Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište Dr. I. lebovića 42

Poslovni broj: 4 P-20/2020-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlati Bašek Skrba, u pravnoj stvari tužiteljice M. K., vl. obrta za trgovinu i usluge K., Ž., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u B., protiv tuženika B. d.o.o., J., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. G., odvjetnica u V., radi naknade štete, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. srpnja 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, 23. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e

I Tuženik B. d.o.o., J.,OIB: …, dužan je na ime naknade štete isplatiti tužiteljici M. K. vl. obrta za trgovinu i usluge K., Ž., OIB: …, iznos od 23.250,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. kolovoza 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 5 (pet) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnične troškove u iznosu od 9.830,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. kolovoza 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje prema čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 23.250,00 kuna tekuće od podnošenja tužbe dana 25. veljače 2020. do 22. kolovoza 2022. kao neosnovan.

IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu stope zakonske zatezne kamate na troškove postupka po stopi većoj od dosuđene.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica djelomično povukla tužbu za iznos od 1.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos.

Obrazloženje

1. Tužiteljica kao vlasnica obrta u tužbi podnesenoj dana 25. veljače 2020. navodi da je tuženiku temeljem Ugovora o iznajmljivanju vozila br. 47 dana 15.11.2018. iznajmila teretno vozilo marke Ford Transit, reg. ozn. …, god. proizvodnje 2008. te da je tuženik i prije naprijed navedenog Ugovora o iznajmljivanju vozila unajmljivao vozila od tužitelja, te su djelatnici tuženika dolazili po vozila za koja je dogovoreno (nekad i usmeno) iznajmljivanje tuženiku, među ostalim, da je po vozila dolazio i djelatnik tuženika J. Š.. Nadalje, navodi da je dana 15. studenoga 2018. oko 17,20 sati vozač J. Š., djelatnik tuženika, skrivio prometnu nesreću krećući se naprijed navedenim unajmljenim vozilom marke Ford Transit, reg. ozn. … na otvorenom dijelu ceste između mjesta V. P. i mjesta L. ( zapad – istok), te se na udaljenosti od 450 m od kbr. 1. mjesta V. P., na način da se nije kretao sredinom obilježene prometne trake koja se proteže uz desni rub kolnika, već je sa desnim kotačima teretnog vozila zahvatio desnu (južnu) bankinu uslijed čega je došlo do slijetanja vozila van kolnika gdje je došlo do udara prednjeg desnog dijela teretnog vozila u rub odvodnog kanala, nakon čega je došlo do rotiranja vozila u lijevo i prevrtanja na lijevi bok uz desni (južni) rub kolnika, kojom prilikom je na teretnom vozilu nastupila materijalna šteta. Tužiteljica tvrdi da je za ovu prometnu nesreću isključivo odgovoran vozač J. Š., koji da je na mjestu događaja platio novčanu kaznu, odnosno da je odgovoran tuženik koji je unajmljeno vozilo povjerio na upravljanje svom djelatniku J. Š.. Nadalje, navodi da je vozilo marke Ford Transit, reg. ozn. …, god. proizvodnje 2008., u vlasništvu tužitelja, te je na istome zbog naprijed navedene prometne nesreće nastupila tzv. totalna šteta, jer da je oštećena lijeva bočna strana vozila, prednji branik, vezni lim, podvozje i dr. te je vozilo bilo rotirano te prevrnuto na bok. Vozilo tužitelja da je na tržištu vrijedilo oko 35.000,00 kn, pa kada se od naprijed navedene vrijednosti vozila oduzme vrijednost ostataka vozila od oko 10.000,00 kn, šteta koju tužiteljica trpi da iznosi najmanje 25.000,00 kn. Vozilo tužiteljice da nije popravljano i još uvijek da se u neizmijenjenom stanju nalazi kod tužiteljice.

2. Slijedom naprijed navedenog, tužiteljica od tuženika potražuje iznos od 25.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i potražuje troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 23.250,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U odgovoru na tužbu (str. 11-12 spisa) tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Navodi da u tužbi nije priložena niti jedna isprava iz koje bi proizlazilo da je između stranaka zaključen Ugovor o najmu predmetnog vozila; da je djelatnik tuženika preuzeo predmetno vozilo u ime i za račun tuženika; da je tuženik na bilo koji način odgovoran za štetu koju navodno trpi tužitelj; da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe. Radi navedenog tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje, ukazuje da je u ovom predmetu riječ o sporu male vrijednosti i da tužitelj ne može više predlagati daljnje dokaze i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ako sud odluči provoditi daljnji postupak, dodatno osporava dinamiku štetnog događaja kako je opisuje tužitelj i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže da se od Hrvatskog osiguravajućeg društva pribavi podatak je li tužitelju u svezi s navedenim događajem isplaćena odšteta ili osigurnina. Zaključno navodi da tužiteljica nema nikakvo potraživanje prema njemu i predlaže da sud po provedenom postupku odbije tužbeni zahtjev i tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška tuženiku.

