REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz 18/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak 2. Kaznenoga zakona („Narodne novine“ broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 14. lipnja 2022. broj KZZ-DO-54/2022., podignutom protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Sisku od 3. rujna 2021., broj Kv-80/2021. i presuda Županijskog suda u Sisku od 27. prosinca 2021., broj Kž-268/2021., u sjednici održanoj 23. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 14. lipnja 2022., broj KZZ-DO-54/2022-2.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine koju čine presuda Općinskog suda u Sisku broj Kv-80/2021. od 3. rujna 2021. i presuda Županijskog suda u Sisku broj Kž-268/2021. od 27. prosinca 2021. osuđenom M. B. opozvana je uvjetna osuda te je osuđeniku određeno izvršenje kazne zatvora jedna godina zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 2. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je 14. lipnja 2022. zahtjev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona u odredbi članka 468. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017. i 126/2019.; dalje: ZKP/08.), s prijedlogom da pobijana pravomoćna presuda ukine i predmet vrati sudu na ponovno odlučivanje.
3. Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.
4. Državni odvjetnik smatra da je u postupku opoziva uvjetne osude počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. Navodi da je prvostupanjski sud sjednicu izvanraspravnog vijeća održao 3. rujna 2021. u odsutnosti uredno pozvanog osuđenika koji je ispričao svoj nedolazak i zatražio odgodu sjednice podneskom od 2. rujna 2021. Smatra da je „održavanjem sjednice vijeća u odsutnosti osuđenika koji nije imao branitelja“ osuđeniku „onemogućeno … očitovanje o prijedlogu kao i očitovanje o okolnostima od značaja za utvrđivanje činjenica i prikupljanje dokaza relevantnih za odluku o opozivu uvjetne osude, a što je moglo biti od utjecaja na presude.“
4.1. Osim toga, državni odvjetnik navodi da postupak uvjetne osude „spada u Posebne postupke“ i da „zakon omogućava održavanje sjednice izvanraspravnog vijeća u slučaju izostanka uredno pozvane stranke“ Unatoč tome, smatra da taj postupak „u pogledu prava obrane valja … izjednačiti sa kaznenim postupkom obzirom da je predmet postupka utvrđivanje činjenica odlučnih za opoziv uvjetne osude s posljedicom pretvaranje prijetnje kaznom zatvora u bezuvjetnu kaznu“.
5. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je postupak uvjetne osude „posebni postupak“ i to onaj koji je propisan u Glavi XXIX, članku 564. ZKP/08. Postupak opoziva uvjetne osude provodi se nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Zato postupak opoziva uvjetne osude nije jedan od stadija kaznenog postupka pa nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da ga treba „izjednačiti sa kaznenim postupkom“. U tom se postupku ne odlučuje o krivnji, nego o opozivu uvjetne ili djelomično uvjetne osude pravomoćno izrečene osuđeniku. Ovaj pravni stav ovaj je sud već izrazio u svojoj odluci Kzz 11/2020. od 11. prosinca 2020. i nema dobrog razloga za njegovu promjenu. Ne postoji nikakvo prošireno tumačenje s kojim bi se sjednica izvanraspravnog vijeća u postupku opoziva uvjetne osude izjednačila s raspravom u kaznenom postupku.
5.1. Zato u posebnom postupku opoziva uvjetne osude nije moguće počiniti povredu prava obrane na raspravi kako to pogrešno tvrdi državni odvjetnik u zahtjevu. Sjednicu izvanraspravnog vijeća moguće je naime održati bez uredno pozvanog optuženika i takvo postupanje nije „povreda prava obrane na raspravi“ (tako i odluka ovoga suda III Kr 57/2019. od 11. veljače 2020). Moguće je počiniti povredu zakona, primjerice onu iz članka 58. stavka 8. KZ/11. (tako odluke ovoga suda Kzz 1/2018. od 16. siječnja 2018., Kzz 20/2017. od 10. svibnja 2017. i Kzz 27/2016. od 24. kolovoza 2016.). No, ovdje nije riječ o proteku roka za opoziv uvjetne osude niti državni odvjetnik to u zahtjevu tvrdi. Državni odvjetnik izjednačava posebni postupak opoziva uvjetne osude s raspravom u kaznenom postupku tvrdeći da je u tom posebnom postupku počinjena povreda „pravo obrane na raspravi“. No, takvo je izjednačavanje pogrešno iz razloga navedenih pod 5.
6. Iako je zahtjev iz navedenih razloga neosnovan, ipak treba navesti da državni odvjetnik nije u pravu niti kada tvrdi da je osuđeniku „onemogućeno … očitovanje o prijedlogu kao i očitovanje o okolnostima od značaja za utvrđivanje činjenica i prikupljanje dokaza relevantnih za odluku o opozivu uvjetne osude“.
6.1. Osuđenik je poziv za sjednicu izvanraspravnog vijeća koje je odlučivalo o opozivu izrečene mu uvjetne osude primio 9. kolovoza 2021. Odgodu sjednice koja je održana 3. rujna 2021. u 8:30 osuđenik je zatražio podneskom e-poštom koju je poslao 2. rujna 2021. u 20:29. Naveo je da ne može prisustvovati sjednici izvanraspravnog vijeća „zbog poslovnih obveza“ u inozemstvu. Nije precizirao kakve su to poslovne obveze, ali je u žalbi na odluku izvanraspravnog vijeća naveo da „kod privatnog poduzetnika“ gdje je zaposlen u Č. R. „nije mogao dobiti godišnji“ odmor niti slobodne dane. Ti su navodi neuvjerljivi jer su nepotkrijepljeni i zdravorazumski je neprihvatljivo da se s posla ne može izostati zbog važnih osobnih razloga koji se odnose na opoziv uvjetne osude. Osim toga, osuđeniku su takvi razlozi morali biti poznati i mnogo dana prije nego je poslao zahtjev za odgodu sjednice. Umjesto pravovremenog organiziranja putovanja na sjednicu ili podnošenja zahtjeva za odgodom čim je primio poziv ili barem par dana nakon toga, osuđenik je zahtjev za odgodom poslao 12 sati prije održavanja sjednice te naveo nepotkrijepljene razloge za odgodu. Kraj takvog stanja stvari, pravilno je sud održao sjednicu izvanraspravnog vijeća bez prisutnog optuženika, a na to je i ovlašten zakonom (članak 564. stavak 3. ZKP/08.).
6.2. Osim toga, osuđeniku nije „onemogućeno očitovati se o okolnostima od značaja“ za opoziv uvjetne osude. On je to učinio u zahtjevu za odgodu sjednice izvanraspravnog vijeća i u žalbi na tu odluku. Prema tome, prvostupanjska i drugostupanjska odluka vodila je računa i o tim okolnostima pa nije u pravu državni odvjetnik da mu je u posebnom postupku opoziva uvjetne osude onemogućeno očitovanje o okolnostima važnim za opoziv uvjetne osude.
7. S obzirom na sve navedeno, odlučeno je kao izreci na temelju članka 512. ZKP/08.
Zagreb, 23. kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.
