Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 1 Gž-997/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Kati Brajković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u O. d. K. & P., protiv tuženika B. Ž. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: Povrv-1863/20-11 od 16. srpnja 2021., 24. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje se u pobijanom dijelu (točka I. i III.) presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv -1863/2020-11 od 16. srpnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je :

" I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-9902/2019 od 18. studenog 2019. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.792,71 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 428,00 kn od dana 22. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 328,33 kn od dana 23. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 319,83 kn od dana 20. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 196,19 kn od dana 24. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 176,21 kn od dana 22. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 173,89 kn od dana 23. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 170,26 kn od dana 24. rujna 2019. do isplate,

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3-postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z., poslovni broj Ovrv-9902/2019 od 18. studenog 2019. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 360,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. studenog 2019. kao i u odnosu na predvidivi trošak postupka u iznosu od 30,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.367,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2021. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3-postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. i III., pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), te predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno istu ukinuti i vratiti sudu prvog stupanja na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom se slučaju radi o sporu male vrijednosti iz članaka 458. stavak 1. ZPP-a. Prema odredbi iz članka 467. stavka 1. ZPP-a presuda i rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka. 2. osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Predmet spora neplaćene su tražbine s osnova dospjelih računa za isporučenu toplinsku energiju.

7. Prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužitelj s predstavnikom stanara u zgradi na adresi Z., sklopio Ugovor o potrošnji toplinske energije, dana 1. rujna 2016.,

- da se utuženi računi odnose na stan u navedenoj zgradi kojeg je tuženik bio vlasnik u cijelosti do 14. veljače 2019.g., kada je ½ dijela prava vlasništva uknjižena na D. O. Ž., temeljem Ugovora o uređenju imovinskih odnosa bivših bračnih drugova od 12. veljače 2019.g., da bi kao isključivi vlasnik stana od 4. srpnja 2019.g. bio upisan A. L., temeljem ugovora o kupoprodaji i tabularne izjave.

- da tuženik, kao krajnji kupac, nije dokazao da bi tužitelj bio obavješten o promjeni vlasništva stana u utuženom razdoblju koja bi utjecala na ugovorni odnos s tužiteljem kao kupcem toplinske energije.

8. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik, kao evidentirani vlasnik stambenog prostora na koji se odnose predmetna potraživanja obvezan platiti isporučenu toplinsku energiju za utuženo razdoblje.

9. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju neosnovano ukazuje žalitelj, jer je sud dao valjane razloge za svoju odluku, pa se ista može ispitati i ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama.

10. U odnosu na žalbeni navod pogrešne primjene materijalnog prava za navesti je da unatoč tome što je utvrđeno da je tuženik raspolagao stambenim prostorom za kojeg su vezane utužene tražbine, sama ta činjenica nije odlučna za postojanje njegove obveze prema tužitelju, budući nije dokazano da bi, bilo on, kao raniji vlasnik, odnosno suvlasnik, bilo novi vlasnik, obavijestili tužitelja o promjeni vlasništva u utuženom razdoblju, bilo direktno, bilo putem predstavnika stanara, a koja promjena doista ima za posljedicu i promjenu u ugovornom odnosu. Naime, sve dok o takvoj promjeni nije obavještena druga ugovorna strana, obveznik je ugovornog odnosa osoba koja je ugovor zaključila, u ovom slučaju tuženik.

11. Obveza obavještavanja o promjeni koja utječe na ugovornu obvezu proizlazi iz odredbe članka 127. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO) kojom je propisano:

(1) Svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz toga ugovora.

(2) Prijenosom ugovora ugovorni odnos između prenositelja i druge strane prelazi na primatelja i drugu stranu u času kad je druga strana pristala na prijenos, a ako je druga strana dala svoj pristanak unaprijed, u času kad je obavještena o prijenosu.

12. Stoga, izostanak obavijesti druge ugovorne strane (tužitelja) o promjeni ima za posljedicu da je tuženik kao ugovorna strana dužan ispuniti tražbinu druge ugovorne strane (tužitelja), u utuženom razdoblju, s obzirom na činjenicu da iz spisa proizlazi da je novi vlasnik obavijestio tužitelja o promjeni vlasništva 19. prosinca 2019. (l.s. 53).

13. Visina potraživanja tužitelja utvrđena je na temelju vjerodostojne isprave, sukladno odredbi članka 31. stavak 1. OZ-a.

14. Tuženikovi žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke prvostupanjskog suda, za koje je prvostupanjski sud u obrazloženju dao valjane i logične razloge što ih prihvaća i ovaj sud pa se žalitelj zbog izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na razloge pobijane odluke.

15. Kako je i odluka o troškovima postupka pravilna, žalba nema opravdanja pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju članka 368. stavka. 1. ZPP-a.

16. Kako tuženik sa žalbom nije uspio to je o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 24. kolovoza 2022.

Sutkinja:

Kate Brajković