4. U očitovanju na odgovor na tužbu tužiteljica (str. 15) navodi da u spisu postoji javna isprava (Potvrda MUP-a) o štetnom događaju, pa da je na tuženiku teret dokazivanja suprotnog, među ostalim i eventualnog nedostatka aktivne legitimacije. Nadalje, navodi da je J. Š. u vrijeme prometne nesreće bio djelatnik tuženika i na tu okolnost da se predlaže saslušanje stranaka i tog svjedoka, te je isti u svojstvu djelatnika tuženika unajmio i konkretno vozilo prije prometne nesreće. Dodaje da je u tužbi navedeno kako posao iznajmljivanja vozila između stranaka nekada je i dogovaran usmeno, jer su djelatnici tuženika dolazili po vozila, a ne direktor koji bi potpisao ugovor. Slijedom naprijed navedenog, tužiteljica u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi predloženi po tužitelju u tužbi i to izvršen je u uvod u priložene isprave uz tužbu. Nadalje, po prijedlogu tužiteljice izveden je dokaz saslušanjem stranaka i saslušanje svjedoka J. Š., pribavljena je od nadležne Postaje prometne policije K. dokumentacija o prometnoj nesreći, te je određeno prometno-tehničko vještačenje na okolnost visine štete po stalnom sudskom vještaku Z. J.. Tuženik je od dokaza predložio da se od Hrvatskog osiguravajućeg društva pribave podatci je li tužiteljici u svezi štetnog događaja isplaćena odšteta ili osigurnina te su navedeni podatci i zatraženi.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u isprave u spisu i to: Ugovor/Račun br. 47 (list 4), Potvrdu (list 5-6) te dokumentaciju pribavljenu od nadležne Policijske uprave K.-K. (list 29-40), očitovanje HOK osiguranja (str. 51) izvršen je uvid u pisani nalaz i mišljenje vještaka Z. J. (str. 55-61 spisa).

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/2011, 25/13. 70/19 i 80/22 dalje: ZPP) sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u odnosu na glavni zahtjev, dok je neosnovanu odnosu na dio zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na naknadu štete i troškove postupka.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 23.250,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate na ime naknade imovinske štete nastale na vozilu marke Ford Transit, reg. ozn. ….

9. Sporna je tijekom postupka bila aktivna i pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

10. Iz priloženih i pribavljenih isprava proizlazi:

- Iz isprave na str. 4. spisa da se radi o formularu Ugovor / račun br. 47, te je u istom navedeno, između ostalog, podatak da se radi o korisniku iznajmljenog vozila i to tuženik, a kao datum najma je naveden 29.10. 2018. do 15.11. 2018. te su uneseni podatci o vozilu i to Ford Transit, reg. ozn. …, te je potpisan po tužiteljici kao osobi koja je izdala predmetnu ispravu, dok nije potpisana po tuženiku, niti po bilo kojoj drugoj osobi, osim tužiteljici kao vlasnici obrta.

- iz potvrde (list 5-6) proizlazi da ju je izdala Policijska uprava K.-K., Postaja prometne policije K. dana 23. prosinca 2019. te se istom potvrđuje da se dana 15. studenog 2018. oko 17,20 sati na otvorenom dijelu ceste između mjesta V. P. i mjesta L. na udaljenosti od 450 m od kbr. 1. mjesta V. P., dogodio događaj na cesti u kojem je sudjelovao J. Š. koji je upravljao teretnim automobilom marke "Ford transit" reg. oznake …, te da je vlasnik vozila u trenutku događaja bio K., obrt za trgovinu i usluge, vl. M. K., Ž. Nadalje, navedena su oštećenja na vozilu lijeva bočna strana, prednji branik, vezni lim, podvozje te curenje tekućine. Nadalje, u navedenoj Potvrdi pod toč. 3. naveden je i opis događaja (kako je tužiteljica i navela u tužbi), te podatak da vozač J. Š. nije tražio vršenje očevida te mu je poradi počinjenog prekršaja iz čl. 47. st. 2. u svezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama naplaćena novčana kazna o čemu je izdana potvrda o naplaćenoj novčanoj kazni br. 51504200. Navedena Potvrda potpisana je po načelniku postaje Prometne policije K. te je navedeno uvodno da je izdana na temelju čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09) i temeljem čl. 296. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

- Iz dostavljene dokumentacije od strane nadležne Policijske uprave (str. 2940) i to cjelokupnog spisa policije u svezi prometne nesreće (Izvješće o postupanju, Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, službene zabilješke o upoznavanju sudionika prometne nesreće, Potvrde o naplaćenoj novčanoj kazni, te fotodokumentacije događaja na cesti),

proizlaze činjenice koje su navedene u ranije citiranoj Potvrdi Policijske uprave.

- Iz očitovanja HOK osiguranja proizlazi (str. 51) kako nemaju postavljen zahtjev za tužiteljicu vezano za štetni događaj.

11. Iz pisanog nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka (str. 55-61) proizlazi da je na teretnom vozilu „Ford – Transit 2,2 TDCI“, reg. oznake …, nastupila totalna šteta i da popravak vozila nije ekonomski opravdan. Na dan štetnog događaja, odnosno 15. studenog 2018. predmetno vozilo da je bilo staro oko 10 godina i 4 mjeseca i imalo je evidentirano nešto više od 200.000 prijeđenih kilometara, a njegova vrijednost je bila oko 31.006,20 kn, sa PDV-om, odnosno oko 24.804,96 kn, bez PDV-a. Kako je na vozilu nastupila totalna šteta, vještak procjenjuje da je s obzirom na nastala oštećenja i starost vozila, vrijednost ostatka vozila oko 25 %, pa to znači da bi temeljem vrijednosti vozila na dan štetnog događaja, na vozilu Ford nastala šteta, u iznosu od oko 23.250,00 kn, sa PDV-om, odnosno oko 18.600,00 kn, bez PDV-a.

12.Na pisani nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbe, niti prigovora, dok ga ovaj sud cijeni stručnim i objektivnim i danim u skladu s pravilima struke i dokumentacijom u spisu.

13.J. Š. saslušan kao svjedok dana 16. studenoga 2020. (str. 19-20) navodi da je 15. studenog 2018. vozio teretno vozilo Ford Transit, reg. oznake … god. proizvodnje 2008. te se istog dana u 17,20 sati dogodila prometna nezgoda u kojoj da mu je na kolnik istrčao jelen, te je nakon kočenja sletio s kolnika u grabu te se teretno vozilo prevrnulo. Sjeća se da su gume na vozilu bile izlizane te i sada na mobitelu ima fotografije guma. Navedeno teretno vozilo da je vozio kao tuženikov zaposlenik i poznato mu je da je vozilo tada bilo u vlasništvu tužiteljice M. K.. Tuženikov zaposlenik bio je mjesec i pol i predmetno teretno vozilo za to vrijeme da je bilo u tuženikovom sjedištu. Nalog da 15. studenog 2018. ide na put sa predmetnim teretnim vozilom dao mu je tuženik, odnosno neposredno nadređeni u društvu tuženika. Djelatnici policije izašli su na očevid nakon nesreće i koliko se sjeća sastavili su zapisnik o očevidu, fotografirali su lice mjesta i vozilo i sačinjena je skica lica mjesta. Na mjesto događaja došli su mi i majka i otac. Otac je uočio tragove papaka jelena na bankini i na kolniku, što je i uslikao mobitelom, ali policija da nije htjela evidentirati te tragove jelena. Nakon obavljenog očevida, vozilo je u tužiteljičino sjedište odvezla vučna služba, premda smatra da je vozilo bilo u voznom stanju jer da je vidio da su slupana samo vrata na prtljažniku teretnog vozila. Na prednjem dijelu vozila nije bilo nikakve štete. Sjećam se da je došlo do rotiranja vozila na kolniku te je vozilom nakon rotiranja sletio u kanal u kojem mu se vozilo podiglo i prevrnuo na lijevi bok. Bio je nazočan kad su tužiteljica i njezin suprug zajedno s vučnom službom izvlačili iz kanala. Zna da je vozilo nakon nezgode odvezeno kod tužiteljice u Ž.. Nema saznanja je li tužiteljica tuženika pozivala na naknadu štete, dok njega nitko nije pozivao na utvrđivanje štete na vozilu. Teretno vozilo reg. oznake … da je otprilike prije dva tjedna prije prometne nezgode osobno dovezao od tužiteljice u tuženikovo sjedište jer da su mu šefovi dali nalog da to vozilo doveze u tuženikovo sjedište. Na posebno pitanje punomoćnika tužiteljice odgovara da se predmetno vozilo nalazilo kod tuženika jer je tužiteljica tuženiku iznajmljivala vozila, pa tako i ovo s kojim je doživio prometnu nezgodu, a osim tog vozila kod tuženika da su bila još jedan ili dva tužiteljičina vozila. Za prouzročenu nezgodu da je na licu mjesta platio kaznu u iznosu od 750,00 kn.

14. Tužiteljica M. K. saslušana kao stranka dana 8. prosinca 2021. (str.42-44) u svom iskazu navela je da je vlasnik obrta za trgovinu i usluge K. a to je bila i 2018. koji je iznajmljivao vozila tuženiku a tako je bilo i 2018. kada se dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo marke Ford Transit registarske oznake …. Ugovor o iznajmljivanju vozila da je sklapan usmeno jer je uvijek netko za tuženika zvao telefonom kad im je bilo potrebno vozilo te bi netko od vozača tuženika došao po vozilo kao i tada 2018. Sada se radi proteka vremena ne može sjetiti tko je za tuženika telefonski zvao vezano za iznajmljivanje vozila. Sjeća se da ju je ta osoba nazvala i kada je došlo do prometne nesreće i oštećenja vozila i o tome ju obavijestila. Tada je njen suprug išao s vučnom službom po vozilo jer je policija rekla da se vozilo mora maknuti s ceste. Odmah drugi dan zvala je tu osobu s kojom je inače kontaktirala od strane tuženika radi plaćanja štete a on joj je obećao da će šteta biti plaćena, no do toga nije došlo. Napominje da je bio izdan i račun vezano za samu uslugu iznajmljivanja vozila no ni to potraživanje nije bilo dobrovoljno plaćeno već je bila pokrenuta ovrha radi naplate tog potraživanja. Vozilo nije popravljeno jer je u lošem stanju nakon prometne nesreće i dalje se nalazi na adresi obrta u mjestu Ž. Napominje da je prema ugovoru o iznajmljivanju vozila vozilo koje je iznajmljeno trebalo biti vraćeno u stanju u kojem je iznajmljeno. Vozilo je bilo osigurano i to obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti dok nije bilo ugovoreno kasko osiguranje te njen obrt nije naplatio štetu po bilo kojem osiguranju. Nije joj poznato kako je do prometne nesreće došlo te da se o tome može vidjeti iz dokumentacije policije koja je bila na licu mjesta.

15. Na pitanje punomoćnika tuženika s kim je sklopljen ugovor o iznajmljivanju vozila odgovara da je vozač tuženika došao po ugovoreno vozilo i on nije imao štambilj da bi potpisao pisani ugovor. Napominjem da je tako bilo i ranije kada su dolazili po vozila, odnosno nikada nije vozač imao štambilj da bi se sklopio pisani ugovor. Na pitanje punomoćnika tuženika je li vozač koji je došao po vozilo rekao da nije ovlašten potpisati ugovor odgovora da je rekao da je radnik tuženika i da nema štambilj za potpisivanje ugovora i ponavlja kako to nije bio prvi put već su se i ranije bez pisanog ugovora sklapani ugovori o iznajmljivanju vozila tuženiku.

15.1. Na posebno pitanje suda je li prije ovog spornog događaja i prometne nesreće vezano za ranije ugovore o iznajmljivanju vozila bilo sporova između stranaka odnosno jesu li oni bili izvršeni odgovora da su svi ranije sklopljeni usmeni ugovori bili izvršeni na način da je vozilo bilo iznajmljeno i usluga bila plaćena. Na dodatno pitanje suda tko je platio te ranije ugovorene usluge odgovora da je u ime obrta slala poštom račune na tuženika B. d.o.o. i te su usluge bile plaćene.

16. Zastupnik po zakona tuženika M. Z. saslušan za tuženika dana 8. prosinca 2021. (str.44-45) naveo je da je zakonski zastupnik tuženika, a to je bio i tijekom 2018. Vezano za potraživanje tužitelja navodi da je za ovu štetu saznao naknadno, ne sjeća se sada točno kada. Napominje da tuženik ima 100 zaposlenih radnika i 8 disponenata koji rade na poslovima organizacije poslovanja time da ugovore potpisuje ili on kao zakonski zastupnik ili vlasnik društva. Vezano za ugovor o iznajmljivanju vozila za koji tužiteljica tvrdi da je sklopljen s tuženikom kao korisnikom usluge može reći da mu nije poznato da bi takav ugovor tuženik sklopio s tužiteljicom. Na poseban upit suda je li tuženik tijekom 2018. iznajmljivao vozila odgovorio je kako mu nije poznato da bi tuženik od bilo koga te godine iznajmljivao vozila time da može potvrditi da se tuženik i tijekom 2018. i sada bavi domaćim i međunarodnim prijevozom robe te se takva roba prevozi i kombijima.

17. Na poseban upit suda je li J. Š. bio radnik tuženika 2018. odgovara da mu to nije poznato jer je kod tuženika velika fluktuacija ljudi te prije ovog ročišta i saslušanja nije provjeravao je li J. Š. bio njihov radnik tijekom 2018. time da može potvrdi da sada nije njihov radnik. Na poseban upit suda je li se tužiteljica u ime svog obrta obraćala tuženiku radi podmirivanja predmetne štete odgovara da nije. Nadalje, na pitanje punomoćnika tužiteljice jesu li plaćane kakve ranije usluge tužiteljici od strane tuženika prije štetnog događaja iz kojeg potječe ova utužena tražbina odgovara da mu to nije poznato. Nadalje, navodi da mu je poznato da je tužiteljica putem FINE pokrenula ovrhu radi naplate usluge iznajmljivanja vozila i da je na taj način ta tražbina i podmirena. Na pitanje punomoćnika tužitelja je li tuženik podnosio kakve pravne lijekove vezano za provedbu te ovrhe odgovora da mu to nije poznato.

18. Punomoćnik tužiteljice prigovorio je iskazu zakonskog zastupnika tuženika u dijelu koji je u suprotnosti s iskazom tužiteljice.

19. Na konkretni poslovni odnos stranaka primjenjuju se odredbe ZOO-a o ugovoru o najmu (čl. 550. – 578. ZOO-a).

20. Ugovorom o najmu obvezuje se najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj se obvezuje za to plaćati određenu najamninu.

21. U odnosu na oblik ugovora čl. 552. ZOO-a, navedeno je da se ugovor o najmu nekretnine sklapa u pismenom obliku. Argumentum a contrario ugovor o najmu pokretnine može se dakle sklopiti i usmeno jer ZOO-om nije propisano da se ugovor o najmu pokretnine sklapa u pismenom obliku.

22. Prema odredbi čl.566. st.1. ZOO-a najmoprimac je dužan nakon prestanka najma vratiti iznajmljenu stvar.

23. Priloženi Ugovor/Račun br. 47 (list 4) nije potpisan po tuženiku i ne može se smatrati pisanim ugovorom o najmu predmetnog vozila, već jednostranom ispravom tužiteljice o podatcima o najmu vozila.

24. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice i iskazu saslušanog svjedoka koji su suglasno iskazivali i o ranijoj poslovnoj suradnji stranaka i da je svjedok J. Š. kao radnik tuženika u ime i za račun tuženika preuzeo predmetno vozilo i u vrijeme štetnog događaja i oštećenja vozila upravljao tim vozilom, jer su njihovi iskazi u tom dijelu okolnosni, životni, međusobno potkrijepljujući, dok iskaz saslušanog zastupnika po zakonu tuženika M. Z. sud cijeni neuvjerljivim, te iako se radi o događaju iz 2018. sud cijeni da su neuvjerljivi navodi M. Z. kako mu nije poznato da bi tuženik od bilo koga te godine iznajmljivao vozila, dok iz iskaza

tužiteljice i saslušanog svjedoka proizlazi suprotno, te se ne radi o jednom izoliranom slučaju najma vozila od tužiteljice tuženiku, već prema prihvaćenim navodima tužiteljice i svjedoka radi se i o ranijoj poslovnoj suradnji stranka najma vozila i prije štetnog događaja, te se ne mogu prihvati tvrdnje zz tuženika da takva poslovna suradnja nije postojala.

25. Dodatno valja navesti da je ZZ tuženika M. Z. potvrdio navod tužiteljice kao vlasnice obrta da je putem FINA-e pokrenula ovrhu radi naplate usluge iznajmljivanja predmetnog vozila marke Ford Transit, reg. ozn. …, god. proizvodnje 2008. i da je na taj način ta tražbina i podmirena te nije iznosio da bi ta tražbina na ime usluge najma bila osporena u ovršnom postupku od strane tuženika, već je naveo da mu nije poznato je li tuženik podnosio kakve pravne lijekove vezano za provedbu ovrhe.

26.Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužiteljica tvrdi da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da je tužiteljica tuženiku temeljem Ugovora o iznajmljivanju vozila br. 47 iznajmila teretno vozilo marke Ford Transit, reg. ozn. …, god. proizvodnje 2008. te da je tuženik i prije naprijed navedenog Ugovora o iznajmljivanju vozila unajmljivao vozila od tužitelja, te su djelatnici tuženika dolazili po vozila za koja je dogovoreno (nekad i usmeno) iznajmljivanje tuženiku, među ostalim, da je po vozila dolazio i djelatnik tuženika J. Š.. Na navedene okolnosti u tužbi tužiteljica je predložila izvođenje dokaza uvidom u priložene isprave, saslušanje stranaka i svjedoka J. Š..

27.Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva te je naveo, između ostalog, da tužbi nije priložena niti jedna isprava iz koje bi proizlazilo da je između stranka zaključen ugovor o najmu predmetnog vozila.

28. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je Ugovor o najmu vozila sklopljen usmeno, te da je uvijek netko za tuženika zvao telefonom kada im je bilo potrebno vozilo, te bi netko od vozača tuženika došao po vozilo kao i tada 2018., te da se radi proteka vremena ne može sjetiti tko je za tuženika telefonski zvao vezano za iznajmljivanje vozila, ali se sjeća da je ta osoba nazvala i kada je došlo do prometne nesreće i oštećenja vozila i o tomu ju obavijestila. Navodi, da je prema Ugovoru o najmu vozila, vozilo koje je iznajmljeno trebalo biti vraćeno u stanju u kojem je iznajmljeno.

29.U odnosu na prigovor tuženika iskazu tužiteljice da je u suprotnosti sa samim dokazima koji su u spisu odnosno da navedeni iskaz nije potkrijepljen niti jednom dokumentacijom, valja navesti da je već u tužbi navedeno da je tuženik i prije Ugovora o najmu predmetnog vozila unajmljivao vozila od tužiteljice i da su djelatnici tuženika dolazili po vozila za koja je dogovoreno (nekad i usmeno) iznajmljivanje tuženiku, među ostalim, da je dolazio i djelatnik tuženika J. Š.. Na navedene okolnosti u tužbi je tužiteljica predložila izvođenje dokaza.

30. Iz potvrde Policijske postaje K.-K., Postaje prometne policije K., proizlazi da je predmetno vozilo u trenutku događaja bilo u vlasništvu tužiteljice kao vlasnice obrt. Nadalje, da je tužiteljica vlasnica predmetnog vozila proizlazi i iz Izvješća o postupanju iste policijske uprave od 15. studenog 2018. Nadalje, ostatci predmetnog vozila su i po vještaku zatečeni na adresi Ž., gdje se i nalazi obrt tužiteljice, pa sve navedene činjenice i priložene isprave potkrjepljuju i dokazuju navod tužiteljice da je ona kao vlasnik obrta i vlasnik predmetnog vozila u odnosu na koju potražuje i naknadu štete.

31. Iz navedenog proizlazi da neosnovano tuženik ističe nedostatak aktivne legitimacije tužiteljice jer je ista kao vlasnik vozila aktivno legitimirana potraživati naknadu štete nastalu korištenjem i uporabom njenog vozila.

32. ZZ. tuženika u svom iskazu naveo je da se tuženik B. d.o.o. bavi domaćim i međunarodnim prijevozom robe i da se takva roba prevozi i kombijima. Iako je isti naveo kako mu nije poznato da bi tuženik od bilo koga 2018. godine iznajmljivao vozila, ovaj sud u tom dijelu prihvaća navode tužiteljice iz tužbe i iz njenog iskaza kao i iskaza saslušanog svjedoka u dijelu u kojem isti tvrde da je sklopljen usmeni ugovor o najmu vozila između tužiteljice kao vlasnice obrta kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca i to upravo predmetnog vozila marke Ford Transit, reg. Ozn…, god. proizvodnje 2008., koje je oštećeno u predmetnoj prometnoj nesreći. Naime iz iskaza tužiteljice i saslušanog svjedoka proizlazi da je to upravo i bila poslovna praksa između stranaka da bi se sklapali i usmeni ugovori o najmu vozila.

33. U odnosu na navod tužiteljice da je J. Š. u vrijeme sklapanja i realizacije Ugovora o najmu vozila bio djelatnik tuženika i da je u tom svojstvu i preuzeo vozilo koje je i oštećeno, valja navesti da je taj navod tužiteljice potkrijepljen iskazom saslušanog svjedoka J. Š. čijem iskazu je sud poklonio vjeru u dijelu u kojem je isti iskazivao o svom radnopravnom statusu kod tuženika u vrijeme sklapanja i realizacije Ugovora o najmu vozila i u trenutku štetnog događaja.

34. ZZ. tuženika u svom iskazu nije decidirano niti opovrgnuo niti potvrdio da bi J. Š. bio radnik tuženika 2018., navodeći da mu to nije poznato jer da je kod tuženika velika fluktuacija ljudi te nije provjeravao je li isti bio radnik tuženika tijekom 2018. te je jedino izričito potvrdio da sada J. Š. nije radnik tuženika.

35. Ovaj sud utvrđuje da je tužiteljica svojim okolnosnim životnim i prihvaćenim iskazom koji je potkrijepljen i iskazom saslušanog svjedoka dokazala da je J. Š. bio radnik tuženika u vrijeme sklapanja i realizacije Ugovora o najmu predmetnog vozila kao i u vrijeme štetnog događaja.

36. Odredbom čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

37. Dakle ovaj sud utvrđuje da je do oštećenja vozila u prometnoj nesreći došlo kada je J. Š. u svojstvu radnika tuženika i po njegovom nalogu upravljao iznajmljenim vozilom u vlasništvu tužiteljice u ime i za račun tuženika, te je stoga i sukladno odredbi čl. 1061. ZOO-a tuženik pasivno legitimiran kao poslodavac za štetu koju je J. Š. prouzročio tužiteljici kao trećoj osobi u svezi s radom koje je obavljao za tuženika kao poslodavca.

38. Da je radnik tuženika J. Š. prouzročio prometnu nesreću u kojoj je oštećeno predmetno vozilo proizlazi i iz dostavljene dokumentacije Policijske uprave kao i iz priložene Potvrde Policijske uprave. Nadalje, proizlazi da je radniku tuženika J. Š. i prilikom štetnog događaja naplaćena i novčana kazna za počinjeni prekršaj i to za prekršaj iz čl. 47. st. 2. u svezi čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama važećeg u vrijeme štetnog događaja (Narodne novine, br. 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15. i 108/17).

39. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se radi o prekršaju ako vozač postupa suprotno odredbama čl. 47. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koje glase:

"1) Vozilo se kreće desnom stranom kolnika, odnosno biciklističkom stazom ili trakom uz desni rub kolnika ili ceste u smjeru kretanja, a na traci ili stazi uređenoj i obilježenoj za dvosmjerni promet bicikala, desnom stranom trake ili staze u smjeru kretanja.

(2) Vozač je dužan kretati se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a ako trake nisu obilježene, dužan je vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu kretanja vozila, uvjete prometa te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti."

40. Iz dostavljenog opisa događaja Policijske uprave K. – K. proizlazi da se u vrijeme štetnog događaja vozač J. Š. nije kretao sredinom obilježene prometne trake koja se proteže uz desni rub kolnika, već je sa desnim kotačima teretnog automobila zahvatio desnu (južnu) bankinu, uslijed čega je došlo do slijetanja vozila i nastupa materijalne štete na vozilu.

41. Kako je vozač J. Š. i platio novčanu kaznu za počinjeni prekršaj kako to proizlazi iz isprava u spisu i njegovog iskaza, proizlazi da je on kao radnik tuženika svojom protupravnom radnjom i svojom krivnjom prouzročio štetni događaj u kojem je nastala imovinska šteta na vozilu tužiteljice.

