata odgovornosti za štetu, to tuženik ne može naknadu u visini nenaplaćene naknade za pravo puta u utuženom razdoblju od svibnja 2016. do svibnja 2020. dugovati tužitelju niti po osnovi naknade štete.

42. Naime, odredbom čl. 1120. ZOO-a propisano da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, da vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Dakle, ako je imatelj stvari pretrpio štetu zbog njezine neovlaštene uporabe, pripada mu pravo izbora na podnošenje tužbe radi naknade štete, tužbe radi stjecanja bez osnove ili pak podnošenja obje tužbe istovremeno. Kod instituta uporabe tuđe stvari u svoju korist treba razlikovati je li riječ o potrošnim (res consumpti) ili o nepotrošnim stvarima (res non consumpti). Naime, ako je riječ o uporabi tuđe nepotrošne stvari, u ovom slučaju nekretnine, korisnik mora vratiti tu istu stvar i naknaditi korist koju je stekao uporabom te stvari. Također, uporabom tuđe stvari u svoju korist može se vlasniku stvari počiniti šteta zato što vlasnik u to vrijeme nije mogao koristiti stvar ili zato što je šteta počinjena na samoj stvari. Nadalje, odredbom čl. 1045. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, da je dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

43. S obzirom da je na temelju isprava iz spisa predmeta utvrđeno da tužiteljica nije vlasnica predmetne nekretnine, da tuženik na istoj ima pravo trajno korištenja bez naknade u utuženom razdoblju kako na temelju valjanog pranog posla tako i na temelju samog zakona te da u njegovom postupanju, odnosno propuštanju podnošenja zahtjeva HAKOM-u za utvrđivanje naknade za pravo puta, nema elemenata protupravnosti što je jedan od konstitutivnih elemenata odgovornosti za štetu, to za predmetno potraživanje tužiteljice nisu ispunjene kumulativno određene zakonske pretpostavke ni po ovoj osnovi.

44. Kako tužiteljica u predmetnom postupku nije dokazala osnovu utuženog potraživanja niti s jedne od dviju pravnih osnova (stjecanje bez osnove i naknada štete), to nije bilo mjesta utvrđivanju visine istog zbog čega je sud raspravnim rješenjem s pripremnog ročišta odbio dokazne prijedloge iste provođenjem uviđaja na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje stalnih sudskih vještaka geodetske i građevinske struke na okolnost visine zakupnine odnosno vrijednosti korištenja predmetne nekretnine u utuženom razdoblju, tim više što ovi dokazi nisu prikladni za utvrđivanje spornih činjenica važnih za donošenje meritorne odluke.

45. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupno provedenog postupka, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan po obje pravne osnove zbog čega je donesena presuda kao pod točkom I. i II. izreke iste.

46. S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila predmetni spor, to je tuženiku zastupanom po punomoćnici u osobi odvjetnika na njegov zahtjev, a primjenom odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; dalje: Tarifa) te vodeći računa o utvrđenoj vrijednosti predmeta spora trebalo priznati troškove potrebne za vođenje postupka u sveukupnom iznosu od 12.500,00 kuna za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. Tarife) i za zastupanje na ročištu glavne rasprave od 24. svibnja 2022. (Tbr. 9. Tarife) u iznosu od 5.000,00 kuna za svaku radnju (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sve uvećano za pripadajući PDV na iste od 25% u iznosu od 500, 00 kuna (Tbr. 42. Tarife) zbog čega je donesena odluka kao u izreci rješenja.

U Zadru 23. kolovoza 2022.

Sutkinja:

Tina Grgas

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima

Broj zapisa: eb310-818eb

Kontrolni broj: 01cff-236da-b9209

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TINA GRGAS, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte