REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 230/2018-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. B. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnici V. Ć., odvjetnici u S., protiv tuženika A. B. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. D., odvjetniku u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2100/2017 od 2. studenoga 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1341/16 od 6. ožujka 2017., u sjednici održanoj 23. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici s naslova naknade štete iznos od 239.354,43 kn sa zateznom kamatom od 20. studenog 2006. do isplate (toč. I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 86.130,57 kn (toč. II. izreke). Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici na ime troškova parničnog postupka iznos od 18.841,87 kn sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14
- dalje: ZPP), a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i obje nižestupanjske odluke preinače podredno ukinu uz naknadu troškova revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženika nije osnovana.
6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastale zbog prodaje nekretnine, od strane majke tuženika, trećoj osobi a koje je tužiteljica suvlasnica, s naslova bračne stečevine, za ½ dijela (a tuženik za ½ dijela).
8. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:
- da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi,
- da je tužiteljica u sporu protiv tuženika i njegove majke N. B., radi utvrđenja bračne stečevine, ishodila dana 30. listopada 2006. pod brojem IP-836/98 odluku (presudu i rješenje) koja je postala pravomoćna 31. svibnja 2007., a ovršna 14. studenog 2007., kojom je utvrđeno da stan u S., ..., površine 48,80 m2, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika, svakog za ½ dijela i da je pogrešna uknjižba prava vlasništva na navedenom stanu za cijelo, dok je N. B. obvezana temeljem te presude izdati tužiteljici ispravu podobnu za upis prava suvlasništva za ½ dijela u protivnom da će istu zamijeniti presuda, a tuženik je obvezan predati tužiteljici u suposjed navedeni stan; odbijen je prijedlog tužiteljice za izdavanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja tog stana,
- da se N. B. upisala kao vlasnica predmetnog stana temeljem ugovora od 10. prosinca 1993., da je istoga prodala M. B. ugovorom o kupoprodaji od 20. studenog 2006., za iznos od 48.000 EUR/kn, koji ugovor je prijavljen Poreznoj upravi, i provedena je uknjižba prava vlasništva na kupca,
- da je radi provedbe presude IP-836/98 vođen ovršni postupak pod brojem Ovr- 346/08 (pokrenut 12. veljače 2008.) ali je rješenjem suda od 14. rujna 2009. usvojen prigovor treće osobe, M. B. te je ovrha proglašena nedopuštenom, a postupak je obustavljen iz razloga što je utvrđeno da je ista vlasnica predmetnog stana,
- da je zabilježba spora radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji od 20. studenog 2006. broj P1-7925/09 upisana 15. listopada 2009. temeljem rješenja broj Z-9727/09 od 18. veljače 2010.,
- da je presudom broj Po-176/13 od 7. srpnja 2014. (pravomoćnom 10. veljače 2016.) odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice protiv N. B. i M. M. (rođ. B.) za utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji od 30. studenog 2006.,
- da je N. B. preminula ...., a istu je naslijedio sin - tuženik,
- da tuženik nije tužiteljici predao u suposjed predmetni stan,
- da iz podataka Porezne uprave, Ispostava S., proizlazi da prosječna cijena stana na području P., gdje se nalazi predmetni stan, po m2 iznosi 9.927,60 kn,
- da prosječna tržišna vrijednost predmetnog stana u vrijeme presuđenja ukupno iznosi 478.708,87 kn, a ½ dijela iznosi 239.354,43 kn.
9. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da N. B. za života nije tužiteljici izdala tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva, a i da je ista onemogućila tužiteljicu još za vrijeme trajanja postupka radi utvrđenja bračne stečevine u korištenju njene bračne stečevine, što je sve protupravno, te da se šteta koju je prednica tuženika N. B. počinila tužiteljici sastoji u činjenici da je prodavši ½ suvlasničkog dijela tužiteljice time onemogućila tužiteljicu u vršenju njenih suvlasničkih ovlasti čime je postupila protivno odredbi čl. 1. st. 3. i čl. 36. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), kao i odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 45/89 i 59/90), a zbog čega je došlo do umanjenja imovine tužiteljice prema odredbi čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO). Sud smatra i da na tuženika, kao jedinog nasljednika N. B., sukladno odredbi čl. 336. st. 2. ZOO, ima učinak ugovor kojeg je njegova prednica zaključila kao prodavateljica s M. B. kao kupcem, pa da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici štetu upravo u iznosu od ½ tržišne vrijednosti predmetnog stana, jer su na njega prešla sva prava i obveze iz ugovora, što je sve prihvatio drugostupanjski sud.
10. Suprotno navodima tuženika, pravilno su nižestupanjski sudovi smatrali da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan za što su dali jasne i argumentirane razloge. Naime, prednica tuženika je tijekom trajanja parničnog postupka u kojemu je sudjelovala kao 2. tuženica, i to nakon ročišta za objavu presude a prije nego što je zaprimila prvostupanjsku odluku (kako o tužbenom zahtjevu tako i o prijedlogu za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja), nekretninu koja je bila predmet postupka, prodala trećoj osobi, slijedom čega proizlazi da ista nije postupala u dobroj vjeri jer je presuda broj IP-836/98 od 30. listopada 2006. samo deklarirala da je predmetni stan bračna stečevina tužiteljice i tuženika (za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao imovinskopravni učinak braka, stvara se bračna stečevina, i to radom bračnih drugova ili potječe od njihovog rada).
11. U odnosu na prigovor da tuženik, sukladno odredbi čl. 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15) odgovara za dugove ostaviteljice samo do visine naslijeđenog dijela, za odgovoriti je da je isti taj prigovor po prvi put istaknuo u žalbi, da tijekom prvostupanjskog postupka nije imao nikakvih dokaznih prijedloga na te okolnosti, a spisu predmeta priloženo je rješenje o nasljeđivanju broj O-1771/15 od 26. listopada 2015. iz kojega proizlazi da je tuženik iza smrti majke naslijedio, među ostalim, i više nekretnina u K.O. Ž., K.O. V. i K.O. K. (što i sam navodi u reviziji), pa su i ti revizijski navodi neosnovani. Dio revizijskih navoda kojima se komentira ocjena provedenih dokaza po nižestupanjskim sudovima, u suštini predstavlja prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz tog razloga po odredbi čl. 385. ZPP revizija se ne može izjaviti.
12. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 23. kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
