Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 72 Gž R-2613/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc.Iris Gović Penić, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. C. iz P., OIB: …, zastupane po punomoćniku T. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženika L. proizvodnja i usluge d.o.o. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćnici K. A. H., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-209/2020 od 3. veljače 2022.,dana 23. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-209/2020 od 3. veljače 2022.u diijelu pod točkom I i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I. Nalaže se tuženiku L. proizvodnja i usluge d.o.o. iz P., OIB: …, da tužiteljici N. C. iz P., OIB: …, isplati razliku bruto plaće u iznosu od 60.080,76 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

-na iznos od 1.178,10 kn za travanj 2018. od 10.05.2018. pa do isplate;

-na iznos od 4.948,02 kn za svibanj 2018. od 08.06.2018. pa do isplate;

-na iznos od 4.948,02 kn za lipanj 2018. od 10.07.2018. pa do isplate;

-na iznos od 4.476,78 kn za srpanj 2018. od 10.08.2018. pa do isplate;

-na iznos od 5.183,64 kn za kolovoz 2018. od 10.09.2018. pa do isplate;

-na iznos od 4.712,40 kn za rujan 2018. od 10.10.2018. pa do isplate;

-na iznos od 5.183,64 kn za listopad 2018. od 09.11.2018. pa do isplate;

-na iznos od 4.476,78 kn za studeni 2018. od 10.12.2018. pa do isplate;

-na iznos od 4.948,02 kn za prosinac 2018. od 10.01.2019. pa do isplate;

-na iznos od 4.490,64 kn za siječanj 2019. od 08.02.2019. pa do isplate;

-na iznos od 5.011,20 kn za veljaču 2019. od 08.03.2019. pa do isplate;

-na iznos od 5.261,76 kn za ožujak 2019. od 10.04.2019. pa do isplate;

-na iznos od 5.261,76 kn za travanj 2019. od 10.05.2019. pa do isplate; u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužiteljice N. C. iz P., OIB: …, u dijelu u kojem potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke ove presude, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku L. proizvodnja i usluge d.o.o. iz P., OIB: …, da tužiteljici N. C. iz P., OIB: …, nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 3. veljače 2022. do isplate u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I i III izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu tuženika te preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku, podredno istu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.Zakona o parničnom postupku("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 89/14, 70/19, 80/22-dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju neosnovano ukazuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, jer su u istoj navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama.

5. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je presudom Općinskog suda u Sisku,poslovni broj Pr-108/2019 od 19. srpnja 2019., a koja je u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu Gž R- 259/2020, utvrđeno da je nedopuštena i nezakonita Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 26. veljače 2018. Klasa: 101-01/18- 01/05, Ur. Broj: 01-01-18-2, kao i Odluka od br. 12.6/8 od 19. ožujka 2018., Klasa: 220-07/18-01/01, Ur. Broj: 02-01-18-1/1-2 koju je donio tuženi L. proizvodnja i usluge d.o.o. iz P., OIB …, te je naloženo tuženiku L. proizvodnja i usluge d.o.o. iz P., OIB: …, vratiti tužiteljicu N. C. iz P., na radno mjesto Direktora ekonomsko-financijskih poslova na kojem je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora radila,

- da uvidom kroz e-spis a što nije sporno proizlazi da je protiv presude Županijskog suda u Splitu Gž R-259/2020, tuženik podnio reviziju ,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke V. P. ,a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog proizlazi da bi tužiteljici na ime razlike plaće u spornom razdoblju za radno mjesto direktora ekonomsko-financijskih poslova pripadao iznos od 60.080,76 kn a kako je to vještak prikazao po mjesecima na stranici 4 svog pisanog nalaza i mišljenja.

7. Nije sporno da je tuženik uložio reviziju na pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Pr-108/2019, a kojom presudom je utvrđeno da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 26. veljače 2018., te je naloženo ovdje tuženiku vratiti tužiteljicu N. C. na radno mjesto Direktora ekonomsko-financijskih poslova na kojem je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora radila, međutim to nije odlučno u ovom postupku te ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke pa su stoga žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno sud zaključuje da tužiteljica na temelju predmetne presude koja je postala pravomoćna i ovršna ima pravo potraživati isplatu plaće koja joj pripada za sporno razdoblje nakon što je utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom da je Odluka o otkazu nezakonita i da je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na radno mjesto koje je obavljala prije donošenja Odluke o otkazu.

