REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz 26/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr.sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog F. R., zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 14. lipnja 2022. broj KZZ-DO-68/2020., podignutom protiv pravomoćnog rješenja kojeg čine rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba Požega od 22. listopada 2018., broj Ik I-105/2017. i rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 13. studenoga 2018., broj Kž I-19/2018., u sjednici održanoj 23. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e :
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je rješenjima Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž I-19/2018-3 od 13. studenog 2018. i Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Ik I-105/2017 od 22. listopada 2018. ostvarena povreda članka 15. i članka 18. stavka 2. Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade RH, Vlade BiH i Vlade Federacije BiH o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 26. veljače 1996. izmijenjenog Sporazumom između RH i BiH o izmjeni Sporazuma između Vlade RH, Vlade BiH i Vlade Federacije BiH o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 7. lipnja 2004. i Sporazumom RH i BiH o izmjenama Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 10. veljače 2010. na štetu osuđenog F. R. pa se rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Kž I-19/2018-3 od 13. studenog 2018. i Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Ik I-105/2017 od 22. listopada 2018. ukidaju u cijelosti i predmet vraća na ponovnu odluku prvostupanjskom sudu.
Obrazloženje
1. Pravomoćnim rješenjem kojeg čine rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba Požega od 22. listopada 2018., broj Ik I-105/2017. i rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 13. studenoga 2018., broj Kž I-19/2018. odbijen je zahtjev osuđenog F. R. za obustavu izvršenja kazne zatvora kao neosnovan.
2. Protiv toga rješenja glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je 26. srpnja 2022. zahtjev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona u odredbi članka 15. i članka 18. stavka 2. Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 26. veljače 1996., izmijenjenog Sporazumom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjeni Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 7. lipnja 2004. i Sporazumom Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjenama Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 10. veljače 2010. („Narodne novine – međunarodni ugovori“ broj 3/2010., dalje: Sporazum), s prijedlogom da se „rješenja … ukidaju u cijelosti i predmet vraća na ponovnu odluku“.
3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.
4. Osuđeni F. R. je u zemlji svoga državljanstva Bosni i Hercegovini podnio molbu za preuzimanje izvršenja kazne zatvora osam mjeseci na koju je pravomoćno osuđen u Republici Hrvatskoj. Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine podnijelo je molbu Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske (dalje: MPURH) za preuzimanje izvršenja navedene kazne. MPURH je pristalo na prijenos izvršenja kazne zatvora uz uvjet da se ne vrši zamjena kazne zatvora novčanom kaznom ili probacijskom mjerom. Potom su mjerodavni sudovi u Bosni i Hercegovini najprije osudili osuđenika na istovjetnu kaznu zatvora, a potom je zamijenili novčanom kaznom prema pravu Bosne i Hercegovine. Osuđenik je novčanu kaznu platio u cijelosti. Nakon toga je osuđenik tražio obustavu izvršenja kazne zatvora u Republici Hrvatskoj navodeći da je kaznu izdržao prema pravu Bosne i Hercegovine.
5. Mjerodavni sudovi Republike Hrvatske odbili su obustavu izvršenja kazne zatvora osam mjeseci jer smatraju da ta kazna nije izvršena jer „plaćanje novčane kazne umjesto izvršenja kazne nije u skladu sa suglasnošću Republike Hrvatske za prijenos izvršenja kazne na Bosnu i Hercegovinu“ i da plaćanje novčane kazne umjesto izvršenja kazne zatvora nije „izvršenje kazne zatvora“. Istaknuto je i da država izvršenja (Bosna i Hercegovina) nije obavijestila državu presuđenja (Republika Hrvatska) o učinjenom pa da nije postupljeno po Sporazumu.
6. Državni odvjetnik smatra da je izrečena kazna zatvora „izvršena u skladu s pravom Bosne i Hercegovine i člankom 15. Sporazuma te je time pravo Republike Hrvatske na izvršenje presude konačno prestalo sukladno članku 18. stavku 2.
Sporazuma“. Državni odvjetnik je u pravu.
7. Prema članku 15. Sporazuma, koji je ovdje jedini pravno odlučan propis, „izvršenje se provodi isključivo prama pravu države izvršenja“. Prema članku 18. stavku 2. Sporazuma „pravo države presuđenja na izvršenje konačno prestaje kada je osuđena osoba potpuno izdržala kaznu zatvora ili sigurnosnu mjeru u državi izvršenja ili joj je ona konačno oproštena.“
7.1. Članak 2. Sporazuma propisuje uvjete preuzimanja izvršenja, a članak 3. propisuje kada se izvršenje neće preuzeti. U tim odredbama, a niti u drugima, Sporazum ne predviđa da država presuđenja prijenos izvršenja presude uvjetuje državi izvršenja. To je očito i prema članku 15. Sporazuma prema koje se izvršenje provodi „isključivo prema pravnu države izvršenja“. Prema tome, uvjet koji je MPURH postavio prilikom pristajanja na prijenos izvršenja kazne pravno je neodlučan i zato neobvezujući za državu izvršenja. Postavljanje uvjeta bilo bi moguće kada bi to bilo predviđeno Sporazumom. Budući da to nije, uvjet nema pravni učinak i zato ne može biti razlog za donošenje pobijanog pravomoćnog rješenja.
7.2. S tim u vezi, niti okolnost da država izvršenja nije obavijestila državu presuđenja o tome da je kazna zatvora zamijenjena novčanom kaznom ne može biti pravno utemeljenje za donošenje pobijanog rješenja. Sporazum takvo što ne predviđa pa je pozivanje na tu okolnost u pobijanom rješenju pravno beznačajno.
8. Prema tome, država izvršenja postupila je u skladu sa Sporazumom i izvršenje provela prema svojem pravu. Zamjenom kazne zatvora novčanom kaznom smatra se da je presuda države presuđenja izvršena odnosno da je kazna zatvora u potpunosti izdržana. Zato je pravo države presuđenja na izvršenje konačno prestalo prema članku 18. stavku 2. Sporazuma. O tome će mjerodavni sud koji je donio pobijano rješenje voditi računa kod ponovnog odlučivanja.
9. Imajući na umu sve navedeno, pobijano je rješenje trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku (članak 513. stavak 1. ZKP/08.)
Zagreb, 23. kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
