REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 93/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC – BLIZNA d.o.o., OIB 80385679206, Trogir, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Milas, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26a/III, protiv tuženika SALONIT d.d. u stečaju, OIB 14755697651, kojeg zastupa stečajni upravitelj mr.sc. Draško Lambaša, radi isplate iznosa od 1.845.000,00 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1590/14-2 od 8. studenoga 2017. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj Povrv-217/11 od 2. prosinca 2013., u sjednici vijeća održanoj 23. kolovoza 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom u točki I. izreke sud je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mile Čipčića iz Splita poslovni broj Ovrv- 65/11 od 7. travnja 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.845.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama po propisanoj stopi od 14. siječnja 2011. do isplate, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 28.917,30 kn sa zateznim kamatama po propisanoj stopi od 7. travnja 2011. do isplate. U točki II. izreke ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 1.845.000,00 kn za vrijeme od 10. siječnja 2011. do datuma dospijeća te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbio. U točki III. izreke naložio je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 48.250,00 kn, dok je za više traženu naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 85.146,62 kn tužiteljev zahtjev odbio.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava navode iz revizije te predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tuženik.

7.2. Premda tuženik revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova. Iz tih navoda slijedi da tuženik pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet spora je isplata iznosa od 1.845.000,00 kn s osnove nesporno izvršenih radova koji nisu navedeni u sanaciji i dekontaminaciji od azbesta, i to za radove demontaže, kasacije i skladištenja demontiranih strojeva.

10. U postupku do revizijskog utvrđeno je:

-da su stranke sklopile ugovor o izvođenju radova sanacije i dekontaminacije od azbesta i azbestnog otpada 2. prosinca 2009.

- da je člankom 2. ugovoreno da će tužitelj kao izvođač za tuženika kao naručitelja izvesti sve radove sanacije i dekontaminacije cjelokupne tvornice u Vranjicu i to u cijelom tvorničkom krugu i objektima, a osobito posebno navedenim dijelovima tvorničkog kruga i objekta, te je ugovoreno koji radovi su uključeni za potrebe sanacije i dekontaminacije,

- člankom 8. istog ugovora stranke su dogovorile plaćanje s tim da cijena podrazumijeva "ključ u ruke", tj. da su u cijenu uključeni svi troškovi uključujući troškove pribavljanja dokumentacije, suglasnosti, dozvola, struje, odvoza, vode, zbrinjavanja otpada, stručnog nadzora iz članka 5. istog ugovora, troškove atesta iz članka 16. istog ugovora te troškove ostalih aktivnosti pobrojanih u članku 2. ugovora,

- da su stranke ugovorile da je cijena fiksna i nepromjenjiva po bilo kojem osnovu,

- da se tijekom radova pokazalo da se neke prostorije tuženika neće moći kontaminirati bez rastavljanja opreme,

- da je za izvršenje radova iz ugovora bilo potrebno uništiti – ispilati i rastaviti pojedine dijelove postrojenja u manje dijelove, što stranke nisu ugovorile predmetnim ugovorom,

- da je tužitelj zatražio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i strojarstvo o tome je li nužna demontaža određenih postrojenja radi izvođenja radova dekontaminacije od azbesta,

- da je nakon sačinjenog nalaza i mišljenja vještaka stečajni upravitelj tuženika na temelju odluke skupštine vjerovnika od 2. kolovoza 2010. izdao tužitelju suglasnost o izvođenju navedenih radova,

- da je tužitelj nakon izvedenih radova na temelju predmetne suglasnosti tuženika, tuženiku izdao predmetni račun koji je predmet ovog spora.

11. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da su radovi za obavljanje kojih je tužitelj izdao tuženiku predmetni račun naknadni radovi koji nisu bili predmet ugovora, a što potvrđuje i tuženik izdavanjem predmetne suglasnosti od 2. kolovoza 2010.

12. Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prihvaća ovaj revizijski sud. 13. Odredbom članka 34. Posebnih uzanca o građenju (Službeni list SFRJ 16/77) propisano je: "Odredba u ugovoru "ključ u ruke" i slični izrazi znače da ugovorena cijena obuhvaća i vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova i da je isključen utjecaj manjkova radova na ugovorenu cijenu. Odredba "ključ u ruke" ne isključuje izmjenu ugovorene cijene zbog nastupanja promijenjenih okolnosti i plaćanja naknadnih radova.

14. Sukladno navedenom klauzula "ključ u ruke" sadržava u sebi rizik izvođača od naknadnog povećanja opsega radova. Ipak, do promjene cijene kod povećanja radova dolazi kad ugovorne strane sporazumno promijene opseg radova i kad do promjene opsega radova dođe iz razloga za koje odgovara naručitelj.

15. Suglasnost o izvođenju radova, kasacije i skladištenja demontirane opreme radi prodaje za novu uporabu odnosno kao sekundarne sirovine od 2. kolovoza 2010. predstavlja posebnu suglasnost tuženika tužitelju za izvođenje naknadnih radova koji nisu bili predmet ugovora.

15.1. Prema tome upravo je izdavanjem navedene suglasnosti tuženik potvrdio tužitelju da predmetni radovi nisu sadržani u Ugovoru te da predstavljaju naknadne radove sukladno čl. 34. Posebnih uzanci o građenju, a sukladno čemu je tužitelj osnovano tuženiku izdao predmetni račun.

16. Slijedom navedenoga pravilno su nižestupanjski sudovi prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja te je stoga na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

Zagreb, 23. kolovoza 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: eb310-89a4a

Kontrolni broj: 02a44-4c5cd-68bcd

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.