42. Odredbom čl. 1045. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje te se predmnijeva obična nepažnja, radi se o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, dok su odredbe o ugovornoj odgovornosti u svezi povrede ugovorne obveze propisane odredbama čl. 342. do 349. ZOO-a.

43. Odredbe čl. 342. st. 1. i 2. ZOO-a glase:

"(1) Vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. (2) Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio."

44.Odredbom čl. 343. ZOO-a, propisano je da se dužnik oslobađa odgovornosti za štetu ako dokaže da nije mogao ispuniti svoju obvezu, odnosno da je zakasnio s ispunjenjem obveze zbog vanjskih, izvanrednih i nepredvidivih okolnosti nastalih poslije sklapanja ugovora koje nije mogao spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

45. Odredbama čl. 346. st. 1. ZOO-a propisane su odredbe o obujmu naknade štete kod ugovorne odgovornosti, dok je odredbama čl. 349. ZOO-a propisana i primjena odredbi o izvanugovornoj šteti ako odredbama o ugovornoj odgovornosti nije drukčije propisano.

46. U odnosu na pitanje je li usmeni ugovor o najmu vozila sklopljen po ovlaštenoj osobi za zastupanje tuženika, treba navesti da je odredbama ZOO-a i to odredbama čl. 311. ZOO-a propisano kad zastupnik prekorači granice ovlaštenja, zastupan je u obvezi samo ako odobri prekoračenje (st. 1). Nadalje, odredbama čl. 312. st.1. ZOO-a propisane su odredbe o sklapanju ugovora od strane neovlaštene osobe prema kojim odredbama takav ugovor obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

47. Kako je u ovom slučaju usmeno sklopljen ugovor o najmu vozila i bio realiziran na način da je vozilo bilo predano na uporabu tuženiku kao najmoprimcu i to po radniku tuženika prema ranijoj poslovnoj praksi stranaka, te se tuženik predmetnim vozilom i koristio i u vrijeme štetnog događaja 15. studenog 2018., može se zaključiti da je ugovor od strane tuženika naknadno odobren po ovlaštenoj osobi tuženika sve da je i sklopljen od strane neovlaštene osobe. Radi navedenog isti je proizveo pravne učinke između stranaka. Naime, odobrenje ugovora sklopljenog od neovlaštene osobe prema ustaljenoj sudskoj praksi može biti poduzeto i konkludentnim radnjama.

48. Iz prihvaćenog iskaza svjedoka J. Š. koji je bio radnik tuženika u spornom razdoblju proizlazi da su mu šefovi dali nalog da predmetno vozilo doveze u tuženikovo sjedište te da je dva tjedna prije prometne nesreće to vozilo dovezao u sjedište tuženika.

49. Iz prihvaćenog iskaza tužiteljice proizlazi da su i ranije sklapani usmeni ugovori o najmu između tužiteljice kao najmodavca i tuženika kao najmoprimca koji ugovori su bili ispunjeni po obje ugovorne strane jer su vozila bila iznajmljena i usluga plaćena na način da je tužiteljica slala tuženiku poštom račune za izvršene usluge.

50. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su u trenutku iznajmljivanja predmetnog vozila, već bila iznajmljena vozila tužiteljičinog obrta i to jedno ili dva koja su se nalazila u sjedištu tuženika.

51. Kako iz prethodno utvrđenog i navedenog proizlazi da su stranke i prije sklapanja predmetnog ugovora imale poslovnu praksu ugovaranja usmenim putem ugovora o najmu vozila, kako je prema izvedenim dokazima bilo i u slučaju predmetnog vozila, te da je tuženik dva tjedna prije prometne nesreće koristio iznajmljeno vozilo za potrebe tuženika i u vrijeme prometne nesreće, te su se i ranije druga iznajmljena vozila tužiteljice već nalazila u sjedištu tuženika, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka, tada se može zaključiti da sve da je ugovor sklopljen po neovlaštenoj osobi, isti bi konkludentnim radnjama bio odobren od strane tuženika.

Dakle, prihvaćanjem korištenja predmetnog iznajmljenog vozila tuženik je odobrio sklopljeni ugovor sve i da je sklopljen po neovlaštenoj osobi.

52.Tužiteljica je u skladu sa sklopljenim ugovorom o najmu vozila, predala na uporabu tuženiku ispravno vozilo koje je 15. studenog 2018. oštetio tuženikov radnik. Utvrđene su pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu na vozilu tužiteljice prvenstveno radi povrede ugovorne obveze od strane tuženika, jer nije vratio tužiteljici iznajmljeno vozilo u ispravnom stanju već je isto tijekom uporabe u ime i za račun tuženika, oštećeno radnjom koju je prouzročio svojim skrivljenim nepropisnim upravljanjem vozilom i prouzročenjem prometne nesreće tuženikov radnik u radu. Sukladno čl. 1061. st. 1. ZOO-a za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika i time postoji i pasivna legitimacija tuženika i njegova obveza naknade štete.

