REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 200/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački Holding d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 85584865987, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Galetović i Galetović u Zagrebu, protiv tuženika HEP – proizvodnja d.o.o., Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, OIB: 09518585079, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-10/15-3 od 31. siječnja 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. Povrv-3337/11 od 14. svibnja 2014., u sjednici održanoj 23. kolovoza 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja održan je u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, br. Ovrv-23300/10 od 7. travnja 2010. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju plati iznos od 18.968.517,81 kn, zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 120.540,00 kn, također sa zateznom kamatom (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 586.500,00 kn (toč. II.), dok je odbijen tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 116.175,00 kn (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u toč. I. i II. na način da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, br. Ovrv-23300/10 od 7. travnja 2010. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da tužitelju plati iznos od 18.968.517,81 kn, zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 120.450,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom (toč. 1.). Naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 129.316,20 kn (toč. 2.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, ukine ili preinači pobijana drugostupanjska presuda, te da se usvoji tužbeni zahtjev, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženik u odgovoru na reviziju poriče sve navode tužitelja, ističe da je revizijski sud već odbio reviziju tužitelja za ranije razdoblje, pa se predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 500.000,00 kn (čl. 497.a ZPP). U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom, odnosno samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 18.968.517,81 kn s osnove naknade za pročišćavanje otpadnih voda za razdoblje od rujna 2008. do prosinca 2009., a koja se odnosi na tuženikov proizvodni pogon Sektor za termoelektranu (dalje: pogon Te-To).
8. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja u cijelosti, pri čemu je svoju odluku utemeljio na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:
- da je Zaključkom o davanju koncesije za obavljanje komunalne djelatnosti pročišćavanja otpadnih voda na području Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba“ br. 23/00) koncesija za obavljanje komunalne djelatnosti pročišćavanja otpadnih voda na području Grada Zagreba dodijeljena trgovačkom društvu Zagrebačke otpadne vode d.o.o.,
- da je čl. V. tog Zaključka propisano da korisnici usluga plaćaju cijenu pročišćavanja otpadnih voda mjesečno prema kubičnom metru pročišćene vode te cijenu usluge plaćaju pravnoj osobi koju za to ovlasti Grad Zagreb,
- da je između Grada Zagreba i Zagrebačkih otpadnih voda d.o.o. zaključen Ugovor o koncesiji,
- da je Grad Zagreb Sporazumom o plaćanju i podmirenju u vezi s uređajem za pročišćavanje otpadnih voda u Gradu Zagrebu od 28. veljače 2003. imenovao pravnog prednika tužitelja kao beneficijara po čl. 8.30. Ugovora o koncesiji,
- da nije osnovan prigovor promašene aktivne legitimacije,
- da je Odlukom o priključivanju na komunalnu infrastrukturu („Službeni glasnik Grada Zagreba“, br. 17/04) propisano da na gradskim područjima na kojima nije sagrađena komunalna infrastruktura za opskrbu pitkom vodom, odnosno za odvodnju otpadnih voda, da tada vlasnik građevine, odnosno vlasnik građevne čestice, može, privremeno, riješiti opskrbu pitkom vodom i odvodnju otpadnih voda na temelju posebnih propisa, dakle da je bilo dopušteno privremeno riješiti odvodnju otpadnih voda mimo komunalne djelatnosti kojim je upravljao tužitelj, a na vlastiti trošak,,
- da iz Potvrde o evidentiranju kanalskog priključka i Izdvojenog mišljenja tužitelja ne proizlazi da je tuženikov pogon Te-To u utuženom razdoblju od rujna 2008. do prosinca 2009. bio priključen na javni sustav odvodnje,
- da je 5. travnja 2011. izdana potvrda da je na adresi Kuševačka 10/a evidentiran kanalski priključak, a na temelju kojih je, kao i druge dokumentacije, i izdana Uporabna dozvola za uporabu dijela složene građevine rekonstrukcije Te-To Zagreb
– izgradnja kombi plinskog bloka CCCGT 100 MW,
- da i iz Vodopravne dozvole za ispuštanje voda od 12. listopada 2006., koja je vrijedila do 31. prosinca 2011., proizlazi da je tuženik priključen na sustav interne odvodnje pogona Te-To, dok se sanitarne i oborinske vode športsko rekreacijskog centra ispuštaju u sustav javne odvodnje u Kuševačkoj ulici,
- da su radovi priključenja na javni sustav odvodnje izvršeni 2011.,
- da tužitelj nije dokazao da bi tuženik pružio tužitelju, u spornom razdoblju, uslugu pročišćavanja otpadnih voda za koju traži naknadu u utuženom iznosu.
9. Tužitelj u reviziji prije svega ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u obrazloženju presude i onoga što je sadržaj isprava i zapisnika u spisu.
10. Suprotno tvrdnji tužitelja drugostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu. Naime, revident polazi od činjenica koje nisu utvrđene od strane nižestupanjskih sudova, a to je da je tuženik koristio usluge pročišćavanja otpadnih voda i prije 2011. godine. Treba istaći da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija uopće ne može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP, navodi tužitelja kojima se osporava činjenično stanje nisu dopušteni.
11. Jednako tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP, na koju revizija upućuje sadržajno, jer je drugostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama za donošenje meritorne odluke.
12. Točne su tvrdnje tužitelja o obvezama Republike Hrvatske koje proizlaze iz Konvencije o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera („Narodne novine“ br. 4/96) i Protokola o vodi i zdravlju uz Konvenciju o zaštiti i uporabi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera („Narodne novine“ br. 52/06) za poduzimanje potrebnih mjera za sprečavanje, nadzor i smanjenje prekograničnih posljedica ispuštanja štetnih tvari. Također nije sporno da prema odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 26/03 – dalje: ZKG) jednu od komunalnih djelatnosti predstavlja i odvodnja i pročišćavanje otpadnih voda, te da se sredstva za obavljanje te komunalne djelatnosti osiguravaju iz cijene komunalne usluge koja se plaća isporučitelju usluge (čl. 20. st. 1. toč. 2. ZKG). Obveznik plaćanja te usluge je vlasnik ili korisnik nekretnine, time da je način plaćanja komunalne usluge odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda određen Odlukom o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda („Službeni glasnik Grada Zagreba br. 4/03). Tom Odlukom u čl. 8. st. 2. je propisano da se količina pružene komunalne usluge odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda utvrđuje prema količini potrošne vode.
13. Međutim, čl. 11. Odluke o priključivanju na komunalnu infrastrukturu („Službeni glasnik Grada Zagreba“ br. 17/04) određeno je da gradskim područjima na kojima nije sagrađena infrastruktura za opskrbu pitkom vodom, odnosno odvodnju otpadnih voda, vlasnik građevne čestice može privremeno riješiti opskrbu pitkom vodom i odvodnju na temelju posebnih propisa.
14. Stoga je pravilno drugostupanjski sud zaključio da je tuženiku na temelju vodopravne dozvole i dozvolbenih naloga sukladno čl. 128. Zakona o vodama („Narodne novine“ br. 107/95 i 150/05) bilo dopušteno privremeno odvodnju otpadnih voda riješiti mimo sustava odvodnje kojim je gospodario tužitelj, pa u spornom razdoblju rujan 2008. do prosinca 2009. tužitelj tuženiku nije pružao uslugu odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda.
15. I prema shvaćanju revizijskog suda tužitelj kao ovlaštenik naplaćivanja naknade za zaštitu voda od tuženika kao zagađivača okoliša, ima pravo naplatiti naknadu samo ako je uslugu odvodnje i pročišćavanja i pružio. Kako iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tužitelj takvu uslugu nije pružio tuženiku u spornom razdoblju, to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen. Treba dodati da je identično pravno shvaćanje zauzeto revizijski sud i u odluci Rev-x-840/16-3 od 14. veljače 2017.
16. Radi navedenog revizija tužitelja nije osnovana, pa ju je valjalo odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 23. kolovoza 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
Broj zapisa: eb310-8f076
Kontrolni broj: 0ce95-37833-da386
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
