REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3746/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VŠ iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici iz zajedničkog odvjetničkog ureda Vinko Ljubičić i Željko Vrdoljak iz Splita, protiv I-tuženika UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Šiško i partneri iz Splita, II-tuženice ĐŠ iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i prestanka uznemiravanja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-385/16-2 od 13. kolovoza 2018. kojom je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-444/13 od 21. siječnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 23. kolovoza 2022.

r i j e š i o  j e :

1. Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-385/16-2 od 13. kolovoza 2018.i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pst-444/13 od 21. siječnja 2016. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2. O troškovima postupka nastalima u povodu revizije odlučit će se u odluci o konačnoj stvari.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačen je tužbeni zahtjev tužiteljice VŠ iz [adresa], kojim je traženo da se utvrdi da je tužiteljica vlasnica nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je ista na temelju presude ovlaštena izvršiti upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime uz istodobno brisanje toga prava sa imena tuženih, da se tuženima UŠ iz [adresa] i ĐŠ iz [adresa], naloži da odmah prestanu sa bilo kakvim uznemiravanjem tužiteljice u ostvarivanju njenih stvarnih prava na navedenoj nekretnini a osobito da im se zabrani parkiranje automobila i svako drugo uznemiravanje (točka I izreke).

Nadalje je naloženo tužiteljici da tuženiku UŠ na ime troškova postupka isplati iznos od 4.800,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu (točka II izreke).

2. Drugostupanjskom odlukom odlučeno je:

„Žalba tužiteljice se odbija kao neosnovana pa se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pst-444/13 od 21. siječnja 2016. godine:

-potvrđuje u točki I izreke u cijelosti, i u točki II izreke glede dosuđenog parničnog troška I-tuženiku u iznosu od 4.800,00 kuna,

-preinačuje u točki II izreke u pogledu dosuđene zakonske zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak i to tako da se I-tuženiku, na dosuđeni trošak u iznosu od 4.800,00 kuna počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do naplate, umjesto po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope Hrvatske narodne banke važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, dosuđuje zakonska zatezna kamata po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu.“

3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnijela tužiteljica na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14

– dalje: ZPP) jer smatra da odluka o sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4. Predlaže da revizijski sud drugostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti redovna revizija, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6.2. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

7. U predmetnoj reviziji tužiteljica je postavila sljedeća pravna pitanja:

„1. Da li tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva predstavlja identičan zahtjev sa utvrđenjem prava korištenja? Osnovom toga da li se radi o presuđenoj stvari ako je donijeta presuda o utvrđenju prava korištenja, a 25 godina nakon toga pokreće se parnica radi utvrđenja prava vlasništva, između drugih osoba, ali u pogledu iste nekretnine?

2. Da li je identičan tužbeni zahtjev onaj na utvrđenje pravo korištenja sa tužbenim zahtjevom na utvrđenje pravo vlasništva te na zabranu činjenja (parkiranja) i uznemiravanja (čl. 167. ZV-a)?“

8. U odnosu na postavljeno pitanje tužiteljica je navela da je pobijana odluka u suprotnosti sa shvaćanjem zauzetim u odluci Županijskog suda u Šibeniku Gž- 1659/10 od 11. travnja 2011.

9. Ovaj sud ocjenjuje da se radi o pitanju koje ispunjava pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

10. Revizija je osnovana.

11. Kada je protiv presude suda drugog stupnja podnesena revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

12. Nižestupanjska rješenja donesena su na temelju odredbe čl. 333. st. 2. ZPP- prihvaćajući osnovanim prigovor presuđene stvari, uz obrazloženje:

-da je u predmetu Općinskog suda u Splitu broj P-167/89 vođena parnica između pravnog prednika (oca – AŠ) tužiteljice, također u procesnom položaju tužitelja, protiv pravnog prednika (oca – LŠ) tuženih, također u procesnom položaju tuženika,

-da je u navedenoj parnici donesena prvostupanjska presuda dana 11. svibnja 1995., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-2842/95 od 22. svibnja 1996.,

-da je navedenim pravomoćnim presudama odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je on isključivi nositelj prava korištenja čest. zem. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i da se tuženom naloži da se kani svakog pačanja u navedenu nekretninu, jer su sudovi utvrdili da pravo korištenja navedene čestice ne pripada tužitelju AŠ već tuženiku LŠ.

13. Iz ovakvih utvrđenja za sada se ne može prihvatiti stav nižestupanjskih sudova da između predmetne parnice i pravomoćno okončane parnice pred Općinskim sudom u Splitu broj P-167/89 postoji objektivni identitet spora, te da se stoga radi o presuđenoj stvari.

14. Odredba sadržana u čl. 333. st. 2. ZPP-a glasi kako slijedi:

„Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.“

15. U predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno je da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj P-167/89 tužitelj (prednik ovdje tužiteljice) odbijen sa tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je isti isključivi korisnik predmetne nekretnine.

16. Tužiteljica je međutim postavila tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ista vlasnica predmetne nekretnine.

17. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da pravo korištenja predstavlja pandan pravu vlasništva u određenom vremenskom razdoblju ne može se prihvatiti.

17.1. Prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u predmetu P-167/89, građani, udruženja građana i druge građanske pravne osobe mogu biti nosioci prava vlasništva u granicama i pod uvjetima propisanim zakonom, odnosno pravo vlasništva ne može postojati na stvarima koje mogu biti samo u društvenom vlasništvu, a što je predmetna nekretnina bila u vrijeme kada je prednik tužiteljice podnio tužbu u

18. Predmetna nekretnina više nije u društvenom vlasništvu već je u vlasništvu tuženika te je stoga tužiteljica postavila zahtjev na utvrđenje da je vlasnica sporne nekretnine, te ističe činjenični osnov za stjecanje prava vlasništva, a što nije identično zahtjevu postavljenom od njenog pravnog prednika u predmetu P-167/89.

19. Zbog toga tužiteljica opravdano navodi u svojoj reviziji da je pogrešan zaključak nižih sudova, kako se radi o objektivnom identitetu spora te time o presuđenoj stvari.

20. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tužiteljice i ukinuti presude nižestupanjskih sudova i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

21. Ukinuta je i odluka o trošku postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 23. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug