Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku,

Stjepana Radića 81, Šibenik

Poslovni broj: 15 P-431/2020-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz Š, OIB: …, zastupanog po punomoćnici B. V., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu B. V. i Z. L. M. iz Š., protiv tuženika Š. b., Šibenik, , OIB: …, zastupan po punomoćnici N. M., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu M. & M. iz Š., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 13. srpnja 2022. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tuženika i u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, na ročištu za objavu presude 23. kolovoza 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

¨Utvrđuje se da je tužitelj N. B. iz Š., OIB: … stekao pravni osnov za uknjižbu prava vlasništva nekretnine kat. oznake kčbr. 3907 i 3910, upisanih u Z.U. 482 K.O. Z. te kčbr. 3911/2, upisane u Z.U. 717 K.O. Z., pa se tužitelj ovlašćuje, temeljem ove presude, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na svoje ime, uz istodoban izbris toga prava sa imena Š. r. b. Š..“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.937,50 kuna (pettisućadevetstotridesetsedamkuna i pedesetlipa), u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom daljnjeg troška postupka u iznosu od 937,50 kuna (devetsotridesetsedamkuna i pedesetlipa).

Obrazloženje

1. Tužitelj N. B. (dalje: tužitelj) u tužbi koja je od strane ovog suda zaprimljena 28. veljače 2020. navodi da je tuženik u zemljišnim knjigama ovog suda upisan kao vlasnik nekretnina na otoku Z. oznake kčbr. 3907 i 3910, obje upisane u zk.ul. 482 k.o. Z., te kčbr. 3911/2, upisane u zk.ul. 717 k.o. Z., međutim da je takva uknjižba prava vlasništva pogrešna i ne odgovara stvarnom stanju, budući je stvarni vlasnik navedenih nekretnina tužitelj. Isti je naveo da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao kupoprodajom od ranijih stvarnih vlasnika J. V. (za kčbr. 3907 i 3910 k.o. Z.), te Ž. D. (za kčbr. 3911/2 k.o. Z.), a koji su vlasništvo predmetnih nekretnina stekli nasljeđivanjem svojih prednika s kojima su predmetne nekretnine pošteno posjedovali i obrađivali desetljećima (70-ak i više godina), te je naveo da su isti u evidenciji DGU za katastar i evidentirani kao posjednici navedenih nekretnina.

1.1 Tužitelj je dalje naveo da se na predmetnim nekretninama nalazi maslinik te stara poljska kućica, a što također govori o dugogodišnjem posjedu i obradi nekretnina vršenim od strane prednika tužitelja. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev a kako je to precizirano u točki I. izreke ove odluke.

2. Tuženik Š. b. (dalje: tuženik) u odgovoru na tužbu je naveo da se protivi činjeničnoj i pravnoj osnovi tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti. U odnosu na nekretninu oznake čest. zem. 3911/2 k.o. Z. tuženik je naveo da tužitelju nedostaju sve bitne pretpostavke valjanosti stjecanja prava vlasništva po osnovi toga pravnog posla i to valjani pravni osnov kojem je kauza stjecanje prava vlasništva, a ne prijenos činjenice posjeda, te da mu nedostaje uknjižba u zemljišne knjige, a što ukazuje da tužitelj nikako nije stekao vlasništvo po činjeničnoj i pravnoj osnovi koju navodi u tužbi. Isti je nadalje osporio da bi pok. L. D. (ostaviteljica) bila vlasnik utužene nekretnine, odnosno isti je istaknuo da prednici tužitelja (prodavatelji) nisu niti mogli stjecati nekretninu temeljem nasljeđivanja. U odnosu na nekretnine oznake čest. zem. 3907 i 3910 K.O. Z., tuženik je naveo da iako je pravni osnov tužitelja za stjecanje prava vlasništva te nekretnine kupoprodajni ugovor, da izostaje vlasništvo prednika (prodavateljice), te način (modus) stjecanja prava vlasništva nekretnina, što je svakako uknjižba, budući se radi o stjecanju vlasništva temeljem pravnog posla. Tuženik je dalje u odgovoru na tužbu naveo da se u tužbi pogrešno navodi da su pravni prednici tužitelja u posjedu predmetnih nekretnina posljednjih 65 godina, a to iz razloga što se predmetne nekretnine nalaze u posjedu tuženika, koji istima upravlja od 1940., od kada je donesena Odluka o prijenosu imovine crkvenih zaklada na području Š. b. u vlasništvo tuženika. Sukladno navedenom tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan uz naknadu tuženiku troška postupka.

3. Podneskom od 14. lipnja 2022. tužitelj je povukao tužbu u predmetnoj stvari.

4. U odnosu na podnesak tužitelja kojim povlači tužbu, tuženik se izričito protivio povlačenju tužbe, te je predložio da sud o predmetu spora meritorno odluči.

5. Odredbom čl. 193. st.2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 48/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) propisano je da se tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristanke.

6. Budući tuženik nije pristao na povlačenje tužbe valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid i pročitao izvadak iz zemljišne knjige za zk.ul. 482 i 717 k.o. Z. (list spisa 4-6), prijepis posjedovnog lista br. 131 i 271 k.o. Z. (list spisa 7-10), rješenje o naknadno pronađenoj imovini javnog bilježnika H. D. kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Splitu poslovni broj: O-812/14, UPP/OS-45/14 od 30. svibnja 2014. (list spisa 11- 12), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: O-361/95 od 29. lipnja 1995. (list spisa 13-14), ugovor o kupoprodaji posjeda nekretnine od 22. siječnja 2020. (list spisa 15-17), ugovor o kupoprodaji od 26. studenog 2019. (list spisa 18-20), povijest promjena na katastarskim česticama od 2. listopada 2019. (list spisa 28), privremena porezna rješenja izdana od Porezne uprave, Područni ured Šibenik, Ispostava Šibenik od 22. siječnja 2020. i 24. veljače 2020. (list spisa 29-30, 32-33), knjigovodstvenu karticu (list spisa 31), te rješenje Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju Šibensko-kninske županije, grad Šibenik od 26. kolovoza 2020. (list spisa 40-46).

8. U odnosu na ispravu predanu u spis od strane tuženika na ročištu održanom 10. studenog 2020., a koju tuženik naziva presuda Ministarstva pravde u Beogradu od 24. rujna 1640. dbr. 18680 (list spisa 48-52), sud istu nije cijenio budući je isprava predana na stranom jeziku (ćirilici), bez ovjerenog prijevoda iste, a što je tuženik bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 232. st.2. ZPP. Unatoč tome, sud nije pozvao tuženika da dostavi u spis prijevod isprave smatrajući to neekonomičnim i nepotrebnim za utvrđenje činjeničnog stanja u predmetnoj stvari, a ovo iz razloga koji će biti navedeni u daljnjem obrazloženju ove odluke.

9. Naime, iako je tužitelj na okolnosti utvrđenja u tužbi iznijeti činjenica predložio da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka i očevid na licu mjesta, isti je svojom potpunom pasivnošću nakon zaključenja prethodnog postupka (isti nije pristupio na zakazana ročišta glavne rasprave niti je ustrajao u izvođenju ranije predloženih dokaza), te činjenicom da je povukao predmetnu tužbu, ukazao sudu da je nezainteresiran za vođenje predmetnog postupka i traženjem pravne zaštite od strane suda, slijedom čega je sud na ročištu glavne rasprave održanom 13. srpnja 2022., a sukladno odredbi čl. 220. st.2. ZPP, odlučio da se u predmetnoj stvari neće izvoditi daljnji dokazi, izuzev uvida u isprave priložene predmetnom spisu. Naime, uloga suda nije vođenje parničnog postupka u slučaju kada tužitelj pokaže potpunu nezainteresiranost za pružanje ranije zatražene prave zaštite.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja prema tuženik za upisom prava vlasništva nekretnina oznake čest. zem. 3907, 3910 i 3911/2, sve k.o. Z. na svoje ime, a za koje nekretnine tužitelj tvrdi da ih je stekao temeljem pravnog posla, odnosno derivativnim putem od svojih pravnih prednika, a koji prednici su vlasništvo istih stekli nasljeđivanjem svojih prednika i dugogodišnjim posjedom, odnosno dosjelošću - originarnim putem.

12. Odredbom čl. 388. st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju prema njegovim odredbama, dok je st. 2. propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njegovih pravnih učinaka.

13. Odredbom čl. 114. ZVDSP propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, dok je st. 2. propisano da je na temelju stavka 1. označenog članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

14. Temeljem čl. 115. st. 1. i 3. ZVDSP, na temelju valjanoga pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, a pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku, dok je st.2. propisano da se na temelju pravnog posla ne može steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu.

15. Temeljem čl. 119. st. 1. ZVDSP, vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.

16. Odredbom čl. 128. st. 1. ZVDSP propisano je da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drugačije određeno.

17. Odredbom čl. 159. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je st.2. propisano da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Nadalje, st.3. je propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo, protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Odredbom st.4. označenog članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st.2 i 3. tog članka.

18. Prema odredbi čl.160. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

19. Prema odredbi čl. 219. ZPP, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221a. ZPP propisano ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenice, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k.o. Z. utvrđeno je da su nekretnine oznake čest.zem. 3907, vrt i čest.zem. 3910, vrt, obje upisane u zk.ul. 482, a nekretnina oznake čest.zem. 3911/2, vrt, upisana u zk.ul. 717, te je kao vlasnik istih upisana Š. r. b., Š., odnosno tuženik za cijelo.

21. Uvidom u posjedovni list br. 271 k.o. Z. utvrđeno je da su u istom upisane nekretnine oznake čest. zem. 3907, pašnjak površine 1449 m2 i čest.zem. 3910, voćnjak površine 709 m2, te je kao posjednik upisana J. V., ž. S. iz Z..

22. Uvidom u posjedovni list br. 131 k.o. Z. utvrđeno je da je u istom upisana nekretnina oznake čest. zem. 3911/2, voćnjak površine 473 m2, te je kao posjednik upisana L. D. iz H..

23. Uvidom u pravomoćno rješenje o naknadno pronađenoj imovini, doneseno od strane javnog bilježnika H. D. iz S., kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Splitu poslovni broj: O-812/14, UPP/OS-45/14 od 30. svibnja 2014., utvrđeno je da ostavinsku imovinu pok. L. D., kao izvanknjižno vlasništvo čini nekretnina oznake čest.zem. 3911/2 k.o. Z., te su njezinim nasljednicima proglašeni Ž. D. i C. D., svaki za ½ dijela.

24. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: O- 361/95 od 29. lipnja 1995. utvrđeno je da su ostavinsku imovinu pok. I. M. pok. A. činile nekretnine upisane u zk.ul. 70, 310, 447, 462, 1304, 1182 i 2028 k.o. Z., te nekretnine upisane u zk.ul. 746 i 2004 k.o. D. P., te je njegovom nasljednicom proglašena kćerka J. V. ž. S., za cijelo.

25. Uvidom u ugovor o kupoprodaji posjeda nekretnine, potpis stranaka ovjeren od strane javnog bilježnika J. M. iz S. broj: OV-596/2020 od 22. siječnja 2020., utvrđeno je da su Ž. D. i C. D. prodali tužitelju posjed nekretnine oznake čest. zem. 3911/2 površine 473 m2, upisane u posjedovni list br. 131 k.o. Z., te da je kupac danom potpisivanja ugovora stupio u posjed prodane nekretnine. Odredbom čl. 5. Ugovora ugovoreno je da prodavatelji ovlašćuju kupca da ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava posjeda na svoje ime i u svoju korist.

26. Uvidom u ugovor o kupoprodaji, potpis prodavatelja ovjeren od strane javnog bilježnika mr.sc. D. M. iz Z., broj: OV-5471/2019 od 26. studenog 2019., utvrđeno je da je J. V. prodala tužitelju nekretnine u vanknjižnom vlasništvu oznake čest. zem. 3907 i 3910, upisane u posjedovni list br. 271 k.o. Z., te je u ugovoru navedeno da je kupac danom potpisivanja ugovora stupio u posjed prodanih nekretnina. Odredbom čl. 4. Ugovora ugovoreno je da prodavateljica ovlašćuju kupca da ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist.

27. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama, izdanu od strane RH, Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Šibenik, klasa: 936-02/19- 05/307, urbroj: 541-24-02/12-19-2 od 2. listopada 2019., utvrđeno je da su nekretnine oznake čest.zem. 3907 i 3910 k.o. Z. revizijom posjeda 1954. upisane u posjedovni list br. 271 k.o. Z., te je kao posjednik istih upisan S. M. pok. A. iz Z.. Promjenom br. 6/1958, a temeljem provedbe Posvjedočenja Ki-1997/57 Kotarski sud u Šibenik brisao je ranije upisanog posjednika, te kao novog posjednika upisao T. M. ud. A. iz Z... Promjenom br. 43/2009, a temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj: O-467/83 i O-361/95 brisana je posjednica T. M., te je kao posjednica upisana J. V. ž. S. rođ. M. pok. I. iz Z..

28. Uvidom u privremena porezna rješenja izdana od strane Porezne uprave, Područni ured Šibenik, Ispostava Šibenik od 22. siječnja 2020. i 24. siječnja 2020. proizlazi da je tužitelju utvrđen porez na promet nekretnina s osnove zaključenog ugovora o kupoprodaji nekretnina od 26. studenog 2019. a predmet kojeg su nekretnine oznake čest. zem. 3907 i 3910 k.o. Z., te s osnove zaključenog ugovora o kupoprodaji nekretnina od 22. siječnja 2020., a predmet kojeg je nekretnina oznake čest. zem. 3911/2 k.o. Z..

29. Uvidom u knjigovodstvenu karticu za 2020. utvrđeno je da je tužitelj platio utvrđeni iznos poreza sukladno rješenjima iz odlomka 28. ove odluke.

30. Uvidom u rješenja RH, Šibensko-kninske županije, Grad Šibenik, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju od 26. kolovoza 2020., utvrđeno je da je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968., i to za građevine izgrađene na nekretninama oznake čest. zem. 3911/2, 3907 i 3910 k.o. Z.. Iz obrazloženja označenih rješenja proizlazi da su zgrade izgrađene na čest. zem. 3907 i 3910 k.o. Z. izgrađene nakon 15. veljače 1968., a da građevina koja se nalazi na nekretnini oznake čest. zem. 3911/2 k.o. Z. u naravi predstavlja ruševinu koja je rekonstruirana nakon 15. veljače 1968., a ne građevinu koja je izgrađena prije 15. veljače 1968.

31. U konkretnom slučaju tužitelj kao pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nekretnina navodi kupoprodajni ugovor zaključen sa Ž. D. i C. D., te kupoprodajni ugovor zaključen s J. V..

32. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sukladno odredbi čl. 8. ZPP, utvrđeno je da je tužitelj temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog 26. studenog 2019. sa J. V., od iste kupio nekretnine oznake čest.zem. 3907 i 3910 k.o. Z., te temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog 22. siječnja 2020. sa Ž. D. i C. D., od istih kupio nekretninu oznake čest.zem. 3911/2 k.o. Z.. Iako je Ugovor od 22. siječnja 2020., a koji je zaključen s Ž. D. i C. D., naslovljen kao Ugovor o kupoprodaji posjeda nekretnine, uzimajući u obzir da prema sudskoj praksi za valjanost pravnog posla na temelju kojeg se stječe vlasništvo nije odlučan naziv pravnog posla, već je odlučno da se radi o pravnom poslu kojem je cilj stjecanje vlasništva i da su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom, to je sud cijeneći sadržaj označenog kupoprodajnog ugovora, a posebno odredbu čl. 5. Ugovora, kao i činjenicu da je tužitelju za kupljenu nekretninu utvrđen porez na promet nekretnina, utvrdio da je predmetni ugovor po svom sadržaju ugovor o kupoprodaji nekretnine. Međutim, uzimajući u obzir da je sukladno citiranim zakonskim odredbama jedna od općih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla ta da je otuđivatelj vlasnik nekretnine, odnosno da isti ima ovlast da nekretninom raspolaže, te uzimajući u obzir da se tuženik koji je upisani zk. vlasnik izričito protivio tužbenom zahtjevu tvrdeći da je upravo on vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina, to je tužitelj sukladno odredbi čl. 7. ZPP bio dužan dokazati da su njegovi pravni prednici bili vlasnici predmetnih nekretnina a vlasništvo kojih su prema navodima tužitelja stekli nasljeđivanjem i dugogodišnjim posjedom, odnosno dosjelošću. Iako iz rješenje o naknadno pronađenoj imovini od 30. svibnja 2014. proizlazi da bi izvanknjižno vlasništvo pok. L. D. (prednice pravnih prednika tužitelja) činila i nekretnina oznake čest.zem. 3911/2 k.o. Z., budući se radi o izvanknjižnom vlasništvu tužitelj je bio dužan dokazati da je L. D. stvarna vlasnica nekretnine, odnosno da je ista stekla vlasništvo predmetne nekretnine. Ujedno se ističe, a suprotno navodima tužitelja, da je uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: O- 361/95 od 29. lipnja 1995. utvrđeno da nekretnine oznake čest. zem. 3907 i 3910 k.o. Z. nisu uvrštene u ostavinsku imovinu iza pok. I. M. (prednika prodavateljice J. V.), odnosno iz istoga proizlazi da predmetne nekretnine nisu činile njegovo vlasništvo. Budući je tužitelj u tužbi naveo da bi njegovi pravni prednici između ostalog vlasništvo predmetnih nekretnina stekli i dosjelošću, to je isti bio dužan dokazati da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Kako je tuženik osporio da bi se predmetne nekretnine nalazile u posjedu tužitelja i njegovih prednika, odnosno isti je naveo da se predmetne nekretnine nalaze u posjedu tuženika od 1940., to je tužitelj sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP bio dužan dokazati da su se predmetne nekretnine, uz posjed određene kvalitete nalazile u posjedu njegovih pravnih prednika kroz određeno vrijeme dosjelosti, a što tužitelj tijekom postupka nije dokazao niti to proizlazi iz spisu priloženih isprava. Kako tužitelj nije dokazao da bi njegovi pravni prednici bili vlasnici predmetnih nekretnina, a sukladno pravilu da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, to je sud utvrdio da prednici tužitelja nisu mogli raspolagati predmetnim nekretninama i time valjano prenijeti vlasništvo istih na tužitelja, slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a kako je to odlučeno točkom I. izreke ove odluke.

33. Tuženik je zatražio naknadu troška postupka.

34. Sukladno odredbi čl. 154. st.1. u svezi s odredbom čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, valjalo je tuženiku zastupanom po punomoćniku priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, u daljnjem tekstu: Tarifa), trošak pristupa na ročišta održana 27. kolovoza 2020., 10. studenog 2020. i 13. srpnja 2022. u iznosu od 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održano 15. lipnja 2022. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), što sukladno Tbr. 50. Tarife ukupno iznosi 4.750,00 kuna. Tuženiku pripada i pravo na potraživani porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% sukladno Tbr. 42. Tarife i odredbi toč. 2. Stope PDV-a, koja je sastavni dio Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20 i 39/22) u iznosu od 1.187,50 kuna, slijedom čega je istom dosuđen ukupan trošak postupka u iznosu od 5.937,50 kuna, a kako je to odlučeno točkom II. izreke ove odluke.

35. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.

U Šibeniku 23. kolovoza 2022.

Sudac:

Marija Knez, v.r.