REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 1 Us I-1116/2021-6

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja H. S. iz S., ..., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava na novčanu naknadu troškova prijevoza u svrhu ostvarivanja zdravstvene zaštite - hemodijalize, 1. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-08/21- 01/206, URBROJ: 338-01-06-05-21-06 od 23. kolovoza 2021. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Gospić, KLASA: UP/I-502-08/20-01/441, URBROJ: 338-09-02-21- 09 od 6. svibnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, Područne službe Gospić, KLASA: UP/I-502-08/20-01/441, URBROJ: 338-09-02-21-09 od 6. svibnja 2021. odbijen je zahtjev tužitelja da mu se prizna pravo na naknadu troškova prijevoza od mjesta prebivališta (S.) do ugovorene zdravstvene ustanove (KBC Rijeka) radi ostvarivanja zdravstvene zaštite - hemodijalize za dane navedene u tom rješenju (od 2. veljače 2019. do 14. travnja 2020.) s obrazloženjem da je tužitelj u tom razdoblju ispunjavao uvjete za sanitetski prijevoz pa da stoga nema pravo na naknadu troškova prijevoza mimo sanitetskog prijevoza.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-08/21-01/206, URBROJ: 338-01-06-05-21-06 od 23. kolovoza 2021. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi i u naknadno predanom podnesku kojim se je očitovao na odgovor na tužbu tuženika navodi u bitnome kako se osporavana rješenja temelje isključivo na izjavi njegovog izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite dr. med. D. P. Navodi da je on u razdoblju za koji traži naknadu bio u cijelosti priseban, pokretan i dobrog općeg stanja, ali da je unatoč tome izabrani doktor smatrao da on ispunjava uvjete za sanitetski prijevoz radi hemodijalize. Smatra da se u postupku nije utvrdilo pravo stanje stvari na temelju obilne medicinske dokumentacije koju je dostavio u spis. Pojašnjava kako iz priložene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je on nepokretan ili teže pokretan ili da mu je preporučeno da se ne kreće samostalno u bilo kojoj od životnih situacija. Navodi da mu nije jasno kako je njegov izabrani doktor naveo da su uvjeti za sanitetski prijevoz prestali 15. travnja 2020. te u svezi s time pojašnjava da je on cijelo vrijeme od oboljenja 2007. pa do danas (dakle i u periodu za koji traži naknadu troškova) bio samostalno pokretan. Stoga smatra da suprotno izjavi njegovog izabranog doktora nije ispunjavao uvjete za sanitetski prijevoz i u navedenom periodu za koji traži naknadu troškova prijevoza, a što je odlučna činjenica u ovom postupku. Navodi kako nije svrsishodno da mora koristiti sanitetski prijevoz radi odlaska na hemodijalizu, kraj činjenice da je samostalno pokretan, a k tome mu taj način prijevoza zbog vijugave ceste i načina na koji se vozi u sanitetskom vozilu uzrokuje mučnine slijedom kojih nije u mogućnosti normalno primiti hemodijalizu. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te je ujedno zatražio i naknadu troškova za sastav tužbe putem svoje opunomoćenice (odvjetnice) kojoj je kasnije u tijeku spora otkazao punomoć za zastupanje u ovom sporu.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Dakle, među strankama ovog spora nije sporno da je izabrani liječnik obiteljske medicine utvrdio za tužitelja potrebu sanitetskog prijevoza radi odlaska na hemodijalizu u periodu od 2. veljače 2019. do 14. travnja 2020., dok je potom utvrdio kako tužitelj nadalje od travnja 2020. nema više potrebe za sanitetskim prijevozom jer se osjeća bolje, a isti je to utvrđenje obrazložio u svom mailu od 17. lipnja 2021. (kojeg je dostavio tuženiku na upit tuženika povodom žalbe tužitelja) ranijim lošijim zdravstvenim stanjem tužitelja nakon graftektomije nakon čega se je pacijent još uvijek loše osjećao, dok se je postepeno počeo sve bolje osjećati u odnosu na prethodno razdoblje.

6. Tužitelj s druge strane smatra da nije ispunjavao uvjete za sanitetski prijevoz i u periodu od 2. veljače 2019. do 14. travnja 2020. i da mu stoga treba naknaditi troškove prijevoza u navedenom periodu jer je koristio drugi prijevoz.

7. U ovom sporu pravno odlučne činjenice nisu sporne već je sporna primjena prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, pa je stoga Sud bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

8. Čl. 62. st. 1. i 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13. i 98/19, dalje: ZOZO) propisano je da osiguranik koji zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja koristi radi hemodijalize može ostvariti naknadu za troškove prijevoza neovisno o udaljenosti pod uvjetom da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza propisane Pravilnikom ministra nadležnog za zdravlje.

