Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj 6 Gž Ovr-547/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari ovrhovoditelja A. B. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. M., odvjetnica iz Odvjetničkog društva M. i p. d.o.o. iz R., protiv ovršenika 1. V. Š., K., OIB: …, i 2. D. Š., K., OIB: …, koje zastupa punomoćnik F. H., odvjetnik iz K., radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini, odlučujući o žalbi 1. i 2. ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Krku poslovni broj Ovr-1012/2019-4 od 2. lipnja 2020., 23. kolovoza 2022.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba 1. ovršenice V. Š. i 2. ovršenika D. Š., ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Crikvenici Stalna služba u Krku poslovni broj Ovr-1012/2019-4 od 2. lipnja 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi je na temelju ugovora o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. siječnja 2007. solemniziranog od strane javnog bilježnika M. G. D. 30. siječnja 2007. pod brojem OU-170/2007 i sporazuma uz ugovor o kreditu broj … radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja od 66.402,67 Eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za Eur A. B. d.d. na dan plaćanja sa zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 59.489,61 Eur i ostalih troškova u iznosu od 149,77 kn teku od 10. listopada 2017. do isplate i radi naplate iznosa od 80,00 kn troškova pribavljanja klauzule ovršnosti te radi naplate troškova ovršnog postupka određena ovrha na nekretnini 1. i 2. ovršenika upisanoj u zk. ul. 715 k. o. K., ZK tijelo II i to kč. br. 511 koja u naravi predstavlja kuću i dvor ukupne površine 622 m2, a ovrhovoditelju su odmjereni troškovi ovršnog postupka u iznosu od 11.250,00 kn.
2. Protiv toga rješenja žalbu su podnijeli ovršenici „iz svih žalbenih razloga pozivom na odredbe članka 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona“ s prijedlogom da se rješenje ukine i ovršni prijedlog odbaci, odnosno podredno da se ovršenike uputi u parnicu te ovrhovoditelju naloži da ovršenicima namiri troškove žalbe. Za sastav žalbe zahtijevaju naknadu od 5.500,00 kn. Navode da je tražbina neodređena i kontradiktorna i da nije pravilno obračunata, jer da je 2. ovršenik unatoč otkazanom ugovoru o kreditu vršio i vrši redovite mjesečne uplate, da prvostupanjski sud nije vodio računa o zaštiti dostojanstva ovršenika, čime je postupio protivno čl. 6. Ovršnog zakona. Osim toga ističu da je obračun duga nezakonit zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i jednostrano promjenljivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu, zbog čega da se vodi parnični postupak pod poslovnim brojem P-2245/2019.
2. U odgovoru na žalbu ovršenika ovrhovoditelj navodi da su navodi irelevantni za provedbu ovrhe te ne predstavljaju ni jedan razlog iz čl. 50. OZ temeljem kojih se može izjaviti žalba te da ugovor i pripadajući sporazum nisu ništetni, odnosno ovršna isprava nije izgubila djelotvornost. Predlaže bez upućivanja u parnicu žalbu odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 6.250,00 kn.
3. Žalba je osnovana.
4. Pobijanim rješenjem o ovrsi sud prvog stupnja je radi namirenja tražbine ovrhovoditelja odredio ovrhu na temelju ugovora o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 25. siječnja 2007. solemniziranog od strane javnog bilježnika pod brojem OU-170/2007, te sporazuma uz ugovor o kreditu, očito ocjenjujući da taj ugovor i sporazum predstavljaju valjane ovršne isprave.
5. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. usvojen je Zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.
6. Sukladno navedenom Zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije. Sud prvog stupnja u ovom ovršnom predmetu tako nije postupio.
7. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj K. protiv S., presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.
8. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.–92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):
„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 P. GSM).
9. Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 B. E. de C., C-415/11 A.; C-76/10 P.’ i C-77/14 R. R.). To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 F.; C-176/17 P. C. P.; C-632/17 P. i C-448/17 E. K. S. i C-32/14 E. B. H.).“
10. U skladu sa Zaključkom usvojenim na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršnih isprava i podataka u spisu predmeta), a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču i potrošačkom ugovoru provjeriti da li ugovor sadrži nepoštene ugovorne odredbe.
11. Kako je prvostupanjski sud propustio postupiti na gore navedeni način, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 56/16 i 73/17- dalje: OZ) žalbu ovršenika uvažiti i pobijano rješenje o ovrsi ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
12. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja o prijedlogu za ovrhu donijeti novu odluku za koju će dati jasne i valjane razloge, imajući u vidu sve naprijed navedeno.
13. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ.
U Velikoj Gorici 23. kolovoza 2022.
Sutkinja
Verica Kos, v.r.