53. Prema odredbi članka 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a sud će, ako na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

54.Tuženik nije navodio, a time niti dokazao osnove oslobođenja od svoje odgovornosti sukladno čl. 343., čl. 1061. st. 1. u svezi čl. 349. i čl. 1045. st. 1. ZOO. 55. Visinu imovinske štete na vozilu u iznosu od 23.250,00 kuna sud je utvrdio na temelju provedenog vještačenja te na dostavljeni nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi i isti je prihvaćen od strane suda kao stručan i dan u skladu s pravilima struke i priloženom dokumentacijom u spisu te tužiteljica kao vlasnica obrta osnovano potražuje naknadu štete u iznosu 23.250,00 kuna sukladno čl. 346. st. 1. ZOO-a te je odlučeno kao pod toč. I izreke presude u odnosu na glavnicu.

56. Zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete dosuđene su sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a od dana donošenja presude jer je danom donošenja presude na pravno obvezujući način izražena (određena) visina naknade štete (glavnica), pa su time ispunjeni i uvjeti za dospjelost tražbine i nastanak zakašnjenja dužnika odnosno mogućnost tijeka vremena za zatezne kamate. Radi navedenog odbijen je zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete tekuće od podnošenja tužbe do donošenja presude kao neosnovan te je odlučeno kao pod toč. I i III izreke presude u odnosu na kamatu.

57. Tužiteljica je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživala iznos od 25.000,00 kuna na ime naknade štete, dok je po provedenom vještačenju u odnosu na visinu štete djelomično smanjila tužbeni zahtjev na iznos od 23.250,00 kuna. Kako se radi o djelomičnom povlačenju tužbe dopisom ovog suda od 12. svibnja 2022. (str. 68-69 spisa), pozvan je tuženik da se izjasni o povlačenju s upozorenjem ukoliko se u roku od 15 dana ne izjasni o povlačenju smatrati će se da je pristao na djelomično povlačenje tužbe, pa kako se tuženik nije protivio povlačenju sukladno odredbi čl. 193. st. 1. i 2. ZPP-a smatra se da je pristao na djelomično povlačenje tužbe te je stoga odlučeno kao u izreci rješenja.

58. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. te 164. stavka 2. ZPP-a, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14, 107/15. i 37/22, dalje: Tarifa).

59. Tužiteljici se određuju troškovi na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna prema Tbr. 7.1.Tarife, za sastav podneska kojim se očituje na navode odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8.1. Tarife), za pristup ročištu održanom dana 1. listopada 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna(Tbr. 9.1.Tarife), za pristup ročištu dana 16. studenog 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9.1.Tarife), za pristup ročištu dana 8. prosinca 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9.1.Tarife), za sastav podneska od 26. travnja 2022. kojim se tužiteljica očituje na nalaz i miljenje vještaka u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8.1. Tarife), za pristup ročištu održanom 6. srpnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9.1 Tarife). Nadalje tužiteljici se određuje i zatraženi trošak svjedoka u iznosu od 50,00 kuna. Nadalje, tužiteljici se određuje i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 300,00 kuna i sudska pristojba na presudu u zatraženom iznosu od 582,50 kuna. Nadalje tužiteljici se određuje i trošak na ime predujma za troškove izvršenog vještačenja te su isti tužiteljici određeni u iznosu od 1.397,50 kuna, budući je rješenjem ovog suda br. P-20/2020-29 od 22. kolovoza 2022. vještaku određena nagrada i troškovi za obavljeno vještačenje u ukupnom iznosu od 1.397,50 kuna bruto, dok će se tužiteljici nakon isplate nagrade i troškova vještaku vratiti preostali uplaćeni predujam.

60.Tužiteljica potražuje i troškove na ime pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna sukladno Tbr. 9.3. Tarife, te joj se određuje i taj trošak. 61. Dakle ukupni troškovi tužiteljice koji joj se određuju i koje joj je dužan naknaditi tuženik iznose 9.830,00 kuna.

62. Treba dodati, iako djelomično povlačenje tužbe predstavlja neuspjeh tužitelja u sporu, te je prema odredbama ZPP-a (čl. 158. st. 1.) tužitelj koji povuče tužbu dužan nadoknaditi tuženiku troškove postupka, s druge strane je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano da se omjer uspjeha u parnici procjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Glede konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljica je u ovom sporu uspjela u cijelosti, a k tome, tuženik se protivio osnovanosti tužbenog zahtjeva, a ne samo visini, pa je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici parnične troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

63. Na dosuđene troškove postupka tužiteljica ima pravo i na zakonske zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, koje teku od 23. kolovoza 2022., kao dana donošenja presude pa do isplate. Pritom se napominje da tužiteljica, protivno traženju, nema pravo na višu kamatnu stopu budući je riječ o troškovima postupka, a ne o trgovačkom ugovoru.

64. Sukladno izloženom odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.

Bjelovar, 23. kolovoza 2022.

Sutkinja

Zlata Bašek Skrba

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na mrežnoj stranici e- Oglasna ploča sudova. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZZP-a, osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a).