9. Čl. 28. t. 1. Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", 49/14., 51/14., 123/16., 11/15., 17/15., 129/17., dalje: Pravilnik o uvjetima) propisano je da potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje:

1. izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite koji izdaje uputnicu za korištenje zdravstvene zaštite iz čl. 31. i 33. ovoga Pravilnika, odnosno na osnovi izdane potvrde o ortopedskim i drugim pomagalima pod uvjetima utvrđenim u čl. 26. st. 2. tog Pravilnika,

2. doktor u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno ugovorni doktor privatne prakse kod kojih se osigurana osoba liječi, kao i u slučaju izdavanja potvrde o ortopedskim i drugim pomagalima pod uvjetima utvrđenim u čl. 26. st. 2. tog Pravilnika,

3. doktor u ugovornoj zdravstvenoj ustanovi koja provodi hitnu medicinu kod kojeg je osigurana osoba u postupku liječenja,

4. nadležna osoba u regionalnom uredu, odnosno Direkciji Zavoda u skladu sa općim aktom Zavoda o prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti.

10. Čl. 66. st. 1. Pravilnika o uvjetima propisano je da osigurana osoba koja hemodijalizu koristi kao kronični bubrežni bolesnik, pod uvjetom da ne ispunjava uvjete za korištenje sanitetskog prijevoza propisane općim aktom ministra nadležnog za zdravlje iz čl. 26. tog Pravilnika, ima na ime troškova prijevoza pravo na novčanu naknadu u visini utvrđenoj u st. 2., 3. i 4. tog članka.

11. Čl. 2. Pravilnika o sanitetskom prijevozu ("Narodne novine", broj 123/09., 80/13., dalje: Pravilnik o sanitetskom prijevozu) propisano je da pravo na sanitetski prijevoz može koristiti osigurana osoba Zavoda koja je nepokretna, teško pokretna i kojoj zbog prirode bolesti nije preporučeno samostalno kretanje.

12. Dakle, citiranim čl. 28. t. 1. Pravilnika o uvjetima propisano je da potrebu sanitetskog prijevoza utvrđuje izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite, a nesporno je da je tužiteljev izabrani doktor primarne zdravstvene zaštite utvrdio potrebu sanitetskog prijevoza za tužitelja u spornom razdoblju.

13. Sukladno citiranom čl. 2. Pravilnika o sanitetskom prijevozu pravo na sanitetski prijevoz može koristiti osigurana osoba Zavoda kojoj zbog prirode bolesti nije preporučeno samostalno kretanje. Dakle, za korištenje sanitetskog prijevoza nije nužno da je osoba nepokretna ili teško pokretna, već je važna i priroda bolesti. U konkretnom slučaju izabrani doktor je ocijenio da je tužiteljevo zdravstveno stanje s obzirom na prirodu njegove bolesti takvo da nije preporučeno samostalno kretanje tužitelja nakon početnih odlazaka na hemodijalizu (zbog mogućnosti pojavljivanja vrtoglavice i mučnine nakon hemodijalize što je i sam tužitelj naveo svom izabranom doktoru da mu se zna pojaviti), a kako se s vremenom njegovo zdravstveno stanje poboljšalo to je izabrani doktor ocijenio da se nadalje može samostalno kretati na dijalizu i nakon dijalize.

14. Tužitelj u tužbi nije eventualno predložio u smislu čl. 33. st. 3. ZUS provođenje sudskog medicinskog vještačenja radi dovođenja u sumnju navedenog utvrđenja izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite te Nalaza, mišljenja i ocjene prvostupanjskog i drugostupanjskog liječničkog povjerenstava iz upravnog postupka kojima je u upravnom postupku potvrđeno navedeno utvrđenje izabranog doktora.

15. Dakle, tužitelj je zbog prirode bolesti (kronična bubrežna bolest, graftektomija zbog koje se je još uvijek u početku osjećao loše, te mogućih pojavljivanja vrtoglavice i mučnine nakon hemodijalize) ispunjavao uvjet za korištenje sanitetskog prijevoza za odlazak na hemodijalizu u KBC Rijeka u spornom razdoblju, a okolnost da je tužitelj mimo preporuke izabranog liječnika samostalno odlazio na dijalizu nije opravdani razlog za traženje naknade troškova prijevoza.

16. Okolnost da je sanitetski prijevoz neprikladan zbog vijugave ceste i načina vožnje u sanitetskom vozilu također ne može dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

17. Budući da je tužitelj u spornom razdoblju ispunjavao uvjete za sanitetski prijevoz, to iz tog razloga ne može ostvariti naknadu za troškove prijevoza na hemodijalizu prema citiranim odredbama, pa stoga nije bilo potrebno dalje u sporu utvrđivati je li tužitelj bio u spornom periodu u cijelosti ili djelomično obvezno zdravstveno osiguran, a koje pitanje se je također kao drugo sporno pojavilo u ovom sporu.

18. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st.

1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

19. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga tužitelj nema pravo na naknadu troškova za sastav tužbe putem opunomoćenice - odvjetnice.

20. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

U Rijeci 1. lipnja 2022.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).