9. Tuženik u žalbi u bitnom ističe da je tijekom postupka osporavao visinu tužbenog zahtjeva, te da tuženik, iako nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke jer je isti izradio svoj nalaz i dao mišljenje sukladno rješenju suda, je izvijestio sud da je u postupku pod poslovnim brojem Pr-108/2019 podneskom od 16. svibnja 2019. isticao da je kod tuženika u međuvremenu Odlukom tuženika broj 1/2 od 23. siječnja 2019. ustrojena nova organizacija i sistematizacija radnih mjesta, koja je stupila na snagu 1. veljače 2019. temeljem koje je kod tuženika bilo ukinuto radno mjesto Direktor ekonomsko-finacijskih poslova pa stoga nije jasno kako je sud utvrdio visinu plaće za sporno razdoblje, posebice za mjesec veljaču, ožujak i travanj 2019. kada to radno mjesto Direktora ekonomsko-financijskih poslova s pripadnim koeficijentom za obračun plaće od 4,5 nije postojalo.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, da nakon provedenog vještačenja financijske struke, stranke nisu imale primjedbe na utvrđenu visinu razlike plaće koja bi pripadala tužiteljici za sporno razdoblje u iznosu od 60.080,76 kn, a tužiteljica je u skladu sa nalazom vještaka podneskom od 3. rujna 2021. specificirala tužbeni zahtjev dok tuženik svojim podneskom od 17. prosinca 2021. (list 45 spisa) nije stavljao nikakve primjedbe na nalaz vještaka na izračun razlike plaće koja bi pripadala tužiteljici za sporno razdoblje.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je vještak u svom pisanom nalazu jasno utvrdio da je tablicama koje su sastavni dio pisanog nalaza (list 3,4 nalaza) prikazao sljedeće:

- Izračun bruto plaće tužiteljice po mjesecima utuženog razdoblja uz primjenu koeficijenta 3,0 (radno mjestoVoditelja ekonomsko-financijskih poslova u Sektoru ekonomsko-financijskih poslova)

- Izračun bruto plaće tužiteljice po mjesecima utuženog razdoblja uz primjenu koeficijenta radnog mjesta 4,5 ( radno mjesto Direktor Sektora ekonomsko- financijskih poslova)

- Razlika u bruto plaćama kao posljedica gore objašnjene razlike u koeficijentima radnog mjesta.

12. Stoga tuženikovo opravdanje da nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka jer da je visina upravo utvrđena u skladu sa uputom suda je paušalna i kontradiktorna jer upravo vještak svoj nalaz bazira na razlikama u koeficijentima radnog mjesta Voditelja ekonomskih-finacijskih poslova (3,0) od koeficijenta radnog mjesta Direktora Sektora ekonomsko-finacijskih poslova (4,5) a što upravo tuženik ističe u žalbenim navodima.

13. Stoga tuženik je propustio na tako utvrđenu visinu razlike plaća za sporno razdoblje prigovoriti nalazu i mišljenju vještaka stoga takve prigovore ne može isticati u žalbenoj fazi postupka.

14. Tuženik je u odgovoru na tužbu (list 20 spisa) isticao da je u predmetu pri Općinskom sudu u Sisku pod poslovnim brojem Pr-108/2019 obavijestio sud da je u međuvremenu Odlukom tuženika broj 1/2 od 23. siječnja 2019. ustrojena nova organizacija i sistematizacija radnih mjesta, koja je stupila na snagu 1. veljače 2019. temeljem koje je kod tuženika bilo ukinuto radno mjesto Direktor ekonomsko- finacijskih poslova pa stoga nije jasno kako je sud utvrdio visinu plaće za sporno razdoblje, posebice za mjesec veljaču, ožujak i travanj 2019. kada tog radnog mjesta Direktora ekonomsko- financijskih poslova s pripadnim koeficijentom za obračun plaće od 4,5 nije postojalo.

15. Međutim iako to tuženik spominje u odgovoru na tužbi , očito gubi iz vida da je teret dokazivanja tih činjenica upravo na tuženiku stoga pozivanje tuženika da je u ovom drugom postupku to isticao nije odlučno za ovaj sudski postupak pa su stoga žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

16. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a prema čl. 220 ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke a prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. Također neosnovani su žalbeni navodi tuženika, kojim tuženik ističe da nije jasno zbog čega je sud odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem stranaka u ovom postupku.

18. Međutim tuženik i tu očito gubi iz vida da sud ,a ne stranke ,odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a).

19. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude odbio taj dokazni prijedlog jer isti nije od relevantan za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom postupku.

20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo pozivajući se na odredbe Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17, 98/19 dalje ZR-a) koje su relevantne za ovaj radni spor.

21. Člankom 95. st. 3. ZR-a određeno je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, dok je odredbom čl. 90. stavak 1., 3. i 4. ZR-a propisano kako je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

23. Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. kolovoza 2022.

Predsjednica vijeća:

Mr.sc.Iris Gović Penić, v.r.